Raymond Queneau (1903. – 1976.). bio je francuski pisac, pjesnik, kritičar, urednik i suosnivač i predsjednik Oulipa (Ouvroir de littérature potentielle), istaknut zbog svoje duhovitosti i cinizma.
Jedno od najutjecajnijih Queneauovih djela su “Vježbe u stilu”, koje pričaju jednostavnu priču o tome kako čovjek dvaput u jednom danu viđa istog stranca. Queneau priča tu kratku priču na 99 različitih načina, pokazujući veliku raznolikost stilova u kojima se pripovijedanje može odvijati. Grafičku adaptaciju koncepta knjige, 99 načina za ispričati priču: vježbe u stilu , objavio je Matt Madden 2005. godine.
Napisao je više znanstvenih nego književnih kritika. Također je pomogao u pisanju odlomaka o Engelsu i matematičkoj dijalektici za Batailleov članak “Kritika temelja hegelske dijalektike”.
Kako se piše pjesma
Uzmite dvije-tri riječi bez sjaja
i osmudite ih kao jaja
Dodajte komadić smisla bez kosti
i manji dio nevinosti
Ugrijte to na tihoj vatri, na rubu
(ili neka naraste u ekspres-loncu)
Priložite zatim začine i prezle
i na sve to pospite – zvijezde
zapaprite ih kao gnijezdo od laste
I što će na kraju ispasti od toga?
Rečenica: Zar se tako lako piše?
Ma, zaboga! Ne budite smiješni!
Raymond Queneau
Preveo: Nenad Grbac
Tko je bio Raymond Queneau?
Queneau je rođen u 47, ulici Thiers (danas Avenue René-Coty), Le Havre , Seine-Inférieure. Nakon studija u Le Havreu, Queneau se 1920. godine preselio u Pariz i na Univerzitetu u Parizu 1925. godine pohađao filozofiju. Tijekom 20-ih i 20-ih godina prošlog stoljeća Queneau je radio neobične poslove zbog prihoda, i bio blagajnik, tutor, prevoditelj i slično.
1924. Queneau se upoznao i nakratko pridružio nadrealistima, ali nikada nije u potpunosti prihvatio njihove sklonosti automatskom pisanju i politici. Poput mnogih nadrealista, i on je ušao u psihoanalizu – no, ne kako bi potaknuo svoje kreativne sposobnosti, već iz osobnih razloga.
Oženio se Janine Kahn 1928. nakon povratka u Pariz s služanja vojnog roka. Kahn je bila šogorica Andréa Bretona, vođe nadrealističkog pokreta. 1934. dobili su sina Jean-Mariea, koji je postao slikar. Ostali su u braku sve do Janine smrti 1972. godine.
Kao autor, Queneau je u postao poznat u Francuskoj nakon objavljive 1959. romana “Zazie dans le métro”. Filmska adaptacija u režiji Louisa Malla objavljena je 1960. godine tijekom pokreta Nouvelle Vague. Zazie istražuje kolokvijalni jezik za razliku od “standardnog” pisanog francuskog. Prva riječ knjige, alarmantno dugačak “Doukipudonktan” fonetska je transkripcija “D’où qu’ils puent donc tant?” – “Zašto toliko smrde?”.
Juliette Gréco popularizirala je pjesmu “Si tu t’imagines”, Josepha Kosme, s tekstom Queneaua.
Prije nego što je 1960. osnovao Ouvroir de littérature potentielle (Oulipo), Queneau je matematika privlačila kao izvor nadahnuća. Postao je članom la Société Mathématique de France 1948. U Queneauovom umu elementi teksta, uključujući naizgled beznačajne detalje, poput broja poglavlja, bile su stvari koje je trebalo unaprijed odrediti, ili možda izračunati. To je bio problem u pisanju “Sto tisuća milijardi pjesama”, također poznat kao, 100,000,000,000,000 pjesama. Queneau je napisao 140 redaka u 10 pojedinačnih soneta koji su se mogli rastaviti i preurediti bilo kojim redoslijedom. Queneau je izračunao da bi svima koji čitaju knjigu 24 sata dnevno trebalo 190.258.751 godinu da bi je dovršio.
Napisao je više znanstvenih nego književnih kritika. Također je pomogao u pisanju odlomaka o Engelsu i matematičkoj dijalektici za Batailleov članak “Kritika temelja hegelske dijalektike”.
Nakon uspješne književne karijere, Queneau umire 25. listopada 1976. Pokopan je s roditeljima na starom groblju Juvisy-sur-Orge, u Essonneu izvan Pariza.
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
———————————-
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
