Predstavljamo vam pisce i književnike: Jadranka Varga

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Jadranka Varga

———–

Bilješka o pjesnikinji

Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.

Od 1976. do 2013. je bila zaposlena, a od 1.1.2014. je u mirovini, živi u Zagrebu, udata, bez djece.

Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i od tad se nije zaustavila.

Zbirke njenih pjesama, nastajale su u dužem razdoblju  i prožimaju cijeli njen život, okrećući je njoj samoj u jedinstven izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na internetu, odnosno na web stranici http://shadowofsoul.blog.hr da bi se nastavilo pisanjem i izvan gore navedene web stranice.

E-mailshadowofsoul57@gmail.com

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Sjena duše“; digitalne-knjige.com 2011.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

Predvorje bijele tišine“; digitalne-knjige.com 2012.

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

Gola žena“; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

Plesač na žici“; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php

Na trgu ptica“; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

Duša anđela“; digitalne-knjige.com 2014.

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php

Izbrisano lice“; digitalne-knjige.com 2014.

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

Moj tajni svijet“; digitalne-knjige.com 2015.

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

Kamen nije sam“; digitalne-knjige.com 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php

Oči pune zvijezda“; digitalne-knjige.com 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php

Tajna bijelih snova“; digitalne-knjige.com 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php

Glasnici”; digitalne-knjige.com 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/varga12.php

Isus, ta vječna zvijezda sjajna“; digitalne-knjige.com 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/varga13.php

Ruža mog srca“; digitalne-knjige.com 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php

Skriveno u momentu smiraja“; digitalne-knjige.com 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php

“Noć duše”; digitalne-knjige.com 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php

“Bijeli put”; digitalne-knjige.com 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php

Marioneta iz prošlih vremena; digitalne-knjige.com 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php

———–

Naslovnice knjiga:

———

—————

Zajedničke zbirke poezije:

Njene pjesme dostupne su i u pet zajedničkih zbirka poezije:

———–

“Poezija svemira”, Željke Košarić – Safiris, Jadranke Varge i Dr. Zlatana Gavrilovića Kovača,zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2018

http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php

———–

“Kapi rose”, Anđe Jotanović, Željke Košarić – Safiris, Tanje Repinac, Jadranke Varga i dr. Zlatana Gavrilovića Kovača, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php

———–

Eho poezije”, Jadranke Varge i Ivana Dragičevića, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php

———–

4 maštovite duše“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković i Jadranke Varge, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/mastovite.php

———–

Srca puna ljubavi“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković, Jadranke Varge, Mire Orlić, Snježane Segnan, Snježane Spasojević, Tanje Repinac, Tatjane Jedriško Pančelat i Tee Slama Žigman, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2020

http://www.digitalne-knjige.com/srcapunaljubavi.php

———–

Naslovnice knjiga:

————————–

Intervju – Jadranka Varga

Naš intervju s pjesnikinjom Jadrankom Vargom,  moći ćete pročitati

ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:

https://digitalne-knjige.com/?p=1562

———

Kritike:

„NOĆ DUŠE” HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE

Ono što mi od literature tražimo nije činjenična, već životna istina, ali što to znači nije baš lako reći, mada je u izvjesnom smislu svima razumljivo. Ukratko, ta se razlika može otprilike vidjeti u vrlo jasnom suglasju sa realnim životom, ali ne u suglasju samo u pojedinačnom i neponovljivom individualnom životu, iako je to također stvar realistične literature, nego u načelnom i ljudski bitnom, u onome što nije zajedničko svim ljudima, već samo određenoj vrsti ljudi.

Ukoliko je karakter u sebi nešto cjelovito i jedinstveno, to istovremeno znači kako je tu literaturi postavljen zahtjev za istinom koji se povezuje u zahtjev za jedinstvom i unutrašnjom nužnošću. Inače je riječ o neistinitoj literaturi.

Odatle proizilazi, da literatura u svoj svojoj konkretnosti nema posla sa tipovima kao što je na primjer bio slučaj sa starim realizmom Lukacsa, već s izvanredno individualnim pojedinačnim karakterima, ali također ide i dalje od toga pa se zahtjev za životnom istinom tiče isto tako situacija, konflikata i riješenja, uzajamnog preplitanja načina djelovanja, konzekvenci i iznenađenja, uloge slučaja, sudbije ili zle sudbine.

S obzirom na ova određenja literature, tako bismo mogli reći, ono što je životno istinito kod naše spisateljice je upravo njen bolni strah od usamljenosti i samoće, a odatle i njena životna unutrašnja potreba, da svijetu objavi svoje životno iskustvo i na taj način literatura otvara čitateljstvu jedan dio svijeta ili također samo neki dio ljudskog života, jer to je način čovjekovog postojanja da živi kao biće otvoreno spram svijeta, ali je ta otvorenost zadatak i svako je za sebe treba izboriti.

Prema tome ovdje se njena bol od samoće otvoreno predstavlja čitateljstvu, jer je čovjek obično otvoren prema svijetu samo onoliko koliko dopire njegova praktična potreba za poznavanjem ljudi i života. Izvan toga za njega je svijet obično zatvoren i tu onda treba literatura uskočiti i otvoriti sva životna područja koja su nam bila nedostupna, a samoća ili usamljenost, individualna patnja obično su nedostupni sve dok se ljudima ne objave.

Odatle i smisao literature i pisanja općenito govoreći – ostaviti iza sebe riječi za koje se nadamo, da neće biti zaboravljene. Odatle se može reći, da je literatura „otkrivalačka”, ona otkriva svijet ili još više, ona otkriva ono nešto drugo, veliko, što ljudima često nije niti potrebno, ali je ono što je vrijedno ljubavi i što obogaćuje pogled na život i što ga čini sudionikom obilja.

A to je ukratko rečeno najvažnija intencija ove zbirke poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga koja nosi ime „Noć duše”, jer se literatura stvara u tišinama, u smirajima dana kada usamljeni progovaramo o samoći koje se plašimo i koja nas ubija svojom težinom i koja nam konačno pokazuje što je u našim životima značajno i što je vrijedno, da kraj toga zastanemo bez obzira na mnoštvo drugih interesa koje u sebi nosimo.

Po toj fundamentalnoj intenciji literature ovo djelo Jadranke Varga sigurno će biti zapamćeno kao vrijedni doprinos suvremenom hrvatskom realizmu koji se danas nalazi pred zadatkom sinteze: da primi u svoje forme relativni maksimum životne istine, da bi se moglo pustiti da se pojave dublji smisaoni odnosi.

U tom smislu rečeno koliko je to rješiv zadatak bio, dolazuje njeno radikalno odustajanje od svakog jeftinog idealiziranja i uljepšavanja i na tome joj jedno veliko Hvala!

Poezija u knjizi „Noć duše” hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga je kratka zbirka pjesama koje se odnose na neke jako važne momente autoričinog života. Utoliko je ovdje riječ o realističnom prikazivanju životne istine koja unekoliko sabire cjelokupnu umjetnost i filozofiju koje karakterizira jedna fundamentalna potraga za slobodom i nema nikakve sumnje kako je ovdje Istina dovedena u svezu sa Slobodom kao ishodištima cjelokupne filozofije i literature, jer Sloboda po svom bivstvu postoji i kao mogućnost, ali i kao nužnost po kojoj i Bog i Čovjek u svojoj slobodnoj Istini mogu biti, a to je, dakako, stvar cjelokupne filozofije. Sloboda je početak i kraj svake filozofije uopće i svake literature uopće, jer mi pjevamo ili pričamo o našim životnim istinama kako bismo došli do Slobode i kako bismo se slobodno osjećali u svijetu koji je na krivo nasađen i koji se često suprotstavlja našim intencijama.

Ukoliko bismo krenuli Kantovim putom, onda bismo mogli reći kako „Kritika čistoga uma” luči u svemu Slobodu kao ideju ili ideju Slobode, „Kritika praktičnog uma” slobodu kao samoodređenje, a „Kritika snage suda” slobodu kao samosvrhu. Ova tri uzroka ili principa koja nalazimo kod Kanta konstituiraju pojam slobode u njegovoj cjelovitosti.

„Pojam derivirane apsolutnosti ili božanskosti tako je malo proturječan, da je on naprotiv središnji pojam cijele filozofije. Takva božanskost pripada prirodi. Tako si malo proturječe imanencija u Bogu i Sloboda, da upravo samo ono što je slobodno i ukoliko je slobodno, je u Bogu, ono neslobodno i ukoliko je neslobodno, nužno je izvan Boga.”

(Schelling, „Filozofska istraživanja”, str. 24)

Literatura je jedno, tako bismo mogli reći, inteligibilno bivstvo koje djeluje slobodno i može otuda djelovati primjereno svojoj vlastitoj unutrašnjoj prirodi, jer je upravo ono slobodno što djeluje samo primjereno zakonima svog vlastitog bivstva i nije određeno ničim drugim niti u njemu niti izvan njega. Ova unutrašnja nužnost je sama Sloboda, bivstvo čovjeka je bivstveno negov vlastiti čin, nužnost i Sloboda stoje jedna u drugoj kao jedno bivstvo što se samo promatrano s raznih strana pokazuje kao jedno ili kao drugo, ali je po sebi Sloboda.

Literatura je prije svega takav čovjekov vlastiti čin, to je upravo samopostavljanje literarne svijesti koja nije puko spoznavanje kao što je to kod Lukacsa, već pretpostavlja pravi bitak, a ovaj prije spoznavanja slučeni bitak nije, dakle, nikakvo spoznavanje ili nije samo spoznavanje, nego je realno samopostavljanje literature, on je jedno pra i temeljno htijenje koje sebe sama čini nečim i temelj je i baza sve bivstvenosti. Zato možemo kao i Schelling reći:

„Samo čovjek jest u Bogu i baš kroz ovaj bitak u Bogu sposoban za slobodu.”

 (ibid 63)

Tako je i literatura u Čovjeku i baš kroz ovaj bitak u Čovjeku, Čovjek i Literatura sposobni su za slobodu.

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 07.02.2020.

———

„BIJELI PUT“ JADRANKE VARGA

Ovo je 17. zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga, naslov „Bijeli put“, isto kao i jedna pjesma u zbirci koja je posvećena autoričinom psiću koji se zove Maša, od milja nazvana i Mašenka. Ta je curica udomljena, jer bi bila napuštena, a sa vremenom je postala obiteljska ljubimica i veliki dio autoričinog života i odnosi se na brigu oko nje.

Dakle, centralna tematika ove zbirke je neka posebna autoričina osobna usamljenost u sebi i načini, da se ta usamljenost prevlada u našem svakodnevnom životu i bivstvovanju. Kao takva, ova poezija je egzistencijalnog karaktera, ali mislim da je većina djela koje je autorica napisala baš takva, uostalom zar poezija može biti drugačija, nego egzistencijalna?

Za ovu poeziju opet vrijedi, da iznosi naše ideale o svijetu, životu, čovjeku, a to je oblik ljudskog dovršenja ili čovjekove mogućnosti koji pokazuje kako je ljudska misao krhka i da se u stvarnosti ne može ostvariti, ali nas ti ideali vode. Na našem putu oni su kao signali na moru, kao svjetionici, dok plovidba još traje u prostranstvu sveobuhvatnoga. Mi doduše stalno pokušavamo dohvatiti ono što je najbliže i to rukovodeći se svojim idealima, ali mišljenje o sveobuhvatnom proširuje taj prostor, tu beskrajnu morsku površinu. Zato bit čovjeka ne leži u idealu koji se može fiksirati, nego samo u njegovom neograničenom zadatku, čije ispunjenje biva u realnoj životnoj situaciji i realnom svakodnevnom iskustvu.

Bit čovjeka se, dakle, ne otkriva u nečemu što je zatvoreno, u onome što se može tobože saznati, ona se ne iscrpljuje niti u cjelokupnosti njegovog postojanja kao što je to svijest ili njegov duh, nego je on sve to i on iščezava ili propada kada bilo koji od ovih elemenata ili načina njegove biti otpadne ili iščezne, a poezija je ovdje kao jedna naša sposobnost, da probudimo vlastita sjećanja preko kojih se vraćamo fundamentima, onoj nekoj skrivenoj dubini koja se osjeća u velikim trenucima, prožimajući sve načine sveobuhvatnog preko kojih naše biće dobiva na sigurnosti i izvijesnosti.

Schelling je to nazvao našom „znanošću koja je slična stvaranju svijeta“ kao da smo svim svojim bićem bili prisutni u poretku svih stvari i kao da je ono iščezlo u skučenosti našeg svijeta. Mi tonemo u bezdan sveobuhvatnoga i beskrajnoga. Kao takvi mi stojimo usred ništavila, a možemo osjetiti vlastito sebstvo jedino, ako smo sami pri sebi, a to znači da je uočavanje ove širine i dubine bezdana beskrajnoga moguće ukoliko izaziva sposobnost našeg unutrašnjeg promatranja i spremnosti za život, jer je i jedno I drugo moguće, kaže Jaspers:

„U supstancijanome gubljenju sebe opažam ništavilo. U činjenici što sam sâm sebi poklonjen, opažam obilje sveobuhvatnoga. Niti jedno niti drugo ne može se iznuditi. Voljno mogu biti samo pošten, mogu da se pripremim za životnu avanturu i mogu da opominjem, ukoliko stvari nisu pravo. Ako mi ništa ne dolazi u susret, ako ne volim na primjer i ne poklanjam ljubav, ako se posredstvom moje ljubavi ne javlja ono što jest i ako se u tome ne ispunjava moja bit, onda ja postajem samo postojanje koje je upotrebljivo kao materijal.“

Medutim, čovjek nije samo stredstvo, nego je i konačni cilj, a to znači da se čovjek koji stvara nalazi pred dvostrukom mogućnošću , pod stalnom prijetnjom od ništavila i želje za vlastitim samoostvarenjem i to je, rekli bismo, krajnja poruka ove zbirke pjesama koje su jednostavne, obične, svakodnevne, a kao takve i sveobuhvatne i duboke.

Na tome autorici duboko zahvaljujemo.

 dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik Adelaide, 02.11.2020.

———

OSVRT NA KNJIGU “MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA” JADRANKE VARGA

Pročitavši 18. knjigu Jadranke Varga „Marioneta iz prošlih vremena“, prva misao koja mi se pojavila u svijesti je pitanje samoj sebi, a koja to sila čovjeku daje snagu da svoj život ogoli do kože i podijeli ga sa nepoznatim ljudima? Ne znam odgovor na ovo pitanje, ali znam da sam duboko dirnuta ispovijesti spisateljice koja je svoju intimnu životnu priču podijelila sa svima nama koji ćemo je čitati.

Razmišljajući o životnim iskustvima koja je Jadranka Varga podijelila sa nama, misao me vodi do ljudskog duha, uma i tijela, tog svetog trojstva koji nam ostavljaju dubok pečat emotivnog izražavanja ljudske duše. Pružiti krila duše prema nebu, a da to ne bude Ikarov let, mogu samo ljudi jakog životnog impulsa. Nesumnjivo je da taj impuls pulsira u srcu pjesnikinje i spisateljice Jadranke Varga.

Rijetki su oni ljudi koji u sebi skupe hrabrost, da otvore svoje srce i njegove tajne duboke ljubavi pa istine podijele sa bilo kojim ljudskim bićem ne mareći za to što će tko misliti, reći ili učiniti. To mogu samo duše koje su se pomirile sa životom takvim kakav je ostavio svoje impresije kroz iskustveno življenje.

Je li ljudski život patnja, ili je oaza biblijskog Edenskog vrta? Svi u sebi imamo spoznaju i možemo čistog srca odgovoriti na ovo pitanje: živjeli smo najbolje što smo znali, raspolagali sa onim što smo imali, dijelili višak sa potrebitima, micali smo se od opasnosti koje su nam prijetile, stvarali uvjete za sigurno i uspješno življenje, molili se Bogu za pomoć i slušali njegove poruke kroz snove i na javi. Svatko od nas u nekom periodu života osjetio je onu čovječnost koja nam je tako bliska i neljudskost koja nam je, iako daleka, ponekad pokucala na vrata doma.

U ljudskom životu ima i jednog i drugog stanja ljudskih osjećaja. Netko u nekom periodu življenja podvuče crtu ispod svih iskustava koja su ga učinila nesretnim i sretnim ljudskim bićem, da bi napravio ravnotežu između patnje i sreće, ludosti i mudrosti, bolesti zdravlja, tuge i radosti, nemira i mira. Naša spisateljica se pomirila sa životom takvim kakav je bio, sa samom sobom, svijetom koji je okružuje i sa Bogom u sebi. Ona je našla mir svoje duše u skladnim međuodnosima s okolinom u kojoj egzistira. Svima nama predstoji, da dođemo do te točke iskrenosti u sebi koja nam otvara vrata Aladinove svjetiljke ispunjenih želja.

Ovom knjigom „Marioneta iz prošlih vremena“ Jadranka Varga pokazala nam je put kako se hoda u bespuću iskustava i kako se uspostavlja iskrenost prema sebi i svijetu koji nam je igralište gdje nema pobjednika niti pobijeđenog. Svi nesvjesni ljudi zatvorenog tvrdog srca su marionete sustava u kojem žive sve do trenutka kad to svoje tvrdo srce ne omekšaju i otvore za istinu takvu kako su je sami doživjeli i bace je pod noge bilo kome tko je željan tuđih iskustava, a bježi od svojih vlastitih. Koliko je teško skinuti masku i pokazati pravo lice proživljenog života u njenoj sjeni, zna samo onaj tko skine masku straha i srama od bilo kakve osude sa svoje duše.

Počašćena sam što sam dobila priliku, da među prvim čitateljima pročitam ovu prekrasnu knjigu proze i svoje utiske podijelim sa vama koji ćete je imati priliku pročitati i doživjeti na samo vama svojstven način. Od sveg srca preporučujem ovo iznimno lijepo i pitko štivo koje će vas bez ikakve sumnje oplemeniti svojim sadržajem.

 Anđa Jotanović, pjesnikinja i spisateljica,  Rijeka, 29.03.2021

———

RECENZIJA ZBIRKE PRIČA MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA” HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGA

Nalazimo se pred 18. samostalnom knjigom hrvatske spisateljice Jadranke Varga. To je zbirka priča iz njenog života za koje je autorica smatrala, da ih je vrijedno objaviti u obliku ovog proznog djela. Prema tome, to nije poetsko djelo, a mi smo uglavnom navikli do sada, da autoricu predstavljamo kao hrvatsku pjesnikinju. Ovo je prozno djelo i svakako da postoje razlike među njima.

Svi koji su pisali poeziju osjećaju izvjesnu odbojnost prema svim pokušajima, da se pjesništvo definira ili da se daje neki opis onog što se naziva pjesništvo. Doista, ako čovjek pokuša govoriti o pjesništvu kao umjetničkom djelu i poeziji kao umjetnosti, onda je vrlo teško utvrditi što je bit ove umjetnosti.

U nekim općim potezima možemo reći, da se priroda poezije poklapa sa pojmom umjetnički lijepog i pojmom umjetničkog djela, jer je riječ o pjesničkoj fantaziji kojoj su pogodne stvari u prirodi i tu se slažemo sa mišljenjem, da pravi predmet poezije predstavljaju stvari kao što su sunce, planine, šume i predjeli kao i vanjski oblik čovjeka i njegovi duhovni interesi. Poezija koja također nosi sa sobom jedan dio opažanja i očiglednog predstavljanja ipak uglavom ostaje duhovna djelatnost te radi samo za unutrašnje opažanje kojem su bliže duhovne pojave, nego izvanjske stvari u svom konkretnom čulnom pojavljivanju:

 “Pravi objekt koji odgovara poeziji je beskrajno carstvo duha.” (Hegel)

Promatran sa te strane glavni zadatak poezije sastoji se u tome, da se istaknu snage duhovnog života i sve ono što se u svijetu ljudskih strasti i osjećaja penje ili mirno protječe pred ljudskim očima odnosno sveobuhvatno carsto ljudskih predstava, podviga, radnji, udesa, pokretačkih snaga svijeta kao i božansko upravljanje svijetom, ali to uobličavanje i iskazivanje u poeziji ostaje čisto teoretsko.

Svrhu poezije ne predstavljaju stvari i njihova praktična egzistencija, već stvaranje i izražavanje govorom.

“Poezija je počela u onom trenutku kad je čovjek učinio pokušaj da izrazi sebe.” (Hegel)

… a ona izražava sebe u jeziku gdje se odvaja od običnog govora, gdje stvaranje izraza dobiva višu vrijednost od jednostavnog izgovaranja. Sa druge strane, a što je bitno u sagledavanju ovog spomenutog djela naše pjesnikinje, prozna svijest promatra obiman materijal stvarnosti sa gledišta njegovih racionalnih veza između uzroka i posljedice, između cilja i njemu odgovarajućih sredstava i sa stajališta drugih kategorija mišljenja. Drugim riječima, sa gledišta onih odnosa koji postoje u konačnom svijetu izvanjskih stvari i po tome je, mogli bismo reći, ova literaturea realistična pored toga da zadovoljava načelo izlaganja životne istine. Na taj način postoji u svijetu pojava jednog novog carstva koje zaista predstavlja istinu onog što je stvarno, ali takvu istinu koja se izražava kao njena vlastita duša.

Mišljenje, dakle, predstavlja samo izvjesno izmirenje istine i realnosti i to u mišljenju, međutim, umjetničko realističko predstavljanje i uobličavanje predstavlja to njihovo izmirenje u formi same realne pojave, mada u formi koja je samo duhovno predstavljena i to je bit realističke literature. Znači, literatura odražava realne prilike, situacije, događaje iz našeg svakodnevnog života ili svijet u svojoj sveukupnosti stvari ili prirodno i ljudski lijepo u smislu jedne naturalne teologije.

Zato se može reći, da je svijet u svome bogatstvu pojava i određenja predmet ove literature i da se njena istina krije već u tom predmetu pored tendencije, da se izrazi u svojoj punoj životnosti i po tome bismo mogli reći, da je vrijednost ovog djela Jadranke Varga koja nas je obogatila svojim proznim pripovjedanjem za još jednu istinu o sebi i svijetu i na tome joj veliko hvala.

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik, Adelaide, 30.03.2021

 

—-

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.