Predstavljamo vam pisce i književnike: Roman Safner

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Roman Safner

———–

Bilješka o piscu:

Roman Safner rođen je 1952. godine u Zagrebu, a potom je dio svoje rane mladosti proveo u Gospiću. Od petog razreda osnovne škole ponovno je u Zagrebu gdje završava osnovnu školu, opću gimnaziju (VII) i Agronomski fakultet. Nakon diplomiranja na Agronomskom fakultetu zasniva radni odnos kao asistent.

Na istom Fakultetu stječe zvanje magistra znanosti, a potom i doktora znanosti. Sukladno znanstvenom i nastavnom napredovanju godine 2012. izabran je u redovitoga profesora u trajnom zvanju. Sudjelovao je u brojnim međunarodnim i nacionalnim znanstvenim, stručnim i primijenjenim projektima i istraživanjima te samostalno i/ili u koautorstvu objavio desetke znanstvenih i stručnih radova te članaka u časopisima.

Koautor je na knjigama iz ribarstva (Treer i sur. (1995.): Ribarstvo, i Treer i sur. (2001.): Modeli malih obiteljskih ribnjaka,) i lovstva (Grupa autora (2004.): Lovstvo, i Grupa autora (2016.): Osnove lovstva), a u vlastitom izdanju je objavio dvije slikovnice za ribiče početnike (Kako sam se upecao na ribolov, 2012., i Kako sam savladao nove ribolovne tehnike, 2013.) te jednu za lovce (Zašto hoću biti lovac, 2016.).

Obje slikovnice za ribiče trenutno su dostupne na web stranicama i stranicama HŠRS-a. Koordinator je i/ili suradnik brojnih modula na dodiplomskim, diplomskim, specijalističkim i doktorskim studijima.

Na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu vodio je lovstvo i kinologiju te bio vanjski suradnik na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebe za predmet Život u prirodi i vještina preživljavanja, na stručnom studiju za izobrazbu trenera.

Mentor je i/ili član Povjerenstava brojnih završnih, diplomskih, specijalističkih, znanstvenih magistarskih i doktorskih radova. Član je brojnih Odbora i Povjerenstava kako unutar Agronomskog fakulteta tako i izvan matičnog fakulteta.

U mjesecu veljači 2017. godine autor je obilježio svoj 65. rođendan što je sukladno odluci Vijeća Agronomskog fakulteta godina obveznog odlaska u mirovinu. Zahvaljujući autorovom zvanju i zanimanju čin odlaska nije vezan s datumom rođenja već s 01. listopadom, tj. početkom nove akademske godine 2017./2018.

Sumirajući protekle radne godine autoru je posao nedvojbeno uz sve profesionalne izazove, napetosti i brojne neprospavane noći pružao pregršt zadovoljstva i radosti.

Odlaskom u mirovinu uz hobističko pisanje proze i poezije iz domene aktualne svagdašnjice sublimirao je svoje znanstveno nastavno iskustvo pripremivši materijal za novu knjigu naslova „Zeleno lovstvo – zaštita okoliša i očuvanje prirodne ravnoteže“ koja je realizirana u nakladništvu Školske knjige, a promovirana na Interliberu 2022. godine (Zagrebački velesajam od 08. do 13. studenoga 2022.).

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka proze; “Kronologija jednog vremena – proza“: www.digitalne-knjige.com, 2024.

http://www.digitalne-knjige.com/safner.php

Zbirka poezije; “Kronologija jednog vremena – poezija“; (2024) digitalne-knjige.com.

http://www.digitalne-knjige.com/safner2.php

“Usud hrvatskoga lovstva”; (2024) digitalne-knjige.com.

http://www.digitalne-knjige.com/safner3.php

—————

Naslovnica knjige:

—————

Kritike i recenzije:

PRIPOMENA

Usud – 1. ono što je unaprijed određeno; sudbina, udes, kob 2. (Usud) mit. biće iz narodne bajke koje određuje čovjekovu sudbinu (Anić V., 1998)

Naslov kompilacije (Usud) koji je upravo pred Vama sukladan je tradicionalnom lovačkom pozdravu „Dobra kob“. Prema Aniću (1998) usud i kob su sinonimi, tj. riječi istoga značenja. Iako se radi o sinonimima među koje spadaju i udes i sudbina za naslov je odabrana upravo riječ usud koja sukladno autorovoj osobnoj percepciji ulijeva nadu da je Usud – mitsko biće koje određuje čovjekovu sudbinu – na strani hrvatskoga lovstva.

Bez obzira na različitost pojedinačnih promišljanja nedvojbeno je da se ulaskom u EU postavljaju novi/drugačiji kriteriji političkih, socijalnih, ekonomskih i inih odnosa u Republici Hrvatskoj. Dakako da će u tim promjenama proporcionalno sudjelovati i naše lovstvo. Neizvjesnost tih promjena dostatan je razlog za podvlačenje crte ispod učinjenoga kao i za pogled u retrovizor osobnog vizionarstva. Ponukan tom idejom autor je prikupio neke svoje članke objavljene u lovačkim časopisima (Lovački vjesnik, Dobra kob, Glas lova i ribolova) te ih u ovom sabranom izdanju nudi na uvid svekolikoj javnosti u tri poglavlja, tj. tri zasebne cjeline. U prvi dio su uvršteni članci objavljeni do ulaska RH u Europsku uniju i naslovljen je 1.Usud hrvatskoga lovstva do ulaska u EU. Drugi dio naslova 2.Usud hrvatskoga lovstva nakon ulaska u EU obuhvaća razdoblje od ulaska RH u EU do autorovog umirovljenja, a treći naslova 3.Dodatak od umirovljenja do današnjih dana. Kao niti onda kada su nastajali objavljeni članci nisu niti naknadno lektorirani niti stručno recenzirani. S današnjeg motrišta neki od njih svakako bi bili drugačije napisani i/ili barem prerađeni i dopunjeni novijim suvremenim spoznajama. Unatoč toga je sigurno da se glavna misao, tj. bit iznesenih misli ne bi uopće ili barem ne bi stubokom mijenjala.

Tekstovi u prve dvije cjeline su nastajali i objavljivani u vremenskom periodu od godine 1996. pa zaključno do mjeseca listopada 2017. godine kada je autor službeno poslan u dobnu (starosnu) mirovinu. U Dodatku, trećem poglavlju/odlomku ove knjige prikazani su tekstovi nastali nakon odlaska u mirovinu do trenutka pripreme knjige za objavljivanje. Iako neki tekstovi s danom ulaska RH u EU (1. srpnja 2013.) još nisu bili objavljeni već su bili predani u redakcije i prihvaćeni za tisak te niti na njima nije bilo naknadnih promjena, dopuna niti ispravaka. Eventualna razlika između ovdje prikazanog izvornog i u časopisima objavljenog teksta isključivo je u domeni ovlasti glavnih urednika, a bez autorovog prethodnog uvida u njihov konačni izgled.

Cijeli materijal je složen kronološkim redom kako je i nastajao. Odabrani su oni tekstovi iz kojih se može iščitati autorova vizija suvremenog lovstva uz konkretne prijedloge i sugestije za postizanje zamišljenih dosega. Kako u domeni očuvanja biološke raznolikosti i zaštite prirode tako i s motrišta uspješnog/profitabilnog gospodarenja obnovljivim prirodnim bogatstvom (divljač). Iako u sklopu različitih tema neki dijelovi pojedinih članaka su gotovo istovjetni jer su tekstovi pisani za različite časopise, a nakana je bila da izneseno promišljanje stigne do što većeg broja zainteresiranih. Takav pristup ukazuje na konzistentnost stavova i svakako na autorov stil pisanja. Budući da je pitanje „istine“ , unatoč epiteta „oštro pero“, pitanje osobnog pogleda na opisana događanja tek će vrijeme pokazati da li je autor bio u pravu ili je bio loš vizionar. Eventualne trenutne promjene koje će diktirati novo europsko zajedništvo zasigurno neće biti razlog niti likovanja niti sumnje u vlastita promišljanja. Za njihovu globalnu valorizaciju trebat će još puno, puno više vremena. Kako je to izgledalo kronološki pročitajte u nastavku.

Roman Safner

————

PRIPOMENAK

Stare mudrosti nas upućuju da je nemoguće kamen dva puta baciti u istu rijeku jer i ta rijeka je poput našeg života u stalnoj mijeni. I ona je u svakom trenu drugačija, nova, ne prepoznatljiva. O tome što se, kako i zašto u treptaju oka promijenilo samo je njoj znano i stalni povod za golicanje mašte. Naša imaginacija da mi trajemo duže, da su promjene na i u nama sporije samo je alibi kojim hranimo vlastiti ego i podržavamo uvriježene zablude. Stoga je svaki trenutak koji zna trajati kao vječnost ili proletjeti u času neprocjenjivo vrijedan, neponovljiv i prolazan.

Dinamika te naše prolaznosti zabilježena u proživljenom trenutku kao isječak iz svagdašnjice samo je kronologija jednog vremena iz rakursa strpljivog notara/bilježnika amatera. Mada su takve zabilješke bremenite subjektivnošću autora i njegovim osobnim poimanjem svekolikih zbivanja vrijedan su doprinos nekim budućim analitičarima u iznalaženju povijesnih činjenica lišenih aktualnih direktiva i ideologija u vrijeme svoga nastajanja. Ukoliko vođenje takvih zabilješki predstavlja zadovoljstvo, u neku ruku hobi i/ili profesionalnu deformaciju potrebe za pisanjem, motivacija je vrlo intenzivna, jasna i nedvojbena.

A izbor teme i forma pisanja spontana je i nenadana inspiracija potaknuta stvarnim događanjima u realnom vremenu i prostoru. U konkretnom primjeru obično je to reakcija isprovocirana javnim pranjem mozga i učestalim otkrivanjem tople vode. Većina takvih zapisa uglavnom nikada ne ugleda svjetlo dana i ostaje samo osobna zadovoljština uglavnom samozatajnog autora. Poput nikad završene priče i takva osobna zadovoljstva način su i metoda ekspresije unutarnjeg mira/nemira s ciljem relaksacije i traženja predaha u kaotičnoj (zbrkanoj, ispreturanoj) kolotečini ovozemaljskog života. Sukladno trenutnom nadahnuću i momentalnoj inspiraciji kao vrhunskoj motivaciji zabilješke su ovjekovječene i u prozi i u poeziji. Dakako da se ne radi o pokušajima profesionalnog literarnog izričaja već o pukom amaterskom preslagivanju vlastitih misli, asocijacija i osjećaja. Poezija je pisana iz „ruke” i bez gramatike ostavljajući svakome na volju samostalno raspoređivanje velikih i malih slova, zareza, točaka, tj. interpunkcija ili znakova kojima se u pisanome tekstu odjeljuju rečenice i rečenični dijelovi. Ukupnost odlika koje čine tekstove prepoznatljivim, tj. način izražavanja je autorov stil pisanja, a što uključuje i karakterističan odabir i način uporabe stvaralačkih postupaka i stilskih izražajnih sredstava u oblikovanju teksta.

Prepoznatljiv stil izražavanja uz epitet osebujnosti prati autora cijelim tijekom njegovog profesionalnog stvaralaštva. U službenim tumačenjima osebujnost je sinonim za neobičan, svojstven, osebujan, originalan, čudan. Drugačiji od ostalih, ne isti kao što je obično izvornik. Izričaj s osobnošću i sa svojstvenim gledištem. Biti drugačiji, osebujan uglavnom nije prednost u najširem poimanju dodvoravanja indoktriniranoj (nasilno usađivanje ideja, stavova kognitivnih strategija, profesionalnih metodologija, tj. određenih doktrina) benevolentnoj (blagonaklonoj) većini ali autor je lišen takvih pobuda s blagonaklonošću spram „vlastite” istine i utemeljene kreativne kritike zatečenim zbivanjima.

Stoga je najčešće s dozom protivljenja i skrivene ironije. A ironija (hinjeno ignoriranje), ruganje na „fini” način je jezični izraz i stilska figura u kojoj je pravo značenje ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju. To je forma crnog humora koju je Sokrat često rabio razgovarajući/nadmudrujući se s onima koji su precjenjivali svoje vlastito znanje. U kompilaciji (postupak i rezultat sastavljanja) „Isječci iz naše svagdašnjice” tzv. poezija glede svoje raznovrsnosti poredana je abecednim redom sukladno početnom slovu naslova do uključivo pjesme Žuta minuta, a potom slijedom kronološkog nastanka.

Pjesmu naslova „Mornarska*” osmislio je moj pokojni otac Miro Safner kao doprinos mojoj domaćoj zadaći u nekom od nižih razreda osnovne škole. Nažalost nikad nije bila pročitana te je ovo prvi puta da je dana na uvid potencijalnim čitateljima. Ovisno o intenzitetu inspiracije neki tekstovi nastajali su u dahu poput eskalacije ugaslog vulkana dok su kosturi nekih poput noćne more dotjerivani još danima pa i tjednima. Neki su nastajali paralelno/usporedo, tj. istovremeno sukladno isprovociranoj motivaciji u trenutnom izazovu.

Ne rijetko je ta motivacija i unatoč svoje vizualne različitosti autoru djelovala kao dvije forme istog sadržaja, s istim spoznajama i s istim porukama. Stječe se dojam da se cijeli svijet uz svu svoju veličinu i toliko isticanu različitost stapa u isto jednoumlje, tj. bezumlje koje stane u svega nekoliko koraka, prostih ili prosto proširenih rečenica i svakako u jednoobraznu istinu tzv. “novog normalnog”.

Roman Safner

————

PRIPOMENAK

Ukupnost odlika koje čine tekstove prepoznatljivim, tj. način izražavanja je autorov stil pisanja, a što uključuje i karakterističan odabir i način uporabe stvaralačkih postupaka i stilskih izražajnih sredstava u oblikovanju teksta. Možda se koji puta previše inzistira na definiciji ili objašnjenju pojedinog rabljenog pojma/termina no to je s ciljem posvemašnjeg razumijevanja autorovog izričaja. Prepoznatljiv stil izražavanja uz epitet osebujnosti prati autora cijelim tijekom njegovog profesionalnog stvaralaštva. U službenim tumačenjima osebujnost je sinonim za neobičan, svojstven, osebujan, originalan, čudan.

Drugačiji od ostalih, ne isti kao što je obično izvornik. Izričaj s osobnošću i sa svojstvenim gledištem. Biti drugačiji, osebujan uglavnom nije prednost u najširem poimanju dodvoravanja indoktriniranoj (nasilno usađivanje ideja, stavova kognitivnih strategija, profesionalnih metodologija, tj. određenih doktrina) benevolentnoj (blagonaklonoj) većini ali autor je lišen takvih pobuda s blagonaklonošću spram „vlastite“ istine i utemeljene kreativne kritike zatečenim zbivanjima. Stoga je najčešće s dozom protivljenja i skrivene ironije. A ironija (hinjeno ignoriranje), ruganje na „fini“ način je jezični izraz i stilska figura u kojoj je pravo značenje ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju. To je forma crnog humora koju je Sokrat često rabio razgovarajući/nadmudrujući se s onima koji su precjenjivali svoje vlastito znanje.

U kompilaciji (postupak i rezultat sastavljanja) „Isječci iz naše svagdašnjice“ prozni uradci su složeni nekim kronološkim redom svoga nastajanja kao podsjetnik bezgranične ljudske gluposti, neupitne prolaznosti i neosporne pretpostavke da samo mijena stalna jest. Ovisno o intenzitetu inspiracije neki tekstovi nastajali su u dahu poput eskalacije ugaslog vulkana dok su kosturi nekih poput noćne more dotjerivani još danima pa i tjednima. Neki su nastajali paralelno/usporedo, tj. istovremeno sukladno isprovociranoj motivaciji u trenutnom izazovu.

Roman Safner

————

EPILOG

Epilog (pogovor, komentar) je opće razmatranje, završetak, izravna posljedica ili zaključak nekog dijela ili govora. Svrha mu je izložiti osnovnu misao ili ideju u sažetu i poentiranu (neoborivim argumentima) obliku. U takvom ozračju Kronologija jednog vremena i/ili Isječci iz svagdašnjice je zbirka kratkih priča motivirana stvarnim događajima u vrijeme njihovog nastanka ili na temeljima autorovih sjećanja.

Kratka priča (pripovijetka) je oblik narativne proze, tj. način izražavanja, ukupnost jezičnog izraza koji nije određen formalnim metričkim sredstvima (stih, ritam, rima, akcent). To je književna vrsta koja se ostvaruje slobodnim pisanjem. Pojam obuhvaća svakodnevnu komunikaciju među ljudima, različite oblike književnoga, ali i znanstvenog diskursa, tj. načina i stila izlaganja s obzirom na temu.

Predstavljena zbirka nikako nije školska lektira o kojoj svaki čitatelj sukladno nekim ustaljenim normama odgovara na pitanje; što je autor time mislio, ili kakva je poruka? Jer sve što je autor u danom trenutku mislio kao i svaku poruku koju je želio poslati utrpao je u nesavršenu kratku priču ostavivši pri tome obilje prostora za neke osobne spoznaje i/ili tumačenja. Uporabom literarnih figura (sloboda) poput metafora i ironije svoje je misli iznio vrlo sažeto i nedvosmisleno ali bez potpunih odgovora i s brojnim nedoumicama. Dozvolio je svakom čitatelju da sam kreira bit priče i analizira vrijeme njenog nastanka. Da svatko isprovocira svoju istinu sukladno svome raspoloženju i svojoj ulozi u svagdašnjici i prikazanom vremenu. Dakako da je i psihofizičko stanje i autorova aktivna prisutnost u trenutku motivacije doprinijela lakšem razumijevanju a istovremeno i kompleksnijem pristupu osebujnom stilu izražavanja. Ista stanja vjerojatno su uzrokovala i stanovite zablude, nejasnoće i propuste ali bez autorove težnje da ih on sam ili bilo tko od čitatelja raspliće u čiste, školske percepcije smislenosti i bez tenzija da postanu literarna remekdjela.

S ciljem naznake autorske percepcije (predodžbe, prosudbe) vlastitih priča neki od složenijih, višeznačnih ili u svakodnevnoj komunikaciji rjeđe korištenih rabljenih termina, riječi ili izreka su detaljnije opisane/objašnjene. To je samo pokušaj da se čitatelja usmjeri na prepoznavanje ciljanog smjera promišljanja i tumačenja autorovog osebujnog stila pisanja. Da barem u tom dijelu komunikacije s čitateljstvom bude što manje nedoumica i što više zaokruženih misli. Jer prikazane priče su samo kronologija jednog vremena kroz interpretaciju suvremenika opisanih zbivanja.

Bogatstvo i različitost, tj. široki dijapazon tema o koje se autor očešao u svojim pričama ukazuju na vrlo burna i složena zbivanja u vremenu njihovih nastajanja. A njihov odabir protkan je trenutnom motivacijom, a što nerijetko proističe kao spontana povezanost s autorovom profesionalnom orijentacijom, tj. profesionalnom deformacijom (sveučilišni profesor). Širina obuhvaćenih tema nikako nije sugestija o autorovoj umišljenosti da je sveznalica ili tzv. mudrac (prosvijetljen, pametan, mudar; onaj koji radi u svoju korist, nepogrešivo lukav) jer su teme samo ovlaš (usput, uzgred, letimično) dotaknute i uz rijetka odstupanja uglavnom bez stručne, profesionalne, i/ili relevantne (vjerodostojne, mjerodavne, validne) analize.

Konkretnih imena i prezimena u pričama nema iako njihova detekcija (razotkrivanje, pronalaženje) niti jednom suvremeniku nije nedohvatljiva. Neminovnost prolaznosti i tih i takvih neimenovanih aktera trenutne javne scene daju autoru za pravo da ih generalizira i multiplicira (čini brojnijim, obilnijim) bez obzira na njihov aktuelni status (položaj). Opravdanje za takav pristup je i povijesna i trenutna kronologija zbivanja na ovim prostorima koja nije jamac niti bitno drugačije sutrašnjice.

Uključivanje narodne mudrosti u neke priče neosporna je poveznica s nekim davnim vremenima u kojima su mudrosti nastajale, a njihova poruka je pokazatelj istih i/ili vrlo sličnih događanja koja se i danas ponavljaju. Iako trajanje jednog ljudskog života, a posebno onaj kratak period funkcioniranja ljudske svijesti nije i ne može biti kriterij generalne prosudbe ukupnog stanja/kretanja cijelog vremena značajan je dodatak kronološkom mozaiku (tehnika ukrašavanja ornamentalnim ili figuralnim kompozicijama sastavljenima od kvadratnih ili višekutnih raznobojnih kockica od kamena, glazirane keramike, staklene paste, cigle, sedefa, kovine ili plastike), tj. vitraju (tehnika u kojoj se prema predlošku realizira kompozicija s pomoću raznobojnih staklenih pločica međusobno povezanih armaturom) naše sadašnjosti i naše prolaznosti.

Prepoznata beskonačnost ljudske gluposti neiscrpan je izvor autorovih nadahnuća, posvemašnjih likovanja, strahova, zabluda i svakodnevnih nedoumica. Onaj koji nema svoje mišljenje već se poltronski priklanja mišljenju trenutnog vođe i/ili trenutnoj ideologiji prvenstveno zbog osobne koristi ili zbog benevolentnosti (blagonaklonosti), neka zaobiđe čitanje ove zbirke. To vrijedi i za one koji se striktno drže svojih osobnih mjerila i usvojenih predrasuda, tj. za oportuniste. Prema mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije oportunizam je beznačelno prilagođavanje prilikama u političkom i javnome životu, iskorišćivanje povoljne situacije radi postizanja nekog cilja, nastojanje da se izvuče korist iz danih okolnosti, bez obzira na moralna, socijalna i politička načela. Iako bi baš takvima pokoja priča možda mogla otvoriti oči i uvesti ih u realan, zbiljski svijet koji ih okružuje neka taj i takav od čitanja odustane ne zbog zbirke i autorovog promišljanja već zbog sebe samoga. Jer kao što je T. Roosevelt primijetio: Pesimist vidi problem u svakoj prilici, optimist vidi priliku u svakom problemu. Budući da svakoj promjeni u pozitivno predstoji spoznaja o negativnom na toj renesansnoj, prosvjetiteljskoj ideji treba graditi djelovanje budućih generacija. Nije u pitanju jadikovanje, niti vizija o samouništenju ili nestanku, već puka potreba evidentiranja osobnog okruženja i u njemu obilja nesavršenosti. Sve je to ono što čovjeka kao relativno mladu svojtu na planetu Zemlja čini uzurpatorom prava neospornog gospodara svijeta. Pa dok ide, ide. Tko preživi, pričat će.

Roman Safner

—-

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.