Digitalne knjige

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Ivana Seletković

Bilješka o pjesnikinji:

———–

Ivana Seletković je stekla BA (2008) i MA (2011) stupanj na Odsjeku za komparativnu književnost, i PhD stupanj (2016) na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Objavljuje tekstove (književna kritika, eseji, poezija) u časopisima u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji.

Područja njenog interesiranja su sociologija kulture, sociologija umjetnosti, sociologija glazbe, komparativna književnost, i društvena fenomenologija.

Kritike:

Nijaz Ibrulj

RECENZIJA RUKOPISA KNJIGE POEZIJE IVANE SELETKOVIĆ DLANOVI ZNOJNI OD ČEKANJA

Rukopis zbirke poezije Ivane Seletković: Dlanovi znojni od čekanja (eng.naslov: The Palms Sweaty Of Waiting) u kojem su pjesame raspoređene u nekoliko blokova: Tuga (I), Nestajanje (II), Musica Sacra (III), samo na prvi pogled ostavlja prostora čitatelju da formira jednu parcijalnu ili fenomenološku, nekonzistentnu i proturječnu sliku internalnih stanja i procesa koji iznose tu sliku iz autoricine Scripture Mentis. Ali rekurzivnost postupka u kojem se smjenjujuju ulomci kanonske tekstualnosti i muzička metafora traži stalno iznova čitanje u kojem se na koncu fenomenološka razina njenih pjesama pretvara u model poetske istine koji ima svoj početak i kraj, svoju emotivnu aksiomatiku i svoje racionalne konstrukcije ( racionalizacije).

U prvom bloku pjesama (I.Tuga) obuhvaćene su pjesame koje samo dopuštaju da iz njih probija nevidljiva ontologija tuge koja nije usmjerena na neki objekat strasti, nego, više od neposjedovanja stvari ili bića, ovdje su u pitanju objekti smisla egzistencije, njihovo odsustvo u poretku smisla ljudskih “veličanstvenih” efemerija! U pjesmi Umoriti se od voljenja najupečatljivije se pokazuje taj preskok od veličanstvenog ushićenja ka prozaičnoj efemeriji kojom se ono, za autoricu po pravilu, završava. U drugom bloku pjesama (II.Nestajanje) sakupljene su pjesame koje produbljuju mentalne metamorfoze koje skrivljuju aveti postojanja, iluzije i košmari u glavi, sve ono što se samo pojavljuje kao biće, a nije, sve što se samo čini kao istinito, a nije, sve što bi samo moglo biti, a neće nikada.

U pjesmi I sada jasno se vide dva dijela pjesme ili dva dijela jedne misli kako se ruše jedan u drugi: najprije oduševljenje, a onda pad u ništavilo! U trećem bloku pjesama (III.Musica Sacra) sabrane su pjesme koje zaista imaju u sebi najviše pustoši, i to one koju iza sebe ili pred sobom ostavljaju ideali koji propadaju u antitetičkoj i dihotomijskoj postavci koju autorica stvara iz pjesme u pjesmu. Sahraniti misli, umrijeti, otići, pobjeći, biti griješan, pokajati se, biti kažnjen, odustati od putovanja, …sve je tako jedna follia koja u sebi sadrži knjigu posrnuća, knjigu pokajanja i knjigu iskupljenja. Pjesma Vapaj grešnice samo u nekoliko redaka na drastičan način poveže sve konsekvence negacije i raspadanja jednog mogućeg ljudskog plana zasnovanog na konvencijama. Zapravo je značajan vokabular ove pjesnikinje povezan sa vokabularom klasične muzike u kojoj su muzički kanoni izmješani sa katehizmima koji su propušteni i neizrečeni upravo zbog muzike / glazbe!

Iz svega navedenog jasno slijedi da poezija Ivane Seletković nije optimistična konstrukcija ni vanjskih ni unutarnjih stanja ni događanja. Ona nije ni simplificirani izraz stanja duše; ovdje autorica jednostavno daje čitateljstvu na uvid kako stvari za nju izgledaju, kakvim ih ona čini. Percepcija čitatelja se neprekidno vraća na poeziju Ivane Seletković kao na tekst koji udaljenim označiteljima obznanjuje mentalnu scripturu u stihovima bez rime ali sa propozicijskim sadržajem: empatiju, strah, želju, očekivanje, nadanje, očajanje, tugu,…i istovremeno provodi racionalizaciju svih intenzivnih mentalnih stanja poetičkim okretom ka ironijskoj kontingenciji koju svako stanje, svaka emocija, svaka misao, ima u sebi od početka. Odsustvo rime u ovoj poeziji doznačuje da je iz nje odustan svijet koji bi se mogao postaviti u semantički sklad ili da kod autorice ne postoje apriorne forme semantičkih dvojnika koje bi uveseljavale čitateljstvo svojim ritmičkim pojavljivanjem, svojom fonološkom ili morfološkom ekvivalencijom i ekvivokacijom. Umjesto toga, pjesnikinja je toliko sposobna da racionalizira sva mentalna stanja i mentalna djelovanja izmišljenih ili stvarnih fenomenoloških jastava / sopstava, koja često nisu usklađena i međusobno se isključuju, da sve što podražajnim značenjima riječi dovede u raspad i disoluciju i dezintegraciju ponovo integrira jednom jedinom riječju i poveže u smislen poredak osjećanja i misli.

Poezija Ivane Seletković je duboko lična, iako u njoj nigdje ne postoji ontologija i epistemologija prvog lica. Nekada je hermetična i nedostupna onom tko nije spreman da čeka, ko ne zna čekati, ko ne zna ili ne može vidjeti iza riječi sjenke koje prave značenja njenog vokabulara, ko ne zna skrenuti pogled u stranu i za trenutak stvoriti logičku sliku svijeta koja lebdi nad njenim stihovima. A ta logička slika njene poezije sadrži puno konstativa koji nemilosrdno referiraju na nepostojeća stanja stvari i ne ostavljaju bilo što otvorenim u semantici mogućeg. To pruža izgled krajnjih, gotovih, kategoričkih prosudbi koje autorica ne ublažava i ne želi mijenjati.

Poseban kvalitet ove zbirke poezije Ivane Seletković je da se pjesnikinja odlučila na dvojezično izdanje svojih pjesama. Neke od njenih pjesama čak bolje zvuče na engleskom jeziku i za eventualnog izdavača ove zbirke sigurno će značiti dodatnu vrijednost.

Zbog svega rečenog iskreno preporučujem rukopis Ivane Seletković za objavljivanje.

Nijaz Ibrulj

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.