Predstavljamo vam pisce i književnike: Tanja Repinac

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Tanja Repinac

Bilješka o pjesnikinji:

Njeno ime je Tanja Repinac, nadimak Wendy Tanja, rođena je 19.12.1960., majka četvero djece, udata. Završila je Pedagoški fakultet u osijeku, smjer „Predškolski odgoj”.

Živi u mjestu Satnica, Valpovo sa suprugom i četvero djece: suprug Darko, djeca Juraj, Leonora, Ivana i Mislav.

Ona samo slijedi put svoje duše, koja je tako čarobno vodi u svoj svijet, koji nema kraja, iz jedne dimenzije u drugu, u kristalnu dvoranu gdje se ljubav zrcali u tisuću boja, gdje čak i boje prestaju biti boje, jer ljubav isključuje sve i ostvaruje sve.

———–

E-mail

wendy.tanja@gmail.com

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Lanterna moje duše“; digitalne knjige, 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

U tebi, sva tvoja“; digitalne knjige, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/repinac2.php

———–

Naslovnica knjige:

———–

Zajedničke zbirke poezije:

Njene pjesme dostupne su i u  zajedničkoj zbirci poezije:

“Kapi rose”, Anđe Jotanović, Željke Košarić – Safiris, Tanje Repinac, Jadranke Varga i dr. Zlatana Gavrilovića Kovača

http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php

———–

Naslovnica knjige:

———–

Kritike:

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE  „LANTERNA MOJE DUŠE” TANJE REPINAC

Može li se riječ pretvoriti u tišinu, može li se dah zalediti prije izlaska iz tijela, može li duša poricati sebe?

Možda može, možda ne, ne znam, dok se promatramo u ogledalu vremena, dok ispitujemo konture svog lica, dok zamagljenim očima gledmo stvarnost – sve je moguće. Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega?

Ova slova što se nižu, kao da su pobacana na tamnoj pučini života, kao da se iz zlatne zore ne vidi sjaj.

Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti i tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još, ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa.

Odavno čovjek shvaća, da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno čovjek shvaća, da mir dolazi iz njega, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora, odavno je čovjek shvatio, da ono što leži u njemu, čeka samo pravi trenutak da povede njegov život onim smjerom za kojeg je rođen.

Traži se čovjek godinama, pronalazi se u sekundama, a to su trenuci kad sastavlja kaleidoskop Života i srce mu zabljesne u vatri spoznaje.

Jadranka Varga, pjesnikinja

———–

RIJEČ AUTORICE

Dragi moji čitatelji,

Lutala sam danima, čula sam plač pustinjaka u tami, kad se čovjek pitao gdje mu je bilo srce, dok je uspavano snivalo u tišini noći, gdje su mu bili misli, dok je na oltaru tamne zore palio svijeću života?

Ima li ga ispod punog Mjeseca, gdje je saznao tajnu života, otkud je došao i zastao ispod ovih zvijezda što se nebrojeno puta igraju tuđim sudbinama? Ispod stoljetnog hlada za vrijeme punog Mjeseca nema drugih sjena i opet u ogledalu čovjek gleda kako su njegove sjene zagrljene, zaigrane i skladne.

Svojim pjesmama pokušavam dosegnuti taj zaigrani mjesečev snop svjetla koji se tako varljivo savija oko nas, a i sama znam da je prolaznost života neumitna i da će se sve završiti opet na početku novog kruga inkarnacijskog putovanja kojeg svaka duša mora proći i prolazi.

Želim svojim čitateljima otvoriti jedna neotvorena vrata mog poetskog svijeta, koja su čitali rijetki na blogu ili na portalu www.magicus.info – kažem, čitali rijetki, ali sa srcem čitali, jer mnogi su čitali, ali srce je ostalo zatvoreno za prolaz tih stihova do dubine duše.

Ostavljam svoje poetske bisere mojim dragim čitateljima nadajući se da će u njima svatko naći za sebe bar jedan tračak mjesečevog svjetla.

Tanja Repinac, pjesnikinja,

———–

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE “U TEBI, SVA TVOJA” PJESNIKINJE TANJE REPINAC

Svatko ima svoje viđenje nekih životnih odabira, ne treba ulaziti nekome u njegov prostor vjere, jer vjera je u tišini… u nama i s Isusom, a što će nam drugi svjedoci, osim nas i Njega?

Boga spoznajemo tek u tišini svoje duše, zatvorenih očiju, u molitvi, u onim trenucima kad mental zatvara svoja vrata, a astral otvara ona bijela vrata predvorja naših duša i tada se susret odvija u tako divnoj mistici vjere, da to ne možemo nikakvim riječima opisati.

Isus donosi mir otklanjajući sav strah i nemir pa kad god čovjeka obuzme nemir ili strah, duša pomisli na Isusa i u srcu odmah zavlada mir, iako problemi ostaju, jer sa Njim je sve lakše.On je zagrlio svijet tada kad se predao umjesto njega, On se zagledao u svačije oči i došao do naših duša, On je prigrlio cijeli svijet u svoje naručje.

Nismo li svi u sebi sami, nismo li svi u sebi iznevjereni, nismo li svi u sebi sebe preklinjali i zaboravljali, nismo li se svi osjećali izdano, prevareno, osamljeno, teško, bolno, ranjeno ranama koje smo si sami zadavali, a onda smo ih liječili nekim samo nama ljekovitim riječima i tijelo smo polagali, da se odmori od tog čudnog hlada koji zastruji kad dođu takvih sati kao ovi u – Getsemanskom vrtu? Nema li svaka duša neki svoj takav Getsemanski vrt gdje ulazi i češće, nego je svjesna toga i nije li sve to samo jedna teška noć koja prolazi, ali ostavlja one rane u duši koje nikad ne prolaze?

Eto, o svemu tome piše u svojoj drugoj zbirci poezije”U Tebi, sva Tvoja” moja draga prijateljica, pjesnikinja Tanja Repinac,predstavljajući nam duhovno-religiozne pjesme posvećene našem Gospodinu Isusu Kristu kojima nastavlja svoje teme o životu, snovima, ulasku u taj misteriozni duhovni svijet i znam, da će i tim pjesmama uspjeti doći do srca i duše njenih dragih čitatelja.

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 26.03.2019.

 

 

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.