Predstavljamo vam pisce i književnike: Slavomir Cune Miljević

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Slavomir Cune Miljević

Bilješka o piscu:

Slavomir Cune Miljević se u svijetu ezoterije i duhovnih tehnika, sa svojom prvom knjigom pojavljuje 1996 godine.

“Tajna početka kruga – Meditacija bez tajni” nastala je kao rezultat osobnog iskustva, bez kojega bi svaki pristup nekoj od brojnih iscjeliteljskih ili tehnika samorazvoja, kad-tad upao u postavljenu stupicu lažne religioznosti i misticizma.

U tom dvotomnom zapisu učinjeni su prvi koraci uspostavljanja  teorijske osnove iscjeljivanja i samoostvarenju pojedinca.

Već tada je uspostavljen početak one “crvene niti” koja se potom neće prestati pojavljivati u svim kasnije napisanim knjigama ovoga autora. Na njenom početku svakako je činjenica da su sve stvari i sve promjene najviše uvjetovane osobnim odnosom ljudskog bića prema svojoj okolini. Određene su njegovim sposobnostima da s njom stupa u interakcijske odnose. Koristeći raspoložive dosege svijesti, inteligencije i samoodnosnog mehanizma u njemu kao doslovnom energetskom polju, čovjeku je omogućena promjena bilo čega. Ponajviše sebe samoga. Za takvo što mu nisu potrebni posrednici ili predvodnici. Još manje “čuvari stada” kojemu je kao pravi sljedbenik – po mnogim samozvanim „duhovnjacima” – morao pripadati.

Nasuprot takvim zahtjevima, u njegovoj je praksi sve bilo i ostalo omeđeno dosezima njegove osobne svijesti i korištenju procesa svjesnosti s kojime se do nje stiže. Kao takva, ta je praksa postala „hranljivom podlogom”, iz koje je potom, iznikla većina njegovih spoznaja. Sa svoje strane, one su, pak, postale osnovnom građom za strukturu i vodeće dijelove sadržaja svih njegovih kasnije nastalih tekstova.

Premda za mnoge sirova i puna tipfelera, no neupitno istinita, ta je prva knjiga postala dokazom kako se bez lažno mistificirajućih pripovijesti i uz korištenje rječnika moderne fizike i kemije može dosegnuti razina neposrednog saznavanja najdubljih prirodnih odnosa i tajni, čijim je sastavnim dijelovima i čovjek sam. Bilo je, stoga, logično da naredna knjiga koja je uslijedila 1999 godine, ponudi poruke sličnoga sadržaja na području kojime se u to doba najviše njen autor najviše bavio.

Riječ je o već davno rasprodanoj i već po malo kultnoj knjizi “REIKI – jedna drugačija priča”.

Po prvi puta na tom području, REIKI je kao pojam i imenovanje, za razliku od većine uobičajenih pristupa, prepunih “Božanskih energija i anđeoskih uplitanja”, postao ono što uistinu jeste. Bio je i ostao jednom od brojnih – mada i jednim od najviših –  “frekvencija energetskog obrasca”; čijim se dosezanjem dosezala razina od koje počinje egzistirati stanje nazvano “život”.

U takvo zadanom kontekstu, čak i njegovi “tajni” simboli koje mnogobrojni koriste, postali su samo jednim od brojnih mentalnih oblika komunikacije koji su, bez obzira na razine odakle dolaze, ostali stvar jednostavnih ljudskih konvencija. Tada je po prvi puta ustanovljena tvrdnja da “…emitirajući intonacijski ton svijesti – koji nema drukčiju ulogu osim zadatka podsjećanja osobnog ljudskog energetskog polja na njegovu idealnu melodiju ili njegov temeljni kod – REIKI-em se samoomogućuju i ostvaruju optimalni oblici iscjeljivanja.

Naglašavajući ovu prirođenu sposobnost svake ljudske jedinke bez izuzetka, da se može i smije baviti ovom tehnikom, ponuđeni  je tekst demistificirao mnogobrojne i uobičajene samoreklamerske priče o: “Bogomdanom talentu, za to posebno odabranih pojedinaca”

Već naredne 2000-te godine – kao neka vrst nastavka prvo objavljene knjige – izlazi iz tiska njegov daleko najteži za čitanje i razumijevanje, a po mnogima najintrigantniji tekst. “Sanjari”. Ova originalna knjiga, usmjerena je k smanjenju utjecaja najvećeg postojećeg straha u čovjekovom životu; strahu od osobnog i definitivnog utrnuća i nestanka.

Ponovo i uobičajeno koristeći se idiomima i standardnim rječnikom fizike i kemije – istodobno prihvaćajući na njima zasnovane gabarite i strukture osobnog polja svijesti – ovaj zapis nudi odgovore na neka, dotad, nedogovorena pitanja. Pitanja su to s korijenima u samoj biti Postojanja.

„Život” i „Smrt”, kao njegove dimenzije i zone objava, dijelom osobno proživljeni i vezani uz nesumnjivo odgovarajuće energetske zakone, u ovom se djelu pojavljuju kao “stanja” vječnih promjena. Ali nikako ne, kakvog konačnog i definitivnog nestanka i utrnuća.

Naredne godine, u knjizi “Pod zaštitom duge” – opet se držeći iste razvojno-strukturne niti, a birajući za podlogu pripovijedanja strah ne malog broja pojedinaca od tzv. “negativnih energija” – autor nudi dotad rijetko nuđene i neuobičajene odgovore na brojna pitanja o čovjeku i njegovom položaju unutar sveokružujućeg kolopleta energetskih polja.

Činjenica da određene energetske manifestacije, sa svojim vibracijsko-frekvencijskim obrascima, mogu imati negativan utjecaj na ljudsko biće, još uvijek ne govori u prilog njihove a-priorne “negativnosti”.

Ogovaranja i laži; sugestije i zahtjevi; uvrede i pogrde; psovke, kletve i prokletstva; energetski parazitizam i vampirizam; uroci i magija generalno – ma koliko izazivali skoro standardizirane asocijacije, u njegovom tekstu postaju samo neki od mnogobrojnih različitih oblika energetsko-valnih pojavnosti. Pri tomu se istovremeno naglašava činjenica kako se s njima, s osnova vlastite kreativne sposobnosti, može ne samo komunicirati, već se od njih i zaštititi. Zbog svega, bilo je logično očekivati i njegovu narednu knjigu, koju nije dugo trebalo čekati.

Početkom 2003 godine pojavljuju se “Magični zakoni realnosti”, koji su svojim sadržajem i brojem pokušali (barem, se to tada činilo) “staviti točku na i” dotadašnjih tekstova. Birajući kao osnovu tkanja priče njih dvanaestak – redom relativno poznatih širokom krugu čitatelja – kroz njihovo opisivanje i objašnjavanje praktičnih dosega i utjecajnosti, tzv. “serija fizikalno-kemijskih udžbenika iz područja duhovnosti” ovoga autora, završava.

Nudeći ih na razumijevanje; prvenstveno rasvjetljujući i objašnjavajući njihov “skriveni utjecaj” na svakodnevna ponašanja i postupke ljudskih jedinki, ovi zakoni postaju i posebnom vrstom savjeta kojih bi se, u svakodnevnom životu, čovjek trebao pridržavati. Ako ne već iz nekog razloga trenutačnog materijalnog probitka, ono u svakom slučaju poradi smanjenja njegovog vlastitog neskladnog ponašanja unutar okruženja kojemu pripada.

Pod uvjetom punog poštivanja takvih zahtjeva, nije prevelika mudrost zaključivati i o odgovarajućim „sukladnim odgovorima” sa strane tog istog okruženja, upravljenih prema njemu. Posebno onda, kada se oni tako drastično znadu manifestirati u oblicima smanjenja dnevnih stresnih situacija, ili generalnom poboljšanju općeg psiho-fizičkog stanja.

2005 godine izlazi njegova šesta knjiga „Sijači čudesnog sjemenja”.

Imajući u vidu dotadašnji način i stil pisanja podosta opterećen fizikalnim i kemijskim idiomima, već od samog starta, ona od mnogih biva proglašena: „prvom pitkom i normalnom Cunetovom knjigom”. Koristeći u pretežitom dijelu nje kao potku pripovijedanja vlastita iskustva iz istinitih događaja i susreta (radi zaštite sudionika, često stavljanih u drukčije vremenske i prostorne okvire), u njoj je ljudska svijest postala jedinim stvarnim i neophodnim pogonskim gorivom za moguća putovanja izvan postojećih dimenzijsko-denzitetnih okvira.

Kao takva – mada se to tada nije moglo znati – ona istivremeno postaje prvom knjigom, godinama kasnije dovršene, prve domaće ezoterijske trilogije. Radi se o prvoj trilogiji takve vrste u nas; koju je sam autor nazvao „sjemenskom” i koja je, za razliku od svojih prethodnica, područje ispitivanja polja osobne svijesti postavila kao jedini sadržajni okvir.

Usprkos mnogobrojnim tvrdnjama da ona koketira s područjem „znanstvene fantastike”, sam autor u njoj čini svojevrsni presedan. Sadržan je on u otvorenom pozivu i ponudi da se na takva putovanja, s osnova vlastite slobodne volje, uopće krene. Što je značajnije, nudi on istovremeno – onima koji su dosegli odgovarajuću razinu razumijevanja – i posve konkretne ciljeve pojedinih ruta i konačna odredišta za takvu vrst putovanja.

Spajajući zakone iz prethodne knjige s ponuđenim tehnikama, on, osim mogućnosti dokazivanja svačije sposobnosti za stupanje na tu fantastičnu trasu, omogućava zainteresiranima uočavanje i dotad skrivenih „križanja” na njoj.

Ne dirajući u putnikovu slobodu vlastitog izbora i odlučivanja, nudi mu izvjesnost promjena u njemu samome. Promjene su to koje nastaju kao svojevrsna nagrada za putnikovu smjelost na tom putovanju… prvenstveno kroz sebe, a potom i Postojanje kao Cjelovitost.

I premda je bilo logično očekivati nastavak i neku vrstu završetaka tog započetog „istraživačkog” pripovijedanja – jer je očigledno bilo da se njenim završetkom opisano putovanje nije okončalo – autor čini neočekivani digresivni korak u stranu. Nudi nam (2008 godine), baš  kao u slučaju REKI-a,  izdvojenu knjigu o energoterapiji.

Na sreću, samo naizgled izdvojena, „Enegoterapija”, uza sve o njoj ponuđene opise i ocjene stupnja njene praktične terapeutske funkcije – za one koji poznaju njegov rad od početka – odjednom se iskazuje u svojoj ulozi „posljednjeg Salominog vela”. Postaje na mah jasno da tek njegovim podizanjem, u njegovoj ulozi teoretske osnove, potencijalnim putnicima iz prethodne priče biva omogućeno željeno i namjeravano putovanje.

Sa svoje strane ovaj „conditio sine qua non”, jasno naznačuje da će se na željeni završetak davno započetog putovanja ipak trebati sačekati naredna knjiga. I to se uistinu i događa.

Nakon izleta u (opet mnogima neočekivanog) područje „stihovanih poruka” i aforizama (Tragovi i mijene – 2011 g.) koje usprkos svojoj specifičnosti ponuđenog oblika nisu prestale odjekivati „ezoterijsko-duhovnim odjecima”, uslijedila je druga članica trilogije.

Ako je za prvu bilo moguće reći da je imala težište na otkrivanju i korištenju instrumentarija (metoda, tehnika i pristupa) neophodnog za osvještenje i kretanje kroz postojeću dimenzijsku strukturu osobnog polja do nedosegnutih razina realnosti, druga je – te iste godine – učinila novi korak naprijed.

Knjiga „Čudesno sjeme” ponudila je dio novih opisa dosegnutih razina… sve njih, unutar osobnog polja kao rezultata korištenja tog instrumentarija. Prebacivanjem težišta pripovijednja na, ničim ograničenu, mogućnost stjecanja novih spoznaja o strukturi osobnog polja kao modela, zbog zajedničkih elemenata i zakonitosti postalo moguće razumijevati i mnogo složenije  dijelove strukture polja zajedničke svijesti. Za koje se dotad nije ni slutilo da postoje.

Konačno, kao logičan nastavak i rezultat usamljeničkih (često i ne ugodnih) osobnih doživljaja jedne ljudske jedinke, 2014 godine, kao treći član trilogije, iznikao je „Plod čudesnog sjemena”. Koristeći, iz sadržaja svih prethodno objavljenih knjiga, otkriveni „zajednički nazivnik” i temeljna načela, u nekoj vrsti „sinteze” sveg dotad rečenog, ponudila neke nove – za mnoge, potpuno fantastične – spoznaje.

Ponudila je, zainteresiranima i sposobnima za njihovo razumijevanje, nove  spoznaje o povezanosti osobnog polja s ostalim strukturama Postojanja. Time nekih od potencijalnih i budućnosti ljudskoga roda kao dijela pripadajućeg morfogenetskog polja. A, potom, i mnogo šire, izvan njegovih granica.

Imajući u vidu sve do sada rečeno, konačno postaje jasno da sve do sada izdane knjige ovoga pulskog REIKI majstora-učitelja i energoterapeuta – makar mnogi, umjesto njih, tvrdili da se radi o posve specifičnom istraživaču dubina osobnog polja svijesti – zapravo, nikada nisu prestale slijediti onu, prije toliko godina započetu liniju pripovijedanja. Linija je to i put pozivanja ljudi da vlastitom akcijom i sposobnostima osobne svijesti, utječući na promjenu sebe.

Danas, na kraju svog šestog desetljeća,  on ih poziva da, njima mijenjajući sebe, u biti, mijenjaju i sve oko sebe.

P.S.

S osnova svega rečenog, sasvim je izvjesno da i drugo izdanje knjige koju držite u rukama – sa svim najavljenim i nenajavljenim promjenama, sadržajima i stilskim korekturama – jednako tako nastavlja slijediti isti put.

Kontakt:

E-mail adresa:  s.c.miljevic@inet.hr

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

REIKI – jedna drugačija priča; digitalne knjige, 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/miljevic.php

Knjiga o čudima; digitalne knjige, 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/miljevic2.php

—————

Naslovnice knjiga:

—————

Posebna Napomena

Naš intervju s piscem i književnikom Slavomirom Cunetom Miljevićem, moći ćete

pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:

https://digitalne-knjige.com/?p=1371

—————

PREDGOVOR  drugom izdanju

Podatak o vremenskoj udaljenosti, od davne 1999 godine kada je iz tiska izašlo prvo izdanje do danas, u odluci o njegovom ponavljanju bio je glavnom preprekom.

Mnogo se toga promijenilo u međuvremenu. Moje terapeutsko i učiteljsko iskustvo ponajviše.

Pa ipak, vrlo brzo sam shvatio kako postoje samo dva načina da se namjeravani projekt izvede. Ili napisati potpuno novu knjigu – što je najviše odgovaralo u međuvremenu stečenoj masi novih saznanja, spoznaja i iskustva – ili, jednostavno, ponoviti stari tekst u njegovom neokrnjenom obliku?

U tim dilemama pomagala mi je spoznaja da je – takav kakav je po malo sirov i nedorečen – cjelokupni tekst ipak proizvodom jednog vremena i jedne razine spoznaje. To više; jer je baš takav prihvaćen od brojnih čitatelja i praktikanata.

Na taj način jedino što mi je preostalo bilo je minimalno stilski, sadržajno i činjenično intervenirati u njega. Nadao sam se da te intervencije neće narušiti početne informacijske obrasce koji su mu u svoje vrijeme priskrbili, po malo, kultni status.

Ma koliko svjestan nespornih manjkavosti takve odluke, nadao sam se da će osnovni razlog nastanka teksta i dalje biti održan.

Razumjeti REIKI bilo kao doktrinu, bilo kao tehniku s kojom se putom svijesti dosežu naponske razine osobnog polja, s fantastičnim efektima samorasta i iscjeljivanja sebe ili drugih (ali i kao samoobrambenog efekta naspram okružujućih individualnih ili grupnih inherentnih frekvencija), u konačnici je postao temeljnim kriterijem za konačnu odluku.

Jesam li u tomu uspio, odgovorit će prvenstveno stari čitatelji.

Za one nove koji će s po prvi puta susresti s njime, ostaje mi nada da će i sadašnjim pristupom biti jednako obogaćeni u vlastitim saznanjima kao što su to bili njihovi prethodnici.

Imajući u vidu u što se sve današnjici događa u jedno sam, međutim, ostao neupitno siguran.

REIKI će svima i te kako dobro doći. Ne kao (mnogima) pomodarski pristup i igračka, već kao vrijednost koja on sam po sebe jest.

Slavomir Cune Miljević

—————

PREDGOVOR – prvom izdanju

Kako to uobičajeno biva u predgovorima, dužan sam potencijalnom čitatelju iznijeti barem djelić razloga za nastanak ovoga zapisa, uz istovremeno naglašavanje onih njegovih elemenata za koje – kao i svaki “autor” – ne bih želio da budu pogrešno shvaćeni.

Kao prvo, razlog nastanka ove knjige. Sve je, u biti, započelo početkom ove zime, kada sam sudjelovao na jednom od brojnih uobičajenih REIKI-skupova, koji se skoro redovito odražavaju u našem glavnom gradu.

Tom prilikom, jedan je kolega iznosio osobna zapažanja i reminiscencije s tek obavljenog putovanja po dalekom Japanu; u kojem je kao i većina euro-američkih reikista, sa strašću pasioniranog ljubitelja tajni, pokušavao odgonetnuti korijene nastanka REIKI- a . Iz brojnih znatiželjnih pitanja, iz ne manje brojnih komentara koji su nakon njegovog uvoda uslijedili, neuvijeno je virila strastvena želja za saznanjima, za otkrivanjima novoga.

Ne znam, jesam li tada pogriješio, ili sam to učinio kasnije, no u svakom slučaju spoznaja rođena tom prilikom, imala je, barem za mene, ulogu snažnog signalnog “svjetla za opasnost”.

Bilo je ono sadržano u dojmu, kako svako od postavljenih pitanja, zapravo, podržava jedan jedini model, jednu jedinu “istinu” o REIKI-u. Onu, po kojoj je sve počelo s jednim jedinim čovjekom; I samo od njega kao rodočelnika, nepromjenljivo utvrđenim pravilima što REIKI jeste a što nije?

Teško je biti iskren a ne reći kako me je u tim trenucima zahvatilo posvemašnje neslaganje. Još i više, kada je negdje iz nutrine izviralo pitanje: “Zar je moguće da Oni to ne znaju?” Međutim, nekoliko dana kasnije – onda kada su se dojmovi slegli, a distanca učinila svoje – pojavio se drugi (i temeljni razlog) za nastanak ovoga zapisa. Bio je sadržan u spoznaji vješte “ego-zamke”, još vještijeg lukavca uma koji je ponudivši lažni ponos o posjedovanju “većega znanja”, u potpunosti uspio zamagliti kompletnu problematiku.

Shvativši da sam i sam skoro upao u postavljenu stupicu, nametnula se neodoljiva potreba upozorenja drugih na njeno izbjegavanje.

Rezultat te želje, tekst je što slijedi.

Govoriti o bilo kojem energetskom obliku, govoriti o bilo kojem uspostavljenom odnosu u prirodi ili čovjekovoj svijesti, nemoguće je bez prihvaćanja činjeničnosti i istinitosti postavke po kojoj SVATKO IMA PRAVO NA VLASTITU ISTINU. Ima ga već s osnova notorne činjenice da smo, ma kako jedinstveni pripadnici ljudskoga roda, ono ipak potpuno, do granica univerzalnosti, jedinstvene živuće individue.

Kako, s druge strane, niti jedan od ma kako “pravovjernih Reikista”, ne može zanijekati njegovu energetsku osnovu, cijela je pripovijest i morala biti ispričana upravo s tog energetskog stanovišta.

Morala je – barem za sebe samu – ponuditi spoznaju o tom istom pravu, koji jednako pripada meni kao “autoru

teksta”, i isto toliko svakom od njegovih čitatelja. Morala je, konačno skinuti posljednji “Salomin veo” do neba niječući “Jedinu moguću istinu” i “Jedino čistokrvan REIKI”. Bio je to dakle, osnovni motiv; “pravo na pravo svakoga”.

No, on bi se istrošio već malo širim poglavljem, zbog čega je trebalo naći još potrebnog “građevnog materijala” da bi se između zamišljenih korica knjige uspjelo ubaciti barem stotinjak smisleno zaokruženih stranica. Rješenje je ponudila iskustvena praksa. Neke od dilema, neka od pitanja, za koja sam mislio da sam našao barem približno za većinu prihvatljive odgovore, odigrali su tu namjeravanu ulogu.

Stoga, na kraju ovoga predgovora, ne preostaje mi ništa osim upozorenja kako je u ovoj knjizi onoliko istine, koliko bilo koji od njenih čitatelja želi iz nje uzeti. Čak i situacija u kojoj će neki negirati njeno, makar i minimalno postojanje, isto je toliko pohvalna za nju samu.

Samim poticanjem na razmišljanje, samim zaključkom koji će iz takvog angažmana uslijediti, biti će ispunjeni svi skriveni motivi ovoga teksta. Uzrokujući i posvemašnja neslaganja s njime i njegovom promatračko-kutnom vizurom, za očekivati je da će istovremeno uzrokovati pojavu, od njega drugačijih ponuda i sadržaja.

Tko će od toga imati koristi, već sada je nedvojbeno. Odgovor je više nego jednostavan. REIKI, kao i uvijek.

S.C.M. – 1999

 

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.