Predstavljamo vam pisce i književnike: Branko Milić

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Branko Milić

Bilješka o piscu:

Rođen 23. 02. 1978 godine. u K. Mitrovici. Radi kao profesor filozofije i sociologije, bio je angažovan kao: asistent na istraživanjima Medium (agencije za istr. javnog mnjenja), asistent na istraživanjima BBSS (Gallup religija. international), asistent na istraživanju T&B Consult (Kopenhagen) i filozofskog fakulteta K.M (rezultati izloženi u studiji ”Stanovnici severnog Kosmeta o međunarodnoj pomoći i građanskim vrednostima, 2003), asistent na MSC (Civilno društvo i politički aktivizam). Sekretar DDA (Društvo dobre akcije).

Član Srpskog sociološkog društva. Priredio ”Hrestomatiju tekstova primenjene etike”. Zanimaju ga još i komunikologija,logika, antropologija…

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

“Istorija filozofije I” (Antička filozofija)

http://www.digitalne-knjige.com/milic.php

“Istorija filozofije II” (Hrišćanstvo i srednjovekovna filozofija)

http://www.digitalne-knjige.com/milic2.php

“Istorija filozofije III” (Novovekovna filozofija)

http://www.digitalne-knjige.com/milic4.php

“Istorija filozofije IV” (Od Voluntarizma do Marksizma)

http://www.digitalne-knjige.com/milic5.php

“Istorija filozofije V” (Od Pozivitizma do Egzistencijalizma)

http://www.digitalne-knjige.com/milic6.php

“Etika” (Hrestomatija medicinske i primenjene etike)

http://www.digitalne-knjige.com/milic3.php

“Ka filozofiji I.”

http://www.digitalne-knjige.com/milic7.php

—————

Naslovnice knjiga:

—————

Kritike:

LIŠĆE MIŠLJENJA NA STABLU ČOVJEKOVOG VREMENA ili NAGLAŠENO ETIČKA HRESTOMATSKA HISTORIJA FILOSOFIJE

BRANKO MILIĆ /osvrt/

Filozofske škole, pravci i mišljenja, tek su lišće koje leprša na stablu prolaznosti čovjekovog uma i vremena. Kažemo čovjekovog, jer vrijeme je tek ljudska kategorija. Inače je svevrijeme i kao takvo čovjeku neshvatljivo i neuhvatljivo – izmiče svakom poimanju. Ustvari, čovjek i njegovo poimanje su majušni i slabi do mjere, pa ni ono što svojom opstojnošću opkoračuju, ne mogu sasvim razumjeti.

U ovom primjeru, riječ je o relativno mladom čovjeku čije su poglede i mišljenje o filosofiji izpačavale najrazličitije opcije promišljanja odnosa čovjeka i svijeta i tako, i njihove poglede na filosofiju i njezinu povijest.

Bogatstvo krošnje i obilje lišća, ovise o vrsti i visini stabla, površini koju je posjela određena vrsta šume, ali i godišnjem dobu u kojem je promatramo. Dakako i uvijek: o daru, načitanosti i obrazovanju i filozofskom uvjerenju osobe koja filozofira. I cijelu sliku filozofske misli bismo mogli donijeti razvijajući ovu metaforu /kao vid recepcije/. Rijetko i malo filozofija znači nešto više od pukog zbira napabirčenih mišljenja i općepoznatih činjenica ili tumaranja u sfumatu ne/s/poznatog. Nerijetko, oko sasvim razbokorenih znanja i individualnih prosvjetljenja do metaforičkih obzora življenja i dalekosežnijih rezultanti. /Samo kod nadarenih!/. Razumjet ćemo kako etički odnos spram postojeće filosofske misli određuje, kako osobnu etiku mislioca, tako i njegova etika povijest filosofske misli uopće, samopotvrđujući se, tj. utvrđujući njezin sustav kao temeljno humanistički karakter pojavnosti.

No, tako je počela filosofija u Helena – reći će Branko Milić i kuražno se upustiti u tu vrtoglavicu. Valja priznati, kako je to kuražan čin, jer brojne su religije starije od kršćanstva i filosofske misli od helenske. Milić im je ukazao pažnju, ali su na taj način stvari povijesno došle u drugačiji poredak – što i ne mora imati neki poseban značaj u ovoj knjizi i općenito, jer i taj filozofski svijet samo je dio općenite slike neovisno o karakteru utjecaja koje ostvaruje.

Atif Kujundžić

——————-

“KA FILOZOFIJI” BRANKA MILIĆA

Zbirka tekstova gospodina Milića pod naslovom Ka filozofiji plod je višegodišnjega pedagoškoga rada sa studentima filozofije. Zbirka započinje uvodom u filozofiju, razmatra pojam filozofije, njenu sistematiku i same početke filozofskoga promišljanja svijeta a dalje se nastavlja predstavljanjem osnovnih, izvornih i originalnih tekstova antičkih filozofa. Cilj nije bio izrada udžbenika iz filozofije već da se studente uputi na fundamente filozofskoga mišljenja s obzirom da zapadnoj kulturi kojoj pripadamo u osnovi stoji antička filozofija.

Sporno je to što je filozofija i kolika je njena vrijednost. Od nje očekuju izvanredna objašnjenja i razjašnjenja ili je pak ravnodušno napuštaju kao bespredmetno razmišljanje. Na nju se plašljivo gleda kao na značajan trud neobičnih ljudi ili se pak prezire kao izlišno mudrovanje sanjalica. Smatraju ljudi da je to nešto što se svakoga tiče i da bi zbog toga trebala svakome biti jednostavna i lako razumljiva ili pak da je teška tako da je posve beznadežno baviti se njome. Za čovjeka koji vjeruje u znanost najgore od svega je to što filozofija uopće nema rezultate od opće važnosti, nešto što se može znati a onda time i posjedovati. Dok su znanosti u svojim područjima izvojevale nužno izvijesna i općeprihvaćena znanja, filozofija to nije postigla usprkos naporima koji traju već tisućama godina. Nema nikakve sumnje da u filozofiji nema jednodušnosti u tome sto se definitivno saznalo. Ono što svatko nužno priznaje je uglavnom već postala znanstvena spoznaja i nije više filozofija.

Filozofsko mišljenje također nema karakter jednoga progresivnoga procesa kao što je to slučaj sa znanostima. I kao što bi Jaspers rekao mi jesmo otišli mnogo dalje od grčkoga liječnika Hipokrata ali bismo teško mogli reći da smo otišli dalje od Platona. Mi smo napredovali samo u pogledu materijala znanstvene spoznaje kojim se Platon služio. Međutim u samome filozofiranju možda smo jedva ponovno do njega stigli.

Mora ležati u prirodi same filozofije to što je svaki njen oblik za razliku od znanosti lišen jednodušnoga priznanja . Vrsta izvijesnosti koja se u njoj može steći nije znanstvena, naime nije ista za svakoga čovjeka nego je takva da se osvjedočuje u svakom cjelokupnom čovjekovom biću. Dok se znanstvena znanja tiču pojedinih predmeta za kojih ni u kom slučaju ne mora svatko znati u filozofiji je uvijek u pitanju cjelina bitka i bića koja se tiče čovjeka kao čovjeka – istina koja tamo gdje zasvijetli duboko potresa svaku znanstvenu spoznaju. Međutim razrađena filozofija je vezana za znanosti. Ona pretpostavlja znanosti u njihovome razvijenome obliku koje su one dostigle u odgovarajućem vremenu. Ali smisao filozofije ima drugo porijeklo. Prije svake znanosti ona se pojavljuje tamo gdje se ljudi bude iz drijemeža i sna vremena.

Grčka riječ filozof nastala je kao suprotnost riječi sofos. Ona označava čovjeka koji voli spoznaju za razliku od čovjeka koji je sebe nazivao znalcem jer je posjedovao spoznaju. Taj smisao riječi sačuvao se do danas. Bit je filozofije traženje istine, a ne posjedovanje istine . Filozofija znači biti na putu. Njena pitanja su bitnija od njenih odgovora a svaki odgovor se ponovno pretvara u novo pitanje . Ali to biti na putu je sudbina čovjeka. Biti na putu tražeći ili naći mir i savršenstvo trenutka. Svaka filozofija stoga same sebe definira svojim ostvarenjem. Što je to filozofija to se mora praktično okušati. Tada je filozofija u isti mah praktično sprovođenje žive misli i svijest o toj misli ili refleksija ili djelovanje i govor o tome djelovanju. Filozofija je prema svom predmetu spoznaja božanskoga i ljudskoga, spoznaja bivstvujućega kao bivstvujućega, nadalje prema svom cilju ona je učenje o tome kako da se umre, misaona težnja za blaženstvom, težnja da se postane sličan božanstvu, ona je najzad prema svome sveobuhvatnome smislu znanje nad znanjima, umjetnost nad umjetnostima, znanost uopće koja nije usmjerena niti na jedno pojedinačno područje.

Filozofija dakle treba samo sebe opravdati. Međutim to je nemoguće. Ona može samo da se obrati onim snagama koje u svakom čovjeku odista potiču na filozofiranje. Ona ne može da se bori, ne može sebe dokazati ali može sebe saopćavati. Ona ne pruža otpor tamo gdje je odbacuju i ne trijumfira tamo gdje je ljudi slušaju. Ona živi u jednodušnosti koja sve ljude može povezati onim što im je svima kao ljudima zajedničko. Ali je istina da filozofija progovara i kroz svoju tradiciju. Mi smo upućeni na tu povijesnu osnovu našega mišljenja ako želimo misliti svojom najjasnijom sviješću i ako mislimo misliti bitno. A sve drugo su iluzije.

Konačno bi trebalo reći da je gospodin Milić u ovoj svoj knjizi kao i u prethodnoj svojoj povijesti zapadne filozofije koja je objavljena na digitalnim knjigama iz Zagreba dotakao neka krucijalna filozofska pitanja i na taj način obvezao sve nas da sa potpunom odgovornošću pristupimo navedenoj problematici pri tome imajući na umu da je taj veliki posao oko periodizacije i sistematike filozofije zgotovljen, da se u pogledu prikaza filozofije i njenih sistema uglavnom reklo sve ono najbitnije i da je time dat vrijedan filozofski doprinos cjelokupnoj srpskoj filozofiji kao i filozofiji koja se njeguje na balkanskim prostorima i na tome golemome trudu zaista mu velika hvala.

Vrlo vjerojatno će sami studenti kojima su ove knjige i najpotrebnije biti mjerodavni suci ne samo zato što su mlađi nego i zato jer je predmet kojim se bave takav da pobuđuje svaku pažnju.

Zlatan Gavrilović Kovač

—————-

I za kraj: