Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Jadranka Varga
———–
Bilješka o pjesnikinji
Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i od tad se nije zaustavila.
Zbirke njenih pjesama, nastajale su u dužem razdoblju i prožimaju cijeli njen život, okrećući je njoj samoj u jedinstven izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na internetu, odnosno na web stranici http://shadowofsoul.blog.hr da bi se nastavilo pisanjem i izvan gore navedene web stranice.
E-mail: shadowofsoul57@gmail.com
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
“Sjena duše“; digitalne-knjige.com 2011.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
“Predvorje bijele tišine“; digitalne-knjige.com 2012.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
“Gola žena“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
“Plesač na žici“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
“Na trgu ptica“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
“Duša anđela“; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
“Izbrisano lice“; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
“Moj tajni svijet“; digitalne-knjige.com 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php
“Kamen nije sam“; digitalne-knjige.com 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
“Oči pune zvijezda“; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
“Tajna bijelih snova“; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
“Glasnici”; digitalne-knjige.com 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/varga12.php
“Isus, ta vječna zvijezda sjajna“; digitalne-knjige.com 2018.
http://www.digitalne-knjige.com/varga13.php
“Ruža mog srca“; digitalne-knjige.com 2018.
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
“Skriveno u momentu smiraja“; digitalne-knjige.com 2019.
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
“Noć duše”; digitalne-knjige.com 2020.
http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php
“Bijeli put”; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php
Marioneta iz prošlih vremena; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
Priče iz noćnih tišina; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
Zašto bijeli ljiljani sanjaju?; digitalne-knjige.com 2022.
http://www.digitalne-knjige.com/varga20.php
Svjetlo mog života (Mama i Tata); digitalne-knjige.com 2022.
http://www.digitalne-knjige.com/varga21.php
Sablasno bludno; digitalne-knjige.com 2023.
http://www.digitalne-knjige.com/varga22.php
Moje tišine; digitalne-knjige.com 2023
http://www.digitalne-knjige.com/varga23.php
Oslikana poezija; digitalne-knjige.com 2024
http://www.digitalne-knjige.com/varga24.php
Crno srce; digitalne-knjige.com 2024
http://www.digitalne-knjige.com/varga25.php
Moje slutnje; digitalne-knjige.com 2024
http://www.digitalne-knjige.com/varga26.php
Odjeci iz tame; digitalne-knjige.com 2024
http://www.digitalne-knjige.com/varga26.php
———–
Naslovnice knjiga:
———
—————
Zajedničke zbirke poezije:
Njene pjesme dostupne su i u pet zajedničkih zbirka poezije:
———–
“Poezija svemira”, Željke Košarić – Safiris, Jadranke Varge i Dr. Zlatana Gavrilovića Kovača,zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2018
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
———–
“Kapi rose”, Anđe Jotanović, Željke Košarić – Safiris, Tanje Repinac, Jadranke Varga i dr. Zlatana Gavrilovića Kovača, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
———–
“Eho poezije”, Jadranke Varge i Ivana Dragičevića, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
———–
“4 maštovite duše“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković i Jadranke Varge, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019
http://www.digitalne-knjige.com/mastovite.php
———–
“Srca puna ljubavi“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković, Jadranke Varge, Mire Orlić, Snježane Segnan, Snježane Spasojević, Tanje Repinac, Tatjane Jedriško Pančelat i Tee Slama Žigman, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2020
http://www.digitalne-knjige.com/srcapunaljubavi.php
———–
Naslovnice knjiga:
————————–
Intervju – Jadranka Varga
Naš intervju s pjesnikinjom Jadrankom Vargom, moći ćete pročitati
ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:
https://digitalne-knjige.com/?p=1562
———
RECENZIJA ZBIRKE “ODJECI IZ TAME” – JADRANKA VARGA
Jadranka Varga i njezino spisateljstvo dosežu sam vrhunac hrvatske književnosti! Riječi kojima vrlo vješto barata, izrazi kojih se ne libi koristiti – kako bi dočarala bol, tugu i nostalgiju za minulim, jednostavno bivaju nevjerojatnima!
Upoznavajući autoricu kroz njezine stihove, sve sam više uvidjela sličnost sa svojim stvaralaštvom. Obje duboko proživljavamo cijeli dijapazon emocija. Poniremo do samoga dna, uzdižući se kao Fenix iz pepela, jer nas naše kreativnosti, čuvaju i prate u stopu. Mnoštvo je pjesama koje sasvim jasno aludiraju na gotički stil, onaj prekrasan spektar tamnih boja, ujedno neobičnih simbola. Potrebno je pomno se zadubiti u njezine stanke gdje se najčešće, najviše pročita između redova.
Autorica više puta umire i rađa se, neprestano propitkuje samu sebe, vlastite odluke, istovremeno proučavajući bližnje. Zbirka je nabijena čežnjom, agonijom nekih prošlih vremena. Ljudi nam mogu postati najljepša i najgora uspomena, najviše ovisi o njima samima. Na spisateljici je zadatak da taj dio pretoči u nježne i meke strofe, vrlo dubokoumne, a opet blage, pune sućuti i samilosti.
Jadranka, neminovno, jest, empatična gospođa, nastoji pomagati svojim čitateljima – da zajedno prebrode teške trenutke. Suosjeća i poistovjećuje se s njima. Povezuje se s drugima, na njoj, evidentno osebujan i uspješan način, odnosno, pisanjem sjajnih knjiga.
Sigurna sam da ćete ostati bez daha, upijati svako slovo – poput mene te naposljetku, ostati očarani, njezinim magičnom svijetom. Ondje, ipak, caruje ljubav! Doduše, možda mračnija nego kod drugih, ali svakako prelijepa, na svoj elokventan način.
Nemojte propustiti ovo senzacionalno, remek-djelo, jer vjerujte mi, ovakvo što se rijetko viđa!
S izrazitim poštovanjem…
Lorena Vojtić, spisateljica – kreatorica 10 knjiga – Osijek, 5.10.2024.
———
RECENZIJA 27. ZBIRKE POEZIJE “ODJECI IZ TAME” JADRANKE VARGA
Nalazimo se pred 27 zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga„Odjeci iz tame“. Dok sam čitao ovu, zbirku cijelo vrijeme sam imao ideju da autorica izlaže osnovne pojmove ljudske prolaznosti u vremenu teške tjeskobe i svjetskog stradanja. Mi smo onemogućeni u putovanju životom i trenucima koji dolaze i prolaze i koji nas ostavljaju s dubokim spoznajama o prolaznosti života. Toga svega više nema, nego se sve rastura u tisuće i tisuće situacija, stanja, odnosa, lutanja i zalutalosti, sukoba i smirenja, jer ono što se traži i ono što treba da važi je samo ono individualno, ono subjektivno kao centralno mjesto na kojem se ispoljava duševnost i njena primjenjivost.
Otuda u djelu naše pjesnikinje ima mjesta za sve prolazno, za sva životna područja i sve životne pojave,najveće i najmanje, najuzišenije i najneznatnije, za moralno i za nemoralno, za dobro i za zlo. Tako se i pjesništvo, ukoliko više postaje svjetovno, sve više odomaćuje, naročito u prolaznostima svijeta i života, s njima se zadovoljava, pribavlja im potpunu vrijednost te se onda dakako i pjesnik ugodno osjeća u njima.
Znači, prikazuje se jedno raspadanje pjesništva i pjesničke umjetnosti, jer se na jednu stranu stavlja realna stvarnost, sadržaj običnog svakodnevnog života koji se više ne poima u njegovoj supstancijalnosti u kojoj on sadrži moralnost i božanstvenost, već u njegovoj promjenjivosti i konačnoj prolaznosti .
Mnogi su se pitali o toj prolaznosti našega života pa su onda govorili i pisali o važnosti življenja u sadašnjem trenutku za razliku od onih pjesnika koji su u životnom putovanju vidjeli samo buku i bijes koji ništa ne znače, naime da je naša prolaznost neizbježna, ali da sami stvaramo vrijednost u svakom danu. Često gubimo voljene osobe ili se osvjedočujemo o karakteru njihovom, mijenjamo se i sami tijekom vremena i suočavamo se s izazovima drugačijeg života.
Čitav svijet nam se ljulja u našem razvijanju svijesti o vremenskom trenutku koji nas podsjeća na ljepotu svakodnevnice, jer je ta svakodnevnica drugačija, brutalna,siva, hladna, neugodnai otuda sva drama našeg pokušaja da izražavamo ljubav prema drugima, da govorimo voljenima koliko su nam važni, koliko nam je važna ljubav, suosjećanje i razumijevanje u našim svakodnevnim odnosima sa ljudima. Međutim, kao takva, prolaznost našeg života je neizbježna stvarnost, ali to nikako ne znači da je naš život bezvrijedan. Naprotiv, ona nas potiče da cijenimo svaki trenutak našeg života, jer je sam život dragocijeni Božji dar, a na nama je da taj dar učinimo mogućim čineći svaki trenutak vrijedan pamćenja.
dr Zlatan Gavrilović Kovač, politički književnk, filozof, klinički pedagog, urednik na radio-postaji i pjesnik, 21.9.2024., Adelaide, Australija
———
RECENZIJA 26. ZBIRKE POEZIJE “MOJE SLUTNJE ”, JADRANKE VARGA
Nalazimo se pred 26 zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga naslova“Moje slutnje”. To je, zapravo, zbirka pjesama u kojima se problematizira odnos među ljudima ili bolje odnos autorice s ljudima s kojima je imala ili neprijatnih iskustava ili pak sa ljudima koji su odgovarali njenim intencijama.
Znači, ovdje autorica ne nalazi osakaćena stvorenja da tako kažemo koja su u izvjesnoj relaciji spram nje, nego i susreće i one ljude koji posjeduju vrijednosti koje se vole i kojima se može diviti, a to je prije svega konkretni čovjek i njegova šutnja. Ta je šutnja istovremeno i njihovo siromaštvo i njihovo bogatstvo.
Postoji za njih samo jedna jedina raskoš, a to je raskoš ljudskih odnosa. Iz toga shvaćamo da u ovom ranjivom svijetu sve što je ljudsko i samo ono što je ljudsko dobiva gorući smisao. Zato je međusobno prijateljstvo ljudi snažno neprolazno istinsko bogatstvo koje krasi čovjeka među kojima svaka individualna duša najbolje osjeća svoju moć i svoje granice, a to će reći svoju djelotvornost i to osjećanje moći, snage, ali i granica naše duše.
Ta spoznaja ove pustinje, našeg ropstva u svijetu koji nije svagda dobronamjeran je jedna spoznaja koja nastaje iz same slobode čovjeka koji nije zaboravio da se nada i koji u paklu svakodnevice pronalazi smisao svog vlastitog kraljevstva. Tu čovjek nije stranac koji izgara u jednoj filozofiji apsurda, a tim sam povodom prije mnogo vremena pisao:
“Ja osuđujem Stranca, njegovu neodređenost, njegovu intelektualnu i moralnu bijedu, ali ne kao državni tužitelj kojem je vrhovni princip pravo i država niti kao svećenik kojem je vrhovni princip Bog za kojeg kažu da je Bog laži.
Ja osuđujem Stranca onda kad otkrivam da ne posjeduje i da ne shvaća temeljnu elementarnu spoznaju – Istinu – da na ovom svijetu ne živi i ne djeluje sam, kao jedino biće u svijetu svih bića, jer čovjek nije sam.”
Odatle živjeti ne znači učiniti da živi apsurd. Učiniti ga da živi, znači prije svega promatrati ga i razumjeti da postoji nesvodivo i strašno u čovjekovom srcu koje podstiče, naprotiv, sam život, a odatle i jedna sloboda čovjeka, a to je sloboda duše i sloboda akcije.
Ako svijet poništava moje izglede na vječnu slobodu, on mi naprotiv vraća i veliča moju slobodu djelatnosti, akcije, praktičkih postupaka koji nisu lišeni nade i budućnosti, a to znači uvećanja čovjekove raspoloživosti i mogućnosti. Misliti na sutra to znači postaviti sebi cilj, imati svoje naklonosti, a sve ovo pretpostavlja jednu vjeru u slobodu čak ako se ponekad uvjerimo da je ne posjedujemo.
U tome vidim veliku vrijednost ove zbirke poezije koja je kao i ostale zbirke naše autorice ispunjena jednom fundamentalnom vjerom u sutra, u budućnost, točno prema riječima Novog zavjeta da na kraju ostaje vjera, ufanje i nada, ali da je od svih vrlina najveća je ljubav.
dr Zlatan Gavrilović Kovač, politički književnk, filozof, klinički pedagog, urednik na radio- postaji i pjesnik 16.5.2024., Adelaide, Australija
———
RECENZIJA 25. ZBIRKE POEZIJE “CRNO SRCE” JADRANKE VARGA
Evo, nalazimo se pred 25. zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga naslova “Crno srce”. To je i dalje poezija u pravcu kardinalnih egzistencijalnih pitanja koja je u biti realistička, jer izlaže problematiku takvih ljudskih i duševnih kategorija kao što su neosjetljivost čovjeka, strepnja i nemir pred nepoznatim, o boli, strahu, praznini ili tuzi čovjeka zbog gubitka ili neispunjenih snova. Ja osobno mislim da se fundamentalna teza ove zbirke sastoji u jednoj ideji koja potječe još iz srednjovijekovne teologije, a koju autorica najbolje izražava stihom:
“Neosjetljivost ljudskog pogleda dolazi iz njegovoga srca.”,
jer se ovdje naspram univerzalne racionalnosti suvremenog svijeta “srce” razumijeva temeljnom duševnom odrednicom kao i smislom čitavog ljudskog bitisanja, razumijevanje srcem, dakako, naspram objašnjenja razumom.
Tema je paskalovska kako ja vidim stvari, jer se ovdje pita o tome da li je dovoljno pretpostaviti građanski optimizam i racionalizam kao apsolutne vrijednosti, jer se ovdje postavlja pitanje smisla i spasa čovjekovog života. Dakle. izbavljenje suvremenoga čovjeka nije u prirodnom poretku stvari, nego u subjektu, čovjekova sudbina nije određena nekom objektivnom moći normi, već je ta sudbina određena u duši samog čovjeka.
Znači, nema nikakvog prirodnog morala, nikakovog racionalnoga uvida u svjetsko-povijesno zbivanje, nikakvog ubjedljivog dokaza Boga, ali postoji naša grozničava potraga za smislom i za Bogom. Činjenica smrti čini tu dilemu neizbježnom. Znači, ovdje Bog nije stari židovski Bog niti Bog iz kartezijanskih meditacija kakve nalazimo kod Descartesa, na primjer. To je Bog izbavljenja duše, Bog kojeg osjećamo srcem, a ne u razumu. Stoga je on Bog kršćanske milosti, a ukidanje nerazrješivih proturječnosti čovjekovog života u Kristovoj milosti pravi je smisao religije. Ona je ta koja treba postati izvjesnost srca i time izbavljenje, a za osjećaje ili za srce znamo već od Kuzanskoga, jer se život koji se kreće u beskonačnom progresu bez srca pokazuje kao totalno besmislen.
Srce nije ništa drugo, nego nositelj želje čovjeka za smislom. Dakle, ovdje se iskazuje jedno faktičko stanje stvari, naime, da negdje realno egzistira jedan subjekt, jedan čovjek koji istrajava u nesavladivoj transcedenciji u odnosu na život i ja osobno mislim da je to glavna ideja ove zbirke poezije, ali i ranijih zbirki naše autorice kao što mislim da je to i najveće njihova vrijednost – ta jedna potraga za Bogom koja ima smisla, jer život čovjeka obogaćuje i ispunjava izvanrednim vrijednostima
dr Zlatan Gavrilović Kovač, politički književnik,
filozof, klinički pedagog, urednik na radio-postaji pjesnik
9.1.2024., Adelaide, Australija
———
„BIJELI PUT“ JADRANKE VARGA
Ovo je 17. zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga, naslov „Bijeli put“, isto kao i jedna pjesma u zbirci koja je posvećena autoričinom psiću koji se zove Maša, od milja nazvana i Mašenka. Ta je curica udomljena, jer bi bila napuštena, a sa vremenom je postala obiteljska ljubimica i veliki dio autoričinog života i odnosi se na brigu oko nje.
Dakle, centralna tematika ove zbirke je neka posebna autoričina osobna usamljenost u sebi i načini, da se ta usamljenost prevlada u našem svakodnevnom životu i bivstvovanju. Kao takva, ova poezija je egzistencijalnog karaktera, ali mislim da je većina djela koje je autorica napisala baš takva, uostalom zar poezija može biti drugačija, nego egzistencijalna?
Za ovu poeziju opet vrijedi, da iznosi naše ideale o svijetu, životu, čovjeku, a to je oblik ljudskog dovršenja ili čovjekove mogućnosti koji pokazuje kako je ljudska misao krhka i da se u stvarnosti ne može ostvariti, ali nas ti ideali vode. Na našem putu oni su kao signali na moru, kao svjetionici, dok plovidba još traje u prostranstvu sveobuhvatnoga. Mi doduše stalno pokušavamo dohvatiti ono što je najbliže i to rukovodeći se svojim idealima, ali mišljenje o sveobuhvatnom proširuje taj prostor, tu beskrajnu morsku površinu. Zato bit čovjeka ne leži u idealu koji se može fiksirati, nego samo u njegovom neograničenom zadatku, čije ispunjenje biva u realnoj životnoj situaciji i realnom svakodnevnom iskustvu.
Bit čovjeka se, dakle, ne otkriva u nečemu što je zatvoreno, u onome što se može tobože saznati, ona se ne iscrpljuje niti u cjelokupnosti njegovog postojanja kao što je to svijest ili njegov duh, nego je on sve to i on iščezava ili propada kada bilo koji od ovih elemenata ili načina njegove biti otpadne ili iščezne, a poezija je ovdje kao jedna naša sposobnost, da probudimo vlastita sjećanja preko kojih se vraćamo fundamentima, onoj nekoj skrivenoj dubini koja se osjeća u velikim trenucima, prožimajući sve načine sveobuhvatnog preko kojih naše biće dobiva na sigurnosti i izvijesnosti.
Schelling je to nazvao našom „znanošću koja je slična stvaranju svijeta“ kao da smo svim svojim bićem bili prisutni u poretku svih stvari i kao da je ono iščezlo u skučenosti našeg svijeta. Mi tonemo u bezdan sveobuhvatnoga i beskrajnoga. Kao takvi mi stojimo usred ništavila, a možemo osjetiti vlastito sebstvo jedino, ako smo sami pri sebi, a to znači da je uočavanje ove širine i dubine bezdana beskrajnoga moguće ukoliko izaziva sposobnost našeg unutrašnjeg promatranja i spremnosti za život, jer je i jedno I drugo moguće, kaže Jaspers:
„U supstancijanome gubljenju sebe opažam ništavilo. U činjenici što sam sâm sebi poklonjen, opažam obilje sveobuhvatnoga. Niti jedno niti drugo ne može se iznuditi. Voljno mogu biti samo pošten, mogu da se pripremim za životnu avanturu i mogu da opominjem, ukoliko stvari nisu pravo. Ako mi ništa ne dolazi u susret, ako ne volim na primjer i ne poklanjam ljubav, ako se posredstvom moje ljubavi ne javlja ono što jest i ako se u tome ne ispunjava moja bit, onda ja postajem samo postojanje koje je upotrebljivo kao materijal.“
Medutim, čovjek nije samo stredstvo, nego je i konačni cilj, a to znači da se čovjek koji stvara nalazi pred dvostrukom mogućnošću , pod stalnom prijetnjom od ništavila i želje za vlastitim samoostvarenjem i to je, rekli bismo, krajnja poruka ove zbirke pjesama koje su jednostavne, obične, svakodnevne, a kao takve i sveobuhvatne i duboke.
Na tome autorici duboko zahvaljujemo.
dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik Adelaide, 02.11.2020.
———
—-
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
