Digitalnu knjigu “60 plus”, Borisa Golića, predstaviti ćemo uz pomoć predgovora knjige:
Predgovor knjige “60 plus”
“Narod koji izabere korumpirane prevarante, lopove i izdajnike nije žrtva, već je suučesnik.” – George Orwell
Što reći za ovo moje novo djelo? To je djelo u kojem se prisjećamo na vesele zgode i nezgode iz djela “55 Plus”, a sve završava tužnim pričama o našoj bijedi, siromaštvu i nezaposlenosti. Jer nestala su naša zlatna vremena kada smo novaca i poslova imali k’o pljeve. Mogu reći da se nekad živjelo. Preneseš dvoje farmerica i dva rum puncha u Mađarsku, prodaš to i imaš novaca kao kralj. Oni nadobudni su znali ići i u ondašnju, socijalističku republiku Poljsku, pa su u njoj mijenjali njemačke marke u zlote, zlote smo u Mađarskoj mijenjali u forinte i imali sam forinti koliko ti je srcu drago. Pa smo te forinte mijenjali u ondašnje jugoslavenske dinare, a ove smo mijenjali u njemačke marke. I kad se sve, brat bratu zbroji, krenuli smo s petsto njemačkih maraka, a na kraju bi mi ostalo 1.500 ili 2.000 maraka. Kud ćeš više i kud ćeš bolje. Jednostavno, više mi i nije trebalo, mi smo onda bili skromni. Pogotovo što se onda po tvrtkama radilo za 300 ondašnjih, njemačkih maraka.
Imao sam nekad i ja dosta i dovoljno. Nekad bilo, sad se spominjalo. Sada više nema takvih unosnih poslova ili ih ja uopće ne pronalazim, ostario sam pa mi ništa i ne ide od ruke. Ili nema nikoga tko bi takve poslove izmislio. Nismo mi državni činovnici, pa ti odrapimo porez, prirez ili namet, koliko im treba za njihove potrebe, a nismo mi ni Crkva pa da naplaćujemo misu, krštenja, pričest, krizme, vjenčanje ili sprovod. Da naplaćujemo milodare i lemozinu. Danas samo žive javni i državni službenici, umirovljeni branitelji, uhljebi, svećenici, biskupi i ortodoksni vjernici udruženi u nekakve korisne ili beskorisne udruge, svi ostali tavore ili su se od nas odselili i žive negdje drugdje. Kažu da je naše zaduživanje, naše dužničko ropstvo, uzimanje neotplativih kredita i peglanje kartica počelo nešto odmah nakon naše vojno redarstvene operacije Oluje. Naime tada smo svi bili u nekakvoj svojoj euforiji i što ćeš drugo nego se odavati slatkom potrošačkom životu. Tada je i naša država glumila pijanog milijardera pa je porasla proračunska potrošnja i javni dug. I sada su nas sastavile kamate, sada nas je sastavila ta bijeda, siromaštvo i nezaposlenost.
I uz to sve, uz to naše zlo, stalno biramo i izabiremo korumpirane prevarante, ratne profitere, lopove i izdajnike da nas vode. I tako nam je, kako nam je. A što još reći o svemu tome? Trebam reći da kasnim sa ti djelom “60 plus”. Vjerojatno zato jer nisam imao što reći. Mene i dalje muči moja bivša žena ili nailazim na još gore žene. Neki dan sam tako naletio na jednu narkomanku i odmah sam si rekao:
“Samo si mi ti trebala u životu. Odi nekome drugome i sa nekim drugim se liječi i izliječi.”
I jednostavno ne vidim svoje svjetlo na kraju tunela. Od lošega uvijek spadnem na gore. I jednostavno mi ne ide u životu. Sve je to kod nas poznato i netko se bori protiv toga bijegom u inozemstvo, a netko se priključuje stranci na vlasti. Jedino ja nisam nigdje. Nisam ni u inozemstvu, a ni u stranci na vlasti.
Citat o tome kako živim nakon što sam napunio 60 godina:
“Nekako se osjećam bezlično i bezidejno otkako sam napunio 60 godina, a ne bih se trebao tako osjećati. Riješio sam se svog svakodnevnog stresa, simptoma stresa i manifestacija stresa: lupanja srca, pritiska u grudima, grčeva u želucu i crijevima, nesanica i nemira. Ne moram više ići na kardiološki, gastroenterološki i psihološki pregled, ne moram više ići na Zavod za zapošljavanje, ali ni u Zavod za mirovinsko osiguranje. Stoga bih trebao biti smiren i staložen. Pa dobio sam i rješenje o mirovini, ne nedostaje mi više 15 dana, njih sam doplatio i nakon dugih birokratskih peripetija, primio sam prvu mirovinu. I naravno da se nisam izborio za braniteljsku mirovinu, a ona prosječno iznosi 5.085,00 kuna. I možda to ne bi bilo moralno, ali bi bilo po zakonu, pa i ja sam nekad bio nekakav branitelj. I ja sam nekad bio dio te privilegirane klase. Nekad sam i ja imao primanja i primjerenu plaću, a sada je nemam. I mene je sastavila starožidovska kletva:
“Najgore je imati, pa nemati.”
A ja sam nekad imao izuzetna primanja, pa kada sam dobio otkaz, nisam imao nikakva primanja i nikakve prihode gotovo sedam godina, dok sam bio nezaposlen i još sam čekao mirovinu gotovo godinu dana. Od dvanaestog mjeseca 2017. godine, do devetog mjeseca 2018. godine. Kad sam trebao dobiti mirovinu u petom mjesecu, su mi javili da mi nedostaje 15 dana, onda sam to platio i čekao sam daljnjih pet mjeseci. I što je nagore od svega, dobio sam zbog bivše žene dva naloga za ovrhu i redovito me obilaze ovrhovoditelji i utjerivači dugova.
Ja im govorim: da nemam ništa sa tim dugovima, ali oni me ne žele slušati. Dužan sam im i kvit. Neka se s tim pomirim. A ja mislim da se nemam s time što miriti, ja to jednostavno ne prihvaćam, jer jednostavno nisam više u braku s tom ženom.”
Boris Golić
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/golic39.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/
