Na početku mjeseca lipnja, napustio nas je velikan aforističkog stvaralaštva Marinko Mijović. U devedeset trećoj godini časnog života otišao je u vječnost pisac koji je duže od pola stoljeća uveseljavao ljude vedrim dosjetkama i mudrim mislima kakve su u antička vremena zapisivali poznati grčki filozofi.
Marinko Mijović rođen je 1933. godine u Plavu, živopisnom crnogorskom gradiću smještenom uzPlavsko jezero. Tu je proveo djetinjstvo, a onda je otišao izvršavati školske i radne obaveze u drugim sredinama bivše države. Najveći dio života proveo je u Puli, gdje je zasnovao porodicu i dočekao zasluženu mirovinu. Nakon umirovljenja aktivno se posvetio pisanju aforizama, epigrama i kratkih misli, koje je objavljivao u listovima, časopisima i elektronskim medijima. Većina njegovog bogatog književnog stvaralaštva publicirana je u autorskim i koautorskim knjigama, almanasima, zbornicima i antologijama kod nas i u svijetu. Bio je jedan od poznatijih aforista čiji su radovi redovno uvrštavani u hrvatske, crnogorske, balkanske i evropske zbornike i antologije.
U deset autorskih knjiga objavio je više od 7000 aforizama, epigrama i drugih kratkih mudrih misli o životu, ljudima, društvenim pojavama i problemima koji su nas pratili i prate u dvadesetom i dvadeset prvom stoljeću. Sve je to vrijedni Marinko pažljivo promatrao, duboko promišljao i bilježio u svoj stvaralački notes, a onda pretakao u knjige dojmljivog sadržaja, koje čitaju i čitat će generacije ljubitelja vedre, mudre i dubokoumne misli. Posljednja u tom nizu je naša zajednička zbirka aforizama objavljena u decembru 2023. godine pod dvostrukim simboličkim autobiografskim i numeričkim naslovom „POSLIJE KRIZE 1933 – REZOLUTNO DOBA 1948 – ”
Od velikana aforističke misli Marinka Mijovića opraštamo se buketom njegovih aforizama:
Marinko Mijović: Aforizmi
***
I iskra nade rastjeruje mrak.
***
Put mu je bio trnovit, ali su drugi išli pred njim.
***
Dizao je ruku dok nije pao s nogu.
***
Najbolje je ne govoriti o najgorem.
***
Na kraju svi krivimo loš početak.
***
Ostavite nas na miru dok pričamo o ratu.
***
Slobodi ne treba oružana pratnja.
***
Mozgovi odlaze, prazne glave ostaju.
***
Narod se opametio. Zato neki lude.
***
Dimnjaka sve manje, a zagađenja sve više.
***
Zakoni se mijenjaju, rupe ostaju.
***
Bolje brnjica na usta, nego lisice na ruke.
***
Obilježite put kojim se dolazi k sebi.
***
Slijepa ljubav traje dok se ne progleda.
***
Problemi se rađaju i iz jalovog stanja.
***
Čekić udara i kad nije ukršten sa srpom.
***
Dobro ludi nikad ne mogu postati ludo dobri.
***
Koga uhvate u laži, drže ga u šaci.
***
Ne vjeruj ušima dok ne vidiš očima.
***
Za božju pravdu ne treba porota.
*****
II – iz knjige POSLIJE KRIZE 1933, Marinko Mijović, (Digitalne knjige, Zagreb, 2023.)
***
Čim vidim cijene – devalviram.
***
Svemu rastu cijene, osim praznim obećanjima.
***
Malo, malo, pa nas zadese veliki problemi.
***
Nekome je i malo dosta, a nekome nimalo nije dosta.
***
Funkcioner je onaj kome mozak ne funkcionira.
***
Prazna glava i praznovjernost se nadopunjuju.
***
Red nam kvari i ono između redova.
***
Glavinjao je sve dok nije zaglavio.
***
Usukao se otkad nije zasukao rukave.
***
Novac je mina koja ruši međuljudske odnose.
***
Vražja mater može biti i muškog roda.
***
Kad mu se ukazala Gospa, vidio je svog Boga.
***
Svi su izgledi da nam političari pokvare ugled.
***
Dok je Musa derao jarca, jarac se derao.
***
(Pri)silno napredujemo.
***
Preci su se borili protiv lanaca kojima se danas vežemo.
***
Vanjski neprijatelj je najopasniji kada dođe iznutra.
***
Čuvajmo se prijatelja koji su u službi neprijatelja.
***
Teže je izaći iz Balkana, nego ući u Evropu.
***
Njihov mrak nekima osvjetljava put.
***
Kod nas su i zviždači izviždani.
***
Pred izbore bi neke slike trebalo zalijepiti na stup srama.
***
Bolje je zasjesti, nego zaleći.
***
Bolje je da dignu ruke od nas, nego na nas.
***
Neki su tulumi gori nego zulumi.
***
Ljudi plitke pameti lako zabrazde duboko.
***
Tamo gdje svi prijete, nitko se više ne plaši.
***
Amerika zamijesila, Evropa ispekla, Balkan progutao.
***
Bolje se odmetnuti nego podmetnuti.
***
Djed je nosi Marksovu bradu, a unuk Isusovu.
***
I kad gleda svoja posla, doušnik viri.
***
Svetica je od njega napravila crkvenog miša.
***
Što je glava praznija, to je mržnje punija.
***
Za otkucavanje ljudi, dobio je sat s posvetom.
***
Ima sudaca koji istjeruju pravdu iz sudnice.
***
Kredit ga je načeo, a kamate dokrajčile.
***
U kradu je spas.
***
Pustio je bradu jer nema obraza.
***
Svatko želi biti primijećen, osim lopova.
***
Natovarili su nas i rekli: ‘E, Sad ste na konju’.
*****
—————
Napisao: Ivo Mijo Andrić
—————
Uredio, obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
