Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Osman Arnautović
———–
Bilješka o piscu:
Bosanskohercegovački prevoditelj i pisac.
Rođen je u Bijeljini, 16. svibnja 1948. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u rodnom gradu, a francuski i latinski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Trenutno živi u Bruxellesu i radi kao sudski prevoditelj.
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
Roman “Skalpel“;
http://www.digitalne-knjige.com/arnautovic.php
EREKCIJA i druge pripovijetke (pripovijetke);
http://www.digitalne-knjige.com/arnautovic2.php
—————
Naslovnice knjiga:
—————
Objavljena djela:
“Katil” (2002.)
“Kamen na duši” (2003.)
“Tmina svjetlosti” (2004.) (zbirka novela)
“Ténebres de la lumiere” (2004.) (zbirka novela na francuskom jeziku)
“Srebrenica city” (2007.) (roman)
“Ukleta čaršija”, (2008.) (roman)
“Dosije Pataren”, (2009.) (roman)
“Katil-drugo izdanje”, (2010.) (roman)
“Skalpel”, (2011,) (roman)
“EREKCIJA i druge pripovijetke” (2015,) (pripovijetke)
Autor je udžbenika “Latinski jezik za prvi i drugi razred srednjih
škola” u izdanju “Svjetlost” Sarajevo.
————-
Prevedena djela:
Jacques de Decker: “Kitov trbuh” (roman)
Amélie Nothomb: “Higijena ubice” (roman)
Jacques de Decker: “Parče nedjelje” (kazališni komad)
Liliane Wouters: “Dnevnik pisca” (poema)
Michel Lambert: “Ništa zloćudno” (novele)
Daniel Pennac : “Školski jadi” (roman)
Marc Lévy : “E, kada bi to bila istina ?” (roman, 2011)
Jean-Baptiste Baronian :”Devet malih tako običnih zločina” (roman, 2012)
————
Kritike:
Dubok rez romanom
Osman Arnautović, SKALPEL, Roman, Gratiartis – Bruxelles 2011. godina.
U maniru vrsnog trilera počinje radnja romana Skalpel koji je napisao Osman Arnautović, i to prvo doticanje knjige veoma je bitno jer mnogo čitalaca odustane odmah na početku ako im se to što pročitaju ne svidi. Sa ovom knjigom to vam se pouzdano neće dogoditi.
Podsjeti radnja romana na vrijeme kada smo čitali džepne krimi romane, a onda konstatuješ da bi bilo sjajno napisati baš takvu vrstu knjige koja se čita sa zanimanjem.
Naši pisci, a Osman Arnautović je pisac od glave do pete, imaju ta iskustva iz kojih se može izroditi takva knjiga.
U jednom parku se, bez sjećanja i odjeće, ali sa teškim pitanjem: Otkud ja ovdje i šta radim, probudi, uz sve to i ranjen čovjek…
Više nego dovoljno da avantura počne.
Skalpel korespodira sa popularnim izdanjima koja su hit knjige u svijetu, ali je i puno više od toga.
Naime, odavno očekujem da neki dovitljivi BH pisac napiše nešto kao roman Historičarka ili pak Osmica (Ketrin Nevil). Bosna pruža dosta materijala za takvu vrstu literature, no očito je da se to neće dogoditi, barem ne još neko vrijeme.
Bosanskohercegovački pisci su zadeverani pukim opstankom koji odavno nije ni preživljavanje.
Ako Avdo Sidran svako malo zakuka do neba, a Avdo ništa ne radi džaba, kako li je onim BH piscima koji šute, koji su zanijemili pred vlastitom nesrećom.
Nije to tema ovoga taksta, tek slobodna konstatacija, ili je bolje reći, očekivanje, da bi popularna literatura, knjiga bestseler, krimić etc. Mogla prije biti napisana od strane pisaca koji žive i djeluju van matične države.
U književnosti, zaplet sa junakon bez pamćenja (amnezija), nije ništa novo, ali takva postavka priče uvijek daje odlične startne pozicije za dobar roman. Zbog toga ne čudi što, dok čitamo Skalpel u glavi vrtimo neki film sa tom temom.
Arnautović je na sigurnom terenu, radnju je smjestio u Brisel i okruženje a likove zaokružio i karakterno okitio pa ne djeluju plastično i prazno. A onda se priča prebaci u Bosnui Hercegovinu, u Brezovo polje, negdje 92.’ Godine i prati grupu učenika koji idu na izlet, i jednu Mariju među njima…
Jezivo krvavi pir u kojem će stradati sve što nije Srpsko završava tu scenu.
I te kako se može, ratna Bosanska priča ukalupiti u moderan roman, napet, zanimljiv, jeziv, čitljiv, i čitati od korica do korica bez stajanja.
Arnautović nudi drugačiji pogled na priču o ratu, ubijanju, silovanju, osveti, nudi događanja u godinama poslije, u drugoj zemlji i među drugim ljudima.
Da je ispod jedne ovakve knjige potpisan Paulo Koeljo recimo, bio bi to svijetski bestseler, ovako, sa bosanskim piscem na koricama knjiga ništa ne gubi, gube čitaoci izuzev onih kojima knjiga dođe u ruke, a ja se iskreno nadam da će takvih biti što više.
Uz neznatan napor roman bi se, jer je tako napisan, mogao pretočiti u scenario za igrani film i to nije nikakva floskula nego činjenica koju će svi čitaoci knjige vrlo lahko potvrditi.
Red Brisela, red Brezovog polja, dva poglavlja 2008. pa povratak u 92.’ Godinu… Veze Arnautović sitan vez priče i pažljivo prati svaki detalj tako da u konačnici priča dobije kompletan oblik a sva pitanja svoje odgovore.
Višeslojna i kompleksna radnja odlikuje ovu knjigu koju je pisac ispisao na takav način da je pustio da teče, da se razvija i gradi – gotovo se ne miješajući svojim objašnjenjima, usmjerio je i pratio tako da je to u konačnici dalo odličan rezultat.
Osman Arnautović, rođeni je Bijeljinac. Na filozofskom fakultetu u Sarajevu završio je francuski i latinski jezik sa književnošću. Živi i Briselu, piše i prevodi na francuski jezik.
Napisao je: Katil (2002.), Kamen na duši (2003.), Tmina svjetlosti (2004.) (- zbirka novela), Ténčbres de la lumičre (2004. – zbirka novela na francuskom jeziku), Srebrenica city (2007. – roman), Ukleta čaršija, (2008. – roman), Dosije Pataren, (2009. – roman).
Autor je udžbenika Latinski jezik za prvi i drugi razred srednjih škola, u izdanju Svjetlost, Sarajevo.
Preveo na bosanski jezik: Jacques de Decker: Kitov trbuh (roman), Amélie Nothomb: Higijena ubice (roman), Jacques de Decker: Parče nedjelje (kazališni komad), Liliane Wouters: Dnevnik pisca (poema), Michel Lambert: Ništa zloćudno (novele), Daniel Pennac: Školski jadi (roman)…
Pored toga priredio je (izdavač je Gratiartis, Brisel) panoramu BH pripovijetke (27 autora) u dijaspori pod nazivom Priče, 2010. godine, a u pripremi je zbirku Novih bosanskohercegovačkih pripovjedaka koja bi uskoro trebala da se pojavi pred čitaocima, s tim što treba naglasiti da će knjiga imati i svoje francusko izdanje i sve to zahvaljujući piscu i prevodiocu Osmanu Arnautoviću, prije svih.
Arnautović je načinio i na francuski preveo i knjigu bh poezije za djecu, kao i roman Ida, Zejćira Hasića, ali i mnogo drugih dobrih djela koja zaslužuju oba jezika.
Mehmed Đedović
————–
Predgovor knjige “EREKCIJA i druge pripovijetke”
I eto, te 1992. godine skrasih se u Briselu. Evo me sjedim u sobi ispred kompjutera i premišljam. Pred mojim očima park Schedermaal, neonski lampioni svojom žućkastom svjetlošću kroziraju krošnje izlistalog lišća, rane ptice već zapijevaju.
Osjećam se kao Diogen u svom buretu. No, ne izlazim na Forum i ne tražim čovjeka. Njega, zaboga miloga, i nema! Ni budućnosti, barem one ružičaste, nema. Samo jake, upečatljive uspomene na događaje iz prošlosti žive i repriziraju se u mojoj napaćenoj svijesti. I u isti mah one bude neke moje romantičarske strasti koje postaju najprije idilične, a onda okrutno realistične. Zbrkano je u mojoj glavi. No, nalazim puta da vam ispričam nekoliko dogodovština iz toga moga prohujalog života.
Poslušajte !
Osman Arnautović
—–
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
