Digitalne knjige

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Ivo Mijo Andrić

——————————

Bilješka o piscu:

——————————

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Roman za djecu: “Medo s Medvednice”

http://www.digitalne-knjige.com/andric.php

Knjiga aforizama:”Otvori se zemljo“,

http://www.digitalne-knjige.com/andric3.php

Zbirka priča: “Kišne priče”

http://www.digitalne-knjige.com/andric2.php

Zbirka poezije “Zagrebački versi”

http://www.digitalne-knjige.com/andric4.php

Zbirka poezije “Biljopije”

http://www.digitalne-knjige.com/007/andric5/

Knjiga osvrta: “Čitačeva riječ”

http://www.digitalne-knjige.com/andric6.php

Knjiga aforizama: “Aforizmi u korizmi”

http://www.digitalne-knjige.com/andric7.php

Drame i melodrama “Triling”

http://www.digitalne-knjige.com/andric8.php

Knjiga aforizama: “Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja“,

Ive Mijo Andrić i Tomislav Supek

http://www.digitalne-knjige.com/andric-supek.php

Sumnjive misli, Zagreb, 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/andric9.php

Neknjižene pjesme, Zagreb, 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/andric10.php

Smiješne pjesme, Zagreb, 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/andric11.php

Prikazi i posvete, Zagreb, 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/andric12.php

Misli promašenog pisca, Zagreb, 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/andric13.php

Moje godine, Zagreb, 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/andric14.php

Riječi o djelu Save Ilića, 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/andric15.php

Anto Stanić kormilar svoga života, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/andric16.php

Knjiga osvrta: Usud i sudbina, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/andric17.php

Knjiga aforizama: Misli pogođenog pisca,, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/andric18.php

Knjiga za Sofiu, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/andric19.php

Knjiga aforizama:Aforizmi i slobodne misli, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/andric20.php

Knjiga osvrta: “Moždani udar©i”, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/andric21.php

Knjiga osvrta: “Berači riječi“, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/andric22.php

Knjiga aforizama: Raspuštene misli, 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/andric23.php

Knjiga aforizama: H-umorne misli, 2022.

http://www.digitalne-knjige.com/andric24.php

Knjiga aforizama: Iz malog mozga, Zagreb, 2023.

http://www.digitalne-knjige.com/andric25.php

“Riječi na djelu”, Abecedarijum hrvatskih i

bosanskohercegovačkih aforista, Zagreb, 2023.

http://www.digitalne-knjige.com/andric26.php

Knjiga aforizama: Kratke misli za gimnastiku duha, Zagreb, 2023.

http://www.digitalne-knjige.com/andric27.php

Knjiga aforizama: “Rezolutno doba 1948” i “Poslije krize 1933”

Ive Mijo Andrić i i Marinko Mijo Mijovića

http://www.digitalne-knjige.com/andric28.php

“Granice nesanice”, Zbornik hrvatskih i crnogorskih aforista, Zagreb, 2023.

http://www.digitalne-knjige.com/andric29.php

Osvrti i književni prikazi: “Pišem da ne pamtim”, Zagreb, 2024.

http://www.digitalne-knjige.com/andric30.php

Zbirka poezije “Pjesme za glazbu“Zagreb, 2024.

http://www.digitalne-knjige.com/andric31.php

Knjiga aforizama: “Uzvodno niz Savu”,  Zbornik hrvatskih i slovenskih aforista, Zagreb, 2024.

http://www.digitalne-knjige.com/andric32.php

Knjiga aforizama: “Vedre misli vode do slobode”, Zbornik hrvatskih i ukrajinskih aforista, 2025.

http://www.digitalne-knjige.com/andric33.php

Knjiga aforizama: “Bljesci bistrog uma”, Zbornik hrvatskih i slovačkih aforista, 2025.

http://www.digitalne-knjige.com/andric34.php

——————————

Naslovne stranice knjiga:

————————–

Intervju:

Naš intervju s piscem i književnikom Ivom Mijom Andrićem, moći ćete

pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:

https://digitalne-knjige.com/?p=2193

—————

ZAVRŠNE MISLI I RIJEČI

Zbornik aforizama hrvatskih i slovenskih autor(ic)a pod nazivom “Uzvodno niz Savu”, kojega ste pročitali ili ste započeli njegovo čitanje, iznimno je vrijedno djelo i važna spona povezivanja i daljeg jačanja kulturološke suradnje dviju susjednih europskih zemalja i naroda. Od raspada bivše države odnosi između Hrvatske i Slovenije prošli su i prolaze kroz različite faze. U nekim fazama oni su bili intenzivniji, dok su u drugim imali nepotrebne zastoje zbog različitih pristupa u rješavanju graničnih i nekih drugih međudržavnih pitanja. Ali to nije bitno utjecalo na suradnja dva naroda na području kulturnog i umjetničkog stvaralaštva koja se podjednakim intenzitetom odvijala u oba smjera. Potvrđuje to i ovaj zbornik koji je nastao kao rezultat višemjesečnog prikupljanja i odabira aforističkih radova hrvatskih i slovenskih aforista i njihove prezentacije u zajedničkoj knjizi obogaćenoj karikaturama i crtežima likovnih umjetnika iz ove dvije prijateljske zemlje.

Cjelokupni posao prikupljanja i izbora građe za zbornik obavio je priređivač u suradnji sa kolegama aforistima, humoristima i karikaturistima iz Hrvatske i Slovenije. Zahvaljujući njihovim naporima, na stranicama zbornika našlo se više od stotinu autora i autorica koji desetljećima uveseljavaju čitatelje dnevnih i nedjeljnih listova, književnih i drugih časopisa te internetskih portala i drugih pisanih i elektronskih medija. Među njima su i poznati aforisti, humoristi i satiričari koji su nas napustili u proteklim godinama, ostavivši nam u naslijeđe svoje bogato i vrijedno stvaralačko djelo u objavljenim autorskim i zajedničkim zbirkama, zbornicima i antologijama.

Treba reći da manji broj autora nije pokazao želju za sudjelovanjem u ovom značajnom projektu, tako da će čitatelji biti uskraćeni za njihove aforističke i druge misaone uratke. Isto tako, dio njih, zbog oskudnih izvora koji su posljedica gašenja nekih humorističkih listova i neuspostavljanja jedinstvene nacionalne evidencije stvaralaca humora i satire, ima nešto uže prikaze bio-bibliografskih podataka, koje treba dopunjavati u nekim budućim zborničkim i antologijskim izdanjima.Svakako, prije toga bi trebalo u obje države uspostaviti jedinstveni popis autora i autorica koji se bave aforističkim, humorističkim i satiričnim stvaralaštvom. Mogu to učiniti udruge i druge organizacije i asocijacije iz područja kulture. U prvom redu trebale bi to biti nacionalne i gradske knjižnice u kojima su sukladno zakonu, uz ostale knjige, pohranjene i stotine, a možda i tisuće zbirki, zbornika, almanaha i antologija humora, satire, kao i raznih vrsta kratkih mudrih i duhovitih misli.

Plivajući protiv mnogih struja uzvodno Savom prema sjeverozapadu ovim zbornikom smo, vjerujem, svima koji rade na povezivanje dvaju bliskih a u ponečemu i različitih naroda, donijeli korisne nerazgradive naplavine mudrih misli, satiričnih žaoka i britkih duhovnih seciranja aktualnog društvenog stanja, koji će dobro doći sadašnjim i budućim naraštajima. Nadamo se da će među njima biti dosta onih koji će se, uz čitanje, baviti i pisanjem aforizama, epigrama, satiričnih pjesama i drugih dubokoumnih misaonih književnih radova.

S tom nadom i preporukom predajemo vam zbornik na cjelovit produhovljeni uvid i vedro čitanje.

Dražen Jergović

—————

UVODNE RIJEČI AUTORA KNJIGE “PJESME ZA GLAZBU”

Potkraj šezdesetih godina prošloga stoljeća, uz poeziju i prozu počeo sam pisati i tekstove za muziku. Bili su to pokušaji koji su mi donijeli prve stvaralačke pjesničke uspjehe. Naime, neki od tih tekstova uglazbljeni su početkom sedamdesetih godina za festival narodne muzike na Ilidži kod Sarajeva te festival mladih u Subotici i dječji festival u Zagrebu. Autori muzike bili su Mijat Božović, Šemsudin Atlić i Dorđe Novković. Kasnije je nekoliko tekstova uglazbljeno za emisiju sarajevske televizije ‘Na ti’ koju je uređivao i vodio poznati pjesnik Duško Trifunović.

U godinama koje su slijedile posvetio sam se pisanju i objavljivanju drugih literarnih vrsta, a na tekstove sam gotovo zaboravio. Tek nedavno, među starim rukopisima pronašao sam fasciklu u koju su bili odloženi davno napisani tekstovi. Kako je od njihovog nastanka do danas proteklo više desetljeća, u prvi mah mi se učinilo da je najbolje prepustiti ih zaboravu.

No, nakon ponovnog čitanja javila se ideja da tu vrstu svog spisateljskog rada, koja je osvježena s nekoliko novih pjesama, ipak stavim na uvid onima koji vole pjesmu i kojima su emocije važna sastavnica intimnog života. Tako je nastala ova mala zbirka tekstova koji bi se mogli uglazbiti, ako se učine zanimljivim i inspirativnim našim afirmiranim i neafirmiranim kompozitorima. Sve njih pozivam da pročitaju tekstove i da mi se jave ako im se neka od tih pjesama učini pogodnom i vrijednom za pisanje muzike kojom se bave ili se namjeravaju baviti.

Ako nakon objave ove zbirke barem jedan tekst bude uglazbljen, ona će opravdati svoje postojanje. Ukoliko se to ne desi, autoru ostaje zadovoljstvo što su pjesme došle do čitalaca koji vole lijepu i osjećajnu misao i riječ.

Radost čitanja piscu je najveća nagrada za uloženi trud u stvaranja onoga što je napisano.

Zbirka je pred vama – hvala vam za ugodno druženje uz pjesmu!

—————

Kritike:

Osvrt na knjigu “Pišem da ne pamtim”, Ive Mije Andića

Naslov ove knjige “Pišem da ne pamtim”, uz kratki dodatak “Osvrti i književni prikazi”, zapravo govori sve o ovoj knjizi. Uz sam naslov saznati ćete da ju je napisao književnik Ivo Mijo Andrić. No, iza tog naslova i iza imena pisca sakriva se puno više od toga.

Ivo Mijo Andrić je našoj javnosti manje poznati pisac, odnosno pisac čije ime se nikad nije pojavljivalo na naslovnim stranicama naših novina, pisac koji nije bio umiješan ni u kakvu aferu vezanu uz udruge ili udruženja hrvatskih pisaca i pisac koji je svoju književnu karijeru doslovno stvarao sam odnosno vlastitom mukom i znojem.

Sve je krenulo zbirkom poezije “”Podnebesje””, objavljenom u Sarajevu, 1974 a nastavilo se nizom godina i dugim nizom objavljenih knjiga. No, ono najvažnije je da je književnik Ivo Mijo Andrić svaku od svojih 50 i nešto objavljenih knjiga napisao, a djelomice i uredio vlastitim rukama. U svakoj od tih knjiga lako je prepoznati i književni stil, no i muku, trud i uloženo vrijeme. I sve to vrijedi i za poeziju, romane, zbirke aforizama i sve druge vrste književnosti kojim se autor dosad bavio. Sve to naravno osjetiti ćete i u knjizi Osvrta i književnih prikaza «Pišem da ne pamtim». A, ono što odvaja Ivu Miju Andrića od drugih pisaca koji se bave književnim osvrtom je detalj da pisac piše zanimljivo i da je knjigu o kojoj piše uistinu i pročitao. Zašto je to važno upitati ćete se.

Odgovor ćete pronaći u sljedećoj anegdoti: Prije dosta godina kao urednik portala Digitalne knjige negdje na internetu sam objavio da radimo na knjizi poznatog književnika. No, da bi priča bila zanimljivija prije nego što smo mi uopće započeli izradu knjige na internetu se pojavila i recenzija te knjige. Ukoliko ste se upitali kako je to moguće odgovor je jednostavan. Autorica je recenzije napisala bez da je knjigu uopće pročitala ili da ju je imala na ekranu ili u rukama.

A, upravo je to ono što kod Ive Mije Andrića nećete doživjeti. On se vrlo detaljno priprema i pažljivo čita sve o čemu namjerava pisati. Trudi se biti iskren, objektivan te izbjeći pretjerane pohvale ili naručene kritike s čime se danas u vrijeme Interneta sve češće susrećemo.

Sve to su detalji zbog kojih vam svakako preporučujemo da pročitate knjigu osvrta i književnih prikaza “Pišem da ne pamtim”, Ive Mije Andrića.

U Zagrebu, dana. 09.06.2023, Nenad Grbac

—————

Dobrodošli u svijet aforizama!

Trijumf dosjetljivosti pisca i pjesnika Ive Mije Andrića temelji se na nadahnutom i kritički osmišljenom aforizmu. Trajne vrijednosti postaju satirična alternativa posrnulom svijetu. Taj svijet autor prosuđuje pronicljivom britkošću i logičnim razmišljanjem.

Satirična imaginacija i osjećaj za humanost i pravdu, suprotstavlja se svijetu okrenutom naglavačke, u kojem uglavnom vladaju nepravda i prijevara, osnova su gotovo svakog njegovog aforizma. Korištenjem vlastitog životnog iskustva pisac je stvorio pouzdan mehanizam odnosa između realnog svijeta i svijeta u kojem bi svi mi voljeli živjeti. A, upravo to čini i središte njegovog satiričnog rukopisa.

Ironijska oštrica ne zaobilazi nikoga, pa tako ni samog autora, koji u jednom trenutku kaže: “Oprosti mi Bože. Više ne znam što pišem”, a zatim kao da odgovara sam sebi i kaže: “Zato pišem dvosmislene aforizme”, ili “Pišem aforizme. Ne širim govor mržnje”.

A, autor u stvari, kroz lucidnu ironiju, pokreće važna pitanja i daje nam odgovore na pitanja o kojim se najčešće šuti ili ih se prešutkuje.   Tako pisac kaže: “To što danas nemamo, ne znači da nismo jučer imali”, ili “Nismo mi u nedaćama. Mi samo ništa nemamo”.

No, da ne dužimo i ne gnjavimo one koji su pročitali ili bar prelistali prijašnje zbirke aforizama pisca Ive Mije Andrića reći ćemo samo da i ova knjiga ima našu preporuku, te da smatramo da je svakako vrijedi pročitati.

Jer: “Aforizam je kratka misao za trajnu upotrebu”.

U Zagrebu 28. 02. 2023. Nenad Grbac

—————

PREDGOVOR – MISLI POGOĐENOG PISCA

Ono što posebno ističe Ivu Miju Andrića u vrhu hrvatske i BiH književnosti je njegovo stvaranje i ogledanje u cijelom nizu književnih vrsta. Za razliku od mnogih drugih autora, on piše pjesme, priče, romane, drame, aforizme, epigrame, novele, kritike, oglede, eseje, studije, polemike, književnost za djecu, znanstvene i stručne radove s područja zaštite radničkih prava…. Da, sve to spada u Andrićevu sferu interesiranja i stvaranja, pa po tome sudeći, Andrićeva najuža specijalnost je – svestranost.

Jednom riječju, Andrić se dokazao kao unikatni aforističar, koji vrhunskim umijećem plovi i roni u raznim književnim vodama. Očigledno, njegovoj znatiželji i književnom talentu tijesni su svi zadani okviri, pa ih zato neprestance mijenja i proširuje.

Misli pogođenog pisca pisane su po kategorijama boksačkog sporta. Ring je Lijepa Naša, ili pak njihova, sa svim svojim manama (npr. demokracija „na hrvatski”) i prednostima (npr. otvorene granice za izlaz iz zemlje). Aforizmi udaraju u sve poremećene društvene i ljudske vrijednosti: direktima, krošeima, aperkatima, snažno i jako, bez obzira radi li se o papir ili teškoj kategoriji. Andrićev aforizam je red, ali red protiv svih onih koji bi svuda zavodili red do nereda. Poruke njegovih aforizama se čitaju između svih tih redova, bez obzira koliko su škrti na riječima. U njima nam pisac otkriva urođenu tehniku duhovitosti pisanja i podstiče na razmišljanje na drugi, nestereotipan način. Aforizmima koji idu „in medias tres” podcrtava se njihova višeslojnost i misaona dubina. U knjizi imamo i puno misli koje nisu toliko zvonke i alarmantne. No, i one nas itekako dovode u stanje zabrinutosti o moralnim i vrijednosnim kriterijima društva u kojem živimo.

Duhovitost je ljekovita. A u svim svojim dosadašnjim knjigama aforizama, Andrić se dokazao kao doktor duhovitosti. On je neumorni realni kritičar stvarnosti i života koga živimo, a čiji smo taoci, koji kritikom kroz humor, izražava svoju individualnost i kreativnu posebnost. U aforističko – satiričkom umijeću fascinira način na koji koristi jezičnu vratolomiju, da bi aforizmi pulsirali kritičkim duhom. Stalno pozivanje na prošlost i tradiciju kao jedini orijentir, kao imperativni vrijednosni svjetionik, Andrić stavlja u kontekst vječne okrenutosti prošlosti umjesto sadašnjosti i budućnosti. Dvodjelni aforizmi su omiljena forma njegove poetike – prvi dio aforizma je naoko jednostavan iskaz a drugi je obrat, demanti, rastvaranje tog jednostavnog iskaza kao privida i iluzije.

Arbitar u ovom aforističko boksačkom meču mora biti nepristran, neutralan. Radi toga neću izdvajati pojedine aforizme i misli iz ovih boksačkih kategorija (da ne bi neke doveo u privilegiran položaj), jer iz svih sijevaju razorni aforistički udarci, već dajem generalnu ocjenu borbe. Meč između Andrićevih aforizama i misli o svekolikim društvenim devijacijama, proglašavam neriješenim. Iz ovoga se može naslutiti, da će se borac Andrićevskog   kova, prihvatiti pera i kompjutera i aforistički ići u nove okršaje s novim knjigama.

Misli pogođenog pisca su dobrovoljni prilog afirmaciji hrvatske, regionalne i europske aforistike i autorov pokušaj općem uzdignuću i ozdravljenju ljudskoga duha i bolesnoga društva.

Tomislav Supek

—————

Aforizmom protiv gluposti

Sigurno ste svjesni da je u današnje vrijeme glupost pustila duboke korijene. Korijenje te gluposti ili svih apsurda s kojim nažalost svi mi moramo živjeti najlakše je detektirati pomoću aforizma. Svega toga vjerojatno je bio svjestan i Ivo Mijo Andrić kad je pisao svoju novu knjigu aforizama “Raspuštene misli”. A, on je u toj knjizi korijene te gluposti detektirao nevjerojatno lucidno.

A, jeste li se ikad upitali kakve nam to poruke stižu s saborske govornice, televizije, interneta, facebooka, serija, kvizova, dokumentaraca, “reality showova” i sličnog? Upravo one koje nam Andrić razobličuje aforizmima kao notorne neistine, koje nam se uporno nameću kao jedine i prave istine.

Jeste li se upitali koja je svrha svih tih neistina? Odgovor na ovo pitanje je jednostavan: svrha im je pretvoriti čovjeka u sredstvo, što više ga dehumanizirati i otuđiti, ne bi li se od njega imalo što više koristi, da bi se na njemu što više zaradilo.

Čovjeka, dakle, treba zaglupiti, prodati mu rog za svijeću, uvjeriti ga da on zapravo nije ono što misli, da je ono što nije, isprati mu mozak, ograničiti mu slobodu na pravo da radi, da troši i da se zabavlja ne bi li što manje mislio jer državi, političarima, crkvi, bankarima i korporacijama samo takav može biti od koristi.

Sve to, a i više od toga saznati ćete u novoj knjizi aforizama Ive Mije Andrića, po imenu “Raspuštene misli, Aforizmi, gnome i sentence”. I upravo stoga predlažemo vam da je svakako pročitate. Tek toliko da se korijenje ne bi ukorijenilo.

Napravili smo korjenite promjene. Sada jedemo… korijenje – kaže pisac u jednom aforizmu. Zvuči li vam to poznato?

U Zagrebu 28. 03. 2021. Nenad Grbac

—————

PREDGOVOR KNJIGE BLJESCI BISTROG UMA

Nakon pripreme i objave zbornika hrvatskih s bosanskohercegovačkim, crnogorskim, slovenskim i ukrajinskim aforistima, nastavio sam započete aktivnosti na priređivanju zajedničkih zbornika s piscima aforizama i iz drugih zemalja slavenskoga govornog područja. Slijedeći sunčevu putanju od Istoka prema Zapadu, ovoga puta zaustavio sam se u prelijepoj Slovačkoj, gdje su me dočekali radovi četrdesetak autora i autorica iz te prijateljske zemlje.

Prije mene tim putem prošao je uvaženi književnik i antologičar Aleksandar Čotrić koji je 2020. godine priredio antologiju slovačkog aforizma “Munje i gromovi“. Kao vrsni poznavalac europske i svjetske aforistike, Čotrić je za potrebe antologije napisao sveobuhvatan tekst o slovačkom aforizmu, čije najvažnije dijelove možete pročitati u pogovoru ovog zbornika. Tu se još nalaze i kraći zapisi o slovačkoj aforistici dvojice poznatih slovačkih aforista Milana Kupeckog i Martina Prebuđile, kojima kao i Aleksandru Čotriću zahvaljujem za veliki doprinos u pripremanju ovog zbornika. S obzirom da su ta tri ugledna aforistička znalca dali sadržajan i bogat pregled razvoja slovačkog aforističkog stvaralaštva, ja ću se u uvodu ukratko osvrnuti na razvojni put aforizma u Hrvatskoj od petnaestog stoljeća do danas.

Hrvatska aforistika ima dugu tradiciju i veže se dijelom uz stvaralaštvo ‘oca’ hrvatske književnosti Marka Marulića (1450-1524). Na kraju petnaestog stoljeća nadahnuti Marul, dovršavajući epsku poemu u šest pjevanja „Juditu“, zapisao je misao koja je jednako aktualna danas kao i prije pet stoljeća: „U nama pomračuje svjetlo zdrava razuma, dok god se družimo s onima koje zastire magla poroka“.

U kasnijem razdoblju brojni su autori zapisivali svoje kratke mudre i duhovite misli i ostavljali ih u naslijeđe budućim naraštajima. Među njima najpoznatiji su bili: Ante Starčević (1823), Feliks Barušić (1864), Nikola Andrić (1867), Mara Rakić (1867), Ante Dukić (1867), Rudolf Maldini (1870), Hugo Krishaber (1872), Antun Gustav Matoš (1873), Milan Begović (1876), Irma Lederer (1886), Božica Franić-Ilić (1892), Vuk Pavlović Pavao (1894) i Gustav Krklec (1899). Većina od spomenutih autora i autorica objavila je barem jednu knjigu aforizama, ili zbirku u koju su uz poeziju uvršteni i aforizmi i druge misli o životu, ljudima i prirodi koja nas od rođenja do kraja života drži kao druga majka u svome okrilju. Poznati hrvatski književnik Ante Dukić (1867-1951) objavio je knjigu misli i aforizama „Pogledi na život i svijet“ koja je prevedena na češki i njemački jezik, a izbor iz njegovih djela objavljen je i na slovačkom jeziku u knjizi „Vybor z prac“ (Nitra, 1937). Nakon 88 godina, 88 aforista gradi novi most koji će povezivati hrvatsku i slovačku književnost.

Tijekom dvadesetog stoljeća broj zapisivača aforizama i mudrih misli u Hrvatskoj višestruko je povećan tako da je aforistika, uz humor i satiru, stekla pravo građanstva i prihvaćena je kao važna i iznimno cijenjena književna vrsta. Od sredine pedesetih godina aforističke stranice listova, časopisa i knjiga te humorističkih emisija radija i televizije, uz brojne druge autore, popunjavali su pjesnici i prozni pisci: Juraj Jurjević (1910), Ante Kesić (1921), Vesna Parun (1922), Srećko Lazzari (1925), Zvonko Petrović (1925), Zdenka Heršak (1928), Ivan Jurić (1930), Zdenko Oreč (1930), Martin Jakšić (1931), Zvonimir Balog (1932), Zvonimir Drvar (1932), Marinko Mijović (1933), Zlatko Stipančić Aurel (1935), Ivan Boždar (1936), Zorica Krznar Blagec (1936), Svetislav Biljanović (1936), Miroslav Dolenc Dravski (1937), Ivan Dujmović (1937), Zdravko Kurnik (1937), Marko Grgičević (1937), Vinko Buj (1938), Pavao Pajo Kanižaj (1939), Ladislav Radek (1939), Josip Grgić (1939), Stipe Golac (1939) i Tomislav Supek (1939). Čitava je to plejada vrijednih umotvoraca od kojih većina nije više među nama. Ali, ostala su njihova vrijedna djela koja će uveseljavati i duhovno snažiti dolazeće naraštaje.

U razdoblju do kraja devedesetih godina na našim prostorima pojavilo se još tridesetak vrsnih pisaca koji su aktivno djelovali u stvaranju kratke mudre i duhovite misli. Oni su nastavili pisati i objavljivati u novinama, časopisima, knjigama, zbornicima, antologijama te u sve prisutnijim elektronskim medijima u dvadesetprvome stoljeću. Među njima najistaknutiji su: Josip Balaško (1941), Franjo Martinović FRAM (1941), Josip Sirovec (1941), Jure Dodig (1941), Vera Primorac (1942), Tomislav Božinović (1942), Josip Prudeus (1944), Živko Prodanović (1945), Zdravko Horvat (1946), Nikola Trgovčić (1946), Ivan Vrkić (1947), Tomislav Mihanović (1947), Mara Ožić-Bebek (1947), I. M. Andrić (1948), Milan Rupčić (1948), Ivan Bradvica (1949), Frano Vukoja (1949), Dragutin Dubravčić (1950), Drago Bosnić (1951), Janko Bučar (1952), Boris Nazansky (1953), Tonka Lovrić (1954), Zlatko Tomić (1954), Miroslav Vukmanić (1954), Jandre Drmić (1955), Ivan Katić (1955), Đurđa Vukelić-Rožić (1956), Danko Ivšinović (1957), Abdurahman Halilović Ahil (1958), Mladen Vuković (1958), Jozo Čizmić (1958) i Nedo Zuban (1958). Na sreću, većina njih, bez obzira na poodmakle godine života, u punom su stvaralačkom naponu i skoro svake godine iz svoje književne radionice pošalju u svijet po jednu novu samostalnu knjigu. Tome, svakako, treba pridodati poneki zbornik i antologiju u kojima su zastupljeni deseci pisaca aforizama, epigrama, osmislica i drugih kratkih mudroslovnih uradaka.

Mlađu generaciju hrvatskih aforista i humorista koja se staroj gardi pridružila u ovom stoljeću predvode: Zlatko Garvanović (1961), Nađan Dumanić (1962), Ivica Kesić (1966), Darko Žigrović (1976), Danijel Radočaj (1979), Dražen Jergović (1980) te brojni drugi mladi pisci čija ćemo imena spominjati u budućim knjigama. Njihovo vrijeme tek dolazi, iako su neki od njih po godinama starosti i broju objavljenih zbirki aforizama već poodavno ušli u aforističke vode u kojima se nalaze pripadnici srednje generacije hrvatskih, balkanskih i europskih aforističara. Naveo sam sva ova imena da bih podsjetio sadašnje i buduće čitače i ljubitelje aforističke misli i riječi da njihova djela potraže u knjižnicama i knjižarama te da se i sami uvjere u vrijednosti najkraće vrste literarnog stvaralaštva.

Aforistička scena u Hrvatskoj sigurno bi bila daleko življa i bogatija mlađim autorima da u razdoblju tranzicije iz socijalizma u kapitalizam i demokratizacije društvenih odnosa po zapadnom modelu nisu pogašeni brojni humoristički listovi i časopisi koji su izlazili u 19. i 20. stoljeću. Prema izvršenim istraživanjima, od sredine devetnaestog do kraja dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj je izlazilo oko 300 različitih humorističko-satiričnih listova i časopisa na lokalnoj i nacionalnoj razini. Jedan od najstarijih je list „Zvekan“ koga je 1867. godine pokrenuo vođa stranke prava Ante Starčević. U to vrijeme i kasnije narod su uveseljavali humoristički prilozi koji su objavljivani u listovima „Satir“, „Peckalo“, „Pauk“, „Vušivec“, „Pilule“, „Rovaš“, „Rampa“, „Ricinus“, „Smola“, „Svraka“, „Vrabac“, „Kusa“, „Rešeto“, „Marun“, „Registrator“, „Ričet“ i dr.

Početkom 20. stoljeća počinju izlaziti dugovječniji šaljivi listovi „Duje balavac” (1908) i „Koprive” (1909), te niz povremenih lokalnih humorističkih listića. U vrijeme Nezavisne države Hrvatske (NDH), kad je humor bio pod strogom cenzurom ustaških vlasti, objavljivani su listovi „Šilo“, „Vrabac“, „Kopriva“, „Satyricus“ i „Pokret.“ U njima su se pored humoreski, šala i viceva nalazile karikature i stripovi koji su sa zanimanjem praćeni od mnogih čitatelja, pa i ljudi iz tadašnje vlasti. Iako je sve bilo primjereno ratnom vremenu, humor je opstajao kao duhovni nadomjestak za puno toga što je u to teško doba nedostajalo običnim građanima.

Nakon svršetka drugog svjetskog rata u rujnu 1945. pokreće se u Zagrebu humoristički list „Kerempuh” koji je dosezao nakladu i do 200 tisuća primjeraka. Gotovo svi dnevni i nedjeljni listovi imali su posebne stranice i rubrike posvećene humoru i satiri na kojima su se, uz ostale priloge, objavljivali aforizmi, epigrami i druge kratke književne vrste. Tako je najpoznatiji splitski „Pomet” koji se kao tjedni prilog dnevnika „Slobodna Dalmacija” pojavljivao od 1952. do 2012. godine. Slično je bilo i na radijskim i televizijskim programima, gdje su postojale posebne humorističko zabavne emisije u kojima su se objavljivali aforizmi i epigrami. U Splitu je 1979. godine pokrenut satirični list „Berekin“ koji je izvrgavao ruglu društvene anomalije i nepravilnosti i prokazivao njihove nositelje. U istoj ulozi od 1983. godine bio je i satirični podlistak „Feral“, koji se osamostalio 1993, a ukinut je 2008. godine iz razloga koji su jasni samo vlastima i vlasnicima lista.

Uvođenjem višestranačja i demokratizacijom društvenih odnosa satira je prognana sa stranica najvećeg broja listova i časopisa i tamo se pojavljuje samo povremeno kao ukras ružnoj stvarnosti. Zapravo, stavlja se na stranice kao smokvin list da s vremena na vrijeme prikrije vidljivu cenzuru koja vlada u tiskanim medijima. Takvu politiku vode vlasti gotovo na svim nivoima; od općina do vrha države. Društvena i javna kritika svedene su tako na otvorene verbalne sukobe koji se odvijaju između vlasti i opozicije, a koji uglavnom ne donose nikakav boljitak državi i društvu.

Izbacivanje kritičkog humora i satire iz novina i časopisa nije, međutim, ugasilo ovu vrstu književnog stvaralaštva, jer se ona preselila u elektronske medije odnosno na internet. Mnogi dovitljivi pisci i urednici pokrenuli su portale i stranice na kojima se objavljuju sve vrste humorističkog i satiričnog štiva. Tako je Udruga hrvatskih aforista i humorista u prosincu 2019. pokrenula mjesečni e-magazin „Uh!Aha“, koga uspješno uređuje Dražen Jergović, a aforist Ivan Grahovec priprema i uređuje humoristički list „Apolon“. Uporni entuzijasti sačuvali su i nekoliko listova koji izlaze povremeno, uglavnom za fašnik kad je jednom godišnje dozvoljeno javno ismijavanje vlasti i njenih pojedinačnih nositelja. Takvi su lokalni listovi samoborska „Sraka“, krapinski „Zvonec“, preloški „Pikač“ i drugi.

Jedini humorističko-satirični i aforistički časopis koji se najduže zadržao je zagorski „Potepuh“ koga od 2002. strpljivo priprema i uređuje vrijedni humorist Dragutin Lončar. On se ujedno brine i za osiguravanje sredstava za pokriće tiskarskih troškova koji su sve veći, a prihodi od prodaje sve manji. Zato je urednik najprije prorijedio vrijeme izlaska, a u protekloj 2024. godini uzeo privremenu stanku da bi sagledao mogućnosti daljnje objave časopisa. Okrutna je sudbina humora i satire kad je škrto vrijeme i kad rasipne vlasti uzmu u oštre škare koje sijeku sve što nije po njihovoj mjeri. No, to neće spriječiti uporne pisce zdravog i vedrog duha da nastave svoju stvaralačku misiju pisanja o svemu što šteti državi i društvu, ali i ljudima kao slobodoumnim živim bićima.

Ivo Mijo Andrić

 

——-

Napisao i odabrao: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.