Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Mirjana Milijašević
Bilješka o autorici:
Mirjana Milijašević je rođena 05.05.1945. godine u Vukovaru. Poslije srednje škole odlazi u Rovinj na sezonski rad, a u ovom je gradiću ostala živjeti sve do danas. Diplomirala je talijanski i njemački jezik. Radila je u školi do prijevremene mirovine u koju je morala otići zbog bolesti (transplantiran joj je bubreg).
U dva je navrata (2007. i 2008. godine) posjetila Puttaparthi (Indija) i Sai Babu.
Već u ranoj mladosti osjećala je svoj dar prema iscjeljivanju. Prve informacije o Rekonekciji saznala je u televizijskoj emisiji, “Na rubu znanosti”, u kojoj je gostovao poznati dr. Eric Pearl. U svibnju 2011. godine, dr. Pearl je imao i svoj prvi seminar u Hrvatskoj, u Zagrebu. Mirjana je odlučila prisustvovati ovom seminaru i tako stekla certifikat za bavljenjem rekonektivnim iscjeljivanjem (Level I / Level II Seminar: Reconnective Healing).
Sve do danas Mirjana radi u svom studiju u Rovinju, u kojem iscjeljuje brojne pacijente ne samo iz Hrvatske, već i iz cijeloga svijeta. Iscjeljuje izravnim kontaktom, kao i na daljinu.
U ovoj knjizi, kao i na njezinoj Internet stranici, nalaze se brojna svjedočanstva, zahvale i pisma brojnih iscijeljenih osoba iz cijeloga svijeta.
———–
Kontakt:
Web stranica: http://www.rekonekcija.eu
e-mail: info@rekonekcija.eu
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
“REKONEKCIJA Iscjeljenje Božjom i Svemirskom energijom“; digitalne knjige, 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/miljasevic.php
———–
Naslovnice knjiga:
———–
Kritike:
NAJAVA KNJIGE REKONEKCIJA Iscjeljenje Božjom i Svemirskom energijom Ova knjiga je svjedočanstvo da su čuda moguća i da se događaju svaki dan u studiju prof. Mirjane Milijašević, koja liječi Rekonekcijom, tj. Božjom i Svemirskom energijom. Njen život nije završio odlaskom u mirovinu, već naprotiv, svijet joj se uvelike promijenio otkada se susrela s fenomenom Rekonekcije. U ovoj ćete knjizi naći priču jedne obične žene, koja je pomoću Božje providnosti uspjela vratiti životnu radost i zdravlje prvo sebi, a onda i mnogobrojnim očajnim i bolesnim osobama, te pritom ispunila svoju životnu svrhu i pronašla sreću koju širi cijelim svijetom.
PREDGOVOR: PRVI KORACI
“Danas će znanost tražiti izvor nadahnuća iznad sebe ili će nestati.”
(Simone Weil)
Moje je ime Mirjana Milijašević, rođena sam 5. svibnja, 1945. godine te odrasla i živjela u Vukovaru. Poslije srednje škole odlazim u Rovinj na sezonski rad. Svidjelo mi se živjeti u ovom gradu – ljudi su dobri, a Istra prelijepa, tako da sam tu ostala sve do danas. Diplomirala sam talijanski i njemački jezik. Radila sam u školi do prijevremene mirovine zbog bolesti. Nisam željela s posla ići na dijalizu, a znala sam da me to čeka, jer polycistični bubrezi obično završavaju na dijalizi. Božjom milošću, nakon godinu dana i devet mjeseci koje sam provela na dijalizi, transplantiran mi je bubreg, tako da sada normalno živim i radim.
Božji dar je da se mogu povezati s najvišim frekvencijama u Svemiru i s dragim Bogom i liječiti druge ljude i to vrlo uspješno. Moj uspjeh u liječenju iznosi 99%. Očito me je dragi Bog nagradio za sve patnje i bolesti od kojih sam propatila, iako ja osjećam da taj dar liječenje imam u svojim genima. Naime, moja tetka, očeva sestra, liječila je u svome selu ljude pa čak i životinje.
Primjerice, kada krave nisu davale mlijeko seljaci bi zatražili njenu pomoć i ona bi ih izliječila. Hvala Ti, dragi Bože, na ovom divnom daru kojeg si mi podario!
Netko je jednom rekao da je bolest zapravo Božja pomoć, jer kroz bol naša duša uči i napreduje. Postajemo time jači i plemenitiji budući da nas to uči kako da se nosimo s patnjom.
Rodila sam se s policističnim bubrezima, a to je u mome slučaju bila genetska bolest. Sva djeca u mojoj obitelji naslijedila su je od oca. Ova se bolest obično otkrije tek u kasnijem životu. Inače sam bila zdrava sve do svoje pedesete godine, kada su mi počeli odjednom rasti nalazi u urinu, kreatinin i ureje.
Tako sam saznala da se bolest ne može izliječiti, jer je nasljedna. Bila sam bez nade da ću ikada ozdraviti budući da je prognoza službene medicine upućivala da ću se prije ili kasnije morati podvrgnuti dijalizi, a ako Bog pomogne i transplantaciji bubrega.
Bolesna osoba je, prema logici stvari, više okrenuta sebi i svojem unutarnjem bitku nego vanjskim izazovima ovog šarolikog svijeta.
Još kao dijete znala sam da nisam kao druga djeca. Uvijek sam nekako “stršila” u svakom društvu, jer sam bila posebna na neki čudnovati način. Odmalena sam osjećala poriv da nekome pomažem i dajem savjete. Sjećam se, kada su moje prijateljice imale neki zdravstveni problem rekla bih im što da uzmu, koje trave i slično, i odmah im je bilo dobro. Skupljala sam ljekovito bilje deset godina. Tako sam i sebi produžila život deset godina, jer u svim medicinskim knjigama piše da pacijenti s mojom dijagnozom idu na dijalizu s otprilike pedeset i tri godine, a ja sam na nju išla sa šezdeset i četiri. Hvala dragom Bogu! Znam da su za to zaslužni geni, jer kako sam rekla i moja se tetka bavila liječenjem pa je velika vjerojatnost da sam taj dar naslijedila dijelom i od nje.
Zahvaljujem se dragom Bogu što mi je darovao blagoslov da se mogu povezati s Njime i najvišim frekvencijama u Svemiru i prenijeti ovu svetu iscjeliteljsku energiju u pacijenta. Ova energija čisti i liječi sve što nije dobro u našem organizmu, jer Svemir i Bog znaju bolje od nas što nije dobro u našem organizmu. Oni liječe sve, a čine to prema hitnosti, jer se prvo usredotočuju na ono što ugrožava život pa tek onda na ono što mi smatramo da treba liječiti.
U dobi od deset godina, dok sam bosonoga na livadi kod ujaka na selu čuvala ovce, odjednom je počeo padati snijeg. Osjetila sam kako mi zebu noge pa sam se počela iz dna duše moliti dragome Bogu da snijeg prestane padati na mene. On mi je uslišio molitvu i snijeg je doista prestao padati u krugu od desetak metara od mjesta na kojem sam stajala. Trava uokolo mene ostala je tako zelena, a sve dalje bilo je prekriveno snijegom. Stala sam se duboko zahvaljivati Bogu na milosti i od tada sam ostala snažno povezana s Njime. Nitko me više nikada nije mogao uvjeriti da Boga nema, a ja sam se cijeli život molila i zahvaljivala Mu na milosti.
Budući da su me liječnici otpisali glede moje bolesti, preuzela sam svoje zdravlje u vlastite ruke i okrenula se biljnim pripravcima. Godinama sam raznoraznim čajevima održavala svoje bubrege u optimalnom stanju i, što je bilo najvažnije, nisam morala ići na dijalizu.
Međutim, dvije trudnoće koje sam imala, kao i godine, uzele su svoj danak. Moji su nalazi bili sve lošiji i baš kada sam bila na rubu očaja, Sai Baba me pozvao k sebi u Indiju 2007. I 2008. Išla bih po tu svetu ljubav i milost i 2009.
No, 24.03.2009. sam morala na dijalizu, i tako sam bila vezana za aparate pa nisam mogla ići. Ovdje sam svjesno napisala riječ “pozvao”, jer pouzdano znam da kod Sai Baba nitko nije išao nepozvan, slučajno ili prema vlastitom izboru. Čula sam taj mistični, unutarnji glas, koji mi je šapnuo: “Sada dođi.”
Dva puta sam bila u Puttaparthi-u, u vrijeme Božićnih blagdana. Tamo, u Njegovoj prisutnosti, osjetila sam ljubav koju nikada ranije nisam mogla ni pojmiti. Tu predivnu, altruističnu ljubav. Dok sam prilikom boravka u Njegovom Ashramu pjevala Božićne pjesme zajedno sa sedam stotina drugih posjetitelja iz cijeloga svijeta, srce mi se stegnulo, jer sam znala da me po povratku kući čeka mučna dijaliza i moguća transplantacija bubrega. Zamolila sam u svome srcu Sai Babu, iako on u to doba više nije liječio, da mi podari barem jedan dobar bubreg za otprilike dvije godine. Tako je i bilo.
U to vrijeme, kada sam posjetila Indiju i Sai Babu, nisam praktički znala ni kako se ni gdje se treba moliti, ali Swamy mi je sve to pokazao. Nakon tri provedena dana u Ashramu, na mojoj se podlaktici, iznad dlana, pojavio znak nalik na zviježđe Plejada, a pored njega srce. Bilo je to veličine nekih tri centimetra, a sličilo je podljevu krvi. Taj se znak zadržao na mojoj ruci nekoliko dana i onda odjednom nestao. Znala sam da mi se to Sai Baba javio i na taj mi način poručio da me voli baš tim srcem.
Dana 24.03.2009. započeli su mi tretmani hemodijalize, koji su trajali sve do 04.12.2010. godine kada mi je presađen bubreg.
Kako je u našem životu baš sve uređeno Božjom mudrošću, nakon tri godine od posjeta Sai Babi dobila sam prve informacije o Rekonekciji, i to gledajući televizijsku emisiju, “Na rubu znanosti”. U ovoj je emisiji gostovao tada meni slabo poznati dr. Eric Pearl. U trenutku mi je postalo kristalno jasno zašto mi je Sai Baba dao pečat baš u obliku Plejada. Bila je to poruka o mojoj misiji, a ona me je upućivala na iscjeljenja koja trebam izvršiti za vrijeme mog boravka na ovome planetu i u ovom zemaljskom životu.
Naime, kako dr. Pearl tvrdi, na našem planetu s nama trenutno žive i Plejadejci i da mi svi potječemo s Pleyada, a oni su nam podarili energiju Rekonekcije koja se koristi u iscjeljivanju ljudi. Onim pečatom Baba mi je poručio da sam i ja jedna od njih, i da ću raditi sa svemirskom energijom za dobrobit čovječanstva. Uvjerena sam da je moje opredjeljenje, kao i želja da iscjeljujem ljude poklon od samog Avatara Sai Babe. On djeluje kroz mene.
Prva osoba koja je dobila dar iscjeljivanja rekonekcijskom energijom je spomenuti dr. Eric Pearl.
U svibnju 2011. godine, dr. Pearl je imao svoj prvi seminar u Hrvatskoj, u Zagrebu. Odlučila sam prisustvovati ovom seminaru, koji se održavao u hotelu “Sheraton” od 27.05. do 29.05.2011. godine. On mi je pomogao da shvatim kako funkcionira ova čudesna energija i kako je treba prenijeti na pacijenta, mada sam je oduvijek imala u sebi, samo nisam znala kako je kanalizirati u pacijenta.
Prve se večeri održalo predavanje o Rekonekciji, a sljedećih smo dana bili podučavani od obučenih praktičara. Njih sedmero su svake večeri govorili o svojim prvim iskustvima s pacijentima i izliječenjima, kojima su bili svjedoci. Ovome je seminaru prisustvovalo oko šestopedeset sudionika, uglavnom iz Hrvatske i Slovenije, a prijevodi su bili na hrvatskom i slovenskom jeziku. Drugi i treći dan, dr. Pearl i jedan od njegovih pomoćnika demonstrirali su nam na pacijentima, tj. na dobrovoljcima iz publike, kako se pristupa tim energijama.
Nakon uvodnog teorijskog dijela otišli smo u dvoranu, u kojoj se nalazilo stotinjak stolova za masažu, vježbati na način da se izmjenjujemo u ulogama pacijenta i praktičara. Kada smo vježbali “jedan na jedan”, i kada je došao red na mene da djelujem s energijom, moj se suradnik-pacijent počeo jako znojiti, a zatim mu se dijafragma stala naglo dizati i spuštati. Disao je ubrzano, a kapci su mu treptali, iako je imao zatvorene oči. Kada je došao red na mene da budem pacijent, moj mi je suradnik rekao kako je ponovno osjetio određene reakcije. Kada su u jednom trenutku četvero praktikanata “radili” na meni, osjetila sam lupanje u srcu i potiljku i nakratko nisam ništa osjetila, jer sam pala u tzv. “energetski procjep” u kojem kao da ne postojiš i ništa ne osjećaš.
Zadnji dan smo radili vježbe koje je vodio dr. Pearl. Opet nas je bilo četvero oko stola, a jedan na stolu. Energija se osjećala posvuda. Dr. Pearl je rekao da se u takvom grupnom radu jače povezujemo s tim Božanskim energijama.
Odjednom je, dok je vladala tišina u dvorani, nešto snažno “puknulo” u razglasu, tako da smo se svi uplašili. Dr. Pearl nas je smirio i objasnio nam da je uzrok tome ova silna energija te da se na nekim seminarima događalo da čak i zavjese u dvorani padaju na pod.
Mirjana Milijašević
—-
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
