Dekameron je zbirka od 100 novela talijanskog predrenesansnog autora Giovannija Boccaccia, koja je najvjerojatnije napisana negdje između 1348. i 1353. U europsku prozu ona uvodi formu novele, kratke zaokružene priče koja opisuju jedan događaj i ima mali broj likova. Ta zbirka je postala uzor mnogim proznim piscima u idućim stoljećima i utjecala na razvoj europske proze.

Knjiga koja je napisana u vrijeme kad je kuga harala talijanskim gradom Firencom

Boccaccio je ‘Dekameron’ napisao između 1348. i 1353, odnosno u vrijeme kad je kuga harala talijanskim gradom Firencom, a u njemu govori o deset mladih, sedam djevojaka i trojici mladića, koji iz zaraženog grada bježe u raskošnu vilu u provinciji i tamo u roku od deset dana jedni drugima pričaju stotinu priča, kako bi prebrodili strah, neizvjesnost i dosadu.

Priče o običnim ljudima…

Pišući otvoreno i jednostavno i ne izbjegavajući erotske, pa i bludne priče te okrutne prizore, Boccaccio će, kao nitko dotad u tadašnjem kršćanskom svijetu, u središte svih zbivanja staviti takozvanoga običnog čovjeka. Životne su to priče, najčešće ljubavne, zabavne i poučne, napisane s puno duha ali i kritički nastrojene. Priče su to o ljudima iz puka i plemstva, ne o bogovima, nego o običnim ljudima “od krvi i mesa”, sličnim i bliskim tadašnjim čitateljima.

Bila je to jedna od prvih knjiga napisanih na narodnom (talijanskom) jeziku

Značajno je i to što Boccaccio piše narodnim jezikom, zbog čega ga danas smatraju i za jednog od stvaratelja talijanskoga književnog jezika. Ne pitajući nikog i ne zatraživši ničiji savjet on piše na narodnom talijanskom jeziku i nastavlja raskid sa srednjovjekovnim latinizmom, a donosi i nove teme i motive, uglavnom, svjetovne prirode. Boccaccio je početak velikog duhovnog i kulturnog prevrata koja se s pravom naziva, humanizmom; a samim tim jedan je od pionira moderne književnosti, i to književnosti posvećene i zaokupljene ljudskim, a ne astralnim ili apstraktnim problemima’.

Knjiga koja vam može otkriti kako su se u 14. stoljeću borili protiv pandemije

Danas tu zbirku zabavnih priča možemo čitati s uživanjem, no u 14. stoljeću, ljudima je ona bila kao neka vrsta socijalnog spasa odnosno recept protiv epidemije. Boccacciov savjet glasio je: zaštitite se pričama. Bijegom iz grada, ugodnim društvom i pričanjem priča za dobro raspoloženje, mješavinom društvene izolacije i zabavnih aktivnosti mogu se preživjeti i najgori dani epidemije.

Savjet koji vam se može učiniti zastarjelim izuzetno je učinkovit

Taj savjet se u današnjem vremenu može činiti zastarjelim. no izuzetno je učinkovit. Iako Boccaccio nije znao ono što mi sada znamo o širenju virusnih bolesti shvatio je ono najvažnije a to je da vas jedino društvena izolacija može sačuvati i spasiti od širenja zaraznih bolesti.

————-

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.