Predstavljamo vam pisce i književnike: Miljenko Brkić

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Miljenko Brkić

Bilješka o piscu:

Rođen 22. Travnja 1946. u Zadru. Diplomirao filozofiju i francuski jezik u Zagrebu.

Doktorirao filozofiju na temu „Filozofija i paideia u Hegelovu djelu”. Radio kao profesor na katedri za filozofiju odgoja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao znanstvene i stručne članke; objavio knjigu „Filozofija koja odgaja” (2006).

Živi u Karlovcu i intenzivno se bavi Kabalom (objavljuje članke o Kabali u Wikipediji, video priloge na Youtube-u i na web stranici www.academia.edu).

———–

Kontakt:

E-mail adresa: miljenb@gmail.com

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Praksa Kabale – Put uma, srca i čina; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic.php

—————

Naslovnica knjige:

—————

Kritike

PREDGOVOR

Svakom je čovjeku stalo do zbiljskog događanja, jer je čovjek živo, zbiljsko biće koje se ne da reducirati na virtualni prikaz samog sebe. Čime god da se bavio čovjek je uvijek u svezi s vanjskom zbiljom te o njoj razmišlja i u njoj djeluje i stvara. Podsjetimo na Aristotelovo određenje čovjeka kao bića teorije (čisto mišljenje), prakse (djelovanje među ljudima) i pojezisa (proizvodnje). Ovo načelno trostruko odnošenje spram zbilje očituje se u višestrukim konkretnim očitovanjima.

Kada kažemo da čovjek misli to znači da se bavi filozofijom, znanošću, razmišlja o aktualnim događajima u svijetu, i sl. Kada kažemo da čovjek djeluje mislimo pritom na njegove mnogostruke odnose s ljudima u društvu. Kada kažemo da čovjek proizvodi mislimo pritom da čovjek proizvodi kako materijalne stvari tako i umjetnička djela, također odgoj predstavlja jedno proizvođenje čovjeka.

U filozofiji čovjek pokušava odgonetnuti narav stvari tako što ih određuje u njihovoj biti, podređuje pod pojmove i dalje u sustav pojmova. Koliko god filozofija otkriva svijet toliko ga i prikriva; njen je nedostatak u tome što u odnošenju spram zbilje, nju prevodi i reducira, na pojmovni sustav u kojemu se sama zbilja tek odslikava u svojim bitnim određenjima, te se predstavlja kao pojam[1] i sustav pojmova.

Jedan od oblika proizvodnje je stvaranje govorom, tzv.. pojetički govor. Primjer toga je književnost, poezija i mitologija. Mitologija se sastoji u pričama (gr mythos: pripovijest) u kojima se nekim zbiljskim procesima (događajima, pojavama) pridaju svojstva osobe, na pr. ljubav koja je neko emocionalno stanje u čovjeku ili između dviju osoba, postaje personificirana, kao da je ona netko, na pr. Afrodita (u grčkoj mitologiji) ili Amor (u rimskoj). Time mitologija ljudima približava složene procese svijeta, ali ima i jedan temeljni nedostatak, što samoj zbilji dodaje svojstva, određenja koja ona uistinu ne posjeduje: ljubav nije netko, neka osoba; rat nije netko (na pr.. Ares u grčkoj mitologiji); mudrost nije neka osoba (na pr. boginja Atena).

Razmotrimo to na primjeru duhovnih bića, arhanđela u Kabali. U emaniranju Božjeg atributa mudrosti postoji jedna faza, na razini svijeta Beria, gdje se Božji atribut očituje u svom vidu snage, kao mudrost u svojoj dinamici. Ako se to mitologizira tada to stanje postaje nekim duhovnim bićem, u ovom slučaju arhanđel Raziel, dakle netko – osoba s imenom Raziel. Svatko smije vjerovati u postojanje arhanđela Raziela, ali Kabala nije religija, njoj ne pripada vjerski pristup, nego istraživački: ne postoji jedno sakrosanktno[2] učenje u vidu obvezujuće dogme, nego se učenje Kabale konstituira u slijedu stalno novih doprinosa smionih istraživača,   ali u naslijeđenom (tradiranom[3]) okviru Kabale.

Jedino mistika ostavlja bića (stvari, procese, događaje) u njihovoj zbiljnosti i ne pretvara ih u sustav pojmova – u filozofiji, niti u osobe – u mitologiji. Ona zahtjeva jedan drugačiji pristup: da se zbilji pristupi u njenoj neposrednoj danosti, takvoj kakva ona uistinu jest, te da čovjek/mistik ne stoji odijeljeno naspram nje, nego da se na neki način poistovjeti s njom – da postane jedno s njom u stanju unio mystica (mističko sjedinjenje). Kako to sprovesti u djelo, ozbiljiti?

Kada je riječ o tradiciji židovske duhovnosti – mističkog židovstva, tada tome služe postupci Kabala prakse koje ćemo izložiti u tekstu koji slijedi. Prije svega treba praviti razliku između izraza praksa Kabale i izraza primjena Kabale. Praksa Kabale sastavni je dio teorijske i kontemplativne kabale (Kabala ijunit), a primjena Kabale označuje se hebrejski kao kabala ma’asit što bi u prijevodu glasilo: činidbena Kabala, takva kojom se nešto čini u svijetu, izazivaju nekakvi vidljivi (poželjni) učinci.

Praksa Kabale (kabala ijunit) podrazumijeva to da se teorijsko učenje Kabale – teozofijska Kabala, interiorizira (pounutrašnji), i time zaživi u sljedbeniku Kabale, tada on više nije tek proučavatelj Kabale, nego je onaj koji slijedi Kabalu i živi po njoj. Praksa Kabale, svaki njen postupak je u funkciji razine svijeta (olamot) na kojoj se prakticira. Nabrojimo razine svjetova, tek kao podsjetnik:

Blizina Bogu čini svijet zvan Acilut;

Bog iz sebe izvodi snagu stvaranja– to čini svijet Beria;

Bog iz sebe izvodi sve likove stvorenja– to čini svijet Jecira;

Bog tako stvara konkretna individualna bića i izvodi ih u ovaj svijet – to čini svijet Asija.

Budući da razinama svjetova odgovaraju razine duše (nešamot), a duša je subjekt neke izvedene prakse, to je onda praksa Kabale u funkciji razine duše. Nabrojimo razine duša, tek kao podsjetnik:

Haja u svijetu Acilut; Nešama u svijetu Beria; Ruah u svijetu Jecira; Nefeš u svijetu Asija

Miljenko Brkić

————————-

[1] Podsjetimo da je pojam misao o bitnim odlikama predmeta.

[2] Svojstvo onoga što je sakrosanktno; nepovredivost, svetost, neoskvrnjivost

[3] Otuda Kabali ime: ono što se primilo, znanje koje se naslijedilo

 

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.