Predstavljamo vam pisce i književnike: Miljenko Brkić

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Miljenko Brkić

Bilješka o piscu:

Rođen 22. travnja 1946. u Zadru. Diplomirao filozofiju i francuski jezik u Zagrebu. Doktorirao filozofiju na temu „Filozofija i paideia u Hegelovu djelu”. Radio kao profesor na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.

Objavljivao znanstvene i stručne članke; objavio knjigu „Filozofija koja odgaja” (2006). Živi u Karlovcu i intenzivno se bavi Kabalom (objavljuje članke o Kabali u Wikipediji, video priloge na Youtube-u i na web stranici www.academia.edu).

Iz područja Kabale objavio digitalnu knjigu „Praksa Kabale – put uma, srca i čina” i „Adam Kadmon u praksi Kabale” u izdanju www.digitalne-knjige.com

———–

Kontakt:

E-mail adresa: miljenb@gmail.com

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Praksa Kabale – Put uma, srca i čina; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic.php

Adam Kadmon u praksi Kabale; digitalne knjige, 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic2.php

Eros i Kabala; digitalne knjige, 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/brkic3.php

—————

Naslovnice knjiga:

—————

Kritike

UVOD U KABALU

Svaki čovjek traži u svijetu smisao pojava, događaja, stvari. Nalaženje tog smisla ovisi o samom čovjeku i o načinu na koji traži taj smisao. Kabala je samo jedan od načina pronalaženja smisla. Koji i kakav način?

Put Kabale sastoji se u traženju smisla neke pojave, ali da se pritom ne zastane na razini pojave, nego da se tražitelj uzdigne iznad pojave te da na višim razinama postojanja (u Kabali se govori o četiri svijeta) pronađe bit pojave, kako je ona proizvedena od Boga, te da se ta ista bit razumije kao ono do čega nam je u pojavi najviše stalo. Postupak, ili metoda, Kabale nije pak stvar slučajnog nadahnuća jedne individue, nego je rezultat dugog razvoja u radu mnogih tražitelja koji su svoja razmišljanja predavali svojim sljedbenicima; otuda i ime Kabala: predaja i primanje te predaje, od hebrejske riječi kabbal = primati[1]. Kabala nije nikakvo tajno učenje, ali je učenje o tajni i to najvećoj, niti je zatvoreno u elitni krug samo nekih ljudi; ono nije niti nekakvo maglovito učenje; ono je uistinu mističko učenje što znači takvo koje je na putu dostizanja iskustvenog susreta s Bogom. To da je nešto mističko znači da nije lako izrecivo (u racionalnom diskursu), ali ono što bi trebalo iskazati, dakle iskustvo koje je zadobio neki kabalist, nije puki besmisao (bez smisla) nego je naprotiv najviši smisao što ga čovjek u životu traži. Još jedno: u traženju tog (najvišeg) smisla kabalist ne bježi od života, nego naprotiv još snažnije prianja uza nj, još više se angažira u njemu, i to mu omogućuje pronalazak smisla pojava i događaja vezanih uz ovozemaljski život. Napominjem da je općenito bit židovstva u tome da čovjek prianja uz Boga – transcendenciju, tako i ovozemaljski život – imanenciju.

Ako se stalno zadržavamo i upiljimo pogled samo na fizičku razinu postojanja (Asija svijet), tada suviše lako – zbog nezadovoljenja našeg cjelovitog bića – zadovoljavamo surogatima (nadomjescima) za tu razinu postojanja te u slučaju očajavanja bježimo u: narkomaniju, alkoholizam, a u moderno doba – u virtualni svijet.

U stvari, mi ne mudro bježimo iz ovog svijeta, jer ga olako reduciramo na vidljivu, pojavnu razinu, na to kako stvari izgledaju na površini. Ovaj se svijet ne smije svoditi na fizičku razinu – Asija svijet, i o tome nam govori Kabala. Ona proširuje naš pogled na sve razine postojanja od ovog fizičkog svijeta do najvišeg svijeta Boga: u Kabali govorimo o svjetovima Asija, Jecira, Beria, Acilut i En Sof.

Kabala nas uči da pažljivo zastanemo pri fenomenima ovog svijeta pa da razmatramo one više i suptilnije razine postojanja; da od fizičkih bića u svijetu Asija prelazimo na čiste likove u svijetu Jecira, pa na energijski vid bića u svijetu Beria, dalje na to kako Bog izgovara biće u svijetu Acilut, do svjetlosnog bića Adam Kadmon.

Te više razine bića, u finijim i bogatijim slojevima, u njihovoj blizini Bogu, ne možemo naći pri površnom gledanju u ovom svijetu; isto tako ni u surogatu za ovaj svijet kao što je virtualni svijet; iza slika na Internetu ne stoji ništa više od te slike, ne stoji ideja (čisti lik) bića, ni njegova snaga (snagotnina), ni njegova izgovorenost u Bogu, ni njegovo čisto svjetlosno biće u En Sofu. Za to je potrebna Kabala i njena praksa u realnom svijetu.

[1] Ime Kabale dolazi od Kabala: primitak, dobitak; prihvat, prihvaćanje, prijem; usmena tradicija, kabala. Prema Amerl (1997), str. 245

———————–

PREDGOVOR

Svakom je čovjeku stalo do zbiljskog događanja, jer je čovjek živo, zbiljsko biće koje se ne da reducirati na virtualni prikaz samog sebe. Čime god da se bavio čovjek je uvijek u svezi s vanjskom zbiljom te o njoj razmišlja i u njoj djeluje i stvara. Podsjetimo na Aristotelovo određenje čovjeka kao bića teorije (čisto mišljenje), prakse (djelovanje među ljudima) i pojezisa (proizvodnje). Ovo načelno trostruko odnošenje spram zbilje očituje se u višestrukim konkretnim očitovanjima.

Kada kažemo da čovjek misli to znači da se bavi filozofijom, znanošću, razmišlja o aktualnim događajima u svijetu, i sl. Kada kažemo da čovjek djeluje mislimo pritom na njegove mnogostruke odnose s ljudima u društvu. Kada kažemo da čovjek proizvodi mislimo pritom da čovjek proizvodi kako materijalne stvari tako i umjetnička djela, također odgoj predstavlja jedno proizvođenje čovjeka.

U filozofiji čovjek pokušava odgonetnuti narav stvari tako što ih određuje u njihovoj biti, podređuje pod pojmove i dalje u sustav pojmova. Koliko god filozofija otkriva svijet toliko ga i prikriva; njen je nedostatak u tome što u odnošenju spram zbilje, nju prevodi i reducira, na pojmovni sustav u kojemu se sama zbilja tek odslikava u svojim bitnim određenjima, te se predstavlja kao pojam[1] i sustav pojmova.

Jedan od oblika proizvodnje je stvaranje govorom, tzv.. pojetički govor. Primjer toga je književnost, poezija i mitologija. Mitologija se sastoji u pričama (gr mythos: pripovijest) u kojima se nekim zbiljskim procesima (događajima, pojavama) pridaju svojstva osobe, na pr. ljubav koja je neko emocionalno stanje u čovjeku ili između dviju osoba, postaje personificirana, kao da je ona netko, na pr. Afrodita (u grčkoj mitologiji) ili Amor (u rimskoj). Time mitologija ljudima približava složene procese svijeta, ali ima i jedan temeljni nedostatak, što samoj zbilji dodaje svojstva, određenja koja ona uistinu ne posjeduje: ljubav nije netko, neka osoba; rat nije netko (na pr.. Ares u grčkoj mitologiji); mudrost nije neka osoba (na pr. boginja Atena).

Razmotrimo to na primjeru duhovnih bića, arhanđela u Kabali. U emaniranju Božjeg atributa mudrosti postoji jedna faza, na razini svijeta Beria, gdje se Božji atribut očituje u svom vidu snage, kao mudrost u svojoj dinamici. Ako se to mitologizira tada to stanje postaje nekim duhovnim bićem, u ovom slučaju arhanđel Raziel, dakle netko – osoba s imenom Raziel. Svatko smije vjerovati u postojanje arhanđela Raziela, ali Kabala nije religija, njoj ne pripada vjerski pristup, nego istraživački: ne postoji jedno sakrosanktno[2] učenje u vidu obvezujuće dogme, nego se učenje Kabale konstituira u slijedu stalno novih doprinosa smionih istraživača,   ali u naslijeđenom (tradiranom[3]) okviru Kabale.

Jedino mistika ostavlja bića (stvari, procese, događaje) u njihovoj zbiljnosti i ne pretvara ih u sustav pojmova – u filozofiji, niti u osobe – u mitologiji. Ona zahtjeva jedan drugačiji pristup: da se zbilji pristupi u njenoj neposrednoj danosti, takvoj kakva ona uistinu jest, te da čovjek/mistik ne stoji odijeljeno naspram nje, nego da se na neki način poistovjeti s njom – da postane jedno s njom u stanju unio mystica (mističko sjedinjenje). Kako to sprovesti u djelo, ozbiljiti?

Kada je riječ o tradiciji židovske duhovnosti – mističkog židovstva, tada tome služe postupci Kabala prakse koje ćemo izložiti u tekstu koji slijedi. Prije svega treba praviti razliku između izraza praksa Kabale i izraza primjena Kabale. Praksa Kabale sastavni je dio teorijske i kontemplativne kabale (Kabala ijunit), a primjena Kabale označuje se hebrejski kao kabala ma’asit što bi u prijevodu glasilo: činidbena Kabala, takva kojom se nešto čini u svijetu, izazivaju nekakvi vidljivi (poželjni) učinci.

Praksa Kabale (kabala ijunit) podrazumijeva to da se teorijsko učenje Kabale – teozofijska Kabala, interiorizira (pounutrašnji), i time zaživi u sljedbeniku Kabale, tada on više nije tek proučavatelj Kabale, nego je onaj koji slijedi Kabalu i živi po njoj. Praksa Kabale, svaki njen postupak je u funkciji razine svijeta (olamot) na kojoj se prakticira. Nabrojimo razine svjetova, tek kao podsjetnik:

Blizina Bogu čini svijet zvan Acilut;

Bog iz sebe izvodi snagu stvaranja– to čini svijet Beria;

Bog iz sebe izvodi sve likove stvorenja– to čini svijet Jecira;

Bog tako stvara konkretna individualna bića i izvodi ih u ovaj svijet – to čini svijet Asija.

Budući da razinama svjetova odgovaraju razine duše (nešamot), a duša je subjekt neke izvedene prakse, to je onda praksa Kabale u funkciji razine duše. Nabrojimo razine duša, tek kao podsjetnik:

Haja u svijetu Acilut; Nešama u svijetu Beria; Ruah u svijetu Jecira; Nefeš u svijetu Asija

Miljenko Brkić

————————-

[1] Podsjetimo da je pojam misao o bitnim odlikama predmeta.

[2] Svojstvo onoga što je sakrosanktno; nepovredivost, svetost, neoskvrnjivost

[3] Otuda Kabali ime: ono što se primilo, znanje koje se naslijedilo

———————–

Miljenko Brkić EROS I KABALA

Nova knjiga dr. sc. Miljenka Brkića Eros i Kabala dragocjeni je i vjerodostojni korak na putu predstavljanja duhovne, mistične i filozofske tradicije Kabale. Autor je ovoga puta u središte razmatranja postavio bogato razumijevanje ljudske spolnosti i erotike u kabalističkom učenju. Kabala je dio duhovne tradicije judaizma i sastoji se, ističe Brkić, od tumačenja dubljeg smisla biblijskih tekstova i krajnjoj tajni postojanja svijeta i čovjeka. Pri tome se pod mističnim podrazumijeva način dubokog proživljavanja temeljnih postavki kabalističkog učenja.

Drugi središnji pojam knjige Eros – nasuprot suvremenim redukcionističkim, banalnim i instrumentalnim pristupima – autor predstavlja kao temeljni princip koji cjelinu bića drži zajedno i obdržava svijet. Utoliko je i erotika, u dubljoj i promišljenijom slici svijeta iz očišta kabalističkog učenja, dimenzija objedinjavanja i sljubljivanja te najsnažniji simbol jedinstva i težnje za cjelinom svijeta.

Kompozicijski i argumentacijski knjiga čini svojevrsnu usporednicu s Platonovim dijalogom Gozba ili o ljubavi. Baš kao što Platon razotkriva skrivene dimenzije ljubavi koje nadilaze tjelesnost, tako i Kabala, uvjerljivo pokazuje Brkić, upućuje na stupnjevite putove uzdizanja erosa sve do krajnjeg cilja sjedinjenja s Bogom.

Smisleni odgovor na erotsku žudnju utoliko nije zatomljivanje ili poricanje riječima, nego je prije svega umijeće njezina sadržajnog oblikovanja. Preciznije rečeno, autor nastoji pokazati na koji se način svijest o libidu kroz kabalističko iskustvo uzdiže do libidinozne svijesti i uvida u više razine postojanja. Brkić strpljivo i prohodno vodi čitatelje kroz zamršene termine i značenja kabalističkog učenja. Nije na odmet istaknuti da je knjiga precizno podijeljena na poglavlja i potpoglavlja s pripadajućim naslovima i podnaslovima što onda čitatelju u velikoj mjeri olakšava orijentaciju, prohodnost i preglednost.

Nasuprot zapadnjačkim dihotomijama tijela i duše, autor se oslanja na kabalistički put sefirota u kojima se očituje jedinstvo nasuprotnih Božjih atributa. Smisao erotike u njezinu punom i duhovnom značenju jest upravo u nadilaženju sebstva, u prekoračivanju granica izdvojenosti te u moći sjedinjavanja. Tajnoviti put Erosa započinje sa sjedinjavanjem muškarca i žene u činu ljubavi te se kroz razine duše i svijeta uspinje do sjedinjavanja s Prirodom i Bogom. Autor utoliko smjelo izvodi – ono što je orgazam za tijelo, to je molitva za dušu. U prvom slučaju čovjek se potpuno predaje prirodi, dok se u drugom slučaju kroz snažnu vjeru i transcendenciju čovjek u potpunoj otvorenosti predaje Bogu. Te dvije nasuprotne i krajnje točke životnog puta uzdizanja i mističnog doživljaja ne samo što su praćene vrhovnim užitkom tijela i duha, nego dijele i doživljaj transcendiranja ili blaženog nestajanja u prirodi odnosno Bogu. Dva su puta transcendiranja u beskonačni izvor postojanja. Prvi je put prirodni proces umiranja vođen silom smrti. Drugi put transcendiranja je praksa Kabale kojom se hoće dosegnuti jedinstvo s Bogom. I život i smrt jesu, ali je prednost života pred smrti, navodi autor, u onome što Bog unosi u život a to je blaženstvo.

U posebnom poglavlju, nakon konceptualnog dijela knjige, autor podastire svojevrsnu demonstraciju kabalističkog čitanja smisla. Riječ je o tumačenjima odabranih stihova Pjesme nad pjesmama koja sežu do najdubljih razina kabalističkog razumijevanja svijeta.

Završni dio ove opsegom nevelike knjige donosi vrlo koristan i poučan Mali leksikon pojmova rabljenih u knjizi. Tu je i vrlo instruktivan popis adekvatne literature.

Primarna vrijednost Brkićeve knjige jest u tome što u našim vremenima oskudnoga smisla ne dopušta da jedna snažna duhovna, mistična, religijska i filozofska tradicija postane potpuna nepoznanica domaćoj javnosti. Sve druge vrijednosti knjige, pažljivi će čitatelj, vjerujem i sam prepoznati.

Dr.sc. Raul Raunić

 

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.