Predstavljamo vam pisce i književnike: Slavica Juhas

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Slavica Juhas

Bilješka o pjesnikinji:

———–

U proteklih šesnaest godina Slavica Juhas objavila je trinaest zbirki pjesama: Moj dvoboj (2004), Crveni snovi (2004), Slane kiše (2005), Bijeli papaveri (2005), Nikada nisam (2006), Bulevar umišljaja (2006), Nebeska frula (2007), Vrata vječnosti (2009), Tvoj anđelak (2018), Šaptom napisano (2018), Spakirani osjećaji (2019), Ruševine Ganglota (2020) i Viktorijin plač (2021).

Nakon natječaja, njezine pjesme uvrštene su u zbirke Erato ´04 (2004), Susret riječi (2006, 2007, 2008), Pjesmom protiv zaborava (2013), Jučer bih umro za te, a danas jer te nema (2004), Uvijek kad pomislim na tebe (2005), Lahor stihova (2018), Snovi sjećanja 3 (2018), Stihovi duginih boja (2019), Stihovi duginih boja 2 (2019), More na dlanu (2019), Poezija zlatnih stihova (2019) i Zagreb na dlanu (2019), a jednu njezinu pjesmu (Izađi, tugo) uglazbio je Dražen Zečić.

 U pripremi je dvanaesta zbirka pjesama.

Kontakt:

E-mail: slavicajuhas@net.hr

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka pjesama: “Tvoj anđelak”, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/juhas.php

Zbirka pjesama: “Spakirani osjećaji“, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/juhas2.php

Zbirka pjesama: “Šaptom napisano“, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/juhas3.php

Zbirka pjesama: “Bulevar umišljaja“; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/juhas4.php

Zbirka pjesama: “Nikada nisam“; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/juhas5.php

Zbirka pjesama: “Vrata vječnosti“; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/juhas6.php

Zbirka pjesama: “Ruševine Ganglota“; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/juhas7.php

Zbirka pjesama: “Viktorijin plač“; digitalne knjige, 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/juhas8.php

—————

Naslovnice knjiga:

———–

Kritike:

TAMO GDJE SE ŠUTI

Tamo gdje se šuti, tamo gdje se snovi ostvaruju, tamo gdje varamo ovu stvarnost stvarajući novu i vjerujući u nju, tamo se susrećemo s riječima, stihovima, s rimom ili slobodnim stihom, tamo se susrećemo s poezijom. Koja nam postaje svojevrstan bijeg od stvarnosti (koje stvarnosti?), koja je utočište, neprolazna ljepota, beskonačno vrelo novih pjesničkih slika. Novih riječi.

Stihovi nastaju u našim gorljivim nemirima, uznojenim nesanicama, u nezadovoljstvima našim i nesposobnosti da se ispunimo običnostima, svakodnevicom i rutinom (koja nas proždire, ta rutina, ali bez koje smo često izgubljeni). Pa posežemo za riječima, jer je i u početku (Početku) postojala tek riječ (Riječ) i ona je bila svjetlilo u čovjeku (tako kaže Ivan, a ja mu beskrajno vjerujem, barem što se riječi tiče). Riječ je čovjeka obdarila smislom, svakodnevnim i prizemnim, ljudskim smislom, ali i onim zvjezdolikim, izmaštanim, priželjkivanim smislom. Da nema riječi, ne bi bilo pjesama, ni pjesnika. Ne bi bilo ljepote, toliko potrebne u ovim danima koji nas polariziraju na one koji čitaju i one koji ne čitaju, koji vjeruju riječima i one koji to ne čine. Ili misle da su im potrebne samo one riječi kojima će naglasiti svoje potrebe za preživljavanjem. One korisne riječi.

A riječi možemo koristiti na bezgranično mnogo načina i za bezgranično mnogo smislova. Ako se tako može reći.

Riječi nas karakteriziraju, usmjeravaju, izgrađuju. One nam objašnjavaju, tješe nas, potiču na djelovanje.

Ljudi stvaraju riječi, ljudi su riječi koje stvaraju (iako se čovjek ne može misliti, čovjeka možemo doživjeti u materijalnom smislu, dodirnuti ga, uštipnuti, poljubiti, ali ga ne možemo misliti), a pjesnici su riječi koje uzburkavaju našu nutrinu. Nakon pjesnikovih riječi ništa u našim životima nije i ne može biti isto.

Pjesnici su doista veliko čuđenje, oni nas iznenađuju svojim izborom riječi, obasipaju nas iskricama oblikujući i svoj i naš svijet. Kakav bi svijet bio bez lirike? Bez umjetnosti?

Nikakav. Gol, prazan, pusta zemlja u kojoj ni pijetlovi ne bi pjevali svoju jutarnju pjesmu, a magle bi se uvlačile u svaku poru živog i neživog svijeta.

Razmislimo malčice tek o ovim riječima (na kraju svih krajeva ipak nas čeka neki dobar kraj):

Snovi liječe se tek stihovima. Snovi ostvaruju se u stihovima.

Istina?

Zlata Knez

———–

RAZMIŠLJANJA UZ PJESME (NEOBAVEZNO)

Slavica Juhas piše pjesme.

Očito. I to dobre pjesme koje nas iritiraju iskrenim tugama i zajedljivošću (ma daj, tko će priznati da je zajedljiv prema drugoj osobi i ljubomoran, i podao, i neiskren?), pobunama zbog konformističkih prilagodbi svakodnevnim iskušenjima. Zapravo, Slavica Juhas ne želi biti naš alter ego, ona je sasvim svoja, potpuno svoja i ne vodi računa o tome hoće li se ikome svidjeti (ponajmanje književnim kritičarima koji dobro odrađuju svoj posao, ali se ne usude), ona je u strujama i izvan struja koje trenutno vladaju pjesničkim nebom lokalnih i širih poeta (ona nema lascivnih erotskih primisli, a kamoli jasno izrečenih tzv. šporkica, što se Filipu ipak puritanski sviđa), ona je otpadnica bez namjere i baš je briga što netko misli o njezinim pjesmama. Uostalom, piše zbog sebe, radi svojih potreba, a ne zato da se drugi dive i hvale. Nju i pjesme. Ona piše. Mislim da će pisati do posljednjeg daha (ah, Belmondo je tako teatralno ispustio posljednji svoj dah u staroj verziji) i znam da ni tada neće voditi računa o tome tko je koliko knjiga objavio i je li mu to posljednje javljanje. Ovo je njezina osma knjiga, ako se Filip ne vara u broju (njemu je matematika vrlo strana znanost ako nije u funkciji književnih zagonetki).

U osam svezaka puno se toga skupilo, raširilo preko listova i stislo u riječi. Cijeli jedan život. Možda dio jednog cijelog života.

Uostalom, Cesarić je davno otišao, a Tadijanovića i tako Slavica nije baš obožavala (svatko ima pravo na svoje ukuse, na svoje mišljenje, na svoje stavove i svoje odabire, ne samo političari).

Ipak, je li ikada pročitala neku pjesmu koju je potpisao Cesare Pavese?

Jer, gotovo svaka njezina pjesma nosi priču. Značajniju i onu manje značajnu za čovječanstvo, ali zato bitnu za pojedinca. Za nju samu.

Pjesme se pišu u posebnim trenucima, bez prisutnosti drugih očiju, drugih ruku i drugog nekog disanja. Može postojati kao kulisa, da. Iza nekih vrata, ali malo podalje. Za pisanje je potrebna samoća koju će ispuniti bujica riječi, nagomilani stihovi i slike samo njoj odane. Tako se piše. I opiše noćna drhtavica, zadovoljstvo i nezadovoljstvo postojanjem, bunt protiv drugih ljudi i njihovih postupaka (tko je rekao da smo mi u pravu?), priželjkivanja koja se nikada neće ostvariti i nestali događaji što ostaviše nekakav okus u prstima i mislima. Izranjaju pokojnici i njihova draga lica, slute se susjedi i prijatelji, jasno otkrivaju ili prikrivaju potrebe, strepnje, nadanja… Sitne zloće, krupne naklonosti.

Stih za stihom – kitica; jedna za drugom – pjesma. Na kraju poneka poruka.

Zlata Knez

———–

O STIHOVIMA (I LJUDIMA)

Stihovi su blago zatvoreno u školjke, kaže Slavica Juhas u jednoj svojoj pjesmi koju na moje veliko zadovoljstvo možete pronaći u ovoj zbirci Viktorijin plač. Pobjedničin (pobjednički?) plač, plač koji sukne u trenutku kada pojedinac pobijedi drugu osobu ili sebe, neku nedaću I nepremostivu prepreku?

Je li Slavica svojim blagom iz školjke uspjela pobijediti svoje tjeskobe, nezadovoljstva ovim svijetom ili je pobijedila stvarajući ljepotu tamo gdje se mnogi ne usude potražiti je?

Stihovi su blagost naših samoća, oni nas smještaju u osjećaje nama prepoznatljive i potrebne; stihovi su nasušna potreba u vremenima koja traže svrhovitost, nadmetanje u posjedu materijalnih dobara, u osobnim i društvenim krizama, u zdravstvenim nedaćama koje nas još više udaljavaju od drugih ljudi (ljude možemo voljeti ili ne, podnositi ili ne, približavati im se ili se udaljavati svojevoljno od njih), ali su nam ljudi potrebni kako bismo se imali s kime uspoređivati – sam čovjek ne zna koliko zna, je li plemenit ili uopće nije takav, koliko je trpeljiv ili netrpeljiv, suosjećajan ili hladan. Potrebni su nam razgovori ma koliko tada bili umorni od mnogih praznih riječi.

Potreban nam je pogled, dodir, osmijeh, pozdrav – pa makar u prolasku, usputno, preko ceste, u magli ili u slutnji.

Ali, kada stvaramo stihove (mogu oni nastajati i u Slavičinoj kuli od papira, a ne u kuli od bjelokosti kakvu su stvarali stvarali mnogi stariji pjesnici, za mnogih njezinih besanih noći čak i na postelji od krvi), naša je samotnost ispunjenija, ona je samo naša i u nju ne moramo pustiti nepoželjne. Nepoćudne.
Ćudljive, možda? Nego samo one koji su spremni osjetiti finu pređu rime, čudnovatost odabira riječi, doživjeti Slavičinu potrebu za stvaranjem novotvorenica (koje možda nećete uspjeti guglati), iskusiti glasne šapate i utišane vapaje.

Vapaje duboko nespokojne pjesnikinje. Njezin nespokoj koji je i naš, moj, vaš i svačiji, njezino opetovano nijekanje ove stvarnosti, dnevne.

Rečeno je da umjetnost izvire iz boli. Onda Slavicu Juhas boli ovaj realitet u kome smo prisiljeni bivati, a realnost je uvijek jača i zato je Slavičina kula baš od papira. Ispisani papir njezin je štit, to je njezina pobjeda nam svime što je okružuje. A nije idealno. Nikome. Samo što mnogi od nas nisu sposobni svoje nemire izraziti na tako dojmljiv, sebi svojstven, način. A “čovjek je uznemiren trajno” pa tako i nastaju pjesničke zbirke kakva je ova – Viktorijin plač.

(P.S. Ime Viktorija možda potječe od:

– latinske riječi za pobjednicu

– imena rimske božice pobjede

– saudijskog izraza za onu koja osvaja

– staroengleskog izraza wigan za borbu

– praindoeuropskog korijena weik za snagu i eneregiju.

Bilo kako bilo, Slavica Juhas s ponosom može biti sve to: snažna i borbena osvajačica te pobjednica.)

Pa zašto onda Viktorija plače? Pročitajte.

Zlata Knez

———–

Video prilog: Dah – Slavica Juhas, Govori: Meliha Miljević

Video prilog: Nisam kao druge – Slavica Juhas, Govori: Meliha Miljević

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.