Tog jutra inspektor Rebač i Janko Birek, suprug ubijene Agate, stajali su na sredini dvorišta i razgovarali. Na trijemu je nekoliko žena također tiho razgovaralo o pripremi odra i organiziranju sprovoda. Jankov pas ispružio se ispred kućice nedaleko njih, položio njušku na prednje šape i uživao na suncu. Janko je slijedio inspektorov pogled do psa. Činilo mu se neobičnim što ga drži na oku.
– Kastore, ulazi! – naredio je psu da uđe u kućicu.
– Imate krasnog vučjaka – reče inspektor.
Gospodin Birek se premjesti s noge na nogu i ništa ne odgovori.
– Kako to da noćas nije zalajao? – opet će inspektor i posegne u džep za kutijom cigareta.
Janko se trgne i zdvojno ga pogleda.Zatim pogleda Kastora, pa ponovo inspektora te slegne ramenima:
– Zašto pitate? – izleti mu pitanje.
Ne skidajući oči s psa, inspektor ponudi Janku cigaretu. On odlučno odmahne glavom. Taman posla da pomisli kako je nervozan i kako bi ga nikotin trebao smiriti! Inspektor pripali cigaretu, iskosa ga pogleda i tek kad otpuhne prvi dim, s diskretnim smiješkom reče:
– Vaš Kastor onda i nije baš dobar čuvar kuće.
– Kako ne!? Dobar je on! – obrambeno će gospodin Birek. Nije shvaćao zašto ga inspektor to pita.
– Dobar?!
– Ma izvrstan!
– Kako onda nije nanjušio ubojicu?
– Ubojicu?! – zgranuto će Janko. Zamro mu je dah. Ruke je nervozno premještao iz jednog džepa u drugi. Nakon kraće šutnje protisne:
– Zaspao je, valjda.
– Mmm, psu spavaju samo oči, ali ne i uši – rekao je inspektor i povukao novi dim netremice promatrajući Janka.
– Sumnjate u samoubojstvo?! – upitao je Janko iako je osjećao da je bolje šutjeti.
– Zar vi ne sumnjate?!
Janko Birek ponikne očima. Tjeskobno je lomio prste i povremeno bijesno gledao Kastora. Jagodice su mu drhtale. Ponovo je pogledao inspektora. Još su se trenutak motrili bez riječi, a onda inspektor pođe prema automobilu.
– S istragom nastavljamo nakon obdukcije – reče. – Ako prije poželite razgovarati sa mnom, evo broj…
Kad je automobil nestao iza zavoja, Janko, vrteći posjetnicu s inspektorovim brojem među prstima, dođe do Kastorove kućice. Činilo mu se da vučjak spava. Srdito nogom zamahne prema psećoj njušci. U zadnji tren odustane, vrati se do trijemate sjedne na gornju stubu. Trenutak je buljio u prazno, a onda posegne za kutijom benstonica. Ipak pripali jednu. Mrzovoljno je motrio psa. Osjećao je da ga je njegov vjerni Kastor iznevjerio.
Kao da je psu teško nanjušiti što se događa između gospodara i gospodarice?! Čovjek je iznevjerio ženu, pas je iznevjerio čovjeka. Doduše, psi su privrženiji od ljudi, ali sve je moguće. Janko je znao, a Kastor osjećao da Agata u posljednje vrijeme nije bila s njim zadovoljna. Još manje sretna. Često je izbivao iz kuće. Dok ga je nestrpljivo čekala šetajući dvorištem, jadala se psu: „E, moj Kastore, dijelim Janka s drugom!“ Kastor bi je sažalno pogledao i, naravno, nije ništa mogao reći o mirisu druge žene koji je osjećao na Janku onih večeri kad je kasno dolazio kući.
Agata je jako voljela Janka. Čak bi ga cijeli život, uz neizmjernu tugu i očaj, mogla dijeliti s drugom ženom! Janko je mislio kako i on nju neizmjerno voli. No iznenada, preko noći, u svoj je život pustio drugu ženu. Osjećala je Agata to, ali…
„Ona to nikad ne bi učinila!“ mislili su susjedi.
„Kastor bi, naravno, zalajao da je netko nepoznat ušao u dvorište!“ mislio je inspektor.
A Janko se sjećao…
***
Vratio se kući kad su pijetlovi najavljivali novi dan. Kastor mu je dotrčao ususret i zaskočio ga. Onjušio. U kuhinji je gorjelo svjetlo. Kroz prozor je vidio Agatu kako sjedi za stolom. Kosu je svezala u rep. Kao u mladim danima. Kad je prekoračio prag, uprla je u njega od besanice umorne oči. Obrazi su joj zatitrali od ukočenosti. Zapravo od umora. Prekrižila je prste kao u molitvi i ništa nije rekla. Janko je pomislio kako bi on trebao reći: „Više nema smisla! Zar ne osjećaš da volim drugu?“
I izgovorio je. Suho, oporo, bez osjećaja. Agata je ustala i stala ponosno ispred njega. Jankova se ruka sama od sebe našla u zraku. Sjećao se da je vrisnula i zajecala prije nego što se srušila na pod. Trebalo mu je zraka. Izašao je na trijem. Podno stuba ugledao je Kastora. Bio je uznemiren. Podvio je rep i cvilio. Janko ga počne milovati po trbuhu. Ruka mu je zadrhtala i Kastor osjeti da je i gospodar uznemiren. Zatim je zarežao i skočio na kvaku kao da želi ući u kuću, no Janko ga nije pustio. Ušao je sam i čuo Kastora kako režeći grebe po vratima. Nakon nekoliko trenutaka pogasio je svjetla i ponovo izašao. Zaključao je vrata. Kastor ga je, cvileći i režeći, ispratio do ulice. Krene za njim, ali mu Janko naredi da ostane na kućnom pragu.
Vratio se kad je sunce s cvijeća oko kuće već popilo rosu. Kastor mu cvileći dotrči ususret. Ne osvrćući se na psa, Janko uđe u kuću i istog trena izjuri natrag dozivajući susjede…
S prvim znatiželjnicima u kuću se uvukao i Kastor. Svi su zaprepašteno zurili u Agatino beživotno tijelo koje je visjelo o klinu iznad vrata između sobe i kuhinje. Na tom je klinu inače visjela preparirana prepelica koju su Janko i Kastor zajedno ulovili prošlog kolovoza. Prepelica je sada ležala na stolu.
Onda je došao inspektor. Susjedi nisu čuli da je pas noću lajao, ali su čuli da je pred jutro neuobičajeno cvilio.
***
Janko Birek ustane s praga, ugasi cigaretu i ponovo ode do Kastorove kućice.
– Kastore, moj Kastore! Znam da ti sve znaš…
Kastor se i ne pomakne. Janko uđe u kuću, spakira najnužnije stvari u naprtnjaču, zabaci je na leđa, naredi Kastoru da ostane ležati i polako se kroz vrt preko polja uputi prema šumi. Tada Kastor naglo skoči i naćuli uši. Janko potrči i domogne se prvog šipražja. Pas preskoči ogradu i jurne za njim.
Odjednom iz grma u šumi pred Kastora istrči zec. Pas zalaje. Prepoznavši Kastorov lavež, Janko se naglo okrene i vrati do njega. Dugo su se promatrali u sablasnoj tišini. Kao da se i treperenje lišća na tren umirilo. Janko prvi obori pogled. Sjedne pod lijesku i pokrije lice rukama. Kastor je režao, ali se ipak smjestio do njegovih nogu. Kao u dobra stara vremena kad je Janko odlučivao što će toga dana loviti.
– Zašto me progoniš? Zar više nismo prijatelji?! Znam da si volio Agatu. Netko je drugi to učinio, ne ja! Istina je da sam je prestao voljeti, ali nisam to učinio. Nisam, moraš mi vjerovati!
Posljednje riječi već je izgovorio kroz plač.
– Jedino ti sve znaš! Zar bi me odao?! Darija je jednako zgodna i umiljata kao Agata. Volim je! Bit će sve po starom. Ponovo ćemo biti obitelj.
Kastor ljutito odskoči ustranu, iznenada se podigne na stražnje noge i desnom šapom zamahne prema Janku.
– Zar si protiv toga!? Ma kako sam mogao i pomisliti da si mi prijatelj?! Marš, i da te više ne vidim!
Janko hitro ustane i krene dublje u šumu. No Kastor mu prepriječi put, uhvati ga za hlače i počne ga vući prema kući. Janko se razbjesni, posegne u unutrašnji džep kaputa i uperi pištolj u Kastora:
– Gubi se, psino!
Kastor se nakostriješi, zatrese glavom i sjedne nekoliko koraka dalje od Janka, neprestano ga držeći na oku.
– Rekao sam gubi se! M՚rš!
Kastor je i dalje mirno ležao gledajući ga u oči.
– E, pa da vidimo tko je gospodar!
Janko podigne pištolj u zrak i opali. Kastor zareži i skoči na noge. Spremao se zaskočiti Janka. On ustukne korak natrag i uperi pištolj u vučjakove noge. Ponovo opali. Kastor jaukne i odskoči u stranu. Topli mlaz krvi iz stražnje šape poprska lijesku.
Kastor bolno zacvili i munjevito nasrne na Janka. Još do jučer nerazdvojni prijatelji, tog trenutka postali su nepomirljivi neprijatelji. Janka prestraši bijes u psećim očima i počne bježati glavom bez obzira posrćući kroz šumu. Kastor ga je slijedio šepajući. Na proplanku zastane i poliže ranu. Nanjušio je Janka u blizini. Janko osjeti da Kastor kroz granje vreba svaki njegov pokret. Pas ničim nije odao da ga je opazio. Polako ustane i pođe prema naselju. Janko ga je trenutak motrio kroz granje, a onda, posumnjavši da će se Kastor vratiti s inspektorom, potrči za njim vičući:
– Stani, Kastore!
Kastor se ne okrene nego ubrza korak.
– Staniii, Kastoreee!
Kastor ponovo odbije poslušati. Šumom se prolomi novi pucanj. Kastor jaukne i skloni se u grabov grm. Tu su lani ulovili divlju svinju. Pod onom su je bukvom dokraja svladali. Janko je silazio puteljkom držeći pištolj u ispruženoj ruci i nervozno se osvrćući.
– E, nećeš pobjeći, Kastore! Izdajico! Nećeš!
Vučjak je odluku donio iznenada. Kad je Janko prolazio pokraj grma u kojemu se Kastor pritajio, pseće su se šape same od sebe našle na Jankovim prsima. Iznenađenje je bilo toliko veliko da se Janko nije snašao nego je dopustio da ga Kastor sruši. Razjareno je cvilio.
– Kastore, nemoj! Jedini prijatelju…– zapomagao je Janko.
No pas je pred sobom vidio samo čovjeka-neprijatelja koji je zaslužio kaznu. Svi dani iskrenog prijateljstva toga su časa iščezli unepovrat. Baš u trenutku kad su se Kastorovi zubi opasno približili Jankovu vratu, odjekne pucanj. Kastorova se glava uz bolan cvilež smiri na Jankovim prsima. On s gađenjem strese sa sebe Kastorovo truplo, pogleda u pištolj koji je drhtao u njegovoj desnici i zaurla:
– Kastore, sad nemam više nikoga! Kastoreee!
Kleknuo je i bacio pištolj. Svlada ga plač, ali ne ona vrsta plača nakon kojega se čovjek osjeća smirenim. Bio je to plač očajnika. Plač poražena čovjeka. Janko je plakao nad samim sobom. Iznenada mu se u ruci opet nađe pištolj.
Trenutak poslije jecaj prekine pucanj.
Krajem se proširi priča o gospodinu Janku Bireku koji nije mogao prežaliti tragičnu smrt svoje žene Agate nego je duboko u šumi pucao najprije u vjernog psa Kastora, a onda u sebe.
—————————————–
Nada Mihoković-Kumrić
Rođena je 23. lipnja 1951. u Novigradu Podravskom. Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju, u emisiji Stigla je pošta, i u dječjim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Priča za laku noć, Priča za male i velike, Dnevnici, pisma, govor iz prvog lica), u dječjim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, Šalji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u časopisima (Književnost i dijete, Nagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska čitanka, Maturanti staroga kova VI, Naš dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988., trećom nagradom za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom natječaju radnika 1986. i 1987., trećom nagradom za kratku priču-satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Za prvu knjigu – Lastin rep, dobila je nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji roman u 1995. (do sada je doživio pet izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod suncem; 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada su objavljena dva izdanja); 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode još (do sada pet izdanja); 2001. roman za odrasle Prilagođeni; 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu; 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je; 2008. roman za mladež Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep); 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada; 2011. zbirku priča za djecu Kroz staklene oči; 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor; godine 2017. roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom „Neretvanska maslina“ 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko; 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju za djecu Spisateljsko oko te slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima; 2020. zbirku priča za odrasle Igra zalazećeg sunca; 2o21. zbirku priča za djecu, Lađa od srca; 2022. zbirku Priče za velike i male mudroljupce, 2023. zbirku priča za djecu Znali su što žele i 2024. također za djecu zbirku Važna je mjera. Godine 2025. izlazi prva knjiga memoarske proze Zbog princa na bijelom konju.
Prema romanu Prilagođeni, Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskome. Tom prigodom i roman je preveden na engleski jezik pod naslovom Adjusted.
Romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još od 2005. izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac, 2006. Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu u digitalnom su izdanju objavljeni 2016.
Živi u Velikoj Gorici.
Podatci o autoričinim knjigama dostupni su na internetskim stranicama: Društva hrvatskih književnika,
www.centarkulture.com/tag/nada-mihokovic-kumric/
i https://www.youtube.com/channel/UCPpYENIt4A9zBgPJnwrDQtA
Kontakt:
E-mail: vladimir.mihokovic1@zg.t-com.hr
—————————————–
Preuzmite knjigu – “Igra zalazećeg sunca”, Nade Mihoković-Kumrić
Knjigu “Igra zalazećeg sunca”, Nade Mihoković-Kumrić, moći ćete preuzeti tako da
svojim mišem kliknete na link: https://www.digitalne-knjige.com/mihokovic3.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
———-
Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac
————————-
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.
