Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Željka Šabić
Bilješka o autorici:
Željka Šabić rođena je 8. rujna 1975. godine u Splitu kao najstarija od tri kćeri. Završila je srednju Ekonomsku školu u Splitu. Oduvijek je voljela pisati, ali tu ljubav je akumulirala u sebi predavši se rađanju i podizanju petero prekrasne djece.
Najveći radni vijek je provela u HT, a redovito pohađa satove zumbe koji joj održavaju vitalnost i strast prema energičnom ritmu u kojem nadasve uživa.
U poeziji pronalazi transformativnu dimenziju kroz koju spoznaje sebe i druge te cijeli svijet koji je prožet ljubavlju i kojeg je potrebno slaviti svaki dan.
Ovo je njena 1. samostalna zbirka poezije s kojom želi podijeliti svoje spone i note duše i srca sa svima koji žele istinski zaviriti u njenu i svoju dušu, a još su dvije zbirke netom u pripremi.
Pronašavši sjeme vjere i ljubavi u svom srcu, ima nakanu svjedočiti stvarnost u kojoj postoji nada i spoznaja da je sve onako kako je trebalo biti, jer upravo taj i takav put sve nas vodi do posljednje luke mora vječnosti u kojoj svaka duša ima svoj vlastiti vez.
———–
Kontakt:
e-mail: zeljkasabic0809@gmail.com
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
Zbirka poezije “S ljubavlju, Željka“; digitalne knjige, 2025.
https://www.digitalne-knjige.com/sabic.php
Zbirka poezije “Krila koja čekaju“; digitalne knjige, 2025.
https://www.digitalne-knjige.com/sabic2.php
Zbirka poezije “Ja jesam“; digitalne knjige, 2025.
https://www.digitalne-knjige.com/sabic3.php
Zbirka poezije “Ti jesi“; digitalne knjige, 2025.
https://www.digitalne-knjige.com/sabic4.php
Zbirka poezije “Mi jesmo“; digitalne knjige, 2025.
https://www.digitalne-knjige.com/sabic5.php
—————
Naslovnica knjige:
—————
UMJESTO RECENZIJE KNJIGE „JA JESAM“
“Ponekad u životu ne slijedimo obrasce ne zato što nisu dokazano prihvatljivi, nego naprosto jer ih ne prihvaćamo ako ugrožavaju našu autentičnost. Cijela povijest se mijenjala upravo zato da bi izmijenila tijek i pronalazila nove načine definiranja odnosa i života. Često se to nazivalo buntovništvom i junaštvom, ali je uvijek bilo dovoljno revolucionarno da bi dobilo podršku.
Iako su kontrast i borbenost temelji doživljaja i događaja, oni su uvijek stvarnost koja nas prožima osobno i u cjelini kao društvo općenito. Biti vjeran sebi i pod cijenu prihvaćanja drugih je umjetnost življenja čiji smo osobni protagonisti, čak štoviše zvijezde u zviježđu neba u nama, oko nas i iznad nas koje nas brižno grli, jer i kada nismo i ne radimo po očekivanjima drugih, MI JESMO čak i više no što možemo zamisliti i racionalizirati istovremeno.
Moji stihovi i pjesme stoga pronalaze mene i moje čitatelje jer poezija kao ključ između nas, kadra je otvarati perspektive za sasvim nove horizonte življenja, od doživljaja do djelovanja i obrnuto.”
S ljubavlju, Željka
—————
RECENZIJA 4. ZBIRKE POEZIJE„TI JESI“ ŽELJKE ŠABIĆ
Evo nas pred četvrtom zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Željke Šabić koja nosi naziv „Ti jesi“. To je, zapravo, jedna krasna zbirka o ljubavi prema svijetu i životu, a odakle taj optimizam? Taj optimizam dolazi iz jednog fundamentalnog osjećaja slobode u kojoj se uživa u ljepoti svijeta i ljudi.
Sloboda je ovdje stanje svijeta, povezuje se s cjelokupnom poviješću svijeta, postaje njenom epohom – da tako kažemo. To je konkretna sloboda duha, konkretna općost koja se razlikuje od tradicionalne filozofije koja je, zapravo, apstraktna metafizika.
Sad ovdje imamo osnovne sudove o onome što je konkretno. To nije cjepidlačenje koje misli da je sve objasnilo i razumjelo, nego je riječ o jednoj slobodi savjesti koja uči da se sve ispituje i da čovjek zadrži samo ono što je Dobro i Najbolje. Zato je ova poezija puna života koje je neko opće konkretno poimanje Svemira s punom nezavisnošću isto tako od svakog autoriteta kao i od svake apstraktne metafizike.
Treba misao razvijati iz samih predstava duševnosti, iz naše duše, a to je veliko shvaćanje koje uvijek ima pred sobom puninu i cjelinu života i teži da nju dobije i osvoji.
To je, zapravo, naš ljudski zdravi razum, to je zdrav razum sa sadržajem uzetim iz ljudske duše, iz jednog prirodnog osjećaja ljubavi prema svijetu koji je, zapravo, suprotstavljen svim okovima sujevjerja, predrasuda i hijerarhije i konačno kao da je riječ o bitno religijskoj slici svijeta u kojoj je ostao jedan supstancijalni teizam, a to je jedna vjera u opće.
To je sada onaj sadržaj koji je preostao u mnogim teologijama koji kao da je odredio samu materiju i prirodu u cjelini kao ono što se mora shvatiti, kao ono posljednje, što djeluje, kao kod Spinoze koji jednost supstance stavlja naprijed, kao ono što je prvo i posljednje.
Odatle ono iskonsko osjećanje o istini koja se nalazi u čovjeku kao što su dobronamjernost i socijalna sklonost. Njih treba usavršavati ne samo obrazovanjem, nego našim cjelokupnim životom, a pozitivan izvor ljudske pravde i dobrote treba staviti uopće u ljudski um i dušu i u čovjekovu svijest i u zdrav ljudski razum.
Svakako je divljenja vrijedno kad se vidi da su ovdje osjećaji i istine izražene u formi misli i osjećaja tako da postaje neobično važno to što one ne predstavljaju čovjekove predrasude, nego istinsku pravdu i milosrđe. U tome vidim veliku vrijednost ove prekrasne zbirke poezije Željke Šabić.
dr Zlatan Gavrilović Kovač, politički književnik, filozof, klinički pedagog, urednik na radio-postaji i pjesnik, 21. 11. 2025., Adelaide, Australija
—————
RECENZIJA 3. ZBIRKE POEZIJE „JA JESAM“ ŽELJKE ŠABIĆ
Ako se vratite pola godine unatrag, onda bi Željka bila netko koga tek trebam upoznati, ali kao što je to s događajima izvan naše kontrole, netko koga vjerujem da mi je oduvijek bilo suđeno upoznati.
Čitam puno poezije, ali privlači me komentiranje samo malog dijela one koju pročitam. Željka je bila jedna takva. Tada je i još uvijek postoji bilo nešto u njezinoj poeziji što me dotiče.
Usporedio sam njezine pjesme s najboljim kratkim pričama. Ne slijede linearni put od početka do kraja. Umjesto toga, čitatelju predstavljaju padove i uspone, prepreke i rješenja, ali uvijek s razrješenjem na kraju, a tema svake pjesme obično je navedena u prvom stihu.
Željka ima prepoznatljiv stil takav da bih, kad bih čitao njezinu poeziju bez imena, znao da je to ona i ne govorim samo o standardnoj prezentaciji od 8 stihova. To je u riječima koje koristi i načinu na koji ih koristi. To je ono što je izdvaja i što me izvorno privuklo njezinoj poeziji.
To i povremeni filozofski putevi kojima njezino pisanje vijuga, sve je to ispunjeno temeljnom duhovnošću tako da je čitanje takvih djela kao da se ponavlja Santanina „Pjesma vjetra“.
Moć sudbine, onoga što je unaprijed određeno, nevidljivih niti koje nas povezuju, sve je to prisutno u Željkinim riječima i upravo kada piše o ljubavi, ona doista kanalizira duh i dušu onoga tko također vjeruje u te mistične nevidljive veze.
Bernie the Bard
—————
RECENZIJA 2. ZBIRKE POEZIJE „KRILA KOJA ČEKAJU“ ŽELJKE ŠABIĆ
Evo, nalazimo se pred 2. zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Željke Šabić „Krila koja čekaju“.To je jedna zbirka svjetovno-religiozne poezije gdje autorica osjeća sebe u svom jedinstvu sa Bogom koji se u subjektivnoj svijesti rađa gotovo u mističnom obliku, jer tu je stvarnost izražena s najvećom smjelošću i dubinom neposredne spoznaje te osjećaja s postojanjem Boga u svim stvarima i sjedinjenja čovjeka s Bogom i Boga s ljudskom subjektivnošću, kao da je riječ o opisima tog autoričinog samoodricanja koja time postiže najuzvišenije proširenje svijesti kao što potpunim oslobađanjem od konačnog života postiže isto tako blaženstvo i pretapanje te sreće u sve što je najdivnije i najbolje.
Bog je u odnosu prema konačnom čovjeku. Tek ovim shvaćanjem biti božanstva kao nečeg nasuprot svjetovnom i prirodnom kao duhovnog, kao onoga kojeg osjećamo srcem, duhovnost i srce se oslobodilo konačnog bića tako da se cjelokupno svjetsko carstvo bez obzira na obilje, snagu i divotu njegovih pojava izričito stavlja u odnos prema Supstanci koja je ovdje shvaćena kao Bog. Upravo kao ono što je od Boga stvoreno, njegovoj vlasti podčinjeno i kao nešto što služi tom svjetskom Razumu.
„O, milo dijete od dana,
zlato neprocjenjivo stotog dana…
Božje čudo, čedo ti je ime
mjesecima brojiš majčino okrilje.“
Otuda se svijet smatra otkrićem Boga i on sam je ta dobrota koja stvorenom dopušta da se odvija za sebe i da postoji, ali je kao postojanje čovjek konačan koji je stvoreno biće koje u usporedbi s Bogom je prolazan i nemoćan tako da se u dobroti tvorca, u dobroti samog Boga pokazuje i Njegova pravičnost.
Autorica se u svojoj 2. zbirci poezije reflektira i na svjetovne teme, na ljudsko postojanje i slavi svaki dio čovjeka svojim stihovima uspoređujući pojedine dijelove ljudskog tijela s blagodati koju je Bog dao čovjeku: kretanje, osjećaje, cijelo njegovo postojanje pozivajući čovjeka da utone u sebe, u svoje misli, u svoj život i da svjesnošću svog tijela osvijesti tu blagodat koju je Bog dao čovjeku: svjesnost, pokret, život, ljubav:
„Uroni u sebe bar na trenutak
u taj najdublji mogući kutak,
budi svjestan svakoga uda
i odagnaj sve misli iz uma.“
U svojim stihovima autorica se pita o čudnom vremenu u kojem živimo, začudno se pita gdje su one moralne vrijednosti u kojima su odgojene generacije i zašto se sve okrenulo da ono što je nenormalno postaje normalno i obratno.
Riječi su moćno „oružje“, a upravo tim „oružjem“ autorica dolazi do smisla otkrivajući čitatelju svoje najdublje razmišljanje o sveopćem postojanju čovjeka i pitanjima: zašto smo tu, kamo odlazimo? To su ona fundamentalna pitanja koja čovjek postavlja u globalu, ali u detaljima je autorica precizna i propituje svaki odnos, svaki pojam i objašnjava:
„Ni najveće poeme ne nude rješenje
sve velike misli na trenutak bodre
što odnosi riječi što velike se zovu,
tko pustinjom suši, žednu dušu moju.“
Ako poezija pribavi tom odnosu važnost osnovnog odnosa, onda će proizvesti umjetnost uzvišenosti. U uzvišenosti određenog bića ili čovjeka u kome se sâm Bog neposredno opaža, sljubljuje se sa Supstancom tako da se subjekt ne osjeća nimalo uniženim i potčinjenim, ali koji se izražava zemaljskim i konačnim. „Uzvišenost pretpostavlja značenje u nekoj samostalnosti“, rekao bi Hegel, u nešto što je slobodno i u ono što prevladava ograničenost konačnog čovjeka.
Odatle se ova umjetnost i ova poezija može nazvati svetom umjetnošću, jer ona odaje sve počasti jedino Bogu. Ovu vrstu uzvišenosti u njenoj prvoj izvornoj odredbi nalazimo prije svega u židovskim shvaćanjima i njihovoj svetoj poeziji, ali ga kako vidimo nalazimo i u poeziji i umjetnosti naše autorice kojoj smo zahvalni na ovako lijepoj zbirci poezije pa vjerujemo da ćemo uskoro dobiti još poetskih radova, a dotle ćemo se strpjeti.
dr Zlatan Gavrilović Kovač, 18.7.2025., Adelaide, Australija
—————
RECENZIJA 1. ZBIRKE POEZIJE „S LJUBAVLJU, ŽELJKA“, ŽELJKE ŠABIĆ
Poezija Željke Šabić je unutarnji dijalog autorice o vremenu i prostoru u kojem živi, pitanja koja autorica postavlja odnose se na sveukupan život koji nas okružuje i tematski se provlači kroz ovu knjigu dajući nam i autoričine odgovore.
Ovakva poezija je znakovita, jer obuhvaća sve aspekte ljudskog života: društvene, emotivne, socijalne, religiozne, psihološke tako da se svaki čitatelj može pronaći u tim pitanjima i odgovorima koje nam autorica prezentira u četverostihu svojih skladnih rima.
Život sâm po sebi i svojoj kompleksnosti i ljepoti piše svoje rečenice i stihove, ali čovjek ima svoj put, svoju sudbinu, svoje ljude, svoje sunce, svoje kiše i sve je to nekako kao posebno, ali sve je tako lijepo umreženo u ljudsko postojanje da me i sada zadivljuju te nevidljive veze koje nas spajaju, ali i razdvajaju.
Autorica ima jako lijep uvid iz ptičje perspektive na sve ono što nju dotiče i što se uplelo u njen život tako da možemo upoznati i dio njenog unutarnjeg svijeta koje nam prezentira kroz svoje stihove.
Riječi su moćne zavodnice – one odvode, dovode, zavode i provode ono što mislimo ili želimo, a upravo Željka Šabić zna s riječima dovesti čitatelja k sebi i zainteresirati ga za svoju poeziju koja nije obična poezija, već duboko refleksivna, ali i zapitajuća: što, tko, kamo, zašto, otkud, gdje?
Sva ta pitanja obuzimaju sve ljude na Zemlji i nema čovjeka koji se nije pitao baš tim pitanjima i razmatrao svoj život u svojoj punoći ili praznini, ovisno o osjećaju kakvog ima. Ljudi se zatvaraju u svoje male izolacijske prostore, distanciraju se, hladni su, ali postoje i oni topli srdačni ljudi kojima se iz očiju čita sve. Upravo o tome i piše Željka Šabić u svojoj knjizi „S ljubavlju, Željka“, jer jedino s ljubavlju možemo doprijeti do srca druge osobe i otvoriti ovu knjigu, pročitati je i uzdahnuti s riječima: „hvala, Željka, na ovoj knjizi“.
Jadranka Varga, pjesnikinja i urednica knjige, Zagreb, 23.6.2025.
——
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
