Digitalnu knjigu “Poplava”, Borisa Golića, predstaviti ćemo vam uz pomoć predgovora knjige:
Predgovor knjige “Poplava”
Još 2015. godine sam počeo pisati naš „Zločin i kaznu” ili našu „Poplavu i kaznu”, ali kako kod nas zločini postoje, a kazne, osude, kajanja, krivnje, ne postoje, čekao sam da se nešto dogodi. Najavljivale su se radikalne pravosudne reforme, ali ništa od toga, ostala su nam samo iznevjerena očekivanja.
Nikome nije u interesu, a ni na kraju pameti da išta mijenja. A kažu da je reforma našeg pravosuđa majka svih reformi. Od svega toga sve počinje i treba mijenjati taj naš netransparentan i zatvoren sustav nepravdi jer mi smo zemlja izvan kontrole, loše vođena, bez reformi i ambicija, jednom riječju smo problematični, kako nam kaže neki Europski izaslanik. Nešto započnemo, javno to obznanimo, a onda se od toga, nedugo zatim, odustane. Kod nas sve može, ali kad se treba za nešto odgovarati, onda se ne odgovara.
I neki poduzetnici kažu da ni u socijalizmu nije bilo teže poslovati nego sada. Stvorila se antipoduzetnička klima, nestabilnost gospodarske politike i propadaju cijeli industrijski sektori, a investicija nema, pa nema. I utišavaju se psi koji laju, i odlaze oni mladi i poduzetni ili bježe glavom bez obzira. A oni ne laju sela radi, nego sebe radi. No, i oni su shvatili da više ne vrijedi lajati, jer se nitko toga ne boji, a ni plaši. A kako se kod nas ništa ne događa, kako naši sudski procesi traju desetljećima i stoljećima i kako kod nas kad misliš da je nešto završilo, to upravo tada počinje, odlučio sam objaviti to što sam napisao. Jer nisam više imao strpljenja za ovaj naš pravosudni sustav, jer nisam više imao vremena za čekanje. Ne mogu ja više trpjeti naš nerad, našu neučinkovitost i našu nekompetitivnost. Ne mogu ja više trpjeti nečiju neodlučnost, ne mogu ja više trpjeti odgađanje odluka i ne donošenja kazne. Najbolje neka se proglasi da nitko nije kriv i gotovo.
Usput sam se sjetio i naših Omladinskih radnih akcija i Bambija i da mi je on uvijek govorio da ili na njima nije bilo seksa ili ga on nije doživio. Za njega je to bolna tema i najradije bi je prešutio, ali ja nisam takav, indiskretan sam i time se ponosim. I kad nisam mogao ići na ondašnje Omladinske radne akcije, otišao sam volontirati i pomagati ljudima u taj naš tužni, poplavljeni kutak, u taj naš mrak ili u Posavsku Slavoniju ili u Posavsku Hrvatsku. I prvo što sam htio ispraviti je bio Bambijev stav da nema seksa na radnim ili volonterskim akcijama. Ima seksa, ali sve to košta, i vremena i truda, ali i živaca, a mi više nismo mladi i tolerantni. I još jednom moram dodati da sam u sve to sve uvrstio i priču „Potraga” koja mi se dogodila nedugo nakon dolaska kući sa te volonterske akcije.
Citat o tome da mi je dosta te naše neučinkovitosti:
„Kod nas nitko nije ni zašto kriv, nema odgovornosti ni za što. Što god tko učinio, nitko za ništa ne odgovara i nikoga se ne kažnjava. Kod nas kao da nitko nije ozbiljno čitao „Zločin i kaznu”. I kod nas se odgovornost za nerad i neučinkovitost prebacuje se s jedne institucije i instance na drugu i tako godinama. Kod nas nema zlouporabe položaja i ovlasti i nema teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti. Kod nas odgovorni za naše zlo ostaju na svojim mjestima ili odlaze u zasluženu mirovinu ili na višu funkciju. I stoga ja svake godine odgađam napisati ovo moje djelo zvano „Poplava”. Počnem nešto pisati, pa onda od toga odustanem, jer očekujem da će netko otkriti i kazniti krivca za poplavu. I ta poplava je bila 2014. godine, a da se do 2019. godine ništa nije otkrilo, nitko nije kriv, ili smo svi krivi. Netko traži nekakve kazne, pa netko traži strože kazne, a onda od kazni ništa. Vuk je pojeo magare i nikome ništa. Vuk zadovoljan, a magarca više nema.
Naši inspektori su u stanju zatvoriti neki kafić, neku kumicu, nekog pilićara ili neki pogon, ako taj nije platio svoje ili je ukrao pet kuna, ali za velike poslove, velike pronevjere ili velike krađe, nema odgovornost i nema kazni. Jer je to previše složeno. Jer je to kompleksno i komplicirano. I netko iz države na nekoga utječe ili nekoga stopira. I kažu da nam je sve to od našeg novonastalog konzumerističkog doživljaja stvarnosti, u socijalizmu se sve znalo i poštivao se ondašnji red i pravda. A sada je zavladala anarhija, nema uravnoteženog pogleda na grijeh, krivnju, kaznu, oprost, red i pravdu. I ne može Bog svaliti krivnju na nekoga drugoga, nema Isusa Krista da on plati i otplati naš dug. I to su samo bajke za djecu, svatko bi trebao odgovarati za svoje postupke i propuste.”
Boris Golić
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/golic36.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/
