Digitalne knjige

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Ivo Mijo Andrić

——————————

Bilješka o piscu:

——————————

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Roman za djecu: “Medo s Medvednice”

http://www.digitalne-knjige.com/andric.php

Knjiga aforizama:”Otvori se zemljo“,

http://www.digitalne-knjige.com/andric3.php

Zbirka priča: “Kišne priče”

http://www.digitalne-knjige.com/andric2.php

Zbirka poezije “Zagrebački versi”

http://www.digitalne-knjige.com/andric4.php

Zbirka poezije “Biljopije”

http://www.digitalne-knjige.com/007/andric5/

Knjiga osvrta: “Čitačeva riječ”

http://www.digitalne-knjige.com/andric6.php

Knjiga aforizama: “Aforizmi u korizmi”

http://www.digitalne-knjige.com/andric7.php

Drame i melodrama “Triling”

http://www.digitalne-knjige.com/andric8.php

Knjiga aforizama: “Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja“,

Ive Mijo Andrić i Tomislav Supek

http://www.digitalne-knjige.com/andric-supek.php

Sumnjive misli, Zagreb, 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/andric9.php

Neknjižene pjesme, Zagreb, 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/andric10.php

Smiješne pjesme, Zagreb, 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/andric11.php

Prikazi i posvete, Zagreb, 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/andric12.php

Misli promašenog pisca, Zagreb, 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/andric13.php

Moje godine, Zagreb, 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/andric14.php

Riječi o djelu Save Ilića, 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/andric15.php

Anto Stanić kormilar svoga života, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/andric16.php

Knjiga osvrta: Usud i sudbina, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/andric17.php

Knjiga aforizama: Misli pogođenog pisca,, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/andric18.php

Knjiga za Sofiu, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/andric19.php

Knjiga aforizama:Aforizmi i slobodne misli, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/andric20.php

Knjiga osvrta: “Moždani udar©i”, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/andric21.php

Knjiga osvrta: “Berači riječi“, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/andric22.php

Knjiga aforizama: Raspuštene misli, 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/andric23.php

Knjiga aforizama: H-umorne misli, 2022.

http://www.digitalne-knjige.com/andric24.php

Knjiga aforizama: Iz malog mozga, Zagreb, 2023.

http://www.digitalne-knjige.com/andric25.php

“Riječi na djelu”, Abecedarijum hrvatskih i

bosanskohercegovačkih aforista, Zagreb, 2023.

http://www.digitalne-knjige.com/andric26.php

Knjiga aforizama: Kratke misli za gimnastiku duha, Zagreb, 2023.

http://www.digitalne-knjige.com/andric27.php

Knjiga aforizama: “Rezolutno doba 1948” i “Poslije krize 1933”

Ive Mijo Andrić i i Marinko Mijo Mijovića

http://www.digitalne-knjige.com/andric28.php

“Granice nesanice”, Zbornik hrvatskih i crnogorskih aforista, Zagreb, 2023.

http://www.digitalne-knjige.com/andric29.php

Osvrti i književni prikazi: “Pišem da ne pamtim”, Zagreb, 2024.

http://www.digitalne-knjige.com/andric30.php

Zbirka poezije “Pjesme za glazbu“Zagreb, 2024.

http://www.digitalne-knjige.com/andric31.php

Knjiga aforizama: “Uzvodno niz Savu”,  Zbornik hrvatskih i slovenskih aforista, Zagreb, 2024.

http://www.digitalne-knjige.com/andric32.php

Knjiga aforizama: “Vedre misli vode do slobode”, Zbornik hrvatskih i ukrajinskih aforista, 2025.

http://www.digitalne-knjige.com/andric33.php

——————————

Naslovne stranice knjiga:

 

————————–

Intervju:

Naš intervju s piscem i književnikom Ivom Mijom Andrićem, moći ćete

pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:

https://digitalne-knjige.com/?p=2193

—————

ZAVRŠNE MISLI I RIJEČI

Zbornik aforizama hrvatskih i slovenskih autor(ic)a pod nazivom “Uzvodno niz Savu”, kojega ste pročitali ili ste započeli njegovo čitanje, iznimno je vrijedno djelo i važna spona povezivanja i daljeg jačanja kulturološke suradnje dviju susjednih europskih zemalja i naroda. Od raspada bivše države odnosi između Hrvatske i Slovenije prošli su i prolaze kroz različite faze. U nekim fazama oni su bili intenzivniji, dok su u drugim imali nepotrebne zastoje zbog različitih pristupa u rješavanju graničnih i nekih drugih međudržavnih pitanja. Ali to nije bitno utjecalo na suradnja dva naroda na području kulturnog i umjetničkog stvaralaštva koja se podjednakim intenzitetom odvijala u oba smjera. Potvrđuje to i ovaj zbornik koji je nastao kao rezultat višemjesečnog prikupljanja i odabira aforističkih radova hrvatskih i slovenskih aforista i njihove prezentacije u zajedničkoj knjizi obogaćenoj karikaturama i crtežima likovnih umjetnika iz ove dvije prijateljske zemlje.

Cjelokupni posao prikupljanja i izbora građe za zbornik obavio je priređivač u suradnji sa kolegama aforistima, humoristima i karikaturistima iz Hrvatske i Slovenije. Zahvaljujući njihovim naporima, na stranicama zbornika našlo se više od stotinu autora i autorica koji desetljećima uveseljavaju čitatelje dnevnih i nedjeljnih listova, književnih i drugih časopisa te internetskih portala i drugih pisanih i elektronskih medija. Među njima su i poznati aforisti, humoristi i satiričari koji su nas napustili u proteklim godinama, ostavivši nam u naslijeđe svoje bogato i vrijedno stvaralačko djelo u objavljenim autorskim i zajedničkim zbirkama, zbornicima i antologijama.

Treba reći da manji broj autora nije pokazao želju za sudjelovanjem u ovom značajnom projektu, tako da će čitatelji biti uskraćeni za njihove aforističke i druge misaone uratke. Isto tako, dio njih, zbog oskudnih izvora koji su posljedica gašenja nekih humorističkih listova i neuspostavljanja jedinstvene nacionalne evidencije stvaralaca humora i satire, ima nešto uže prikaze bio-bibliografskih podataka, koje treba dopunjavati u nekim budućim zborničkim i antologijskim izdanjima.Svakako, prije toga bi trebalo u obje države uspostaviti jedinstveni popis autora i autorica koji se bave aforističkim, humorističkim i satiričnim stvaralaštvom. Mogu to učiniti udruge i druge organizacije i asocijacije iz područja kulture. U prvom redu trebale bi to biti nacionalne i gradske knjižnice u kojima su sukladno zakonu, uz ostale knjige, pohranjene i stotine, a možda i tisuće zbirki, zbornika, almanaha i antologija humora, satire, kao i raznih vrsta kratkih mudrih i duhovitih misli.

Plivajući protiv mnogih struja uzvodno Savom prema sjeverozapadu ovim zbornikom smo, vjerujem, svima koji rade na povezivanje dvaju bliskih a u ponečemu i različitih naroda, donijeli korisne nerazgradive naplavine mudrih misli, satiričnih žaoka i britkih duhovnih seciranja aktualnog društvenog stanja, koji će dobro doći sadašnjim i budućim naraštajima. Nadamo se da će među njima biti dosta onih koji će se, uz čitanje, baviti i pisanjem aforizama, epigrama, satiričnih pjesama i drugih dubokoumnih misaonih književnih radova.

S tom nadom i preporukom predajemo vam zbornik na cjelovit produhovljeni uvid i vedro čitanje.

Dražen Jergović

—————

UVODNE RIJEČI AUTORA KNJIGE “PJESME ZA GLAZBU”

Potkraj šezdesetih godina prošloga stoljeća, uz poeziju i prozu počeo sam pisati i tekstove za muziku. Bili su to pokušaji koji su mi donijeli prve stvaralačke pjesničke uspjehe. Naime, neki od tih tekstova uglazbljeni su početkom sedamdesetih godina za festival narodne muzike na Ilidži kod Sarajeva te festival mladih u Subotici i dječji festival u Zagrebu. Autori muzike bili su Mijat Božović, Šemsudin Atlić i Dorđe Novković. Kasnije je nekoliko tekstova uglazbljeno za emisiju sarajevske televizije ‘Na ti’ koju je uređivao i vodio poznati pjesnik Duško Trifunović.

U godinama koje su slijedile posvetio sam se pisanju i objavljivanju drugih literarnih vrsta, a na tekstove sam gotovo zaboravio. Tek nedavno, među starim rukopisima pronašao sam fasciklu u koju su bili odloženi davno napisani tekstovi. Kako je od njihovog nastanka do danas proteklo više desetljeća, u prvi mah mi se učinilo da je najbolje prepustiti ih zaboravu.

No, nakon ponovnog čitanja javila se ideja da tu vrstu svog spisateljskog rada, koja je osvježena s nekoliko novih pjesama, ipak stavim na uvid onima koji vole pjesmu i kojima su emocije važna sastavnica intimnog života. Tako je nastala ova mala zbirka tekstova koji bi se mogli uglazbiti, ako se učine zanimljivim i inspirativnim našim afirmiranim i neafirmiranim kompozitorima. Sve njih pozivam da pročitaju tekstove i da mi se jave ako im se neka od tih pjesama učini pogodnom i vrijednom za pisanje muzike kojom se bave ili se namjeravaju baviti.

Ako nakon objave ove zbirke barem jedan tekst bude uglazbljen, ona će opravdati svoje postojanje. Ukoliko se to ne desi, autoru ostaje zadovoljstvo što su pjesme došle do čitalaca koji vole lijepu i osjećajnu misao i riječ.

Radost čitanja piscu je najveća nagrada za uloženi trud u stvaranja onoga što je napisano.

Zbirka je pred vama – hvala vam za ugodno druženje uz pjesmu!

—————

Kritike:

Osvrt na knjigu “Pišem da ne pamtim”, Ive Mije Andića

Naslov ove knjige “Pišem da ne pamtim”, uz kratki dodatak “Osvrti i književni prikazi”, zapravo govori sve o ovoj knjizi. Uz sam naslov saznati ćete da ju je napisao književnik Ivo Mijo Andrić. No, iza tog naslova i iza imena pisca sakriva se puno više od toga.

Ivo Mijo Andrić je našoj javnosti manje poznati pisac, odnosno pisac čije ime se nikad nije pojavljivalo na naslovnim stranicama naših novina, pisac koji nije bio umiješan ni u kakvu aferu vezanu uz udruge ili udruženja hrvatskih pisaca i pisac koji je svoju književnu karijeru doslovno stvarao sam odnosno vlastitom mukom i znojem.

Sve je krenulo zbirkom poezije “”Podnebesje””, objavljenom u Sarajevu, 1974 a nastavilo se nizom godina i dugim nizom objavljenih knjiga. No, ono najvažnije je da je književnik Ivo Mijo Andrić svaku od svojih 50 i nešto objavljenih knjiga napisao, a djelomice i uredio vlastitim rukama. U svakoj od tih knjiga lako je prepoznati i književni stil, no i muku, trud i uloženo vrijeme. I sve to vrijedi i za poeziju, romane, zbirke aforizama i sve druge vrste književnosti kojim se autor dosad bavio. Sve to naravno osjetiti ćete i u knjizi Osvrta i književnih prikaza «Pišem da ne pamtim». A, ono što odvaja Ivu Miju Andrića od drugih pisaca koji se bave književnim osvrtom je detalj da pisac piše zanimljivo i da je knjigu o kojoj piše uistinu i pročitao. Zašto je to važno upitati ćete se.

Odgovor ćete pronaći u sljedećoj anegdoti: Prije dosta godina kao urednik portala Digitalne knjige negdje na internetu sam objavio da radimo na knjizi poznatog književnika. No, da bi priča bila zanimljivija prije nego što smo mi uopće započeli izradu knjige na internetu se pojavila i recenzija te knjige. Ukoliko ste se upitali kako je to moguće odgovor je jednostavan. Autorica je recenzije napisala bez da je knjigu uopće pročitala ili da ju je imala na ekranu ili u rukama.

A, upravo je to ono što kod Ive Mije Andrića nećete doživjeti. On se vrlo detaljno priprema i pažljivo čita sve o čemu namjerava pisati. Trudi se biti iskren, objektivan te izbjeći pretjerane pohvale ili naručene kritike s čime se danas u vrijeme Interneta sve češće susrećemo.

Sve to su detalji zbog kojih vam svakako preporučujemo da pročitate knjigu osvrta i književnih prikaza “Pišem da ne pamtim”, Ive Mije Andrića.

U Zagrebu, dana. 09.06.2023, Nenad Grbac

—————

Dobrodošli u svijet aforizama!

Trijumf dosjetljivosti pisca i pjesnika Ive Mije Andrića temelji se na nadahnutom i kritički osmišljenom aforizmu. Trajne vrijednosti postaju satirična alternativa posrnulom svijetu. Taj svijet autor prosuđuje pronicljivom britkošću i logičnim razmišljanjem.

Satirična imaginacija i osjećaj za humanost i pravdu, suprotstavlja se svijetu okrenutom naglavačke, u kojem uglavnom vladaju nepravda i prijevara, osnova su gotovo svakog njegovog aforizma. Korištenjem vlastitog životnog iskustva pisac je stvorio pouzdan mehanizam odnosa između realnog svijeta i svijeta u kojem bi svi mi voljeli živjeti. A, upravo to čini i središte njegovog satiričnog rukopisa.

Ironijska oštrica ne zaobilazi nikoga, pa tako ni samog autora, koji u jednom trenutku kaže: “Oprosti mi Bože. Više ne znam što pišem”, a zatim kao da odgovara sam sebi i kaže: “Zato pišem dvosmislene aforizme”, ili “Pišem aforizme. Ne širim govor mržnje”.

A, autor u stvari, kroz lucidnu ironiju, pokreće važna pitanja i daje nam odgovore na pitanja o kojim se najčešće šuti ili ih se prešutkuje.   Tako pisac kaže: “To što danas nemamo, ne znači da nismo jučer imali”, ili “Nismo mi u nedaćama. Mi samo ništa nemamo”.

No, da ne dužimo i ne gnjavimo one koji su pročitali ili bar prelistali prijašnje zbirke aforizama pisca Ive Mije Andrića reći ćemo samo da i ova knjiga ima našu preporuku, te da smatramo da je svakako vrijedi pročitati.

Jer: “Aforizam je kratka misao za trajnu upotrebu”.

U Zagrebu 28. 02. 2023. Nenad Grbac

—————

PREDGOVOR – MISLI POGOĐENOG PISCA

Ono što posebno ističe Ivu Miju Andrića u vrhu hrvatske i BiH književnosti je njegovo stvaranje i ogledanje u cijelom nizu književnih vrsta. Za razliku od mnogih drugih autora, on piše pjesme, priče, romane, drame, aforizme, epigrame, novele, kritike, oglede, eseje, studije, polemike, književnost za djecu, znanstvene i stručne radove s područja zaštite radničkih prava…. Da, sve to spada u Andrićevu sferu interesiranja i stvaranja, pa po tome sudeći, Andrićeva najuža specijalnost je – svestranost.

Jednom riječju, Andrić se dokazao kao unikatni aforističar, koji vrhunskim umijećem plovi i roni u raznim književnim vodama. Očigledno, njegovoj znatiželji i književnom talentu tijesni su svi zadani okviri, pa ih zato neprestance mijenja i proširuje.

Misli pogođenog pisca pisane su po kategorijama boksačkog sporta. Ring je Lijepa Naša, ili pak njihova, sa svim svojim manama (npr. demokracija „na hrvatski”) i prednostima (npr. otvorene granice za izlaz iz zemlje). Aforizmi udaraju u sve poremećene društvene i ljudske vrijednosti: direktima, krošeima, aperkatima, snažno i jako, bez obzira radi li se o papir ili teškoj kategoriji. Andrićev aforizam je red, ali red protiv svih onih koji bi svuda zavodili red do nereda. Poruke njegovih aforizama se čitaju između svih tih redova, bez obzira koliko su škrti na riječima. U njima nam pisac otkriva urođenu tehniku duhovitosti pisanja i podstiče na razmišljanje na drugi, nestereotipan način. Aforizmima koji idu „in medias tres” podcrtava se njihova višeslojnost i misaona dubina. U knjizi imamo i puno misli koje nisu toliko zvonke i alarmantne. No, i one nas itekako dovode u stanje zabrinutosti o moralnim i vrijednosnim kriterijima društva u kojem živimo.

Duhovitost je ljekovita. A u svim svojim dosadašnjim knjigama aforizama, Andrić se dokazao kao doktor duhovitosti. On je neumorni realni kritičar stvarnosti i života koga živimo, a čiji smo taoci, koji kritikom kroz humor, izražava svoju individualnost i kreativnu posebnost. U aforističko – satiričkom umijeću fascinira način na koji koristi jezičnu vratolomiju, da bi aforizmi pulsirali kritičkim duhom. Stalno pozivanje na prošlost i tradiciju kao jedini orijentir, kao imperativni vrijednosni svjetionik, Andrić stavlja u kontekst vječne okrenutosti prošlosti umjesto sadašnjosti i budućnosti. Dvodjelni aforizmi su omiljena forma njegove poetike – prvi dio aforizma je naoko jednostavan iskaz a drugi je obrat, demanti, rastvaranje tog jednostavnog iskaza kao privida i iluzije.

Arbitar u ovom aforističko boksačkom meču mora biti nepristran, neutralan. Radi toga neću izdvajati pojedine aforizme i misli iz ovih boksačkih kategorija (da ne bi neke doveo u privilegiran položaj), jer iz svih sijevaju razorni aforistički udarci, već dajem generalnu ocjenu borbe. Meč između Andrićevih aforizama i misli o svekolikim društvenim devijacijama, proglašavam neriješenim. Iz ovoga se može naslutiti, da će se borac Andrićevskog   kova, prihvatiti pera i kompjutera i aforistički ići u nove okršaje s novim knjigama.

Misli pogođenog pisca su dobrovoljni prilog afirmaciji hrvatske, regionalne i europske aforistike i autorov pokušaj općem uzdignuću i ozdravljenju ljudskoga duha i bolesnoga društva.

Tomislav Supek

—————

Aforizmom protiv gluposti

Sigurno ste svjesni da je u današnje vrijeme glupost pustila duboke korijene. Korijenje te gluposti ili svih apsurda s kojim nažalost svi mi moramo živjeti najlakše je detektirati pomoću aforizma. Svega toga vjerojatno je bio svjestan i Ivo Mijo Andrić kad je pisao svoju novu knjigu aforizama “Raspuštene misli”. A, on je u toj knjizi korijene te gluposti detektirao nevjerojatno lucidno.

A, jeste li se ikad upitali kakve nam to poruke stižu s saborske govornice, televizije, interneta, facebooka, serija, kvizova, dokumentaraca, “reality showova” i sličnog? Upravo one koje nam Andrić razobličuje aforizmima kao notorne neistine, koje nam se uporno nameću kao jedine i prave istine.

Jeste li se upitali koja je svrha svih tih neistina? Odgovor na ovo pitanje je jednostavan: svrha im je pretvoriti čovjeka u sredstvo, što više ga dehumanizirati i otuđiti, ne bi li se od njega imalo što više koristi, da bi se na njemu što više zaradilo.

Čovjeka, dakle, treba zaglupiti, prodati mu rog za svijeću, uvjeriti ga da on zapravo nije ono što misli, da je ono što nije, isprati mu mozak, ograničiti mu slobodu na pravo da radi, da troši i da se zabavlja ne bi li što manje mislio jer državi, političarima, crkvi, bankarima i korporacijama samo takav može biti od koristi.

Sve to, a i više od toga saznati ćete u novoj knjizi aforizama Ive Mije Andrića, po imenu “Raspuštene misli, Aforizmi, gnome i sentence”. I upravo stoga predlažemo vam da je svakako pročitate. Tek toliko da se korijenje ne bi ukorijenilo.

Napravili smo korjenite promjene. Sada jedemo… korijenje – kaže pisac u jednom aforizmu. Zvuči li vam to poznato?

U Zagrebu 28. 03. 2021. Nenad Grbac

—————

AFORISTIČKE SLIKE UKRAJINSKIH PRILIKA

Specifičnost humora svakog naroda određuje njegov pogled na svet koji se formira stotinama, pa i hiljadamagodina. Ukrajinske humorne anegdote i kratke misli najčešće nisu zlonamerne, pa ni onda kada su ironične. Neke šale su gorke, a neke prilično samokritične. Ukrajinci se često smeju u sebi, što je znak njihove duhovne snage i mentalnog zdravlja.

Narodu te ogromne države nije stran ni crni humor, što se nekako i očekuje od zemlje koja ima černozem; Crno More i Černobilj. Zbog toga se čini umesnom aforistička šala u obliku kratkog pitanja i jednako tako kratkog odgovora. (Kako pronaći Ukrajinca? Pomoću Gajgerovog brojača.)

Najkraća književna forma na tlu Ukrajine ima dugu i bogatu tradiciju. Neki istoričari književnosti njene početke smeštaju u rani srednji vek. O dugom postojanju aforističkog načina izražavanja svedoče zbornici i antologije: Velika knjiga mudrosti (2015); Knjiga mudrosti (2016); Hiljadu citata velikih i znamenitih (2018); Večna mudrost (2019); Ukrajinska aforistika X-XX veka (2001)…

U Ukrajini se pod aforizmom, uglavnom, podrazumeva nešto drugo nego kod nas. Mi smo skloniji razigranom, lepršavom i duhovitom izražavanju. U Ukrajini se pak od aforizma uglavnom očekuje da bude ozbiljan, prosvetiteljski, motivacioni, i poučan. Ne gledaj na svet s visine, budi iznad njega.(MaksimNičiporenko).

Zato ukrajinski autori najčešće pišu filozofske, poetske, pedagoške, religijske i moralističke rečenice koje se temelje na mudrosti, a ne na humoru:Da li želiš da se pretvaraš da si mudar? Ćuti kad mudri govore. (VolodimirKanjivec). Ovakvi aforizmi predstavljaju sintezu književnosti i filozofije:Filozofija izložena u aforizmima je neporeciva. (AndrijKovalj).

Prema preovlađujućem mišljenju u Ukrajini, aforizam je koncentracija tradicije, suština nacionalne egzistencije i oblik racionalnog i umetničkogshvatanja glavnih tendencija vremena: Nažalost, budućnost se približava sporije nego što prošlost odlazi. (Danilo Rudi). Aforizam je po tim tumačenjima disciplinovana misao, koja je uvežbana u ozbiljnoj intelektualnoj kulturi.

Sposobnost aforističkog razmišljanja odlikuje visokokultivisanu osobu, a sam aforizam karakteriše dubinsko značenje, formulisano estetski besprekorno: Lako je ponositi se domovinom, teško je učiniti da se ona ponosi tobom. (AndrijKovalj). Savremena ukrajinska aforistika ima izvorište u narodnoj mudrosti i sadrži duhovnu supstancu koja čuva dela istaknutih ličnosti. Ona, istovremeno, svedoči o odnosu društvenih slojeva i grupa u ukrajinskom društvu, odnosu Ukrajinaca prema susedima izvan zemlje, kao i prema drugim narodima u samoj Ukrajini.

Ukrajinski aforizam je proizvod istorijskog postojanja i nacionalne svesti: Za Ukrajince najvažniji meridijan na svetu je onaj koji prolazi kroz Ukrajinu. (Jurij Lipa). Sadrži razumevanje prošlosti, polemiku sa sadašnjošću, apel za budućnost, a ponekad i proročanstvo: Volite Ukrajinu u sebi, a ne sebe u Ukrajini. (VolodimirČernjak).

Na drugoj strani postoje u Ukrajini i autori kratke forme koji se radije opredeljuju za satirično, karikirano i nekonvencionalno viđenje sveta: Za mnoge političare ogledalo je čudotvorna ikona. (Sergij Miridin). Oni smatraju da je humor osnovna odlika uspešnog aforizma i drže se gesla francuskog pisca Mišela Montelja: Najbolji dokaz mudrosti je uvek dobro raspoloženje. Njihov koncept komičnog zasnovan je na uočavanju i analitičkom razmišljanju, tako da u prvi plan ističu jedinstvo i borbu suprotnosti unutar jedne suštine: U masi se i narod lako izgubi. (JurijBaziljev). Zato je takav humor virtuozan, često i genijalan, a ironija ga samo još više naglašava: Ako ti prijatelji ne zavide, znači da ti nisu pravi prijatelji. (VolodimirGoloborotko). Za te autore i paradoks je neophodni sastojak aforizma, ono zrno soli koje rečenici daje potreban ukus. Neočekivano koje sledi posle uvodne najave predstavlja, u odnosu na književno-filozofsko pletivo, način njegovog tkanja i onaj ornament koji aforizam čini jedinstvenim i uzvišenim: Uvek treba slušati narod. Čak i kada ćuti. (VolodimirŠamša).

Pisci ove provenijencije ne izbegavaju društvenu angažovanost aforizma, naravno u meri u kojoj estetsko može da apsorbuje ideološko i političko: Sva vlast pripada onima koji tvrde da sva vlast pripada narodu. (OleksandrPerljuk). Reč je o aforističarima koji su stvarali poslednjih decenija, posebno u periodu kada je Ukrajina stekla nezavisnost i kada su dozvoljene stvaralačke slobode. Moramo istaći da je u periodu SSSR-a, aforistika bila zamrla i da knjige aforizama gotovo nisu bile ni štampane, a to se posebno odnosi na vreme Staljinove strahovlade. Tada je sovjetskim prostorom kolala, u suštini, istinita šala sastavljena od pitanja: „Šta je sloboda govora?“ – i aforističkog odgovora: „To je svest o potrebi da se ćuti.“

Aforistika kao minimalistički žanr književnog stvaralaštva pretpostavlja skup nekoliko bitnih žanrovskih karakteristika. Mogu se razlikovati sledeći parametri definicije aforizma kao književnog žanra: 1. Prozaičnost teksta koji nema nikakvih tradicionalnih znakova umetničke fikcije: Najviše se falšira kad se pevaju ode. (Boris Revčun); 2. Krajnje informativna kratkoća – aforizam je jednak jednoj rečenici i govori, ne samo ono što je neophodno, već i manje od toga: Traži sebe, ne samo u sebi. (AndrijKovalj); 3. Nedostatak spoljne veze s komunikativnom situacijom – ko kaže, kada, gde, kome, zbog čega i šta:Govore: demokratija da ne bismo rekli: korupcija, haos, nepotizam… (OleksandrPerljuk); 4. Istaknuti (paradoksalni) sadržaj . „semantičke praznine“, što podstiče čitaoca da ih samostalno popuni: Jutro je mudrije od večeri, samo su noći sve duže. (Mihajlo Perčenko).

Mnogi aforizmi imaju sasvim očigledne metaforičke konotacije, a pojmovi u osnovi aforizma mogu se povezivati prema principu asocijativne veze. Paradoks, apsurd, jezička igra i razni oblici intertekstualnosti kreativni su principi aforističkog izražavanja. Semantičko i stilsko bogatstvo ukrajinskog aforizma svedoči o visokom stepenuveštine pisaca i predstavlja živopisan primer njihovog raskošnog dara.

Aforizmi mogu biti jezička igra koja je vrsta igre reči. Različite vrste kalambura (igranje istoimenim i dvosmislenim rečima, igranje slovnim greškama, nove tvorbe reči, semantička interakcija reči kojima se igra), osnova su jezičke šale, pa je dobra igra rečima zaista velika umetnost: Ne plaše nas teškoće razvoja, već razvoj teškoća. (Boris Krutijer).

Zbog svoje minijaturnosti, aforizam se otkriva u intertekstualnim vezama uz pozivanje na izvor, citat, autora itd. Intertekstualne inkluzije predstavljaju   transformaciju frazeoloških jedinica, poslovica, izreka, koja utiče na semantiku aforističkog teksta i obogaćuje ga novim značenjima: Ne kopaj drugom jamu – pravilo koje ne važi za grobare. (Emilj Krotki).

U semantičkoj strukturi aforizma može doći do kršenja uzročno-posledičnih veza, što uzrokuje alogizam koncepata i inverziju slika – paradoks; stoga su aforizmi zasnovani na oneobičavanju koje otkriva paradoks, neočekivanost presude koja se u njima nalazi: Korupciju smo pobedili. Sad nam niko neće smetati da uzimamo mito. (Igor Sičovik).

Ukrajinski aforizmi mogu nam pomoći da bolje razumemo tu veliku zemlju i njene zamršene unutrašnje kontroverze. Možda nećemo pojmiti sve, ali rečenice poput ove koju je zapisao VolodimirJavorivski, mnogo nam objašnjavaju: Današnja Ukrajina: krik duše i ćutanje razuma.

Aleksandar Čotrić

—————

AFORIZAM JE BUMERANG

Ukrajinci vole kazati da su duhovit narod. Nova ukrajinska književnost počinje poemom Enejida Ivama Kotljarevskog (1798). To je travestija slavne epopeje rimskog pesnikaVergilija. Veličanstvena sprdnja na račun onovremenih moćnika. Enejidase rado čitala ne samo u boljestojećim kućama, nego i na seoskim prelima. Mnogi seljaci znali su napamet velike delove poeme. I recitatori i njihovi slušaoci prepoznavali su u davnim raskalašenim bogovima i herojima svoje savremenike – od nezajažljivih lokalnih spahija i činovnika do alavih popova i vladika, sve do priglupih pokvarenjačina na carskom dvoru. Prepoznavali su ih, valjali se od smehaposmatrajući ih bez kruna i oreola, pa i bez gaća.

Nadalje, Gogolj, za Ukrajince Mikola, a za Ruse Nikolaj. I kad veliča davne Kozake, i kad se ruga manama savremenika, on u svojim delima sažima duh i mudrost mnogih pokolenja predaka, Ukrajinaca iz poltavskog kraja. Konačno Ševčenko, Kobzar, Taras za sva vremena. Kmet, akademski slikar, deset godina bespravni soldat u zauralskim stepama. Njegovi stihovi su kao strele. Zloglasni Nikolaj Prvi znao je zašto je uz presudu svojeručno dopisao; „Sa zabranom da piše i slika“. Kobzareva ubitačna satira grejala je srca miliona slobodara, robijaša i tlačenih ljudi i u carskoj Rusiji i u komunističkom savezu okupiranih republika.

Uzgred, mnoge ukrajinske domove krasi reprodukcija grohotne slike IljeRjepina „Zaporošci pišu turskom sultanu“. To znamenito pismo ovekovečio je istoimenom vrcavompesmom francuski pesnikGijomApolioner (ReponsedesCosagiesZaporogues). Kad već nije mogao da skreše savremenim sultanima,čovek je mogao da pogleda sliku i da u sebi izgovori reči koje su izazivale taj zarazni kozački smeh.

Svi ukrajinski autori zastupljeni u ovoj knjizi napajali su se navedenim izvorima. I oni koji imaju sovjetsko iskustvo, i oni koji su počeli da pišu u nezavisnoj Ukrajini, bez strahopoštovanja gledaju vlast i njene nosioce. Otadžbina za njih nije sveta krava, već krava mučenica koju nemilice muzu i deru, politički ološ i finasijski nasilnici. Čitaocu su poznate, ne samo iz viđenja i po čuvenju, okolnosti u kojima su pisani ovi aforizmi. Podmićivanje, političari-preletači, nedodirljivi tajkuni, burazerska privatizacija, lopovluk na svim nivoima, lažno rodoljublje i domoljublje, stalno obećavanje svetle budućnosti, glasanje u tuđe ime, siromaštvo penzionera, kupovina glasova, prekrajanje prošlosti, izmišljanje heroja i svetaca, partijska knjižica moćnija od ustava – sve to svakodnevnica je, kako u Ukrajini i Rusiji, tako i u mnogim drugim državama.

Pretpostavljam da u Norveškoj, Kanadi i sličnim normalnim zemljama ovi aforizmi nikog ne bi nasmejali ni rasplakali. Svet je lep zato što je raznolik. Postkomunistički svet je zanimljiv i inspirativan. Za satiričare, još više za psihijatre. I za sociologe, bez šale. Ko ume da čita kako je napisano i da odgonetne šta stoji između redova, dobiva jasnu sliku jednog društva u previranju i lutanju. Bujanje bezakonja, uzdizanje ništarija, ponižavanje zdravog razuma, podanički mentalitet – ima li delotvornijeg nadahnuća za one koji ne pristaju da ćute?

Aforističari imaju pune ruke posla, ukoliko iste nisu u okovima. Pesnici i prozaisti mogu da se baškare na desecima i stotinama stranica. Aforističar mora pogoditi metu jednim metkom. Ako je ćorak, piši propalo. Aforizam je kao bumerang. Ukoliko ne pogodi, vraća se onom ko ga je bacio.

Mihal Ramač

 

——-

Napisao i odabrao: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.