U vremenu ratnih zločina i ratnih zločinaca, koji nam se uporno pokušavaju nametnuti kao junaci kojima bi se svi mi trebali diviti i štovati ih kao božanstva, vrijeme je da se prisjetimo i Dragutina Tadijanovića i njegove pjesme po imenu “Može li čovjek”.
U toj pjesmi pjesnik nam postavlja jednostavno pitanje koje glasi: Može li se u susjedstvu ili u dalekoj zemlji ići s rukama krvavim do lakata i s nožem u zubima. A, k zvijezdama dizati pogled ljudskih očiju?
Odgovor na to pitanje naravno nije jednostavan. Ili je možda ipak jednostavan! Možda je čovjek sve manje čovjek i možda su neki ljudi sve manje ljudi. I upravo stoga svi mi bi se uz pomoć pjesnika i pisaca poput Dragutina Tadijanovića trebali potruditi da razmišljamo samo vlastitom glavom i ostanemo – ljudi.
Može li čovjek
Može li se slovima na papir
Prenijeti šum vjetra i pjevanje
Ptice u šumi, i srce
Slomljeno od boli?
Može li se u susjedstvu
Ili u dalekoj zemlji
Ići s rukama krvavim do lakata
I s nožem u zubima,
A k zvijezdama dizati pogled
Ljudskih očiju? Može li čovjek
Još uvijek da podnosi
Bijedu, poniženje, zločin,
I da se raduje pokoljenjima,
I da sluša šum vjetra
I pjevanje ptica?
Dragutin Tadijanović
Tko je bio Dragutin Tadijanović?
Dragutina Tadijanovića zapravo i ne treba posebno predstavljati jer o njemu najviše govore njegova djela. Ta djela su se svojom kvalitetom nametnula kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na Hrvatsku poeziju nastalu poslije drugog svjetskog rata. O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje stručne i najšire čitalačke publike te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga, no i to što su ga brojni kritičari nazivali “živim klasikom hrvatskog pjesništva” (Z. Zima), ili “pjesnikom-institucijom”(T. Maroević).
Svoj umjetnički put na neki način započeo je 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, gdje je kao učenik petog razreda gimnazije, počeo pisati pjesme. Svoje daljnje školovanje usporedno sa svojim umjetničkim načinom života nastavlja u Zagrebu na Gospodarsko-šumarskom fakultetu, gdje je nakon upisa vrlo brzo prešao na Filozofski fakultet, smjer povijest južnoslavenske književnosti i filozofija. Diplomu je dobio 1937. godine.
Pored fakulteta treba spomenuti i njegov radni vijek koji se odnosio na posao urednika službenog lista “Narodne novine”, zatim je neko vrijeme radio kao nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao urednik u knjižnici “Djela hrvatskih pisaca”, u Izdavačkom poduzeću “Zora”. Neko vrijeme bio je ravnatelj instituta za književnost JAZU-a i to sve do svog umirovljenja.
Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na dvadesetak jezika. Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Preminuo je u Zagrebu, 27. lipnja 2007. godine.
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
———————————-
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
