Digitalnu knjigu “Posljednji Podunavski Švabo”, Borisa Golića, predstaviti ćemo vam uz pomoć predgovora knjige:
Predgovor knjige “Posljednji Podunavski Švabo”
Ovoj knjizi sam dao naslov „Posljednji Podunavski Švabo” jer izgleda da knjiga „Posljednji Prandau – Norman” nije dolična i nekome ne odgovara. Naime, ja sam je htio dati štampati u izdanju „Matice Hrvatske” – Valpovo, a oni su je dali na procjenu nekom jadnom povjesničaru. Kažem jadnom, jer se on služi samo hrvatskim jezikom, a ja sam se služio hrvatskim, njemačkim, austrijskim, mađarskim i turskim izvorima i arhivama. Uz to sam pročitao Augusta Šenou i „Seljačku bunu” i uz to sam pročitao Antu Kovačića i njegovo djelo: „U registraturi”.
I napisao sam to što sam napisao. Ne kažem da je to nekakvo remek djelo, ali nije baš ni za podcjenjivanje. A „Matici Hrvatskoj” Valpovo sam ponudio za štampanje to djelo, jer mi tiskar kaže da moram štampati minimalno 15 primjeraka. Naime, 9 primjeraka knjige se mora poslati Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, a to sve košta i nije za moj skromni budžet i moje skromne financije.
Inače, bih to štampao u vlastitoj nakladi. I sada više ne bih ni dao da mi se to štampa u Matici Hrvatskoj – Valpovo. I ne dajem ime tom djelu „Posljednji Prandau – Normann II”, nego dajem ime „Posljednji Podunavski Švabo” jer su se ti ljudi sami proglasili Podunavskim Švabama. Naime, srednjoeuropski Nijemci su se spuštali Dunavom u svojim improviziranim brodicama još znanim kao „Ulmer SWchachtel” ili „Ulmska kutija” i dolazili bi do nas. I htjeli su nam donijeti svoje običaje i svoju civilizaciju. I kad je došlo do nekakvog suživota, kod njih se pojavio Hitler sa tom svojom mržnjom prema Židovima, ali i prema komunizmu i partizanima. I onda su ovi mu uzvratili svojom mržnjom i svojom partizanskom ideologijom i propagandom, svojim dogmama i svojim mitovima, pa su Nijemci I Podunavski Švabe postali nepoželjni i nekakav remetilački faktor koji treba uništiti.
Citat o tome da mi je svega dosta:
„Kažu da je ljudska povijest nauka o nesrećama i nasiljima jednih ljudi nad drugima.
I svi mi nosimo svoju nesreću i svoje nasilje sa sobom kao genetski kod. Zar nije tovariš Staljin govorio: „Smrt jednog čovjeka je tragedija, a smrt milijuna ljudi je statistika.”
Pa ako je tako, onda smo se i mi na ovim prostorima bavili otežavanjem života tom višku od milijun ljudi ili toj statistici, tim ljudima koji se nisu uklopili u naše planove i u naš sustav vrijednosti. Pa bi tako svatko pronašao svoju žrtvu i svatko bi je kažnjavao na svoj način. Čak i oni najsretniji među nama nose taj genetski kod i to nasilje. Znate o kome mislim, mislim o Amerikancima, i oni imaju svoje zločine i svoje tragedije: ropstvo crnaca i istrebljenje Indijanaca. Rusi imaju na duši istrebljenje 20 milijuna svojih buržuja i neistomišljenika i barem još toliko ljudi je poslano u Gulage, a za Kineze kažu da su oni ubili 65 milijuna raznih špijuna, klasnih neprijatelja, sabotera, špijuna i neistomišljenika i barem još toliko poslano je u razne logore i psihuške.”
Citat o tome da mi je dosta naše ideologije:
„I dosta mi je tog našeg rata, naših ratova i naših ratnih istina. Radije ću se baviti izradom psiholoških profila naših ljudi. Jer naš čovjek je s jedne strane elokventan, pametan i intelektualan, s druge strane, lud, bolestan i primitivan i muče ga nasljedne bolesti. Kada se sve uzme u obzir, nešto nije u redu s nama. Jer kažu da nas naše majke odgajaju kao samožive i razmažene egomanijake, narcise i iskompleksirane osobe. Stoga se volimo praviti da smo nešto što nismo i volimo glumiti da smo nešto više od onog što jesmo. I to nam je ostalo od našeg djetinjstva jer ispali smo nekakva čudna greška ili roditeljska pogreška i netko nam sada treba raditi psihoprofil. Jer smo posvađani s realnošću i živimo izvan realnog svijeta. Jer imamo dijagnosticiranu šizofreniju i paranoju. Jer ne možemo održavati i konzumirati normalne međuljudske odnose i ne znamo se normalno ponašati.
Mora da nam je to stoga što su nas pogrešno odgojili ili pogrešno liječili, pa smo zbog toga ponekad nastrani, ponekad perverzni, ponekad ludi, ponekad duševno bolesni, ponekad se iracionalno ponašamo, ponekad donosimo odluke koje su izvan svake pameti, a ponekad besmisleno nekome naređujemo. Ili smo ponekad dezorijentirani pa ili se obračunavamo s marksizmom ili prihvaćamo svaku novu ideologiju koja nam naiđe. A i žene s jedne strane volimo, a s druge strane ih se bojimo jer šire svoj štetni utjecaj. I od svega toga imamo problema s želudcem i crijevima. Oni se grče i stvaraju nam dodatne probleme. Ili nam podrhtavaju noge ili nam drhte ruke. Ili imamo srčane bolesti, tumore raznih vrsta i bolesti visokog tlaka.”
Boris Golić
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/golic35.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/
