Digitalnu knjigu “Moje godine”, Ive Mije Andrića, predstaviti ćemo vam uz pomoć predgovora knjige:
UVODNA ISPOVIJED
Nakon dugih premišljanja i bezrazložnih odlaganja, pod prijetnjom Alzheimera, zapisujem ova fragmentarna sjećanja na dane i godine koje sam proživio što u sreći i radosti, što u tuzi i žalosti. U sreći i radosti mnogo više i znatno duže. U tuzi i žalosti s vremena na vrijeme i tek toliko da me podsjete na teškoće koje svatko mora proći da bi osjetio snagu postojanja i ljepotu življenja.
Ovo što čitate nisam zapisao zbog sebe, već zbog onih koji su ovaj svijet ugledali ili će ugledati poslije mog odlaska. U prvom redu, zbog moje djece. Pa onda i zbog njihove. Na koncu, i zbog svih drugih koji su počašćeni rođenjem i nagrađeni blagougodnim životom.
Mene je vrijeme skoro već potrošilo. Ili, kako se u narodu kaže, pregazilo. Istanjio sam sve zalihe trajanja koje su me sljedovale i više se nemam čemu nadati. Ni dobrom ni lošemu. Dobro sam proživio i još ga se sjećam. Loše preživio i preturio preko glave i nastojim ga što prije zaboraviti. Ali… to teško ide. Mnogo teže nego što sam mislio.
Sve bolesti koje sam odbolovao i utjerao u kosti i pamet, stekao sam vlastim nemarom i grijehom. Kako čovjek stječe siromaštvo ili njegovu maćehu, bogatstvo. Sve što danas imam djelo je mojih ruku i uma. A sve što nemam, posljedica je vlastite nebrige i nepažnje koju sam nevješto skrivao od drugih. I od sebe samoga, kada to nije trebalo.
Prve bolesti zaradio sam noseći teret mimo svoje moći. Ne tjeran ni od koga, niti nagovaran od bližnjih. Vođen pogreškom koja se plaća, kako se plaća svaki dug s kamatama.
Kao danas, sjećam se dugih hladnih zima od sredine pedesetih godina dvadesetoga stoljeća kada sam, na povratku iz dobrnjske škole nosio klasuru kukuruzovinu iz njive Ječmište na njivu Plane, gdje se nalazila naša štala s kravom i teletom. Natovaren kao magare i znojem obliven, penjao sam se uz brdo Zajdilo, strmo kao konjsko čelo. Kretao sam se stopu za stopom, prteći snijeg stazom kojom nitko prije mene nije prošao, osim seoskih pasa i gladnih lisica. Dok sam se peo uz brdo, “kleo” sam mater što me rodila. U toj agoniji zamora mislio sam da je ona kriva mojim mukama, vještački stvorenim zbog prevelikog tereta za moja, odveć slabašna pleća. Pritom sam zaboravljao njezine prijekore da ne nosim više od pola svoje težine te da ne žurim kad nema potrebe.
Majčine savjete vezane uz posao nikada nisam do kraja slušao, niti sam ih poštovao kada bih obavljao konkretne poslove. Imao sam ih na umu kad bih tovario klasuru na leđa, ali mi se uvijek činilo kako mogu nositi više od onoga koliko sam težak. I to još uzbrdo, a ne samo po ravnom. Ili nizbrdo, što je puno lakše.
Naramak klasure donosio sam do košare i padao pljoštimice, zajedno s njim, u dubok cjelac snijeg. Kako stablo pada kada mu presijeku posljednju žilu koja ga veže s majčicom zemljom. Poslije sam dugo ležao znojan i zadihan, bez snage da utrnule ruke i ramena oslobodim od mokrog konopca urezanog do srži u kožu i meso. Molio sam Boga da se iz kuće pojavi majka te da me ona oslobodi ugnjetačkog tereta. Ponekad bi se to i desilo, ali bi mi tada njezina pomoć prisjela na muku. Kad bi me majka ugledalo znojnog i mrtvo umornog, korila me na sva usta, tražeći da drugi put pazim na sebe. Da se ne pretrpavam viškom tereta i da ne nosim više nego što mi snaga dopušta.
“Šta će mi klasura, a s njome i krava, ako ti duša na nos izađe.“
Ponavljala je majka nebrojeno puta tu rečenicu, trljajući mi ramena i noseći mokru školsku torbu sa koje se cijedio rastopljeni snijeg. Ispod mog kačketa slivali su se grašci hladnoga znoja, koji su se u tren pretvarali u ledene kuglice čim bi dotakli snijeg.
Ivo Mijo Andrić
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/andric14.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/
