Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Tomislav Supek
Bilješka o piscu:
Rođen je na Novu 1939. godinu u Iloku. Odmah po rođenju, došao je u sukob s okolinom i godinu dana nije razgovarao čak ni sa svojim najbližima.
U ranom djetinjstvu nije ništa znao o životu. No, tokom školovanja u zemlji i inozemstvu početno znanje o životu je, na vlastitu i širu radost, uvišestručio. Ipak, za razliku od inih pripadnika svoje vrste, rano je spoznao da je život ozbiljno smiješan i da mu treba pristupati iz više smjerova. Posebno iz onog duhovitog.
Prve književne korake napravio je u osnovnoj i srednjoj školi. Od tih vremena piše humoreske i kozerije i objavljuje ih u tadašnjem omladinskom tisku. Tokom studija, blagodareći filozofijskom pristupu stvarnosti, pokušavao je tri duhovite misli staviti u dvije suvisle riječi. Tim smiješnim poslom bavio se krajnje ozbiljno, pa su iz njegovog pera na svjetlo dana istjecali aforizmi, epigrami i druge sitno prosijane misli. No, to ga nije puno brinulo pošto je, u to vrijeme u SFR Jugoslaviji, a kasnije i u Republici Hrvatskoj bilo dosta pisaca koji su se zamarali pisanjem romana, drama i drugih književnih vrsta, trošeći svoje dragocjeno vrijeme namijenjeno zabavi i inim sadržajnijim životnim radostima.
U poznim mladalačkim danima i godinama lutao je po ljubavnim bespućima sve dok nije nabasao na put koji vodi matičaru. Prije sudbonosnog ‘DA’, predbračnim ugovorom osigurao se da će mu biti garantirana manjinska prava u braku. Zato i danas negira izreku da je brak vremenski period prije razvoda.
Poslije ženidbe se pisanjem duhovitih misaonih uradaka bavio tek kad bi porješavao sve radne i domaće kućne posle i zadaće. U tim kratkim trenucima predaha između (s)umorne jave i ko zec brzoga sna, zapisao bi poneki aforizam, epigram, kraću kozeriju ili drugu umnu refleksiju o aktualnim društvenim zbivanjima i individualnim nepodopštinama političkih djelatnika koje su u socijalizmu od milja zvali ‘funkcionarima’.
Još od studentskih dana svoje mudroslovne zapise je – nakon prosijavanja kroz gusto sito i rešeto autocenzure, objavljivao u ondašnjem Studentskom listu, Kerempuhu, Ježu, Krokodilu, Paradoksu te u humorističkim emisijama Radio Zagreba, Sarajeva i Beograda. Dakle, u tri današnje države, čiji su žitelji u to vrijeme udisali isti južnoslavenski zrak i pri prelasku Dunava, Save i Drine nisu morali imati putovnice, pasoše niti osobne iskaznice, koje okorjeli jugonostalgičari i danas zovu *ličnim kartama*.
Elem, Tomislav Supek je strpljivo i radišno čekao i dočekao dragu nam tranziciju i mile nam demokratske promjene koje su odnijele mnoge bivše drugove, gradeći naprečac od radnika i seljaka novokomponiranu gospodu i, kao nus-produkt, pozamašne individualne i javne dugove.
U tom raspadanju samoupravnih socijalističkih iluzija na slobodoumne demokratske kapitalističke aluzije, ironije i druge verbalije, vrijedni je Tomislav pronašao neicrpni rudnik ovovremenske smiješne zbilje. Iz toga rudnika on već desetljećima marno kopa i brusi svakovrsne mudre misli pretvarajući ih u iskričave aforizme, epigrame, gnome i sentencije koje blagohumorno, satirično, a nekad i sarkastično, poput iločke vinogradarske britve seciraju aktualnu društvenu i političku stvarnost i njezine protagoniste i idejne vođe.
Te blistave bisere duha stavlja na uvid javnosti i vedrom čitateljstvu u listovima i časopisima „Potepuh”, „Riječi”, „MaxMinus” i drugim. U interesu dobra i s najboljim namjerama prema svim čestitim ljudima.
Nova smiješna faza Tomislavovog života počinje od trenutka kada je 2000. godine vidio iznos svog prvog mirovinskog čeka! Aforistični smijeh koji ga je tada okupirao ne prestaje do danas a, kako neke stvari stoje, neće niti sutra.
Blagodareći povlaštenom statusu umirovljenika bez privilegirane mirovine, koji u ‘demokratskom’ liberalnom kapitalizmu negira i nogira svaki oblik autocenzure, u posljednjih nekoliko godina, unatoč društvenoj recesiji, uspio je objaviti pet samostalnih i tri zajedničke knjige. Od tih knjiga svakako treba izdvojiti Hrvatska zanovijetanja 1,2,3 i 4, koja spadaju u sami vrh hrvatskog i europskog aforizma. Ponajprije onoga u EU, a onda i šire.
I.M. Andrić
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
“Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja” Ivo Mijo Andrić i Tomislav Supek; digitalne-knjige.com 2014
http://www.digitalne-knjige.com/andric-supek.php
—————
Naslovnice knjiga:
—————
Kritike:
Knjiga “Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja”, Ive Mije Andrića i Tomislava Supeka, sastoji se od dvije zbirke aforizama u jednoj knjizi.
Ivo Mijo Andrić napisao je prvi dio knjige, odnosno zbirku aforizama “Prosijane misli”, dok se Tomislav Supek skromno zadovoljio s drugom polovinom knjige, odnosno zbirkom aforizama po imenu “Hrvatska zanovijetanja”.
No, do svega toga nije došlo slučajno, jer autore knjige povezuje ne samo prijateljstvo, sklonost pisanju aforizama, duhovitost i oštroumnost, nego i želja da aforizmima kao kratkim i duhovitim mislima o životu i svijetu oko sebe bar malo promjene i poprave svijet.
Nažalost, to im neće uspjeti, jer svi znamo da političari, bankari, tajkuni i vlasnici stranih korporacija, ne samo da ne čitaju knjige, nego nemaju ni malo razumijevanja i sklonosti za humor i razbibrigu, kojom se zabavljaju oni čija je jedina svrha da budu potrošači i porezni obveznici.
Sve one koji ne vjeruju našoj tvrdnji da političari, bankari, i tajkuni nemaju smisla za humor savjetujemo da pokušaju odgledati koju saborsku sjednicu, ili saslušaju bilo koji govor gospodina Josipovića, Milanovića ili Karamarka.
No, dosta o političarima i vratimo se knjizi “Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja”. Čitajući sadržaj knjige, odnosno aforizme, osjetiti ćete da obojica autora imaju poprilično iskustva i da su pomno motrili raspadanje samoupravnih socijalističkih iluzija na slobodoumne demokratske kapitalističke aluzije.
Jasno je vidljivo i da autori nisu baš posve zadovoljni tim promjenama i da ih zbunjuju mnoge stvari poput iznenadnog nestanka tvornica i radnika, pojave sveprisutnih i ne baš poštenih menagera i političara, nevjerojatnog rasta javnog duga, sklonosti hrvatskih političara prezaduživanju i rasprodaji onog što je narod stoljećima stvarao, pa sve do sitnih i mizernih detalja kao što je visina danas sve nižih mirovina.
No, da ne dužimo reći ćemo samo: Preuzmite knjigu “Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja”, Ive Mije Andrića i Tomislava Supeka i čitajte je samo kad vam bude dosadno ili kad vas državne ustanove i političari toliko iživciraju da ne znate kuda ćete sa sobom.
Aforizmi koje ćete pročitati neće vas izliječiti i neće pomoći da država bude bolja ili da političari budu pametniji ili pošteniji, no tu i tamo mogli bi navući osmijeh na vaše namršteno lice.
Nenad Grbac. U Zagrebu 29.04.2014
—–
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
