Digitalne knjige

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Miljenko Brkić

Bilješka o piscu:

Rođen 22. travnja 1946. u Zadru. Dio djetinjstva proveo u Gorskom Kotaru (Lokve) a osnovnu školu pohađao na Velom Ižu. Gimnaziju završio u Zadru. U Zagrebu studirao najprije fiziku da bi na drugoj godini studija prešao na studij psihologije, filozofije i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu. Magistrirao na temu „Kant i problem znanosti“, a doktoriraofilozofiju na temu „Filozofija i paideia u Hegelovu djelu“. Najprije radio na gimnaziji u Karlovcu gdje je predavao filozofiju, psihologiju i francuski jezik. Osim rada u školi bavi se i jogom tako da je držao tečajeve joga-asana za građane Karlovca. Osim toga proučavao i kineski daoizam i vježbe Qigong; držao tečajeve Qigonga u hotelu na Velom Ižu.

Radio kao profesor na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao Filozofiju odgoja i etiku. Držao i izborni kolegij Uvod u indijsku filozofiju; osim predavanja  održavao i vježbe joga-asana sa studentima.  Objavljivao znanstvene i stručne članke; objavio knjigu „Filozofija koja odgaja“ (2006).

Živi u Karlovcu i u Velom Ižu. Intenzivno se, već osam godina, bavi Kabalom. Objavio 16 članaka o Kabali u Wikipediji, mnoge video priloge na YouTube-u (42 priloga) između ostalih o odnosu Kabale i ljudskog tijela; na web stranici www.academia.edu objavio 12 članaka. Iz područja Kabale objavio digitalnu knjigu „Praksa Kabale – put uma, srca i čina“ ; „Adam Kadmon u praksi Kabale“;  „Eros i Kabala“,  sve tri u izdanju www.digitalne-knjige.com

„Psihologija Kabale“ objavljena je 2021. u izdanju nakladnika IEP-D2 iz Zagreba.

———–

Kontakt:

E-mail adresa: miljenb@gmail.com

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

“Praksa Kabale – Put uma, srca i čina“; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic.php

“Adam Kadmon u praksi Kabale“; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic2.php

“Eros i Kabala“; digitalne knjige, 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic3.php

“Teosomatska kabala“; digitalne knjige, 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic4.php

“Kabala u potrazi za smislom“; digitalne knjige, 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic5.php

—————

Naslovnice knjiga:

—————

Kritike

UVOD U KABALU

Svaki čovjek traži u svijetu smisao pojava, događaja, stvari. Nalaženje tog smisla ovisi o samom čovjeku i o načinu na koji traži taj smisao. Kabala je samo jedan od načina pronalaženja smisla. Koji i kakav način?

Put Kabale sastoji se u traženju smisla neke pojave, ali da se pritom ne zastane na razini pojave, nego da se tražitelj uzdigne iznad pojave te da na višim razinama postojanja (u Kabali se govori o četiri svijeta) pronađe bit pojave, kako je ona proizvedena od Boga, te da se ta ista bit razumije kao ono do čega nam je u pojavi najviše stalo. Postupak, ili metoda, Kabale nije pak stvar slučajnog nadahnuća jedne individue, nego je rezultat dugog razvoja u radu mnogih tražitelja koji su svoja razmišljanja predavali svojim sljedbenicima; otuda i ime Kabala: predaja i primanje te predaje, od hebrejske riječi kabbal = primati[1]. Kabala nije nikakvo tajno učenje, ali je učenje o tajni i to najvećoj, niti je zatvoreno u elitni krug samo nekih ljudi; ono nije niti nekakvo maglovito učenje; ono je uistinu mističko učenje što znači takvo koje je na putu dostizanja iskustvenog susreta s Bogom. To da je nešto mističko znači da nije lako izrecivo (u racionalnom diskursu), ali ono što bi trebalo iskazati, dakle iskustvo koje je zadobio neki kabalist, nije puki besmisao (bez smisla) nego je naprotiv najviši smisao što ga čovjek u životu traži. Još jedno: u traženju tog (najvišeg) smisla kabalist ne bježi od života, nego naprotiv još snažnije prianja uza nj, još više se angažira u njemu, i to mu omogućuje pronalazak smisla pojava i događaja vezanih uz ovozemaljski život. Napominjem da je općenito bit židovstva u tome da čovjek prianja uz Boga – transcendenciju, tako i ovozemaljski život – imanenciju.

Ako se stalno zadržavamo i upiljimo pogled samo na fizičku razinu postojanja (Asija svijet), tada suviše lako – zbog nezadovoljenja našeg cjelovitog bića – zadovoljavamo surogatima (nadomjescima) za tu razinu postojanja te u slučaju očajavanja bježimo u: narkomaniju, alkoholizam, a u moderno doba – u virtualni svijet.

U stvari, mi ne mudro bježimo iz ovog svijeta, jer ga olako reduciramo na vidljivu, pojavnu razinu, na to kako stvari izgledaju na površini. Ovaj se svijet ne smije svoditi na fizičku razinu – Asija svijet, i o tome nam govori Kabala. Ona proširuje naš pogled na sve razine postojanja od ovog fizičkog svijeta do najvišeg svijeta Boga: u Kabali govorimo o svjetovima Asija, Jecira, Beria, Acilut i En Sof.

Kabala nas uči da pažljivo zastanemo pri fenomenima ovog svijeta pa da razmatramo one više i suptilnije razine postojanja; da od fizičkih bića u svijetu Asija prelazimo na čiste likove u svijetu Jecira, pa na energijski vid bića u svijetu Beria, dalje na to kako Bog izgovara biće u svijetu Acilut, do svjetlosnog bića Adam Kadmon.

Te više razine bića, u finijim i bogatijim slojevima, u njihovoj blizini Bogu, ne možemo naći pri površnom gledanju u ovom svijetu; isto tako ni u surogatu za ovaj svijet kao što je virtualni svijet; iza slika na Internetu ne stoji ništa više od te slike, ne stoji ideja (čisti lik) bića, ni njegova snaga (snagotnina), ni njegova izgovorenost u Bogu, ni njegovo čisto svjetlosno biće u En Sofu. Za to je potrebna Kabala i njena praksa u realnom svijetu.

[1] Ime Kabale dolazi od Kabala: primitak, dobitak; prihvat, prihvaćanje, prijem; usmena tradicija, kabala. Prema Amerl (1997), str. 245

———————–

————————-

———————–

Miljenko Brkić EROS I KABALA

Nova knjiga dr. sc. Miljenka Brkića Eros i Kabala dragocjeni je i vjerodostojni korak na putu predstavljanja duhovne, mistične i filozofske tradicije Kabale. Autor je ovoga puta u središte razmatranja postavio bogato razumijevanje ljudske spolnosti i erotike u kabalističkom učenju. Kabala je dio duhovne tradicije judaizma i sastoji se, ističe Brkić, od tumačenja dubljeg smisla biblijskih tekstova i krajnjoj tajni postojanja svijeta i čovjeka. Pri tome se pod mističnim podrazumijeva način dubokog proživljavanja temeljnih postavki kabalističkog učenja.

Drugi središnji pojam knjige Eros – nasuprot suvremenim redukcionističkim, banalnim i instrumentalnim pristupima – autor predstavlja kao temeljni princip koji cjelinu bića drži zajedno i obdržava svijet. Utoliko je i erotika, u dubljoj i promišljenijom slici svijeta iz očišta kabalističkog učenja, dimenzija objedinjavanja i sljubljivanja te najsnažniji simbol jedinstva i težnje za cjelinom svijeta.

Kompozicijski i argumentacijski knjiga čini svojevrsnu usporednicu s Platonovim dijalogom Gozba ili o ljubavi. Baš kao što Platon razotkriva skrivene dimenzije ljubavi koje nadilaze tjelesnost, tako i Kabala, uvjerljivo pokazuje Brkić, upućuje na stupnjevite putove uzdizanja erosa sve do krajnjeg cilja sjedinjenja s Bogom.

Smisleni odgovor na erotsku žudnju utoliko nije zatomljivanje ili poricanje riječima, nego je prije svega umijeće njezina sadržajnog oblikovanja. Preciznije rečeno, autor nastoji pokazati na koji se način svijest o libidu kroz kabalističko iskustvo uzdiže do libidinozne svijesti i uvida u više razine postojanja. Brkić strpljivo i prohodno vodi čitatelje kroz zamršene termine i značenja kabalističkog učenja. Nije na odmet istaknuti da je knjiga precizno podijeljena na poglavlja i potpoglavlja s pripadajućim naslovima i podnaslovima što onda čitatelju u velikoj mjeri olakšava orijentaciju, prohodnost i preglednost.

Nasuprot zapadnjačkim dihotomijama tijela i duše, autor se oslanja na kabalistički put sefirota u kojima se očituje jedinstvo nasuprotnih Božjih atributa. Smisao erotike u njezinu punom i duhovnom značenju jest upravo u nadilaženju sebstva, u prekoračivanju granica izdvojenosti te u moći sjedinjavanja. Tajnoviti put Erosa započinje sa sjedinjavanjem muškarca i žene u činu ljubavi te se kroz razine duše i svijeta uspinje do sjedinjavanja s Prirodom i Bogom. Autor utoliko smjelo izvodi – ono što je orgazam za tijelo, to je molitva za dušu. U prvom slučaju čovjek se potpuno predaje prirodi, dok se u drugom slučaju kroz snažnu vjeru i transcendenciju čovjek u potpunoj otvorenosti predaje Bogu. Te dvije nasuprotne i krajnje točke životnog puta uzdizanja i mističnog doživljaja ne samo što su praćene vrhovnim užitkom tijela i duha, nego dijele i doživljaj transcendiranja ili blaženog nestajanja u prirodi odnosno Bogu. Dva su puta transcendiranja u beskonačni izvor postojanja. Prvi je put prirodni proces umiranja vođen silom smrti. Drugi put transcendiranja je praksa Kabale kojom se hoće dosegnuti jedinstvo s Bogom. I život i smrt jesu, ali je prednost života pred smrti, navodi autor, u onome što Bog unosi u život a to je blaženstvo.

U posebnom poglavlju, nakon konceptualnog dijela knjige, autor podastire svojevrsnu demonstraciju kabalističkog čitanja smisla. Riječ je o tumačenjima odabranih stihova Pjesme nad pjesmama koja sežu do najdubljih razina kabalističkog razumijevanja svijeta.

Završni dio ove opsegom nevelike knjige donosi vrlo koristan i poučan Mali leksikon pojmova rabljenih u knjizi. Tu je i vrlo instruktivan popis adekvatne literature.

Primarna vrijednost Brkićeve knjige jest u tome što u našim vremenima oskudnoga smisla ne dopušta da jedna snažna duhovna, mistična, religijska i filozofska tradicija postane potpuna nepoznanica domaćoj javnosti. Sve druge vrijednosti knjige, pažljivi će čitatelj, vjerujem i sam prepoznati.

Dr.sc. Raul Raunić

———————–

PREDGOVOR KNJIGE TEOSOMATSKA KABALA

Teosomatska Kabala je naziv za onu Kabalu koja direktno povezuje, kako u teoriji tako i u praksi, Boga i ljudsko tijelo.U ovoj knjizi razmatrat ćemo, iz očišta Kabale, odnos Boga i tijela, razine tijela, praksu na svim razinama tijela, mogućnosti iscjeljivanja u teosomatskoj Kabali i duhovnu praksu. U svijesti ljudi tijelo i duša ostaju i nadalje odvojeni kao dvije različite stvari i u tome ih podržava naslijeđe europske intelektualne tradicije, ne samo znanstvene nego i duhovne. Po Descartesu duh (res cogitans) i tijelo (res extensa) su dvije odvojene supstancije u kojima se procesi odvijaju paralelno; po Spinozi duh (mens) i tijelo (corpus) su jedna te ista stvar viđena čas pod vidom kogitacije , čas pod vidom ekstenzije; u znanstvenoj psihologiji događaji u tijelu – fiziološki procesi, uzrok su psihičkim stanjima. U kršćanskoj teoriji duh i tijelo su tako razdvojeni da duh mora potisnuti tijelo da bi čovjek postao slobodan .

U knjizi pokušavamo pokazati da fizičko tijelo nije naprosto najniža razina čovjekova bića, nego da se i ono pojavljuje na sve finijim razinama egzistirajući paralelno s razinama duše. Štoviše, pokazat ćemo da je moguća i praksa na tim finijim razinama tijela. Vjerujemo da ćemo na taj način nadići dihotomiju duše i tijela i time sadržajima duše dati snagu zbiljskog postojanja, a tijelu dati sadržaje koji nadilaze puko fiziološko funkcioniranje, tako da ono ne bude tek ono životinjsko u čovjeku.

Osim teorijskih razmatranja knjiga razmatra i mogućnosti primjene u svakodnevnom življenju, u iscjeljivanju i u duhovom životu. Za bilo koju primjenu nekog učenja potrebno je dobro ovladati teorijskim postavkama tog učenja, stoga čitatelju preporučujemo da se najprije upozna s učenjem Kabale i to one koja od čitatelja traži ozbiljnost i trud u čitanju knjiga. Ne postoji kratki, mehanički i lagodan put u Kabalu; ona zahtjeva vjeru u Boga kao najviši um i snagu koja stvara i održava svijet. Zahtjeva aktivno zaživljavanje teorijskih postavki duboko u sebi, na način autentičnog intimnog doživljaja.

———

[1] Per corpus intelligomodumqui Dei essentiamquatenusutres extensa consideratur, certo et
determinato modo exprimit; vide corollariumpropositionis 25 partis I.

[2] Etika III. dio, propozicija 2, sholium: mens et corpus unaeademqueres sit quajam sub
cogitationisjam sub extensionisattributoconcipitur

[3] „Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa.“ Iv 6,63

———-

Miljenko Brkić

———————–

RECENZIJA KNJIGE

Miljenko Brkić, Kabala u potrazi za smislom

Miljenko Brkić ubraja se među one mislioce koji vjeruju da se svijet ne može shvaćati ni prihvaćati bez transcendiranja materijalnog i prividnog. Iz takve perspektive svijet i čovjek, čovječanstvo općenito, imaju eshatološki smisao. I sama smrt bila bi tek prijelaz na nove, više razine postojanja Svijet nije, vjeruje, poprište kaotičnih perturbacija već je ustrojen  po Božjoj promisli. Zapravo prihvaća  vjerovanja  da je svijet Božja emanacija. Od  takvih stajališta  koja su mu svojstvena kao misaonom  biću, ali zbog njegove naravi s izrazitim nagnućem prema transcendentalnom, autora  zaokupljaju promišljanja i pisanja o mistici, posebno o onoj židovskoj.

U kontekstu promišljanja o mistici i smislu Brkić je sačinio ovu knjigu o Kabali. Poseban dio knjige posvetio je objašnjavanju što je Kabala, o kojoj su mnogi  tek načuli. Kabala se zasniva na tekstovima o vizijama židovskih proroka od Mojsija  do Malahije. Naravno temelji Kabale su u Bibliji i  Talmudu, u  ortodoksnom židovstvu. Iako su tekstovi, zasnovani na zapisima o mističnim vizijama Kabala je kao  cjelina konzistentno razrađena s tumačenjima skrivenih simboličkih značenja, posebno Božjih atributa. Sve potječe od Božjih atributa, od svemira po do čovjeka kojeg se promišlja od njegove psihologije pa do fiziologije.

U preglednom i  sustavnom tekstu Brkić definira osnovne pojmove  Kabale kao što su to značenja slova, riječi, govora općenito, brojeva..; sve ima simbolički smisao kojeg treba proniknuti i tumačiti. No,ne samo da upoznaje čitaoca s Kabalom, već izlaže  osobne refleksije i njemu bliska filozofska tumačenja.

Naravno, racionalnoj misli su strana takva vjerovanja prema kojima su oznake, znakovi, riječi, osobito imena  jednako značajni kao i ono što  označuju, što je inače  obilježje arhajsko-magijskog doživljavanja svijeta. No, Brkić uzima zaozbiljno Kabalu kao i druga nežidovska  mistična iskustva i vjerovanja  što su za ateista puka tlapnja i samozavaravanja. Glavni motiv Brkićevih promišljanja nije  samo  pitanje o smislu kao traženju i otkrivanju skrivenih značenja  već i o smislu ne samo života  već i samog svemira. Autor je od onih koji vjeruju da Bog nije digao ruke od svijeta, da skrbi o  svemu i  svakome. I svijet kao cjelina  i svaki pojedinac mogu imaju smisao kojeg treba tražiti i tumačiti. Ljude općenito, bili bezvjerci, agnosticiili vjernici, zaokuplja smisao, pogotovo svrsishodnost osobne egzistencije.

Traženje smisla za mnoge je egzistencijalno pitanje: kako i zašto održavati život s toliko tjeskoba s osjećanjem  osobnog i kolektivnog, pa i kozmičkog besmisla. Inače, takve tjeskobne sumnje pokušava se zatomiti i logoterapijom.

U naše doba sveopćih sumnji i tjeskoba što se očituje i u  znatiželji za mistikom, u  zanimaju za„egzotične“religije, za „onostrano“,Brkićeva knjigaveć će naći put do čitača, ponajviše među onima koji glavinjaju u bogotraženju.

Ivo Babić, Professoremeritus

———————–

RECENZIJA KNJIGE

Miljenko Brkić: Kabala u potrazi za smislom.

Prof. dr. sc. u miru Miljenko Brkić (1946) dugogodišnji je ne samo proučavalac, nego i praktičar Kabale. Njegovo poznavanje Kabale je impozantno, produbljeno i ispitano iz mnogih kutova gledanja. Objavio je tiskanu knjigu Psihologija Kabale, digitalne knjige Praksa Kabale – put uma, srca i čina, Kabala i ljudsko tijelo, Adam Kadmon u praksi Kabale i Eros i Kabalaneke su potom izdane u formi knjige. Kao pionir promoviranja Kabale na južnoeuropskim prostorima istakao se i sa 16 članaka o Kabali u Wikipediji, 42 priloga na YouTube-u te 12 članaka o Kabali na web stranici www.academia.edu. Dakle, radi se o prvorazrednom ekspertu za Kabalu što ulijeva povjerenje u njegovu sposobnost da obradi tako delikatnu tematiku smisla, koju je priredio i rastumačio u 11 poglavlja na 129 stranica.

Dakako, smisla Kabale i u Kabali, što je zahtijevalo savršeno poznavanje jezika i teorije Kabale, čime on suvereno vlada. U svakom trenutku povezuje raznovrsne pojedinačnosti s cjelinom Kabale, a to nevičnome na takav postupak i nepoznavanje osnova Kabale može predstavljati misaoni i čitalački problem. Zbog toga inzistira na shvaćanju Kabale kao duhovnog napora i voljne upornosti: „Najviši smisao Kabale sastoji se u nadilaženju pukih pojava te uzdizanju u duhu do njihova smisla.“ Jukstaponira smisao i misao pa je tako smisao „misao  koja pobuđuje čovjekove snage, oblikuje ih i usmjeruje k onom cilju koji je inherentan sadržaju smisla.“ Najviši smisao je ona misao koja stvara svijet, a to je Božja namjera. Takvim stavom odlazi iz sekularnog svijeta smisla i ulazi u sakralni, prije svega judaistički svijet smisla iz kojega izvlači primjere i interpretacije smisla.

Otuda je smisao života sam život koji taj smisao ulaže u konkretne  vidove življenja i pri čemu biva bolje ili lošije realiziran. „Vrhovni smisao u Kabali je En Sof koji u sebi sadrži, na način potencije, sve atribute koji dalje emaniraju kroz svjetove pa na kraju postaju pojedinačna konkretna bića/pojave.“En Sof označuje najvišu bezgraničnu zbilju koja sadrži potencijale svih mogućih svojstava. Čitanje ove knjige zahtijeva stalno korištenje i razumijevanje kabalističke nomenklature, pri čemu pomaže leksikon kabalističkih pojmova na kraju knjige, premda na primjer, u obrazloženju pojma „kavana“ dolazi do određenog proturječja jer se u sklopu hasidizma prikazuje kao emocionalna uključenost u molitvu a u natuknici „Kavana“ kao potpuna umna sabranost„pri vršenju neke radnje (pogotovo u molitvi).“ Znači li to da svaki pokret u judaizmu ima svoje vlastito značenje kavane? No ovdje se ne radi samo o skriptalnom tekstu, nego i o tabelarnom tekstu pa se čitanje odvija kaoprolaženje kroz kabalističke „algoritamske tablice“.

Smisao u Kabali je interaktivan, on se interiorizira, ali i eksteriorizira, ovisno o strukturi fenomena s kojim se osoba suočava i kako se tangirani fenomeni atribuiraju. Na primjer: „Ono što je smisao Božjih atributa očituje se kao funkcije na različitim razinama svjetova (olamot): Acilut: u riječima izgovoreni ili u zvuku oblikovani smisao; Beria: snagujući smisao je onaj koji se očituje kao kretanje Božje snage;Jecira: oblikujući smisao je onaj koji daje oblik nekom kretanju snage;Asija: djelujući smisao je onaj koji se kao neko individualno biće ili pojava očituje u akciji i interakciji s drugim bićima.

U načelu se može govoriti o tri razine smisla: smislu koji pripada samoj zbilji ili zbiljskom smislu, zatim o smislu koji se doživljava u sebi, doživljajnom smislu i smislu zapisanog riječima jezika a odnosi se na tekst koji u sebi sadrži smisao, tekstualnom smislu. Ovakvo multidimenzionalno tumačenje je konstantni narativ Brkićevog izlaganja sadržaja o smislu u Kabali. Radi se o vrijednom pokušaju da se što uvjerljivije i po mogućnosti jednostavnije objasni međuovisnost i kompleksnost smisla unutar Kabale, što govori i sam naslov drugog odjeljka „Eksplozija riječi u smisao i implozija smisla u riječ“. Premda je njegovo filozofsko obrazovanje vezano za tzv. kontinentalnu filozofiju, on se pri objašnjavanju smisla služi i analitičkom filozofijom i njenom formalnom metodologijom kao u ovom slučaju:

„Svaka pojava (P) ima svoj smisao (S); na primjer, ljudsko lice, zalaz Sunca, miris cvijeta imaju ili zrače nekim smislom. Taj se smisao može nekako izraziti ili označiti, na pr. pridati mu riječ (R). Isto tako smisao (S) može navoditi, pobuditi, izazvati na neku akciju (A). P => S => R; S => A Ako je smisao pojave označen riječima (R) onda i same riječi – budući da su one izraz smisla S – mogu potaknuti na akciju: R => A:a) Doživljaj smisla (S) potiče na akciju (A);b) I sam govor potiče na akciju jer govor to je smisao koji čuje duša pa ga artikulira u riječi govora; reproduciranjem govora ponovo se javlja njime označen smisao,  a ovaj potiče na akciju:S => G (= pohranjeni smisao ili SL latentni smisao); kada se govor manifestira tada njime označeni smisao potiče na akciju.“

Ipak, ne ostaje predugo savršeni racionalist jer bi onda priča o smislu ranije i nepotpunije završila, već se prepušta organskom misticizmu kojim pronalazi one dijelove smisla koji se ne mogu podvrći takvoj jednadžbi smisla. Zbog toga smisao Kabale definiramomentom „kada teorijsko učenje Kabale postane mističkim doživljajem; to znači ne zadržava se na pukom znanju o objektu, nego se subjekt poistovjećuje sa samim predmetom spoznaje.“U svemu tome poseže i za teogramatikom pa riječju Kabale otkriva smisao Kabale, a onda smislom Kabale učvršćuje riječ Kabale koja vodi Bogu: „Kao što tijelom nastojimo postići stanje čiste sublimnosti tako da postanemo prostorom Božje prisutnosti (sveti prostor = prostor Svetoga), tako i svojom sviješću nastojimo postati prostorom Božje umnosti (sveta svijest = svijest Svetoga).“Stoga „smisao života je istovjetan onoj namisli koju ima Bog pri stvaranju života.“ No postoji i potreba i odgovornost svakog čovjeka da potraži svoj vlastiti smisao u različitim sferama doživljavanja sebe, pojava i smisla. „Smisao je uvijek u doživljaju smisla, a doživljaj ovisi od mnogo toga: psihofizičko stanje, prethodna iskustva, edukacija, utjecaj okoline, politička manipulacija i demagogija  (koja je uvijek neka psihagogija). Psihologija mase uvelike određuje smisao političkih događaja.“

Tu se Brkić za kratkoprividno odvaja od kabalističkog smisla i ukazuje na pretpostavke nastajanja općeljudskog smisla koji se principomstrukturiranja odnosi i na kabaliste. Postmoderni čovjek sve rjeđe išta doživljava autonomno jer se distancira od doživljaja koji ga okupira pa umjesto da ga posve apsorbira i subjektivizira, radije ga, recimo, snima mobitelom te u času njegovog nastanka šalje prijateljima na socijalne mreže. Brkić shvaća tu razliku između izravnog i diseminiranog doživljaja, ispravno sugerirajući da je traženje smisla prije svega duhovna vokacija. Smisao sebe, života, društva nije jednokratan čin. To ovisi o volji, sposobnosti i mudrosti samog pojedinca. Svjestan tog izazova, uočava: „Početno stanje smisla može se predočiti kao neko klupko energije – klupko smisla nabijeno snagom, sklupčano i neprobojno – izvor beskonačnih mogućnosti. Ako to smisao-klupko koristimo kao izvor beskonačne snage, izvor iz kojeg se odmotavaju beskrajni tijekovi mogućih događaja, ne samo u psihi nego i u vanjskom svijetu, ne na način preslike onog psihičkog, nego prelaženje, istjecanje iz kugle-smisla u svijet kao neko realiziranje mogućnosti sklupčanih u kugli. Iz kugle u svijet: klupko je pritom izvor, a događaji u svijetu slijede kao učinak izvora koji je  uzrok-potencija. Beskrajno mnogo snage je u klupku smisla i ona ne treba uzaludno čekati da postane djelo-tvorna, ona se ne smije zaustaviti na tome da bude tek mogućnost čuda. Sklupčano klupko snage je tu i ono čeka da prijeđe u silna djela u svijetu izvan čovjeka.“

U takvoj dinamici traženja smisla popratna pojava je i gubljenje smisla, čega je potpuno svjestan: „Treba vjerovati u tijek stvari u koji je uključen i sam čovjek. Taj tijek nije neki predmet ispred čovjeka i nije puki objekt što ga čovjek promatra sa strane, nego naprotiv taj tijek je u stalnom odnosu s čovjekom (i čovjeka s tim tijekom). Svaki infinitezimalni dio tog tijeka  u neprekidnoj je interakciji s tijekom bivanja samog čovjeka. Čovjek nije tek puki promatrač nekog vanjskog, objektivnog tijeka stvari, nego je zbiljski tijek sinteza svih mogućih interakcija tijeka stvari i tijeka doživljavanja u psihi.

Stoga čovjek ne smije živjeti kao sudac vanjskom tijeku stvari, nego kao onaj koji u sebi pripušta vanjski svijet da živi s njim, te da dobrohotno ulazi u vanjski svijet i da ga suodređuje. Pritom se ne smije dopustiti da se vanjski događaji na neki način okamene (petrificiraju) u duši, ili da se psihificiraju i tako postanu teret i rana u duši. Isto tako ne treba dopustiti da se smisao psihičkih doživljaja, kao na pr. smisao mudrosnih uvida, otvari, materijalizira u svijetu izvan mene, jer na taj način oni gube snagu i gotovo postaju iluzijama. Ono što je poželjno to je somatiziranje duhovnih uvida, a to znači prevesti psihičku narav uvida u somatsku dimenziju tako da se oni dožive, tj. da se žive tijelom. To je moguće tako da se žive kao unutarnji pokret u duši Nešama – u grudima gdje se u religijskoj ikonografiji smješta „srce“ kao središte duhovnog života. Zaključno: potrebno je živjeti u tijeku stvari ili u rijeci života, ali ne kao objekt i žrtva vanjskih zbivanja niti kao njihov hladni sudac.“

U Kabali je Bog najviši smisao i pa se ne smije reducirati na psihički doživljaj što bi vodilo u psihologizam. Brkić razlikuje Boga i doživljaj Boga u duši, ali zaključuje da je Bog prisutan u duši kao doživljaj Boga:„Iz toga što imamo doživljaj Boga u duši, zaključujemo da Bog egzistira u duši, a to je moguće jedino ako egzistira Bog neovisno o duši.“U ovoj svojoj šestoj knjizi  Brkić se referira i na dva biblijska teksta koja se bave smislom čovjekova života, a to su „Propovjednik“ i „Job“. U tumačenju spomenutih knjiga primijenio je hermeneutički sustav zvan Pardes koji podrazumijeva i najdublju razinu tumačenja tajnovitog smisla (sod).

Podsjeća da je Kabala mistički put u judaizmu koji zagovara i ostajanje u svijetu, ali i uzdizanje k Bogu, što znači da se u pojavama traži viši smisao „a to je namisao kojom Bog stvara bića. U tome je bit svjetonazorskog učenja židovstva, a mistički put je Kabala koji se sastoji u traženju onog najvišeg smisla u bićima i pojavama koji nije dostupan fizičkim osjetilima, nego se dosiže uzdizanjem duše do one razine bitka (svijet Acilut) na kojoj se može proniknuti (osjećajima, intuicijom, čitanjem svetog teksta, molitvom) Božja namisao koja čini smisao bića.“Najviši smisao se može dostići i čitanjem svetih knjiga u kojima je taj smisao oblikovan u riječi pa se, primjerice, čitanjem Šir Haširim (Pjesma nad pjesmama) otkriva taj smisao kao ljubav (ahava) između Boga i ljudske duše; čitanjem Kohelet (Propovjednik) najviši smisao „kao ono bez čega ništa drugo nema smisla, nego je puka ispraznost (hevel); čitanjem Ijova (Job) otkrivamo najviši smisao kao onoga (HaŠem) koji podaruje smisao svemu što se čovjeku događa bila to sreća ili nesreća.“

Pored čitanja Tanak (Tora, Proroci, Ketuvim) do najvišeg smisla moguće je doći meditacijom, istinskom molitvom (t’fila)i mističkim doživljajem. Pored najvišeg smisla postoji i izvorni smisao koji pretpostavlja uspinjanje unatrag, „protiv struje, kroz sve razine duše do najviše razine duše u Bogu i Boga u duši.“To je put prakse Kabale da se kroz svjetove dospijedo samog izvora – En Sofa. Življenje duha Kabale podrazumijeva i uživanje u djelima umjetnosti s različitih aspekata duša:likovnih umjetnosti za uzdizanje do duše Ruah, plesnih umjetnost za uzdizanje do duše Nešama i književnosti i glazbe za uzdizanje do duše Haja.

Brkićevo razumijevanje smisla i Kabale popraćeno je stalnim poticanjem učenja Kabale i neodvojivo je od njene doktrinarne povijesti i njene mističke aktualnosti. Smisao njegovog shvaćanja smisla Kabale artikulira se kao dinamički proces i poziv na teoretiziranje i prakticiranje Kabale u čemu je ovom iscrpnom studijom u potpunosti uspio.

Danko Plevnik

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.