Digitalne knjige

Martina Ergić Grčević rođena je 18.08.1987. godine u Šibeniku ali živi i radi u Lici točnije u Otočcu.

Bavi se pisanjem ljubavnih i duhovnih pjesama. Ovo je njena prva samostalna izdana zbirka.

Zbirka poezije “Ritam života”, je posvećena ljudima iz njene prošlosti i sadašnjosti. A, sastoji od 5 cjelina posvećenih roditeljima, prijateljima, bivšim ljubavima i ostalim ljudima, koji se nađu u tim pjesmama.

Pjesma „Najluđe duše„ osvojila je treće mjesto na međunarodnom festivalu za djecu i omladinu „Magda Simon” u kategoriji do 30 godina u Srbiji 2009 godine.

“Ritam Života”, Martine Ergić Grčević

Martina Ergić Grčević mlada je pjesnikinja rođena u Šibeniku. Zbirka pjesama “Ritam života”, njeno je prvo objavljeno djelo. Zbirka se sastoji od 5 cjelina posvećenih roditeljima, prijateljima, bivšim ljubavima i svim ostalim ljudima, koji pronađu sebe u njenim stihovima.

Jer s njenim stihovima lako se je poistovjetiti. Hodati stazama njene poezije avantura je u kojoj vas ne očekuju prevrati, oluje i ponori, nego nježno satkano pletivo života, kojim ona komunicira s vama njenim čitateljima i stidljivo vam otkriva sve svoje skrivene emocije i životno iskustvo. Njena mladost otvorena je životu i svemu što on sa sobom donosi.

A, ono što Martinu najviše zanima je ljubav; ljubav prema voljenima, ljubav prema obitelji, prijateljima, ljubav prema životu u svim njegovim skrivenim detaljima.

I stoga dopustite sami sebi da vas Martinina poezija ponese u tople predjele sna i prepustite se nježnim šumovima utkanim u njene stihove.

U Zagrebu 15. 08. 2018. Nenad Grbac

Druga zbirka poezije po imenu “Dio mene”, nastavlja se kretati stazama poezije, koje je Martina Ergić Grčević zacrtala u svojoj prvoj zbirci “Ritam Života”.

Autorica se u svojim pjesmama ne bavi traganjem za neprirodnim ili spašavanjem svijeta. Ona i njena poezija okrenuti su isključivo sami prema sebi i bave se preispitivanjem i analiziranjem svog vlastitog unutrašnjeg svijeta.

Samim tim postaje nam jasno da su u ovoj zbirci i u ovoj poeziji, autoričin unutrašnji svijet, njena poezija, njena stvarnost i njen život međusobno isprepleteni i da prožimaju jedno drugo. I onda odjednom postajete svjesni činjenice da se poezije se ne piše radi drugih, poezija se živi.

Na početku zbirke osjeti se sva njena nostalgija, želja za rodnim krajem, voljenim osobama i tisuću pitanja. Tisuću pitanja o sebi i drugima o tome što je to ljubav, ljubomora, želja, život.

Čitajući te pjesme polako upoznajemo i autoricu i njene želje, osjećaje, strahove i zebnje.

Zamršenu nit između poezije i stvarnosti najbolje uočavamo u stihovima:

A, zatim stih po stih polako postajemo svjesni i autoričine najveće želje.

A,  o tome koliko je ta želja i stvarna i velika govori nam i detalj da se autorica ove zbirke u sedam godina šest puta podvrgnula postupku izvantjelesne oplodnje. Posljednji proces izvantjelesne oplodnje koji je hrabro opisala u knjizi “Ta mala točkica” bio joj je šesti po redu.

I ono najvažnije ona ne odustaje. Jer netko je jednom rekao “ako ne sanjaš, neće ti se ni ostvariti”…

I tko zna možda je upravo to razlog što se ova zbirka naziva imenom “Dio mene” i što završava sljedećim stihovima: