Dragutin Tadijanović – sjećanje na hrvatske velikane

Dragutina Tadijanovića zapravo i ne treba posebno predstavljati jer o njemu najviše govore njegova djela., Ta djela su se svojom kvalitetom nametnula kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na Hrvatsku poeziju nastalu poslije drugog svjetskog rata. O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje stručne i najšire čitalačke publike te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga, no i to što su ga brojni kritičari nazivali “živim klasikom hrvatskog pjesništva” (Z. Zima), ili “pjesnikom-institucijom”(T. Maroević).

Dragutin Tadijanović rodio se 4. studenoga 1905. godine u Rastušju u blizini Slavonskog Broda, kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande. Svoje školovanje počeo je u rodnom mjestu odnosno u susjednom selu Podvinju gdje je polazio Nižu pučku školu te u Slavonskom Brodu gdje je završio dva razreda Više pučke škole.

Svoj umjetnički put na neki način započeo je 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, gdje je kao učenik petog razreda gimnazije, počeo pisati pjesme. Svoje daljnje školovanje usporedno sa svojim umjetničkim načinom života nastavlja u Zagrebu na Gospodarsko-šumarskom fakultetu, gdje je nakon upisa vrlo brzo prešao na Filozofski fakultet, smjer povijest južnoslavenske književnosti i filozofija. Diplomu je dobio 1937. godine.

Pored fakulteta treba spomenuti i njegov radni vijek koji se odnosio na posao urednika službenog lista “Narodne novine”, zatim je neko vrijeme radio kao nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao urednik u knjižnici “Djela hrvatskih pisaca”, u Izdavačkom poduzeću “Zora”. Neko vrijeme bio je ravnatelj instituta za književnost JAZU-a i to sve do svog umirovljenja.

Bitno je spomenuti kako je pored svojih raznovrsnih poslova, nalazio vrijeme kako bi se posvetio književnosti. Prvu pjesmu objavio je 1922. godine u đačkoj “Omladini” pod drugim imenom, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. godine u “Književniku” i “Hrvatskoj reviji”. Objavio je oko 500 pjesama u dvadeset zbirki.

Dragutin Tadijanović pojavio se u vrijeme kad je na scenu stupila moderna književnost i kada su postojale najave socijalne književnosti. No unatoč svemu tome, Dragutin je ostao vjeran sebi oslanjajući se na intimne i zavičajne teme, s čim je nastavio više manje do kraja svoje karijere.

Među njegova djela treba spomenuti: “Pepeo srca”, “Dani djetinjstva”, “Tuga zemlje”, “Pjesme”, “Blagdan žetve”, “Prsten”, “Kruh svagdanji”, “More u meni”, “Dom tajnovitosti”, “Čarolije” i mnoga druga djela ovog velikog književnika.

Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na dvadesetak jezika. Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Preminuo je u Zagrebu, 27. lipnja 2007. godine.

—————————–

Da bi vam što bolje predstavili pjesničku i ljudsku veličinu Dragutina Tadijanovića prilažemo vam i nekoliko video zapisa koji se bave njime i njegovim djelima.

 


Napisao i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.