Digitalne knjige

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Slavko Mihalić

———–

Bilješka o piscu:

(Karlovac, 16. ožujka 1928. – Zagreb, 5. veljače 2007.), hrvatski pjesnik, akademik.

Za većinu književnih znalaca pjesnik, izdavač, antologičar i urednik Slavko Mihalić (1928-2007) pripada uskom krugu antologijskih suvremenih hrvatskih pjesnika, posebice kao najjasniji tumač egzistencijalističkoga doživljaja svijeta, pjesnik duboke refleksije o tjeskobi, strahu i izgubljenim idealima, poezije »frustriranosti koja je nadrasla sebe i postala superioran izraz, umjetnost« (I. Frangeš), pjesnik »svakodnevna nevoljnog života i slutnje univerzalnih značenja« (A. Stamać).

Završio pučku školu, gimnaziju, i maturirao, u Karlovcu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost. Piše od 14. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik “Tribina” (1952.). Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću “Lykos”.

Godine 1967. jedan od sastavljača “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”.

Od 1983. je izvanredni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1995. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Razreda za književnost naše Akademije “Foruma”, a od 2000. predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Zbirke pjesama objavljene su mu diljem svijeta na više od 20 jezika.

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka poezije; “S kraja na kraj dlana“, digitalne-knjige.com, 2010

http://www.digitalne-knjige.com/mihalic.php

—————

Naslovnice knjiga: 

—————

Kritike:

Za većinu književnih znalaca pjesnik, izdavač, antologičar i urednik Slavko Mihalić (1928-2007) pripada uskom krugu antologijskih suvremenih hrvatskih pjesnika, posebice kao najjasniji tumač egzistencijalističkoga doživljaja svijeta. Tradicionalist u pjesničkom iskazu, »prepoznatljiva i neponovljiva izraza« (D. Jelčić), Mihalić je pokazao da se »dobra poezija može pisati i uz pomoć apstraktnih imenica« (S. P. Novak).

U posljednjoj stvaralačkoj fazi, paradigmatski predstavljenoj u nagrađenoj pjesničkoj zbirciPandorina kutija (Vjesnikova nagrada Ivan Goran Kovačić, MH, 1997), Mihalić je otišao i korak dalje, iskočivši iz svoga temeljnoga uporišta u ludističke i nadrealističke pjesmotvore, zabranivši sam sebi sve zabrane! Bio je to logičan korak u razvoju njegova sveukupna stvaralaštva utemeljena na klasičnim filozofskim uvidima o biti umjetničkoga djela, uvidima koje je Mihalić sažeo jasnim i svima razumljivim pitanjem: ako pjesništvo nije potpuna ljudska sloboda, što je onda drugo?

Osim izabranih pjesama, posljednjih inačica autorovih stihova objavljenih za njegova života, u knjigu su uvršteni i autorovi prozni zapisi posvećeni autorima i temama iz hrvatske književnosti.

Ante Stamać

——-