Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Jadranka Varga
———–
Bilješka o pjesnikinji
Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i od tad se nije zaustavila.
Zbirke njenih pjesama, nastajale su u dužem razdoblju i prožimaju cijeli njen život, okrećući je njoj samoj u jedinstven izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na internetu, odnosno na web stranici http://shadowofsoul.blog.hr da bi se nastavilo pisanjem i izvan gore navedene web stranice.
E-mail: shadowofsoul57@gmail.com
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
“Sjena duše“; digitalne-knjige.com 2011.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
“Predvorje bijele tišine“; digitalne-knjige.com 2012.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
“Gola žena“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
“Plesač na žici“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
“Na trgu ptica“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
“Duša anđela“; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
“Izbrisano lice“; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
“Moj tajni svijet“; digitalne-knjige.com 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php
“Kamen nije sam“; digitalne-knjige.com 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
“Oči pune zvijezda“; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
“Tajna bijelih snova“; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
“Glasnici”; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga12.php
“Isus, ta vječna zvijezda sjajna“; digitalne-knjige.com 2018.
http://www.digitalne-knjige.com/varga13.php
“Ruža mog srca“; digitalne-knjige.com 2018.
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
“Skriveno u momentu smiraja“; digitalne-knjige.com 2019.
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
“Noć duše”; digitalne-knjige.com 2020.
http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php
“Bijeli put”; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php
Marioneta iz prošlih vremena; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
Priče iz noćnih tišina; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
Zašto bijeli ljiljani sanjaju?; digitalne-knjige.com 2022.
http://www.digitalne-knjige.com/varga20.php
Svjetlo mog života (Mama i Tata); digitalne-knjige.com 2022.
http://www.digitalne-knjige.com/varga21.php
Sablasno bludno; digitalne-knjige.com 2023.
http://www.digitalne-knjige.com/varga22.php
———–
Naslovnice knjiga:
———
—————
Zajedničke zbirke poezije:
Njene pjesme dostupne su i u pet zajedničkih zbirka poezije:
———–
“Poezija svemira”, Željke Košarić – Safiris, Jadranke Varge i Dr. Zlatana Gavrilovića Kovača,zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2018
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
———–
“Kapi rose”, Anđe Jotanović, Željke Košarić – Safiris, Tanje Repinac, Jadranke Varga i dr. Zlatana Gavrilovića Kovača, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
———–
“Eho poezije”, Jadranke Varge i Ivana Dragičevića, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
———–
“4 maštovite duše“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković i Jadranke Varge, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/mastovite.php
———–
“Srca puna ljubavi“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković, Jadranke Varge, Mire Orlić, Snježane Segnan, Snježane Spasojević, Tanje Repinac, Tatjane Jedriško Pančelat i Tee Slama Žigman, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2020
http://www.digitalne-knjige.com/srcapunaljubavi.php
———–
Naslovnice knjiga:
————————–
Intervju – Jadranka Varga
Naš intervju s pjesnikinjom Jadrankom Vargom, moći ćete pročitati
ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:
https://digitalne-knjige.com/?p=1562
———
„BIJELI PUT“ JADRANKE VARGA
Ovo je 17. zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga, naslov „Bijeli put“, isto kao i jedna pjesma u zbirci koja je posvećena autoričinom psiću koji se zove Maša, od milja nazvana i Mašenka. Ta je curica udomljena, jer bi bila napuštena, a sa vremenom je postala obiteljska ljubimica i veliki dio autoričinog života i odnosi se na brigu oko nje.
Dakle, centralna tematika ove zbirke je neka posebna autoričina osobna usamljenost u sebi i načini, da se ta usamljenost prevlada u našem svakodnevnom životu i bivstvovanju. Kao takva, ova poezija je egzistencijalnog karaktera, ali mislim da je većina djela koje je autorica napisala baš takva, uostalom zar poezija može biti drugačija, nego egzistencijalna?
Za ovu poeziju opet vrijedi, da iznosi naše ideale o svijetu, životu, čovjeku, a to je oblik ljudskog dovršenja ili čovjekove mogućnosti koji pokazuje kako je ljudska misao krhka i da se u stvarnosti ne može ostvariti, ali nas ti ideali vode. Na našem putu oni su kao signali na moru, kao svjetionici, dok plovidba još traje u prostranstvu sveobuhvatnoga. Mi doduše stalno pokušavamo dohvatiti ono što je najbliže i to rukovodeći se svojim idealima, ali mišljenje o sveobuhvatnom proširuje taj prostor, tu beskrajnu morsku površinu. Zato bit čovjeka ne leži u idealu koji se može fiksirati, nego samo u njegovom neograničenom zadatku, čije ispunjenje biva u realnoj životnoj situaciji i realnom svakodnevnom iskustvu.
Bit čovjeka se, dakle, ne otkriva u nečemu što je zatvoreno, u onome što se može tobože saznati, ona se ne iscrpljuje niti u cjelokupnosti njegovog postojanja kao što je to svijest ili njegov duh, nego je on sve to i on iščezava ili propada kada bilo koji od ovih elemenata ili načina njegove biti otpadne ili iščezne, a poezija je ovdje kao jedna naša sposobnost, da probudimo vlastita sjećanja preko kojih se vraćamo fundamentima, onoj nekoj skrivenoj dubini koja se osjeća u velikim trenucima, prožimajući sve načine sveobuhvatnog preko kojih naše biće dobiva na sigurnosti i izvijesnosti.
Schelling je to nazvao našom „znanošću koja je slična stvaranju svijeta“ kao da smo svim svojim bićem bili prisutni u poretku svih stvari i kao da je ono iščezlo u skučenosti našeg svijeta. Mi tonemo u bezdan sveobuhvatnoga i beskrajnoga. Kao takvi mi stojimo usred ništavila, a možemo osjetiti vlastito sebstvo jedino, ako smo sami pri sebi, a to znači da je uočavanje ove širine i dubine bezdana beskrajnoga moguće ukoliko izaziva sposobnost našeg unutrašnjeg promatranja i spremnosti za život, jer je i jedno I drugo moguće, kaže Jaspers:
„U supstancijanome gubljenju sebe opažam ništavilo. U činjenici što sam sâm sebi poklonjen, opažam obilje sveobuhvatnoga. Niti jedno niti drugo ne može se iznuditi. Voljno mogu biti samo pošten, mogu da se pripremim za životnu avanturu i mogu da opominjem, ukoliko stvari nisu pravo. Ako mi ništa ne dolazi u susret, ako ne volim na primjer i ne poklanjam ljubav, ako se posredstvom moje ljubavi ne javlja ono što jest i ako se u tome ne ispunjava moja bit, onda ja postajem samo postojanje koje je upotrebljivo kao materijal.“
Medutim, čovjek nije samo stredstvo, nego je i konačni cilj, a to znači da se čovjek koji stvara nalazi pred dvostrukom mogućnošću , pod stalnom prijetnjom od ništavila i želje za vlastitim samoostvarenjem i to je, rekli bismo, krajnja poruka ove zbirke pjesama koje su jednostavne, obične, svakodnevne, a kao takve i sveobuhvatne i duboke.
Na tome autorici duboko zahvaljujemo.
dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik Adelaide, 02.11.2020.
———
OSVRT NA KNJIGU “MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA” JADRANKE VARGA
Pročitavši 18. knjigu Jadranke Varga „Marioneta iz prošlih vremena“, prva misao koja mi se pojavila u svijesti je pitanje samoj sebi, a koja to sila čovjeku daje snagu da svoj život ogoli do kože i podijeli ga sa nepoznatim ljudima? Ne znam odgovor na ovo pitanje, ali znam da sam duboko dirnuta ispovijesti spisateljice koja je svoju intimnu životnu priču podijelila sa svima nama koji ćemo je čitati.
Razmišljajući o životnim iskustvima koja je Jadranka Varga podijelila sa nama, misao me vodi do ljudskog duha, uma i tijela, tog svetog trojstva koji nam ostavljaju dubok pečat emotivnog izražavanja ljudske duše. Pružiti krila duše prema nebu, a da to ne bude Ikarov let, mogu samo ljudi jakog životnog impulsa. Nesumnjivo je da taj impuls pulsira u srcu pjesnikinje i spisateljice Jadranke Varga.
Rijetki su oni ljudi koji u sebi skupe hrabrost, da otvore svoje srce i njegove tajne duboke ljubavi pa istine podijele sa bilo kojim ljudskim bićem ne mareći za to što će tko misliti, reći ili učiniti. To mogu samo duše koje su se pomirile sa životom takvim kakav je ostavio svoje impresije kroz iskustveno življenje.
Je li ljudski život patnja, ili je oaza biblijskog Edenskog vrta? Svi u sebi imamo spoznaju i možemo čistog srca odgovoriti na ovo pitanje: živjeli smo najbolje što smo znali, raspolagali sa onim što smo imali, dijelili višak sa potrebitima, micali smo se od opasnosti koje su nam prijetile, stvarali uvjete za sigurno i uspješno življenje, molili se Bogu za pomoć i slušali njegove poruke kroz snove i na javi. Svatko od nas u nekom periodu života osjetio je onu čovječnost koja nam je tako bliska i neljudskost koja nam je, iako daleka, ponekad pokucala na vrata doma.
U ljudskom životu ima i jednog i drugog stanja ljudskih osjećaja. Netko u nekom periodu življenja podvuče crtu ispod svih iskustava koja su ga učinila nesretnim i sretnim ljudskim bićem, da bi napravio ravnotežu između patnje i sreće, ludosti i mudrosti, bolesti zdravlja, tuge i radosti, nemira i mira. Naša spisateljica se pomirila sa životom takvim kakav je bio, sa samom sobom, svijetom koji je okružuje i sa Bogom u sebi. Ona je našla mir svoje duše u skladnim međuodnosima s okolinom u kojoj egzistira. Svima nama predstoji, da dođemo do te točke iskrenosti u sebi koja nam otvara vrata Aladinove svjetiljke ispunjenih želja.
Ovom knjigom „Marioneta iz prošlih vremena“ Jadranka Varga pokazala nam je put kako se hoda u bespuću iskustava i kako se uspostavlja iskrenost prema sebi i svijetu koji nam je igralište gdje nema pobjednika niti pobijeđenog. Svi nesvjesni ljudi zatvorenog tvrdog srca su marionete sustava u kojem žive sve do trenutka kad to svoje tvrdo srce ne omekšaju i otvore za istinu takvu kako su je sami doživjeli i bace je pod noge bilo kome tko je željan tuđih iskustava, a bježi od svojih vlastitih. Koliko je teško skinuti masku i pokazati pravo lice proživljenog života u njenoj sjeni, zna samo onaj tko skine masku straha i srama od bilo kakve osude sa svoje duše.
Počašćena sam što sam dobila priliku, da među prvim čitateljima pročitam ovu prekrasnu knjigu proze i svoje utiske podijelim sa vama koji ćete je imati priliku pročitati i doživjeti na samo vama svojstven način. Od sveg srca preporučujem ovo iznimno lijepo i pitko štivo koje će vas bez ikakve sumnje oplemeniti svojim sadržajem.
Anđa Jotanović, pjesnikinja i spisateljica, Rijeka, 29.03.2021
———
Predgovor knjige „Svjetlo mog života”
RIJEČ AUTORICE
Dragi moji čitatelji,
… imala sam jednu jedinu i prijateljicu: neponovljivu, posebnu, od Boga mi danu i oduzetu. Nikad je nisam prežalila niti ne mogu. Moje prijateljice su joj se povjeravale, dolazile kod nje, a ono što su njoj rekle, ja nikad nisam saznala i ona je ostala ZAUVIJEK za mene – jedna i jedina – moja najbolja prijateljica bez obzira što mi je bila i – mama. Prije svega, bila je najbolja prijateljica. Evo, oči mi se i sada pune suzama, dok ovo pišem.
Postoji i danas veza sa njom, pitam se je li to neka veza koja se proteže iz ovog našeg stvarnog svijeta u onaj njihov duhovni svijet kojeg zovu – Ona strana – ne znam, ali znam jedno: osjećam da je stalno uz mene.
Ova 21. zbirka poezije „Svjetlo mog života” nastajala je od 15.06.2009. do 05.05.2022. u razdoblju pisanja pjesama posvećenih mojoj mami Slavici, mojoj najboljoj prijateljici i Tati, a to traje do danas. Ova knjiga je posebna cjelina i tematski je neovisna od 1. zbirke poezije „Sjena duše”, 2. zbirke „Predvorje bijele tišine” i 3. davno napisane, a tek prije par godina objavljene zbirke poezije iz moje mladosti „Gola žena” kao i ostalih zbirki: „Plesač na žici”, „Na trgu ptica”, „Duša anđela”, ”Izbrisano lice”, „Moj tajni svijet”, „Kamen nije sam”, „Oči pune zvijezda”, „Tajna bijelih snova”, „Glasnici”, „Isus, ta vječna zvijezda sjajna”, „Ruža mog srca”, „Skriveno u momentu smiraja”, „Noć duše”, „Bijeli put”, zbirka priča „Marioneta iz prošlih vremena”, „Zašto bijeli lijiljani sanjaju?” i zbirke fantasy priča „Priče iz noćnih tišina”.
Moju 21. knjigu pišem za sebe, u tišini. Ima pjesama sa rimom, a i pjesama bez rime. U tišini pišem bez ikakvih utjecaja, osim onih mojih najdubljih, unutarnjih, riječi same izlaze, sve drugo je nevažno. Važno je ono ispravno, a to su duša i njeni putokazi i tako su nastale sve moje knjige.
U svim mojim knjigama su periodi zapisivanja mojih razmišljanja izraženih ponekad klasičnom poetskom prozom ili pjesmama u rimi, ali i u kratkoj formi pjesničkih minijatura kao i poezija pisana na raznim slikama, a to su sve stihovi o raznim životnim temama.
Ova knjiga obuhvaća poeziju koja je posvećena isključivo mojoj mami Slavici i mom Tati.
U zajedničkim zbirkama „Poezija svemira” (autori: Željka Košarić Safiris, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač), „Kapi rose” (autori: Anđa Jotanović, Željka Košarić Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač) prepliću se moje teme kao i u svim mojim do sada izdanim knjigama.
Knjiga „Eho poezije” je 3. zajednička zbirka gdje je moje pjesme na mom blogu http://shadowofsoul.blog.hr slijedio naš poznati pjesnik duhovno-refleksivne poezije g.Ivan Dragičević: blog https://blog.dnevnik.hr/idragi28 pa smo tako i izdali našu zajedničku knjigu.
U 4. zajedničkoj zbirci “4 maštovite duše”, autorice: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković i Jadranka Varga nalaze se moje pjesme koje su prepoznate iz drugih knjiga, a u 5. zajedničkoj zbirci “Srca puna ljubavi”, autorice: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković, Jadranka Varga, Mira Orlić, Snježana Segnan, Snježana Spasojević, Tanja Repinac, Tatjana Jedriško Pančelat, Tea Slama Žigman predstavljamo ljubavne pjesme za Valentinovo 2020. godine.
2021. je napisana 6. zajednička zbirka “Ljubav među riječima” autori: Željka Jotanović, Cvijetin Baja Lobožinski, Anđa Jotanović, Miroslav Šiljo Grabovac, Jelena Petković i Jadranka Varga u kojoj predstavljamo naše ljubavne pjesme.
Ova knjiga je bez recenzije, jer nitko ne može napisati recenziju onog što osjećam kad se sjećam mojih dragih roditelja.
Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 05.05.2022.
———
RECENZIJA 22. ZBIRKE POEZIJE
“SABLASNO BLUDNO” JADRANKE VARGA
Ova zbirka poezije ima u vidu tzv. erotsku poeziju i nema sumnje da je riječ o jednoj posebnoj temi koja zahtijeva ozbiljnost u tumačenjima. Erotika je jedna jako važna komponenta u našem svakodnevnom življenju: nju otkrivamo u svojim maštanjima, u svojim snovima, u svojim vizijama. Sa njom su nadahnuti umjetnici, pjesnici slikari, pisci, kipari, nju otkrivamo u suvremenoj glazbi, na filmu, u medijima općenito, ali je bila naročito izražena u Renesansi na primjer.
Erotika se razlikuje od religije kao što se erotski sadržaj razlikuje od vjerskoga i dok je religijski sadržaj onaj koji ima u vidu ono što je sveto, dotle erotski sadržaj ima u vidu ono što je tzv. profano, prije svega. To je jedna nova stvarnost koja se razlikuje od od tzv. umske sfere čije je središte svugdje, a opseg nigdje, prema Kuzanskom, a koju mi zovemo Bog. Međutim, kad dođemo u naš svakodnevni život, u naš običan svijet, mi vidimo da pod zemljom ima velikog blaga i divnih stvari. Ovo određenje božanstva kao sfere čije je središte svugdje, a opseg nigdje nije samo zapisana u filozofiji Kuzanskoga. Ono se može pronaći i u „Romanu o ruži“ kod sv.Bonaventure, Vincenta iz Bove i kod drugih pisaca i u doba je Renesanse ovo mišljenje bilo uobičajeno.
U ovom određenju većina renesansnih pjesnika i pisaca vidjeli su prvenstveno decentralizaciju kozmosa: njegovo središte niukoliko nije na nebu, već je ono svugdje, sva su mjesta jednaka i jednako važna. To je značilo da su ovdje dati prerogativi jednom materijalističkom stajalištu o pravu da relativno središte prenese sa Neba na Zemlju ili čak pod zemlju, a ono je mjesto koje je prema srednjovjekovnim pogledima bilo maksimalno odijeljeno od Boga. Ponekad se ono nazivalo i paklom.
Ja, naravno, ovdje ne kanim reći da nam autorica iznosi poeziju pakla. Ja samo hoću reći da je moguće ovdje spomenuti Cereru, boginju plodnosti i njenu kći Persefonu, boginju pakla za koje je latinsko svećenstvo govorilo kako je Cerera predosjećala, da će joj kćer pod zemljom naći više blaga i bogatstva, nego na zemlji, a to je sadržano i u eleuzijskim misterijima kod kojih je karakteristično ovo veličanje zemaljskih njedara ili kao što možemo pronaći u starom dobu kod kipova boginje plodnosti sa naglašenim dijelovima tijela.
Ovdje vidimo kod autorice kretanje u dubine zemlje, u dubine ljudskog tijela i ovdje se svijet Jadranke Varga u cjelini kao i u pojedinostima odnosi na ono što je zemaljsko i tjelesno. Ovo kretanje prema dolje, ovo kretanje prema materijalnom svijetu svojstveno je svim oblicima narodno prazničnog veselja i često gotesknog realizma. Kod Bahtina je to bila posebno izazovna tema te nije čudno da je cijelo jedno poglavlje, Šestu glavu svog rada „Stvaralaštvo Fransoa Rablea“ posvetio analizi ljudskog pada prema njedrima zemlje, a ta njedra zemlje opet prevladavaju sve čega ima na nebu, a što je na površini zemlje ili u njoj, u morima i u rijekama.
Pravo bogatstvo i izobilje ne nalazi se gore niti u središnjoj sferi, već samo u donjim predjelima. Ovo kretanje prema svakodnevnom životu, prema materijalnim momentima našeg svakodnevnog življenja koje je kod Jadranke Varga rasuto u raznim oblicima i slikama prazničnogveselja, ali i tuge i estetskog realizma ovdje na nov način osmišljava jedinstveno kretanje koje je usmjereno prema dubinama zemlje i dubinama tijela gdje su skrivena prema mnogim filozofima najveća bogatstva i ono novo o kojem stari i prastari filozofi nisu pisali ili nisu smjeli pisati.
Utoliko mi se čini da je ovdje posrijedi jedan odlučan hrabar napor da se u svijetu religijske i vjerske dominacije u suvremenoj duhovnoj kulturi Hrvatske govori otvoreno i o ovim tajnovitim, skrivenim ili prešućivanim mjestima naše svakodnevne egzistencije.
Dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik, Adelaide,06.05.2022.
———
OSVRT NA ZBIRKU „SABLASNO BLUDNO“, JADRANKE VARGA
„Sablasno bludno“ na prvu mi djeluje kao tabu, nešto što nije za svakoga, a ako nije za svakoga, onda je svakako za mene.
Iz svog osobnog iskustva, a to je najbolnije i najiskrenije, pišem ovaj osvrt posvećen mojoj divnoj duši Jadranki Varga.
Svi mi posjedujemo svoje dubine i “mračnu” stranu, samo o nama ovisi koja strana će prevladati, kojoj strani će naš zdravi razum dati prednost. Cijeli život ogleda se u samo jednim očima, našim očima, ako smo toga svjesni.
Evo, recimo iz mog primjera, pogledom u oči svog sina, dok me je njegov otac mlatio, shvatila sam da ne želim takav život ni sebi ni svom sinu. U njegovim očima vidjela sam pakao tuge, šoka, beskrajno plavu dubinu panike i očaja i tada sam rekla STOP. Nisam to vidjela u svojim očima ili nisam htjela vidjeti. Oči mog sina bile su okidač za promjene. Naravno, to vide samo oni koji žele vidjeti…koji žele shvatiti…
U mislima autorica želi ljubav sa stvarnim likom, jer joj je u stvarnosti to “zabranjeno”. Živi u sebi kao uplašena ptičica u zlatnoj krletci željna strasne ljubavi, a koju se ne usuđuje doživjeti. Znamo da je zabranjeno voće najslađe pa tako autorica mašta o svemu onome što nema u stvarnom, realnom životu.
Ugodno sam iznenađena duboko kvalitetnom poezijom otkrivajući „slatke“ tajne autorice ujedno i moje prijateljice.
U mladosti autorica je bila voljena, no u sebi je vrlo sputana i „zaključana“ kako bi bila zaštićena od svega zla vanjskog bila koje neumorno kuca “nedopustivim” vibrama (kako je otac to želio).
Kako će ptica letjeti, ako su joj podrezana krila? Velika greška je ne pustiti pticu da slobodno leti. To je život – slobodan let i suočavanje sa svime što nas čeka – borba, suze i smijeh, svetost i grijeh, ljubav i bol…
Za autoricu je dugo dugo u mladosti odnos dvoje ljudi bio tabu tema, nešto zabranjeno i nedopustivo kao nametnuta misao u djetinjstvu i djevojaštvu koja joj je kasnije postalo kao normalno i uvijek je imalo neku latentnu negativnu konotaciju. U njenim mislima ju je sablažnjavala i sama pomisao na to i u njenim najmračnijim dubinama ostaje strah od svega fizičkog, jer to su „prljave radnje“, a prema van je bila divna, slatka, poželjna, erotična, senzualna… bila je to samo – maska.
Uroniti u najmračniju dubinu sebe, osvijestiti, iščupati van dubinu na površinu, to je jako težak i bolan zadatak. Ne dozvoliti dubini da nas povuče na dno, jer onda je gotovo. Cijeli pakao u očima gdje jeke vrište u panici na rubu planine i prže se plamtećom buktinjom u tmini. Vrišteće jeke traže izlaz. Ako smo svjesni da je život igra, u mnogočemu okrutna igra, moramo postati igrač najbolji mogući za sebe pa tek onda za druge, biti pravedni, a opet spremni da svaki udarac koji nam dolazi sa suprotne strane, a ako smo osvijestili da je ovaj darovani nam život samo usputna stanica, onda sam sigurna da iz najdubljih dubina postoji put prema svjetlosti za svakog od nas. Ponekad maske moraju pasti, maske koje smo mi sami stavili na lice kako bismo se prekrili.
Život treba živjeti, uživati, prijeći neke granice tzv. tabu tema (naravno, onih koje su nama prihvatljive, jer različiti smo), u sebi mijenjati mentalni sklop čisto iz razloga da bismo se malo opustili i predali voljenom biću, prepustiti se strasti. Otvorite vrata tajnih odaja vaših žudnji.
U ovoj, rekli bismo napetoj intrigantnoj zbirci, isprepliću se san i java, mašta i zbilja pa ćemo čitateljima ostaviti da urone duboko razmišljajući da li možda ovdje postoje i autobiografski elementi ili je sve samo plod autoričine bogate mirisne mašte. Sačuvaj svoju umornu dušu, ozdravi je, izbriši gorčinu koja guši u grudima… i prepusti se.
U svakom slučaju, Jadranka, grlim tvoje dubine svojima i iznosim ih na površinu da ih ubije zrak, jer dubine na zraku umiru, a mi onda napokon možemo slobodno disati.
Sandra Petrž, nagrađivana i svestrana umjetnica: Zaprešić, 19.01.2023.
—-
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
