Toni Begić, rođen je 13.02.1975 u Derventi.
Djetinjstvo je proveo u Mišincima u blizini Dervente gdje je završio i osnovnu školu. Srednju školu za tokara polazi u Derventi. 1992 godine, zbog ratnih neprilika izbjegao je u Slavonski Brod u Hrvatskoj gdje srednju školu završava kao keramičar.
Pisanjem, prvo pjesama, počinje 1996, a svoj prvi roman “Legenda o kraljevstvu zvijezda“, je napisao i objavio u razdoblju od 2013. do 2016. godine.
Godine 2017. objavljuje i svoju prvu zbirku poezije “Suština stvarnosti“.
Pisac do današnjeg dana živi i radi u Slavonskom Brodu.
Razgovarao i objavio: Nenad Grbac
———————————–
Možete li nam reći neke od podataka o vama, koliko dugo se bavite pisanjem i slično ?
Pisanjem se bavim trideset godina. Još u srednjoj školi sam počeo pokazivati kreativnost. Profesorica hrvatsko-srpskog nije vjerovala da su u sastavcima moje riječi. Znam što bi danas mislila. Ne zamjeram joj. Znalo je proći i mjeseci da ne napišem ni riječ. Bila je to blokada ili prezauzetost poslom.
Nekada se napiše nekoliko stranica a nekada zapnem na nekoliko riječi. Pisati nije lako.
Možete li navesti vašu, E-mail adresu, ili način na koji vas naši čitatelji mogu kontaktirati?
Kontaktirati me se može na tonibegic1302@gmail.com
Djetinjstvo ste proveli u Mišincima u blizini Dervente, no 1992 godine, zbog ratnih neprilika kao izbjegalica ste došli u Slavonski Brod. Po čemu pamtite taj dio vašeg života i koliko je on utjecao na vaše formiranje kao osobe?
Devedesete su mnogima obilježile početak stradanja, masakrirale sjećanja, jer sjećanja su naš život, uzele dostojanstva i svakako mnoge dovela do spoznaja pa tako i mene. Naravno da me to definiralo i jako utjecalo na moju budućnost.
Između ostalog, veliki utjecaj na mene su imale i obiteljske prilike i neprilike. Neću biti patetičan jer, uvijek ima gore od goreg. Unatoč svemu, mogu napisati da sam prošao dobro.
Najveći paradoks je što ova tri djela nikada ne bi nastala da nije bilo rata i još nekih događaja poslije. Valjda osoba mora proći neku katarzu i naići na određene ljude da bi ispunila svoju sudbinu. Bez obzira na ostvarena djela, ne želim nikome da prođe ono što sam ja prošao da bi nešto ostvario.
Pisanjem, prvo pjesama, počeli ste 1996, a svoj prvi roman “Legenda o kraljevstvu zvijezda“, napisali ste i objavili u razdoblju od 2013 do 2016. godine. No, nas zanima i što vas je potaklo da se odlučite pisati baš Fantasy književnost, odnosno književnost za djecu?
Filmska ostvarenja su na mene imala jak utjecaj. Interesantno je da uopće ne čitam. U vrijeme pred pisanje prvog romana, u glavi sam imao priču sasvim drugog žanra. No, gledajući jedan film, jednostavno mi je kroz glavu proletjela sasvim drugačija priča i odmah sam počeo s pisanjem.
Iskreno, iznenadio sam sam sebe. Tako je počeo moj put u tom pravcu.
Drugi roman, tj. nastavak prvog djela priče mi nije bio ni na kraju pameti. U razgovoru s lektorom s kojim sam uređivao tekst, Pericom Orečom sam dobio sugestiju da napišem nastavak romana.
Rekao mi je: zašto ne napišeš nastavak? Imaš dobar temelj. I tako sam nakon prvog romana odmah počeo s drugim. Ovaj put je potrajalo ali ne žalim.
Tko je zapravo najviše kriv za vaše pisanje Fantasy literature? J. R. R. Tolkien, J. K. Rowling, Ivana Brlić-Mažuranić, netko četvrti ili svi oni zajedno?
Između ostalih J.R.R. Tolkien je najviše kriv što sam kriv. Počelo je s animiranim filmom Gospodar prstenova iz osamdesetih godina. Dakle, imao je na mene utjecaj još od ranog djetinjstva.
Ima tu još nekih ostvarenja ali Tolkien je u užem izboru.
Godine 2017. objavili ste i prvu zbirku poezije “Suština stvarnosti“. Što je to što vas je navelo da se bavite i pisanjem poezije? Kakvu vrstu poezije pišete i postoji li pjesnik ili pjesnikinja koji su vas inspirirali i čiju poeziju biste preporučili našim čitateljima?
Što se tiče poezije? Ona je došla preko glazbe. Zapravo, dovoljan je instrumental i neki događaji da riječi samo navru. Pišem bilo koju temu. Dovljno je da na tv-u pogledam tragediju ili nešto prekrasno oko sebe, poslušam neku pjesmu i tema je tu. Lakše mi je pisati poeziju ali, mislim da je to to.
Preporuka? Čitajte moje pjesme.
Kao što sam u najavi vaše nove knjige napisao vjerojatno je da nitko od vaših prijatelja i poznanika, ni ne sluti da se bavite i pisanjem knjiga. Što se događa kad saznaju i za taj manje poznati detalj vašeg života? Jesu li iznenađeni? Imate li možda kakvu zanimljivu anegdotu vezanu uz njihove reakcije?
Vrlo malo ljudi koje osobno poznajem je upoznato s mojim pisanjem. Oni koji kroz razgovor saznaju da se bavim pisanjem su najblaže rečeno, iznenađeni. Teško spajaju rad na građevini tj, fizički i intelektualni rad.
Jedna od anegdota koju neću zaboraviti se dogodila još tjekom pisanja prvog romana. Osoba je bila upoznata i čitala je tekst još u početku pisanja. U razgovoru je rekla: ne vjerujem da netko samo tako može napisati takvu priču a da to nije proživio u prošlom životu.
Dakle, može to napisati samo ako se sjeća prošlog života. Vjerujte mi, iako sam kreativan i pišem, zamislio sam se nakon te konstatacije.
Došli smo do i knjiga. Dosad ste na našem portalu objavili tri knjige. Romane “Legenda o kraljevstvu zvijezda” i “Srce crnog zmaja”, te zbirku poezije “Suština stvarnosti“. Što je to što vas navodi da pišete i objavljujete knjige? Otkud ta želja da svoj trud i inspiraciju podijelite s čitateljima?
Pjesme su počele nastajati devedesetih no, romani su nastali i iz prkosa i samuvjerenja. U to vrijeme sam napravio zaokret u životu, dao otkaz na poslu i upustio se u pisanje. Inspiracija je došla prije otkaza.
Ljude ne treba podcjenjivati. Mnogi bi unatoč nekom fizičkom poslu mogli postići više, bez obzira na okolnosti da imaju više informacija i pomoći. Kreativnost nema veze sa zvanjem ili titulom. Ili je imaš ili nemaš. Razlika je u tome što sam se ja usudio napraviti radikalan zaokret u životu i upustiti u pisanje a ne počinjem ništa što ne kanim završiti ma koliko trajalo.
Uspio sam dokazati da se unatoč zvanju može ostvariti i intelektualno djelo. Vjerujem da sam neke dobro iznenadio. Inspiraciju dijelim s čitateljima upravo zbog poruka koje šalju moja djela. Što je čovjek koji samo prohuja kroz život i u nasljeđe ne ostavi ništa pozitivno? Može se reći da sam uspio.
Koliko je vama kao piscu zanimljiva pojava digitalnih knjiga ?
Koliko je pozitivna pojava digitalnih knjiga? Ukratko. Da se nisu pojavile digitalne knjige i ja bih vjerojatno samo prohujao kroz život.
Jeste li zadovoljni suradnjom ostvarenom s portalom digitalne knjige?
Suradnjom s portalom digitalne knjige sam prezadovoljan. I ovom prilikom se još jednom duboko zahvaljujem.
Dotaknimo se i nezgodnih tema. Kakva su vaša iskustva s izdavačima. Tu ne mislim na digitalne knjige već na veće izdavače koji bi knjige mladih i manje poznatih pisaca trebali ponuditi na prodaju u knjižarama. Jeste li ih kontaktirali? Kakve su bile njihove reakcije? Da li je netko od njih i pročitao vašu knjigu ili su vas samo odbili pomoću kojekakvih izgovora.
Iskustva s izdavačima, naravno, osim vašeg portala su ne loša nego nikakva. Prije vas sam kontaktirao i one koji objavljuju maltene i dječje spomenare ali, nisam imao uspjeha. Čak ni odgovora. Čast izuzecima ali, nisam zanimljiv.
Ili zbog teme ili zbog onoga što im ima ekonomsku računicu. Ne iznosim pretpostavku. Nisam poznat i uspješan, to mi je jasno. Zato sam kontaktirao vas i evo nas. Još jednom, hvala. No, ima naznaka da sam možda našao i drugog zainteresiranog izdavača. Nikad ne reci nikad.
Koje je vaše mišljenje o tome zašto prodaja knjiga odumire i zašto svi veći izdavači radije izdaju prijevode stranih autora, nego knjige manje poznatih domaćih pisaca. Da li je za to kriva politika državnih poticaja ili nešto drugo.
Čitanje odumire slično kao i kvaliteta. Ljudi više vole film jer je film brz i kratak. Za čitanje treba vremena. To vam je slično kao kvalitet i kvantitet u mom poslu na građevini.
Ovdje sam malo kontradiktoran i licemjeran pa molim da mi oprostite. Svi smo različiti a ovdje samo dajem odgovor na pitanje. Između ostalog, zato sam se odlučio i na stil pisanja, bez opširnog opisivanja da čitatelja kroz priču provedem fluidno. Čitatelj nije opterećen opisivanjem, lako se može poistovjetiti s bilo kojim likom i u dahu proći priču. Bar mislim.
Ne možemo kriviti izdavače. Danas je oportunizam, ne moderan nego nužno zlo. Prodaje se ono što se kupuje. Zar ne?
I za kraj nam recite da li ima nešto važno što ste posebno željeli naglasiti, a da vas ja to nisam pitao?
Samo jedno. Još dok sam radio na knjizi poezije, dobio sam kritiku. Citiram: “S obzirom da ne čitaš knjige, imaš visoko mišljenje o sebi ali, to su imali svi veliki umjetnici.” Ovdje sam ispao malo neskroman ali, nisu to moje riječi.
———————————-
Digitalna knjigu “SRCE CRNOG ZMAJA”, Tonija Begića
A, za kraj bi smo samo dodali da je digitalna knjiga “Srce crnog zmaja”, Tonija Begića prije nekoliko dana objavljena na portalu www.digitalne-knjige.com, te da ju u cijelosti, a zahvaljujući velikodušnosti autora i posve besplatno možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:
https://www.digitalne-knjige.com/begic3.php
———–
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
