Predstavljamo vam pisce i književnike: Slavica Juhas

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Slavica Juhas

Bilješka o pjesnikinji:

———–

U proteklih četrnaest godina Slavica Juhas objavila je jedanaest zbirki pjesama: Moj dvoboj (2004), Crveni snovi (2004), Slane kiše (2005), Bijeli papaveri (2005), Nikada nisam (2006), Bulevar umišljaja (2006), Nebeska frula (2007), Vrata vječnosti (2009), Tvoj anđelak (2018), Šaptom napisano (2018) i Spakirani osjećaji (2019).

Nakon natječaja, njezine pjesme uvrštene su u zbirke Erato ´04 (2004), Susret riječi (2006, 2007, 2008), Pjesmom protiv zaborava (2013), Jučer bih umro za te, a danas jer te nema (2004), Uvijek kad pomislim na tebe (2005), Lahor stihova (2018), Snovi sjećanja 3 (2018), Stihovi duginih boja (2019), Stihovi duginih boja 2 (2019), More na dlanu (2019), Poezija zlatnih stihova (2019) i Zagreb na dlanu (2019), a jednu njezinu pjesmu (Izađi, tugo) uglazbio je Dražen Zečić.

 U pripremi je dvanaesta zbirka pjesama.

Kontakt:

E-mail: slavicajuhas@net.hr

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka pjesama: “Tvoj anđelak”, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/juhas.php

—————

Naslovnice knjiga:

———–

Kritike:

TEK NEKOLIKO RIJEČI

Nakon dugih godina čekanja i nepriznavanja potrebe za pisanjem Slavica Juhas donosi opet pregršt stihova, u kojima propituje i sebe i sve nas koji je volimo čitati, nudi nam odgovore (tako nam se čini) zadržavajući ipak svoje velike i male tajne „iza zida”, otkriva se i istovremeno prikriva velom riječi što izviru rimovane i slobodne, ostavljajući svoje upitnike na udaljenosti, da ne smetaju našima. Zašto ne bismo u njenim nedoumicama, odlukama krivim i pravim, u sjetnim sanjarenjima i burnim revoltima, u otvorenim molbama upućenima Njemu koji nam može donijeti utjehu (blago onima koji su na to spremni!), u bolnim trenucima kada gubimo dragu osobu, a život nam se čini bolan i naporan, zašto ne bismo sebe poistovjetili s njom? Zašto njezine radosti i prpošna poigravanja s mirisima, cvijećem, oblacima i vjetrom ne bi postala naše vlasništvo, naša utjeha i izlaz iz tmurnih raspoloženja?

Ona izmišlja i pronalazi začudne riječi.

Ona se usudi činiti ono što je mnogima na umu, ali nisu dovoljno hrabri da se na takav način ostvare. Uostalom, koje su stvari važne u našim životima? One o kojima ne razmišljamo, koje ne primjećujemo jer se smatraju uobičajenima? Sve ono što nekoga usrećuje (Zar ne, Filipe, tako si zamišljao definiciju?), što mu pruža zadovoljstvo prozračnije od zraka koji udišemo (uostalom i Filip doprinosi zagađenju zraka brojnim cigaretama, već su mu i brkovi žuti), svaka briga koju odagnamo, svaka nevolja iz koje se izvučemo, to je ono što nas čini važnima sebi. I onima koji su uz nas.

Važan je i novac, naravno. Dakako.

Pjesme ne donose novac. One su od kvalitetnije materije tkane, te Slavičine pjesme, one pršte životom (žićem, kaže) i one obigravaju oko nas svojom rimom, svojim skrivenim i neskrivenim porukama, oduševe nas detaljima, stihom jednostavnim u formi, a dubokim u značenju. Ili poruke uopće i nema, nama se samo čini jer smo skloni tome, tražiti poruke u pjesničkim ostvarenjima, dok pjesnik (Slavica) najčešće izražava sebe samoj sebi. Zbog potrebe svoje intimne. Zbog stihova koji pršte iz nje u samo sebi poznatoj potrebi. Stihovi čuče, čekaju, planiraju se i onda nahrupe.

I tada nastane zbirka.

I tada nastanu crteži koje nije Slavica crtala, a koji su tako slični njoj, koji na najbolji način ilustriraju pjesmu, crteži Dubravkini. Slični Slavici.

Slavici Juhas.

(Ah, promrljat će Filip, nije ona Bond, James Bond. Ona je Slavica koja voli popiti bijelu kavu na Giardinima ili negdje uz more. Gledajući u bibanje-mreškanje valova i slušajući krikove galebova, vječno gladnih.)

Razglabati o književnoj vrijednosti bilo čijih pjesama (ili proza) iluzorno je – piše se iz unutrašnje potrebe za izrazom. Da se izrazi i ono posve neizrecivo, tajnovito, bajkovito i zaigrano u nama. Nema menzure za poeziju. Ona jest ili nije. Dirne ili te ostavi hladnog.

Zato se moramo diviti Slavici koja uspijeva (uz potporu i utješno rame svoga Steve) svoj raskošan unutrašnji svijet pokloniti i nama. Čitaocima, pjesmoljupcima ili samo ljupcima. Ili samo pjesmo. Odabir je naš.

Anđele moj, samo nastavi pisati jer sve je drugo manje važno. Sve i tako vrlo brzo prolazi, a tvoja napisana riječ ostat će. Sigurno.

A sutra? Sutra ćeš opet biti sretna.

Zlata Knez

———–

Video prilog: Dah – Slavica Juhas, Govori: Meliha Miljević

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.