Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Jadranka Varga
———–
Bilješka o pjesnikinji
Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i od tad se nije zaustavila.
Zbirke njenih pjesama, nastajale su u dužem razdoblju i prožimaju cijeli njen život, okrećući je njoj samoj u jedinstven izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na internetu, odnosno na web stranici http://shadowofsoul.blog.hr da bi se nastavilo pisanjem i izvan gore navedene web stranice.
E-mail: shadowofsoul57@gmail.com
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
“Sjena duše“; digitalne-knjige.com 2011.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
“Predvorje bijele tišine“; digitalne-knjige.com 2012.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
“Gola žena“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
“Plesač na žici“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
“Na trgu ptica“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
“Duša anđela“; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
“Izbrisano lice“; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
“Moj tajni svijet“; digitalne-knjige.com 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php
“Kamen nije sam“; digitalne-knjige.com 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
“Oči pune zvijezda“; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
“Tajna bijelih snova“; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
“Glasnici”; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga12.php
“Isus, ta vječna zvijezda sjajna“; digitalne-knjige.com 2018.
http://www.digitalne-knjige.com/varga13.php
“Ruža mog srca“; digitalne-knjige.com 2018.
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
“Skriveno u momentu smiraja“; digitalne-knjige.com 2019.
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
“Noć duše”; digitalne-knjige.com 2020.
http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php
“Bijeli put”; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php
Marioneta iz prošlih vremena; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
Priče iz noćnih tišina; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
Zašto bijeli ljiljani sanjaju?; digitalne-knjige.com 2022.
http://www.digitalne-knjige.com/varga20.php
Svjetlo mog života (Mama i Tata); digitalne-knjige.com 2022.
http://www.digitalne-knjige.com/varga21.php
Sablasno bludno; digitalne-knjige.com 2023.
http://www.digitalne-knjige.com/varga22.php
Moje tišine; digitalne-knjige.com 2023
http://www.digitalne-knjige.com/varga23.php
Oslikana poezija; digitalne-knjige.com 2023
http://www.digitalne-knjige.com/varga24.php
———–
Naslovnice knjiga:
———
—————
Zajedničke zbirke poezije:
Njene pjesme dostupne su i u pet zajedničkih zbirka poezije:
———–
“Poezija svemira”, Željke Košarić – Safiris, Jadranke Varge i Dr. Zlatana Gavrilovića Kovača,zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2018
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
———–
“Kapi rose”, Anđe Jotanović, Željke Košarić – Safiris, Tanje Repinac, Jadranke Varga i dr. Zlatana Gavrilovića Kovača, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
———–
“Eho poezije”, Jadranke Varge i Ivana Dragičevića, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
———–
“4 maštovite duše“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković i Jadranke Varge, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/mastovite.php
———–
“Srca puna ljubavi“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković, Jadranke Varge, Mire Orlić, Snježane Segnan, Snježane Spasojević, Tanje Repinac, Tatjane Jedriško Pančelat i Tee Slama Žigman, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2020
http://www.digitalne-knjige.com/srcapunaljubavi.php
———–
Naslovnice knjiga:
————————–
Intervju – Jadranka Varga
Naš intervju s pjesnikinjom Jadrankom Vargom, moći ćete pročitati
ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:
https://digitalne-knjige.com/?p=1562
———
„BIJELI PUT“ JADRANKE VARGA
Ovo je 17. zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga, naslov „Bijeli put“, isto kao i jedna pjesma u zbirci koja je posvećena autoričinom psiću koji se zove Maša, od milja nazvana i Mašenka. Ta je curica udomljena, jer bi bila napuštena, a sa vremenom je postala obiteljska ljubimica i veliki dio autoričinog života i odnosi se na brigu oko nje.
Dakle, centralna tematika ove zbirke je neka posebna autoričina osobna usamljenost u sebi i načini, da se ta usamljenost prevlada u našem svakodnevnom životu i bivstvovanju. Kao takva, ova poezija je egzistencijalnog karaktera, ali mislim da je većina djela koje je autorica napisala baš takva, uostalom zar poezija može biti drugačija, nego egzistencijalna?
Za ovu poeziju opet vrijedi, da iznosi naše ideale o svijetu, životu, čovjeku, a to je oblik ljudskog dovršenja ili čovjekove mogućnosti koji pokazuje kako je ljudska misao krhka i da se u stvarnosti ne može ostvariti, ali nas ti ideali vode. Na našem putu oni su kao signali na moru, kao svjetionici, dok plovidba još traje u prostranstvu sveobuhvatnoga. Mi doduše stalno pokušavamo dohvatiti ono što je najbliže i to rukovodeći se svojim idealima, ali mišljenje o sveobuhvatnom proširuje taj prostor, tu beskrajnu morsku površinu. Zato bit čovjeka ne leži u idealu koji se može fiksirati, nego samo u njegovom neograničenom zadatku, čije ispunjenje biva u realnoj životnoj situaciji i realnom svakodnevnom iskustvu.
Bit čovjeka se, dakle, ne otkriva u nečemu što je zatvoreno, u onome što se može tobože saznati, ona se ne iscrpljuje niti u cjelokupnosti njegovog postojanja kao što je to svijest ili njegov duh, nego je on sve to i on iščezava ili propada kada bilo koji od ovih elemenata ili načina njegove biti otpadne ili iščezne, a poezija je ovdje kao jedna naša sposobnost, da probudimo vlastita sjećanja preko kojih se vraćamo fundamentima, onoj nekoj skrivenoj dubini koja se osjeća u velikim trenucima, prožimajući sve načine sveobuhvatnog preko kojih naše biće dobiva na sigurnosti i izvijesnosti.
Schelling je to nazvao našom „znanošću koja je slična stvaranju svijeta“ kao da smo svim svojim bićem bili prisutni u poretku svih stvari i kao da je ono iščezlo u skučenosti našeg svijeta. Mi tonemo u bezdan sveobuhvatnoga i beskrajnoga. Kao takvi mi stojimo usred ništavila, a možemo osjetiti vlastito sebstvo jedino, ako smo sami pri sebi, a to znači da je uočavanje ove širine i dubine bezdana beskrajnoga moguće ukoliko izaziva sposobnost našeg unutrašnjeg promatranja i spremnosti za život, jer je i jedno I drugo moguće, kaže Jaspers:
„U supstancijanome gubljenju sebe opažam ništavilo. U činjenici što sam sâm sebi poklonjen, opažam obilje sveobuhvatnoga. Niti jedno niti drugo ne može se iznuditi. Voljno mogu biti samo pošten, mogu da se pripremim za životnu avanturu i mogu da opominjem, ukoliko stvari nisu pravo. Ako mi ništa ne dolazi u susret, ako ne volim na primjer i ne poklanjam ljubav, ako se posredstvom moje ljubavi ne javlja ono što jest i ako se u tome ne ispunjava moja bit, onda ja postajem samo postojanje koje je upotrebljivo kao materijal.“
Medutim, čovjek nije samo stredstvo, nego je i konačni cilj, a to znači da se čovjek koji stvara nalazi pred dvostrukom mogućnošću , pod stalnom prijetnjom od ništavila i želje za vlastitim samoostvarenjem i to je, rekli bismo, krajnja poruka ove zbirke pjesama koje su jednostavne, obične, svakodnevne, a kao takve i sveobuhvatne i duboke.
Na tome autorici duboko zahvaljujemo.
dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik Adelaide, 02.11.2020.
———
Predgovor knjige „Svjetlo mog života”
RIJEČ AUTORICE
Dragi moji čitatelji,
… imala sam jednu jedinu i prijateljicu: neponovljivu, posebnu, od Boga mi danu i oduzetu. Nikad je nisam prežalila niti ne mogu. Moje prijateljice su joj se povjeravale, dolazile kod nje, a ono što su njoj rekle, ja nikad nisam saznala i ona je ostala ZAUVIJEK za mene – jedna i jedina – moja najbolja prijateljica bez obzira što mi je bila i – mama. Prije svega, bila je najbolja prijateljica. Evo, oči mi se i sada pune suzama, dok ovo pišem.
Postoji i danas veza sa njom, pitam se je li to neka veza koja se proteže iz ovog našeg stvarnog svijeta u onaj njihov duhovni svijet kojeg zovu – Ona strana – ne znam, ali znam jedno: osjećam da je stalno uz mene.
Ova 21. zbirka poezije „Svjetlo mog života” nastajala je od 15.06.2009. do 05.05.2022. u razdoblju pisanja pjesama posvećenih mojoj mami Slavici, mojoj najboljoj prijateljici i Tati, a to traje do danas. Ova knjiga je posebna cjelina i tematski je neovisna od 1. zbirke poezije „Sjena duše”, 2. zbirke „Predvorje bijele tišine” i 3. davno napisane, a tek prije par godina objavljene zbirke poezije iz moje mladosti „Gola žena” kao i ostalih zbirki: „Plesač na žici”, „Na trgu ptica”, „Duša anđela”, ”Izbrisano lice”, „Moj tajni svijet”, „Kamen nije sam”, „Oči pune zvijezda”, „Tajna bijelih snova”, „Glasnici”, „Isus, ta vječna zvijezda sjajna”, „Ruža mog srca”, „Skriveno u momentu smiraja”, „Noć duše”, „Bijeli put”, zbirka priča „Marioneta iz prošlih vremena”, „Zašto bijeli lijiljani sanjaju?” i zbirke fantasy priča „Priče iz noćnih tišina”.
Moju 21. knjigu pišem za sebe, u tišini. Ima pjesama sa rimom, a i pjesama bez rime. U tišini pišem bez ikakvih utjecaja, osim onih mojih najdubljih, unutarnjih, riječi same izlaze, sve drugo je nevažno. Važno je ono ispravno, a to su duša i njeni putokazi i tako su nastale sve moje knjige.
U svim mojim knjigama su periodi zapisivanja mojih razmišljanja izraženih ponekad klasičnom poetskom prozom ili pjesmama u rimi, ali i u kratkoj formi pjesničkih minijatura kao i poezija pisana na raznim slikama, a to su sve stihovi o raznim životnim temama.
Ova knjiga obuhvaća poeziju koja je posvećena isključivo mojoj mami Slavici i mom Tati.
U zajedničkim zbirkama „Poezija svemira” (autori: Željka Košarić Safiris, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač), „Kapi rose” (autori: Anđa Jotanović, Željka Košarić Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač) prepliću se moje teme kao i u svim mojim do sada izdanim knjigama.
Knjiga „Eho poezije” je 3. zajednička zbirka gdje je moje pjesme na mom blogu http://shadowofsoul.blog.hr slijedio naš poznati pjesnik duhovno-refleksivne poezije g.Ivan Dragičević: blog https://blog.dnevnik.hr/idragi28 pa smo tako i izdali našu zajedničku knjigu.
U 4. zajedničkoj zbirci “4 maštovite duše”, autorice: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković i Jadranka Varga nalaze se moje pjesme koje su prepoznate iz drugih knjiga, a u 5. zajedničkoj zbirci “Srca puna ljubavi”, autorice: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković, Jadranka Varga, Mira Orlić, Snježana Segnan, Snježana Spasojević, Tanja Repinac, Tatjana Jedriško Pančelat, Tea Slama Žigman predstavljamo ljubavne pjesme za Valentinovo 2020. godine.
2021. je napisana 6. zajednička zbirka “Ljubav među riječima” autori: Željka Jotanović, Cvijetin Baja Lobožinski, Anđa Jotanović, Miroslav Šiljo Grabovac, Jelena Petković i Jadranka Varga u kojoj predstavljamo naše ljubavne pjesme.
Ova knjiga je bez recenzije, jer nitko ne može napisati recenziju onog što osjećam kad se sjećam mojih dragih roditelja.
Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 05.05.2022.
———
RECENZIJA 22. ZBIRKE POEZIJE
“SABLASNO BLUDNO” JADRANKE VARGA
Ova zbirka poezije ima u vidu tzv. erotsku poeziju i nema sumnje da je riječ o jednoj posebnoj temi koja zahtijeva ozbiljnost u tumačenjima. Erotika je jedna jako važna komponenta u našem svakodnevnom življenju: nju otkrivamo u svojim maštanjima, u svojim snovima, u svojim vizijama. Sa njom su nadahnuti umjetnici, pjesnici slikari, pisci, kipari, nju otkrivamo u suvremenoj glazbi, na filmu, u medijima općenito, ali je bila naročito izražena u Renesansi na primjer.
Erotika se razlikuje od religije kao što se erotski sadržaj razlikuje od vjerskoga i dok je religijski sadržaj onaj koji ima u vidu ono što je sveto, dotle erotski sadržaj ima u vidu ono što je tzv. profano, prije svega. To je jedna nova stvarnost koja se razlikuje od od tzv. umske sfere čije je središte svugdje, a opseg nigdje, prema Kuzanskom, a koju mi zovemo Bog. Međutim, kad dođemo u naš svakodnevni život, u naš običan svijet, mi vidimo da pod zemljom ima velikog blaga i divnih stvari. Ovo određenje božanstva kao sfere čije je središte svugdje, a opseg nigdje nije samo zapisana u filozofiji Kuzanskoga. Ono se može pronaći i u „Romanu o ruži“ kod sv.Bonaventure, Vincenta iz Bove i kod drugih pisaca i u doba je Renesanse ovo mišljenje bilo uobičajeno.
U ovom određenju većina renesansnih pjesnika i pisaca vidjeli su prvenstveno decentralizaciju kozmosa: njegovo središte niukoliko nije na nebu, već je ono svugdje, sva su mjesta jednaka i jednako važna. To je značilo da su ovdje dati prerogativi jednom materijalističkom stajalištu o pravu da relativno središte prenese sa Neba na Zemlju ili čak pod zemlju, a ono je mjesto koje je prema srednjovjekovnim pogledima bilo maksimalno odijeljeno od Boga. Ponekad se ono nazivalo i paklom.
Ja, naravno, ovdje ne kanim reći da nam autorica iznosi poeziju pakla. Ja samo hoću reći da je moguće ovdje spomenuti Cereru, boginju plodnosti i njenu kći Persefonu, boginju pakla za koje je latinsko svećenstvo govorilo kako je Cerera predosjećala, da će joj kćer pod zemljom naći više blaga i bogatstva, nego na zemlji, a to je sadržano i u eleuzijskim misterijima kod kojih je karakteristično ovo veličanje zemaljskih njedara ili kao što možemo pronaći u starom dobu kod kipova boginje plodnosti sa naglašenim dijelovima tijela.
Ovdje vidimo kod autorice kretanje u dubine zemlje, u dubine ljudskog tijela i ovdje se svijet Jadranke Varga u cjelini kao i u pojedinostima odnosi na ono što je zemaljsko i tjelesno. Ovo kretanje prema dolje, ovo kretanje prema materijalnom svijetu svojstveno je svim oblicima narodno prazničnog veselja i često gotesknog realizma. Kod Bahtina je to bila posebno izazovna tema te nije čudno da je cijelo jedno poglavlje, Šestu glavu svog rada „Stvaralaštvo Fransoa Rablea“ posvetio analizi ljudskog pada prema njedrima zemlje, a ta njedra zemlje opet prevladavaju sve čega ima na nebu, a što je na površini zemlje ili u njoj, u morima i u rijekama.
Pravo bogatstvo i izobilje ne nalazi se gore niti u središnjoj sferi, već samo u donjim predjelima. Ovo kretanje prema svakodnevnom životu, prema materijalnim momentima našeg svakodnevnog življenja koje je kod Jadranke Varga rasuto u raznim oblicima i slikama prazničnogveselja, ali i tuge i estetskog realizma ovdje na nov način osmišljava jedinstveno kretanje koje je usmjereno prema dubinama zemlje i dubinama tijela gdje su skrivena prema mnogim filozofima najveća bogatstva i ono novo o kojem stari i prastari filozofi nisu pisali ili nisu smjeli pisati.
Utoliko mi se čini da je ovdje posrijedi jedan odlučan hrabar napor da se u svijetu religijske i vjerske dominacije u suvremenoj duhovnoj kulturi Hrvatske govori otvoreno i o ovim tajnovitim, skrivenim ili prešućivanim mjestima naše svakodnevne egzistencije.
Dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik, Adelaide,06.05.2022.
———
RECENZIJA 23. ZBIRKE POEZIJE “MOJE TIŠINE”JADRANKE VARGA
Već 23.zbirka pjesama Jadranke Varge govori dovoljno o njenoj ljubavi i posvećenosti prema ovoj vrsti umjetnosti.
Imala sam priliku napraviti svoju najbolju recenziju upravo za Jadrankinu do sad najbolju knjigu “Sablasno bludno” u kojoj je ona zaronila u sebe najdublje ikad i izronila na površinu samu sebe.
Jadranka Varga je ne samo kvalitetna pjesnikinja, već posjeduje spoj tople duše,zrelosti moždanih vijuga, velikog srca, iskričave i žive energije i hrpe nijansi plavih dubina koje do nedavno nisu toliko izbijale van, no počele su plivati po površini pomažući autorici da lakše diše.
“Moje tišine” su skup autoričinih misli unazad par godina prema naprijed, razmišljanja o životu, posveta njenim roditeljima u stihovima, njenom suprugu, psima-bez njih bi “stao svijet”.
Ključni je trenutak kad autorica postane svjesna Njega, čuvši mu glas i prepušta Mu se dalje da je vodi samo On sa cijelom vojskom anđela koji osluškuju bilo moje Jadranke i pokušavaju joj olakšati disanje u ovom surovom svijetu koji je prelijep, a surov isključivo zbog “ljudi”.
“Moje tišine” nikako ne šute, one progovaraju, vole, ljute se, vrište,mogu biti zlokobne…samo su prividno tihe za one površne….ponekad su i nijeme, ali ne toliko nijeme da ne bismo apsolutno ništa shvatili i da nas ne bi dotakle. One ulaze u srce.
“SVJETLO
napisano: 21.12.2022. u 19:49h
svaki čovjek
u sebi
nosi svjetlo
koje ili zasja
pa obasja
ili se priguši
pa se uguši.”
Jadranka u sebi nosi svjetlo čisto i sjajno koje obasjava ne samo nju, nego i sve oko nje, ako su oni na toj razini da bi uopće mogli primiti njen sjaj.
“PAD
napisano: 03.05.2023. u 20:30h
pad je samo
novo dizanje,
nešto staro je otpalo,
a u sebi se rodilo
nešto novo,
ali puno drugačije
i – hladnije za neku
otrcanu sentimentalnost
koju nude kao trulo voće
na tržnici
i uvjeravaju nas
da je baš to
najslađa jagoda.”
Nisam ni sumnjala da bi za Jadranku pad bio doslovce pad i umiranje nade zauvijek.Pad je novi početak neke lijepe priče potpuno svježe kao čisti zrak poslije kiše.
Ova knjiga ima jednu bogatu sentimentalnu vrijednost.
“Tko li mi to kuca na vrata života?”
(“Tišine”)
Sam život otvara posebna vrata i vodi te prema gore gdje stanuju posebne duše koje vole cijeli svijet.
Jadranka Varga je moja prijateljica.
Zauvijek.
——————–
Sandra Petrž, nagrađivana i svestrana umjetnica: skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja,
književnica, glumica, pjevačica i plesačica Zaprešić, 10.06.2023.
———
OSVRT NA 24. ZBIRKU POEZIJE „OSLIKANA POEZIJA“
PJESNIKINJE JADRANKE VARGA
„dodir sna i dodir ljubavi
s dodirom poezije…
to je
dodir života“
Ove krasne minijature oslikane poezije predstavljaju biserčiće izvađene iz školjke Života, one koje je pjesnikinja Jadranka taložila u svojoj duši i onda odlučila nanizati u sjajnu ogrlicu.
Vidljivo je da Jadranka živi s poezijom, ali već odavno i u poeziji i da su s protokom vremena njezine pjesme dobile poseban sjaj.
Dodir poezije u Jadrankinom snu pretvoren je u dodir Života i dodir Ljubavi, a zaluta li u svojim mislima ponekad na neku drugu stazu, tišina je oaza u kojoj će pronaći odgovore na sva svoja pitanja.
Jarankine su pjesme djelići Života koje je uokvirila pa u njih udahnula dio tuge i krenula dalje, noseći u duši sjaj rose u čijim kapljicama se prelamaju sunčeve zrake. Ona pronalazi u svojoj poeziji jedno mjesto na kojem se baš poput ptice osjeća sigurno gdje tiho pjeva u tišini i to je čini sretnom.
Vrijeme za poeziju za Jadranku je i vrijeme smiraja, zaustavljeno vrijeme u dubini njenog srca pa ako ponekad stigne i do ruba „pustinje“, riječi su te koje će je natopiti vodom i učiniti od nje sjenovitu oazu i Život ide dalje svojim tokom.
Poezija je često bila ta koja se pjesnikinji Jadranki uvukla u misao i izvela je u novi sunčani dan. Poput školjke koja stvara biserje na dnu mora, tako je Jadranka, u ovoj knjizi „Oslikana poezija“ riječi svojih poetskih minijatura dodatno zasjajila prekrasnim slikama.
Nadam se da će čitatelji uživati baš kao što sam i ja uživala čitajući ovu lijepu zbirku.
Mira Jungić, pjesnikinja, Sisak, 01.08.2023.
—-
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
