Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Karla Schuhler – Njegrić
Bilješka o autorici:
Zaljubljenica u filozofiju i možda najmlađa gledateljica serijala o Drevnoj Grčkoj, kroz koje je upoznala Sokratovu, Platonovu i Aristotelovu misao, Karla Schühler-Njegrić je danas doktorandica poslijediplomskih sveučilišnih doktorskih studija iz oblasti filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Karlin put formalnog obrazovanja počinje u Makarskoj, gdje završava Jezičnu gimnaziju nakon koje upisuje studij predškolskog odgoja na Sveučilištu u Zadru, a potom i dvopredmetni studij filozofije i pedagogije na istom sveučilištu. Putovanje od Zadra nastavlja prema Frankfurtu, gdje je odvodi Erasmus+ Program, u sklopu koje tri semestra provodi na Goethe Sveučilištu Frankfurt am Main, gdje se primarno bavi izučavanjem njemačkog klasičnog idealizma.
Učesnica je brojnih seminara, znanstveno-stručnih skupova i konferencija iz oblasti filozofije, bioetike, demokracije, pedagogije, obrazovanja, umjetnosti i kulture.
Živi i radi u Zadru (za sada). Svijet promatra kroz flilozofsku perspektivu u svakom trenutku.
———–
Kontakt:
Kontakt: karlascuh@gmail.com
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
“Koje je boje zrak (1.dio)“; digitalne-knjige.com 2020
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic4.php
“Koje je boje zrak (2.dio)“; digitalne-knjige.com 2021
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic5.php
—————
Naslovnice knjiga:
———–
Kritike:
DIJALOG RAZIGRANIH JASTAVA
Metodološki konzistentno i sustavno obrađivanje neke teme polazi od pretpostavljene distance između autora i onoga što autor obrađuje. Ovaj tekst je zapis jastva jednog autora i jedne autorice, tu nema distance, ona se gubi u povijesti uvremenjene misli, koji nastaje iz dana u dan, bez namjere da prestane, jer ovdje nije riječ o nečemu što se može zgotoviti, učiniti konačnim i nepokretnim. Ovdje je riječ o zapisu misli koja se kreće iz sebe same, o jednom vidu teoretskog života koji smisao ne traži izvan sebe, nego ga otkriva u susretu s istom takvom misli koja ne pristaje da bude objektivirana. Knjiga je prikladno sastavljena od nastavka, ali ni nastavci u ovoj knjizi nisu objektivirani, oni i dalje proizvode lanac novih nastavaka koji žive izvan ove knjige s namjerom da jednom postanu neka druga knjiga, a potom treća i tako unedogled.
Prve rečenice legitimiraju Nikšu i Karlu kao autore koji nadilaze sve moguće dihotomije. Oni ljudski svijet ne promatraju niti kao metafizičko jedinstvo, niti kao metafizičko dvojstvo. Upit o tome može li misao dobiti temperaturu, nije upit o svođenju duhovne stvarnosti na materijalnu, kako bi se obranile fizikalističke postavke, to nije upit niti o negiranju materijalnog svijeta, nego upozorenje kako se naš svijet, ili onaj svijet kojega smo bez kritičke svijesti, na razini čistog posjedovanja smatrali svojim, radikalno mijenja.
Granice našeg svijeta su, uslijed koronakrize, svedene na granicu našeg jastva. Protjerani smo iz svijeta za koji nam je rečeno da je naš svijet, da je riječ o našoj državi, o našoj društvenoj slobodi, o našoj socijalnoj sigurnosti, o našoj demokraciji, riječju o svijetu koji je uistinu naš, barem su nam tako rekli. No koronakriza, karantena i čitav sustav zabrana, razbio je iluziju da smo mi bitni u tom svijetu, u toj državi i u tom društvu, mi smo prognani iz toga svijeta, zato što je taj svijet dobio, ni manje ni više, nego temperaturu. Misao koja je taj svijet mislila kao svoj svijet je također dobila temperaturu. U upitu o misli koja ima temperaturu krije se arhitektura izgnanstva iz kolektivnih zabluda i potreba da se svijet propituje u interpersonalnoj komunikaciji dvaju jastava – jastva koje je u svijetu države i društva poznato kao Nikša, odnosno jastva koje je u svijetu države i društva poznato kako Karla. Nikša i Karla prestaju biti posjednici svijeta, oni koji imaju nešto izvan sebe, i upuštaju se u proces mišljena vlastitog ‘ja’ i onog drugog ‘ja’ koje je sebi vlastito.
Iako iz teksta saznajemo informacije, primjerice o gradovima gdje se Nikša i Karla nalaze, saznajemo koji ih filozofi inspiriraju, kakav je njihov odnos prema patnji i smrti, ovo nije tekst o mjestima na kojima se umire, ovo je tekst o životu i ljubavi koja se rasvjetljava Prometejevom vatrom, Eutifronovom energijom, ali i pedagoškim obzirom Nikšine učiteljice Milke Staničić, koja je Nikšu poučila kako biti i ostati razigran, znatiželjan, otvoren, zahvalan i odgovoran. Odgovoran se ne može biti prema svijetu krutih pravila i ubijene znatiželje, nego isključivo prema vlastitom svijetu o kojemu baš mi živimo. Razumije se da taj svijet ne možemo posjedovati, jer smo se odlučili za jedan drugi posjed – za posjed znanja, ljubavi, znatiželje i odgovornosti.
U tom svijetu ima mnogih putova, ne možemo prijeći sve puteve, ali one na kojima se nalazimo trebamo propitivati, kako to Nikša naglašava, s poštovanjem, znatiželjom, spremnošću da dođemo do kraja, ali i da budemo zaustavljeni, odnosno, kako to Karla zahtijeva, dubokom sviješću da ne smijemo, zbog nekih autoriteta, poremetiti autonomiju vlastite osobe, odnosno mogućnosti da budemo autentični – prvenstveno prema sebi. Uistinu, nema strašnijeg scenarija od onoga kada sami sebi postanemo stranci. Tada smo poznati drugima, tada nas drugi imaju. Tada nismo.
Ukoliko bismo ponudili odgovor na pitanje, kakve je boje zrak, on bi nedvojbeno bio da je obojan bojom kretanja, te da su, upravo zbog toga, Nikša i Karla idealni putnici. Oni su se kretali u zapisu kojega čitamo, oni se kreću u zapisu kojega ćemo tek pročitati, oni kretanjem pomiču sve granice. Ovo je knjiga geografije slobode koja se usudila misliti granicu kako ne bi bila ničim ograničena, pa ni posjedovanjem granice. Granica nikome ni pripada, ona dijeli te tako otvara mogućnost da se zađe s onu stranu granice, ali i zarobljava one kojima su neke učiteljice i učitelji, neki autoriteti i državnici, neki generali i stožeri uništili znatiželju, odgovornost i zahvalnost. Srećom, Karli i Nikši je njihovo jastvo sazdano od znatiželje, odgovornosti, zahvalnosti i vječitog kretanja.
filozof Marko Vučetić, prijatelj 15. X. 2020.
——
Pogovor knjige
Za mene, život je stalna potraga za odgovorima. I to ne isključivo onim „velikim“, suštinskim, ontološkim… U životu tražimo odgovore i na manje „velika“ pitanja i postavljamo hiljadu „zašto“ da bismo pronašli tek poneko „zato“.
Da li nužno moramo nositi nečiji bubreg, rožnjaču ili srce da bismo rekli da su „drugi u nama“? Jesu li drugi u nama i samim time što su tu bili prije nas ili što su sada oko nas? Jesmo li mi mi ili smo drugi mi, replika na nečiju riječ, odgovor na nečije (ne)postavljeno pitanje?
Znati odgovor je bitno, ali postaviti pravo pitanje je možda još i bitnije. Jer, bez pitanja, nema promišljanja, nema dijaloga, nema pomaka. Nema odgovora. Nema ni početka ni kraja. Nema pokreta. Nema zvuka.
Želite li živjeti u svijetu tišine u kojem niko ništa ne pita? U kojem niko ne promišlja, ne argumentira, ne sluša i – možda čak i zauvijek – ćuti.
Karla i Nikša zasigurno ne žele, a svoje neželjenje dijele i sa svim čitateljima nastavka svoje – usuđujem se reći anahronične (ili je bolje reći: nostalgične?) – epistolarne esejistike koju upravo držite u rukama. I dok se njihove teme i misli često mimoilaze ili odlaze u posve različitim pravcima, tanane dodirne tačke, ipak, prožimaju ovaj tekst i izranjaju povremeno na površinu narativnog tkiva, pokazujući tako da je nit propitivanja ono što uvijek iznova povezuje i spaja ova dva filozofa. I ne samo njih dvoje, već i nas kao čitatelje neraskidivo veže za tekst pred nama, tjerajući nas da (raz)mislimo o svakoj temi, svakoj riječi, svakom razmaku i pauzi.
Tako, recimo, nalazimo na dijelove u kojima Nikša pita šta mjerimo vremenom, dok Karla pita tko piše povijest. Da, zaista: povijest mjerimo vremenom, ali kome dajemo za pravo i privilegiju da je piše? I tako se ova dva, naizgled banalna pitanja, zrcale jedno u drugom, postavljajući jedno novo pitanje i rađajući beskrajno veliki prostor za promišljanje odgovora.
Zato, otvorite ovu knjigu – ne da biste našli prave odgovore – već prava pitanja, počevši sa jedinim tako „običnim“: koje je boje zrak?
Naida Lindov
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
