Digitalnu knjigu “Barbarella”, Borisa Golića, predstaviti ćemo uz pomoć predgovora knjige:
Predgovor knjige BARBARELLA
“Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što mogu i mudrosti da razlikujem jedno od drugog”.
“Sve ono što te nervira kod drugih može te dovesti do boljeg razumijevanja samoga sebe.” – Carl Gustav Jung
“Tko nema seksa – govori o seksu, gladni razgovaraju o hrani, osobe koje nemaju novca – o novcu, a naši bankari o moralu.” – Freud
Izgleda da sam ja totalno krivo odgajan. Do nedavno nisam bio toga svjestan, ali od nedavno jesam. Jer nikako me nije odgojio ni vrtić, ni osnovna škola, ni gimnazija, ni ekonomski fakultet, ni socijalizam, ni partijski sekretar, ni profesor iz fizike, a ni kapitalizam. I mogu reći da me nitko nije pripremio na drastične promjene koje su slijedile nakon našeg oslobodilačkog rata, nakon naše pljačkaške privatizacije i nakon naše famozne pretvorbe. Izgleda da sam ja ostao zarobljen u filmovima “Barbarela” i “Posljednji tango u Parizu”. Izgleda da se ja ne mogu osloboditi tih filmova, pa nikako ne mogu prihvatiti naše predatorstvo, naš homoseksualizam, nebinarnost, biseksualizam i LGBTQ filozofiju. Jednostavno mi to ne ide od ruke. I pitam se zašto je to tako? Jesu li to atavizmi socijalizma, jer tada smo slobodno tukli homoseksualce u ime Che Guevare i Fidela Castra.
Pa sam tako i ja odlučio ići u Zagreb na povorku ponosa, a tamo ću naći nekog pedera kojeg ću izmlatiti na mrtvo ime, u ime Che Guevare i Fidela Castra. Samo ni to nije baš jednostavno, jer ja sam pod utjecajem: “Zločina i kazne”, pa me muči moja grižnja savjest, pa moram razgovarati s Perom, pa moram razgovarati s vračarom Leonidom. Jer želim se prilagoditi na mišljenje okoline, želim se prilagoditi na mišljenje javnog mnijenja, ali mi i sa tim ne ide od ruke. Jer ja se često pitam što istinski želim, a to nije u skladu s mišljenjem okoline i sa mišljenjem javnog mnijenja. Želim ući u vlastitu rutinu, želim da sve ide svojim tijekom, ali mi to ne uspijeva, jer ovaj današnji život je pun iznenađenja. Ja nešto planiram, a dogodi se posve drugo. A ja želim nekakvu ravnotežu u životu. Ne želim ja ništa neplanirano. I želim ići u Paragvaj, zbog toga što kažu da su tamo žene najzgodnije.
Citat o našem trenutnom stanju:
Želim proučiti naše duhovne, mentalne i emocionalne nakaznosti, naše izopačenosti i naše nastranosti. Ustvari proučit ću naše balkanske običaje, tradicije, izopačenosti, nakaznosti i nastranosti, naše anomalije, naša zlodjela ili nedjela. Jer što nas može približiti, zbližiti ili udaljiti od naših bližnjih nego naš primitivizam, rasizam i šovinizam? Što nas može približiti, zbližiti ili udaljiti, nego naše društvene neprihvatljivosti, nego naše sočno psovanje i vrijeđanje drugih i drugačijih. Jer mi se nismo udaljili dalje od prve faze Maslovljevih potreba ili smo se tome približili. Nama je na umu zadovoljiti potrebu gladi i potrebu seksa i ne vodimo mi brigu o ničemu drugom. A u vremenima koja nam stižu sve smo više gladni i sve je manje seksa u našim životima. A zašto je to tako, ja ne znam, ali da smo sve više frustrirani, da smo sve više bolesni, jesmo.
I što Biskupska konferencija i Crkva čine da nam prikrati muke i da olakšaju našim dušama put na ovom svijetu ili u čistilištu? Oni poskupljuju svoju uslugu za 40 % i sada misa zadušnica košta 10 eura. Pa se ja kolebam hoću li što imati s njima ili neću. Ili ću imati nešto s onima koji masovno bičuju grješnike i razapinju ih na križ na Filipinima. Kažu da je to i naša krvava katolička tradicija, ako se traži blagoslov, onda se mora otrpjeti i bičevanje i pribijanje na križ. Jer ne vjerujem ja našem premijeru kada nam on govori da nam je dobro, da mi zadovoljavamo svoje potrebe i nagone, samo mi ne znamo za to. Da mi imamo standard koje bi neke afričke zemlje poželjele. A mi smo toliko siromašni, da za ništa drugo mi nemamo ni novaca, a ni materijalnih dobara. A uvijek nam nešto nedostaje, nešto materijalno ili nešto seksualno. Uz to, naš premijer širi svoju demagogiju i svoje isprazne fraze da nam je i više nego dobro, da nam ništa ne nedostaje i da imamo dovoljno. A ne kaže li se da je seks osnovna potreba,
netko to kaže, a netko se toga stidi. Ali zato kada netko od HDZ – ovaca dođe u Austriju, odmah pita Austrijance:
“Gdje je ovdje najbliži bordel? Meni treba raspoložena žena. Ja imam potrebe i seksualne nagone.”
“A što je s nama ostalima, koji ne možemo ići u Austriju?”
“Baš nas briga za vas.”
Boris Golić
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: https://www.digitalne-knjige.com/golic57.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravo izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koje vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com