Digitalne knjige

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Dragan Miščević

———–

Bilješka o piscu:

Rođen je 5. velječa 1947. godine u selu Paklenica gdje je završio četiri razreda osnovne škole. Više razrede osnovne škole završio je u Novskoj.

Zahvaljujući izvanrednoj profesorici Miri Lončar u Srednjoj ekonomskoj školi u Novskoj oduševljavao se satovima hrvatskog jezika, a posebno ga je motivirala za pisanje i čitanje, te je nakon srednje škole diplomirao na Odsjeku hrvatski jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji u Pakracu, a uz uz rad i apsolvirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na odsjeku hrvatski jezik i književnost.

Početak pisanja i prvi honorar seže u rano djetinjstvo kada je dvostruko nagrađen od tate i mame jer je napisao nekakvu rugalicu o braći, pa su ga oboje izdevetali, jer se braći ne smije rugati, a on se i nije rugao nego je samo napisao kako je bilo. Bila je to živa istina, ali je još življa istina da je dobio poštenu porciju, pa mu pisanje nije još dugo padalo na pamet. Pisanjem se, javnim, uglavnom, nije bavio. Tek ponekad bi objavio poneku vijest u lokalnom listu i konferanse programa za školske priredbe. Jedan kraći igrokaz „Bele” imao je 1967. premijeru u rodnom selu. Nekoliko kraćih igrokaza i dramatizacija priča napisao je za školske priredbe.Vodio je dramsku, scensku, recitatorsku u školi i mjestu. Dugo godina vodio KUD u Kloštru.

Nekoliko započetih djela ostalo je nedovršeno jer je ocijenio da ona baš i nisu za Nobelovu nagradu.

Kontakt:

E-mail adresa: dmiscevic13@optinet.hr

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka pripovjedaka za djecu; “Sjećanja“, digitalne-knjige.com, 2012

http://www.digitalne-knjige.com/miscevic.php

Zbirka pripovjedaka; “Mali Tane“, digitalne-knjige.com, 2013

http://www.digitalne-knjige.com/miscevic2.php

Zbirka pripovjedaka; “Djed Kolar i druge priče“, digitalne-knjige.com, 2018

http://www.digitalne-knjige.com/miscevic3.php

Zbirka pjesama; “Doviđenja, idem u život“, digitalne-knjige.com, 2022

http://www.digitalne-knjige.com/miscevic4.php

Roman za djecu; “Mravica Tika”, digitalne-knjige.com, 2023

http://www.digitalne-knjige.com/miscevic5.php

—————

Naslovnice knjiga: 

—————

Posebna Napomena

Naš intervju s piscem i književnikom Draganom Miščevićem, moći ćete

pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:

https://digitalne-knjige.com/?p=3471

—————

Kritike:

SJEĆANJA za MLAĐA POKOLJENJA Dragan Miščević. SJEĆANJA. Priče za djecu.

U određenoj mjeri pozitivistički i didaktično, Dragan Miščević nepretenciozno ispisuje sjećanja na vrijeme djetinjstva i svakako, drugačijeg života od ovoga koji već dugo živimo i u kojem smo se dobrano oneprirodili, oneljudili.

Miščevićev tekst je skoro dokumentaran i književan uvjetno i nezahtjevno, međutim, književan je zbog autorovog nesumnjivog dara da odabere i da se u izboru opredjeli za činjenice koje su u njegovom dječjem svijetu imale stvaran životni značaj i ostavljale trag u razvoju njegove ličnosti kao dragocjeno iskustvo od značaja za njegov budući karakter i život, ali i odnos prema životu uopće.

Osim što pouzdano misli kako su njegova rana životna iskustva i spoznaje interesantno pripovjedačko štivo i za drugu – današnju – suvremenu djecu, Miščević slike i prizore iz osobnog života želi otrgnuti od nasrćućeg zaborava i sačuvati ih kao osobne dragocjenosti i relikvije koje ga bitno čine baš takvim kakav jeste. I, pouzdano, ne griješi.

Dakle, u mjeri, u kojoj osobne životne priče iz djetinjstva donosi kao činjenične i uistinu dokumentarne fragmente osobnog života koji egzistiraju izvan granica umjetničkog književnog iskaza /fikcije/, Miščević je pozitivist i didaktičan, ali u mjeri u kojoj od tih fragmenata uspijeva isplesti književnu priču za ugodno čitanje, Miščevića možemo prihvatiti kao pisca za djecu koji ima i svoje mjesto u književnom okruženju i na hronološkoj vertikali hrvatske književnosti za djecu.

Krave, konji, svinje, živina, dvorišta i objekti seoskih domaćinstava, atari – općinska prostranstva sa pojilištima, mjestimičnom šipragom i travom za ispašu, mjesta su na kojima djeca postaju odgovorna za domaćinsko blago /stoku/, ali su i mjesta za igru, za zaborav, gubljenje stoke koja ide za hranom i boljom ispašom. No, u tom, tobože prostom poslu upravo za djecu, znaju se dogoditi i

vrlo ozbiljne stvari, od gubljenja stoke, krava, svinja i konja, do susreta sa otrovnim zmijama, potragom za stokom koja u tuđim kukuruzištima ili pšeničnim poljima već uveliko pravi štetu, etc. A djecu, koju su uputili sa stokom, smatraju odgovornom i mogu očekivati svaku vrstu kažnjavanja za pričinjenu štetu. Dakle, dječji životi i njihovi radni zadaci bili su odgojna metoda generacija ljudi i vrlo  značajno iskustvo mnogih talentiranih i učenih.

U ispisivanju svoga teksta, Dragan Miščević vrlo je obziran i odmjeren, realan prema osobnoj ulozi, brižljiv u odabiru sadržaja i njihovom pripovijedanju, pažljiv u slikanju /vjerojatno/ stvarnih osoba i likova iz svoga djetinjstva.

Trebamo imati u vidu kako nije daleko vrijeme u kojem neće biti ljudi koji mogu ispričati i zabilježiti takve priče, susretanja i suživot sa elementarnom prirodom, ali i djeci nametnutom odgovornošću koja /i dok se igraju klisa/ poprima odgojnu dimenziju. Jer, sve je više stoke koja je neprekidno na jaslama i hranjena silažom, pojena na instaliranim pojilicama, koja ne izlazi iz staja, a radi što boljih prinosa mlijeka i električne muže, radi što većih količina svinjskog mesa i govedine. Sve manje je konja, a sve više traktora, prikolica i drugih priključnih mašina… – za oranje, sijanje, berbu, košenje…

Dakako, sve to mijenja i samoga čovjeka, a da to čovjek i nema u vidu. Što je najporaznije, to mijenja čovjekovu osjećajnost prema prirodi i životinjama općenito, ali i prema drugom čovjeku… i tu se pojavljuje praznina u razvoju i  odgoju suvremenog čovjeka u odnosu na minulo vrijeme kada je sve bilo drugačije.

Malo je reći kako se život promijenio. Sada je to sasvim drugačija priča. Nekada blatnjavi seoski sokaci sada su asfaltirani, ljudi voze brze automobile i motocikle, djeci su ostavljeni ograničeni prostori kao igrališta, školske obveze su veće, mobilni telefon je i sredstvo komuniciranja i sredstvo nadzora, internet odvlači pažnju često i sasvim neprimjerenim sadržajima, etc. Ova knjiga nas podsjeća  na sve to i ozbiljno upozorava kako bismo trebali presabrati se.

Vrijedno je zapaziti, kako je Dragan Miščević talentiran autor koji ima vrlo brižljiv i odgovoran odnos prema jeziku. Njegova knjiga je prava riznica zaboravljenih riječi hrvatskoga jezika i u tom smislu posebno, predstavlja dragocjen doprinos u hrvatskoj književnosti za djecu. Vidimo, kako bi nestao cijeli jedan svijet sa tim riječima koje bismo mogli naći tek u rječnicima, a to rijetko tražimo, naročito  ako ne znamo ni šta bismo željeli naći.

Miščevićeva knjiga kratkih priča koje on u naslovu izjednačava sa svojim sjećanjem, pouzdano će imati svoje brojne čitatelje koji će u njoj otkrivat za najveći broj mladih – već sada sasvim zaboravljen i nepoznat svijet, način življenja i odrastanja. Bilo je to sasvim drugačije odrastanje do čovjeka koji će preuzeti svoje društvene i obiteljske obaveze.

Osim uistinu lijepim i biranim jezikom, Miščević piše odmjerenom rečenicom i ujednačenim stilom, bez sklonosti ikakvom pretjerivanju, istinoljubivo prema sebi i drugim akterima vremena koje pamti, s puno lijepoga i zdravoga duha koji humorno osvjetljava tekst. Osim toga, vrlo vješto vodi dijaloge i cijela knjiga odiše svježinom koja će radovati mlade, ali privući i sredovječne čitatelje.

Zbog rečenog, ali i brojnih drugih razloga pozitivne naravi i pojedinosti kojima obiluje ova knjiga, istu srdačno preporučujem Izdavaču za objavljivanje.

Prosinca, anno Domini, 2012. Atif Kujundžić

—————

Osvrt na zbirku pjesama “Doviđenja, idem u život“, Dragana Miščevića

Dragan Miščević ovaj nas je puta poslije tri zbirke kratkih priča ili pripovijetki odlučio iznenaditi i objaviti i zbirku poezije po imenu “Doviđenja, idem u život“.

Najveću podršku u objavi te zbirke kao što to i u posveti knjige navodi pružila mu je njegova supruga Branka. Njoj je posvećena i uvodna pjesma u zbirci.

No, upitajmo se kakve to pjesme pjesnik Dragan Mišćević piše? Naš zaključak je da autor piše maštovitu i dobru poeziju protkanu istom onom notom duhovitosti koju ćemo sresti i u njegovim proznim djelima. Očito je da za autora poezija nije samo slaganje i nizanje odabranih riječi, već da on u svojoj poeziji traži i smisao i svrhu.

Posebno je zanimljiv dio zbirke u kome autor propitkuje sebe i bavi se odgovorima na mnoga pitanja. Pitanja na koja postavlja i daje poetski odgovor su: starost, slabost, sebičnost, samoljubljivost, odnos prema politici, prolaznost, vrijeme i još mnogo toga.

No. negdje na rubu primjećuje se i autorova melankolija, opčinjenost prirodom i načinom života ljudi iz njegova kraja, Tu melankoliju najviše ćete primijetiti u pjesmama “Točno u podne“ gdje autor kaže:

Točno u podne,
Zatišju cvrkuta i zvona,
Sunčana zraka
U peludu moga ja
Titra na otkosu magličastu
Jasenovom listu i treptaju topole,

Ili u pjesmi “Hrast“, koja počinje sljedećim stihovima:

Prolaze pored njega auti i ljudi,
Sjećanja, na zlo i dobro, budi.
Ledile ga hladne kiše, zima oštra,
Milovala magla starog Kloštra.

Uglavnom zbirka poezije “Doviđenja, idem u život“, Dragana Miščevića zanimljivo je djelo koje će se svidjeti svim ljubiteljima poezije koji u poeziji traže i smisao, a ne samo nizanje riječi i rečenica.

Upravo zato ova knjiga ima našu preporuku.

Nenad Grbac, u Zagrebu 02. 03. 2022.

—————

Dogodovštine male Mravice Tike i njenih prijatelja

Knjiga “Mravica Tika”, Dragana Miščevića objavljena je u našoj rubrici “Književnost za djecu”, što odmah odaje kojoj i kakvoj publici je namijenjena ova knjiga. A, naši mali čitatelji u njoj će saznati puno detalja o prirodi, mravima, njihovom životu, običajima, prijateljima i neprijateljima. Baš kao što to i naslov kaže knjiga na prikladan način, uz mnoštvo humora i ilustracija, prati dogodovštine male Mravice Tike i njenih prijatelja, radoznalih i na avanture uvijek spremnih mrava.

A, sama knjiga počinje otprilike ovako:

Tika je sretno i veselo trčkarala mravinjakom. Čisti sićušne podzemne komorice. Iznosi mrvice izmeta na kupolu. Obična je spremačica. Na samom je dnu hijerarhije među mravima. Pred njom je dug put da se popne na viši položaj.

Jack Kljunaš, mladi mravac, je također čistač hodnika i komorica u mravinjaku. Za razliku od Tike koja marljivo radi on se izvrnuo na leđa u hodniku. Struže tankim crvenkastim nožicama po zraku da se odmori. Strašno se umorio od silnih poslova koje obavlja od ranoga jutra.

Naišla je Eta, njegovateljica u mravljim jaslicama. Hrani tek izležene mrave. Njeguje ih i čisti. Održava higijenu. Traži Jacka jer se jutros nije pojavio na svom radnom mjestu.

Sve ono što se dalje događalo s Mravicom Tikom i njenim prijateljima moći ćete saznati ukoliko pročitate ovu nadahnuto napisanu knjigu.

A, ukoliko se i vama ili vašoj djeci ova knjiga svidjela, najviše što možete uraditi je da se zahvalite njenom autoru Draganu Miščeviću na tome što vam ju je i napisao i učinio dostupnom, te da je preporučite i drugim malim čitateljima.

U Zagrebu 15. 06. 2023. Nenad Grbac

 

 

——-