Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Robert Bralić
———–
Bilješka o piscu:
Robert Bralić je književnik iz Šibenika, na liječenju u psihijatrijskoj bolnici Ugljan. Rođen je u Ražinama pored Šibenika 08.08.1969.
Osnovnu i srednju školu smjera Matematičar Informatičar (srednju), je završio u Šibeniku…. Nakon toga je upisao Elektrotehnički Fakultet tadašnji ETF (današnji FER). Diplomski rad je napisao na psihijatriji….
Tada mu je bilo nezamislivo da će ikad biti u s stanju napisati pjesmu. Zadaćnice su mu bile grozne…
Prvu pjesmu napisao je na psihijatrijskoj bolnici Ugljan…. I u međuvremenu stasao u čovjeka koji zna pričati u stihovima….
U psihijatrijskoj bolnici Ugljan je izdao i svoju prvu knjigu poezije i proze „Negdje u sjećanju”.
Ovo je njegova 2. zbirka poezije.
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
Zbirka poezije “Negdje u sjećanju“: www.digitalne-knjige.com, 2022.
http://www.digitalne-knjige.com/bralic.php
Zbirka poezije “U krivo nasađenom svijetu“: www.digitalne-knjige.com, 2023.
http://www.digitalne-knjige.com/bralic2.php
—————
Naslovnice knjiga:
—————
Kritike i recenzije:
OSVRT NA KNJIGU „NEGDJE U SJEĆANJU“ ROBERTA BRALIĆA
Mi se nalazimo pred knjigom mladog hrvatskog pisca Roberta Bralića pod naslovom „Negdje u sjećanju“. To je njegova prva knjiga koja se objavljuje na portalu www.digitalne-knjige.com i baš je prava šteta da se javnost nije ranije upoznala sa nastojanjima ovoga pisca.
Knjiga se sastoji od pjesme na početku knjige i proznog dijela koji ima u vidu biblijsku tematiku koja, dakle, razlaže pitanja kako to stoji s Bogom i čovjekom, kakav je usud čovjeka u svijetu koji je unekoliko krivo nasađen, kako je to sa ljepotom, kako je to sa dobrotom i mizerijom našeg ljudskog življenja, jer se nikako ne može reći da je ono herojsko kao što je to bilo na početku vremena.
Naše današnje vrijeme je specifično po tome da nije herojsko, da nema više junaka na tlu obiteljskog i državnog života, nego da je danas na djelu običan čovjek sa svojim običnim ljudskim patnjama i stradanjima. Točno je to da Robert Bralić govori o malom čovjeku današnjice koji je ophrvan malim ljudskim stradanjima, malim strastima, malim ljubavima, malim i običnim za razliku od života heroja koji oblikuju cjelokupni državni i svjetski život, ali onaj koji ne vidi malo ne može vidjeti ni ono veliko. Zato sva ova tematika umobolnice, rastrganosti života, boli duševno slaba čovjeka koji bi uporno htio biti kao i svi drugi, a to ne može zbog usuda čovjekova u suvremenom svijetu i zbog njegova položaja s obzirom na cijelu svjetsku građevinu, dakle, sva ova tematika koja se izlaže u ovoj knjzi predstavlja fundamentalna pitanja preko kojih se ogleda čitava Istina suvremenog vremena.
Da je čovjek u tome vremenu i tome dobu prepušten na milost i nemilost ljudi kojima rukovode strasti imanja, a ne postojanja, koji se rukovode zaradom i profitom na račun velike većine koja ostaje po strani od stvarnih dominantnih ekonomskih tendencija uglavnom upućena na miran život, na rad i radinost, na harmoniju obiteljskog života, na ljubav i razumijevanje, a da je brutalnošću suvremenih heroja dovedena na rub egzistencije, ponižena i uvrijeđena sa svakim novim danom koji nadolazi.
To je Istina o kojoj govori ova knjiga „Negdje u sjećanju“ i pod težinom te Istine nama još jedino preostaje da se povućemo iz života na neko mirnije mjesto i da kao isposnici razmišljamo o svijetu i životu zaklonjeni od buke suvremenog vremena i da sjećanjem na davne dane učinimo našu prolaznu ovosvjetovnu egzistenciju punu smisla i radosti. To je ono jedino što je autoru još preostalo kao šansa za egzistenciju koja ima smisao ili koja je smisao pronašla u Bogu i vjeri.
Dr Zlatan Gavrilović Kovač,
—————
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „U KRIVO NASAĐENOM SVIJETU“ ROBERTA BRALIĆA
Pa neke sveze stvaratelja i stvaranja i onoga što se popularno naziva ludošću svagda su okupirale istraživače umjetnosti i filozofije. Tako je teorija o božanskom ludilu pjesnika poznata još od starih Grka i Platona, jer se i kod njega spominje pjesnički zanos kao uvrtnuto stanje pjesnika i to od njegovog Fedra, ali i Ijona, a to je dijalog posvećen pjesničkom umijeću. Ova je teorija bila zastupljena bez nekih velikih izmjena u cijeloj kasnoj antici, a ima i svoje mjesto i u srednjem vijeku: Horacije sebe smatra žrtvom amabilis insania, umilnog ludila, a drugi put ga bogovi dovode do stanja zanosa. Pa onda recimo i takav se veliki filozof kakav je Titus Lukreciju Karus koji je pjevao o Prirodi stvari držao da je luđak kojem je djelo nastalo per intervale insanie, u prekidima ludila.
Neke poetike tog vremena govore o vesanus poeta, mahnitom pjesniku. Tako je, na primjer, Plinije tvrdio poetis furere concessum est, pjesnicima je dopušteno da mahnitaju. Na tim predajama je i naš Matoš zapisao Artes moliunt mores, umjetnicima je koješta dopušteno, a ja sam onda nadodao sed non philosopho, ali ne i filozofima. Naposljetku, srednji vijek je ovu furor divininus sive poeticus, božansku ili pjesničku mahnitost pronalazio kod ljudi koji su nadahnuti božanskom riječju.
Vulgarno poimanje ovog oduševljenja sastojalo se u tome da su pjesnici shvaćani luđacima. Pa u neku ruku to je shvaćanje protegnuto i do današnjih dana pa se doista možemo složiti s našim autorom da je riječ o krivo nasađenom svijetu gdje se ljepota, istina i dobrota poimaju stanjima ludosti čovjeka ili bolesti koju treba klinički tretirati. Odatle danas slijedi jedno istraživanje genijalnosti ili umjetnosti i psihičkih poremećaja tako da ima i onih liječnika koji smatraju da se genijalnost čovjeka koja je najveći Božji dar smatra nekom vrstom ludila. Tu je fundamentalnu tezu suvremene psihijatrije dovela u pitanje cjelokupna suvremena avangardna umjetnost, posebno ruska avangardna umjetnost koja se s vremenom oslobađala civilizacijskih predrasuda Zapada dajući sve veći legitimitet diskursu ludila kao jedne stvaralačke potrebe čovjeka, kao jedne bazične potrebe pojedinaca koja označava fundamentalno ljudski identitet i samu bit ljudskog postojanja. Odatle onda razmatranja pjesničkih stvaralačkih procesa i u domeni suvremene psihijatrije.
Tako se pod pojmovima umjetnosti i psihijatrije sve više govori na način preispitivanja suvremene medicinske znanosti u smislu boljeg razumijevanja psihopatoloških procesa i mehanizama i njihovog liječenja, a s druge strane boljeg razumijevanja porijekla umjetnosti i značenja umjetničkih i pjesničkih djela. Tako se na primjer u suvremenim psihijatrijskim istraživanjima postavlja pitanje da li psihička bolest sudjeluje u procesu stvaranja odnosno koliko može biti poticaj, a koliko inhibicija. Tako ima liječnika koji smatraju da poticaji i impulsi i zdravih i bolesnih stvaratelja imaju iste izvore u određenim strukturama i dinamičkim zbivanjima kod osoba koje se izražavaju na umjetnički način. Dok s druge strane ima estetičara koji ističu da suvremena umjetnost ponovo aktualizira fenomen psihopatologije u stvaralaštvu ljudi samim tim što je danas prekinuta veza tradicionalnih interpretacija vrijednosti, nego se drži da ne postoji i da se ne razlikuje normalno od patološkog stvaralaštva, jer je princip stvaralačkog podjednako na djelu i kod jednih i kod drugih.
Ja općenito mislim da nema granice između ostvarenja duševno oboljelih osoba i svih drugih što se napajaju iz istog izvora, instinktivno afektivnog svijeta, magijskog mišljenja i ponašanja i estetičkog oblikovanja svijeta fantazije i realnosti.
U tom smislu vidim veliko značenje ove zbirke poezije Roberta Bralića, jer je riječ o jednom pjesništvu koje nikako ne može biti opterećeno stigmom bolesnog pjesništva, već je riječ o instinktivno afektivnom svijetu pjesnika koji izražava i oblikuje svoj osebujni svijet fantazije i realnosti.
Zlatan Gavrilović Kovač, 8.9.2023., Adelaide, Australia
—-
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
