Zbirku poezije “Vrata vječnosti”, Slavice Juhas, predstaviti ćemo vam uz pomoć manjeg dijela recenzije knjige:
RAZMIŠLJANJA UZ PJESME (NEOBAVEZNO)
Slavica Juhas piše pjesme.
Očito. I to dobre pjesme koje nas iritiraju iskrenim tugama i zajedljivošću (ma daj, tko će priznati da je zajedljiv prema drugoj osobi i ljubomoran, i podao, i neiskren?), pobunama zbog konformističkih prilagodbi svakodnevnim iskušenjima. Zapravo, Slavica Juhas ne želi biti naš alter ego, ona je sasvim svoja, potpuno svoja i ne vodi računa o tome hoće li se ikome svidjeti (ponajmanje književnim kritičarima koji dobro odrađuju svoj posao, ali se ne usude), ona je u strujama i izvan struja koje trenutno vladaju pjesničkim nebom lokalnih i širih poeta (ona nema lascivnih erotskih primisli, a kamoli jasno izrečenih tzv. šporkica, što se Filipu ipak puritanski sviđa), ona je otpadnica bez namjere i baš je briga što netko misli o njezinim pjesmama. Uostalom, piše zbog sebe, radi svojih potreba, a ne zato da se drugi dive i hvale. Nju i pjesme. Ona piše. Mislim da će pisati do posljednjeg daha (ah, Belmondo je tako teatralno ispustio posljednji svoj dah u staroj verziji) i znam da ni tada neće voditi računa o tome tko je koliko knjiga objavio i je li mu to posljednje javljanje. Ovo je njezina osma knjiga, ako se Filip ne vara u broju (njemu je matematika vrlo strana znanost ako nije u funkciji književnih zagonetki).
U osam svezaka puno se toga skupilo, raširilo preko listova i stislo u riječi. Cijeli jedan život. Možda dio jednog cijelog života.
Uostalom, Cesarić je davno otišao, a Tadijanovića i tako Slavica nije baš obožavala (svatko ima pravo na svoje ukuse, na svoje mišljenje, na svoje stavove i svoje odabire, ne samo političari).
Ipak, je li ikada pročitala neku pjesmu koju je potpisao Cesare Pavese?
Jer, gotovo svaka njezina pjesma nosi priču. Značajniju i onu manje značajnu za čovječanstvo, ali zato bitnu za pojedinca. Za nju samu.
Pjesme se pišu u posebnim trenucima, bez prisutnosti drugih očiju, drugih ruku i drugog nekog disanja. Može postojati kao kulisa, da. Iza nekih vrata, ali malo podalje. Za pisanje je potrebna samoća koju će ispuniti bujica riječi, nagomilani stihovi i slike samo njoj odane. Tako se piše. I opiše noćna drhtavica, zadovoljstvo i nezadovoljstvo postojanjem, bunt protiv drugih ljudi i njihovih postupaka (tko je rekao da smo mi u pravu?), priželjkivanja koja se nikada neće ostvariti i nestali događaji što ostaviše nekakav okus u prstima i mislima. Izranjaju pokojnici i njihova draga lica, slute se susjedi i prijatelji, jasno otkrivaju ili prikrivaju potrebe, strepnje, nadanja… Sitne zloće, krupne naklonosti.
Stih za stihom – kitica; jedna za drugom – pjesma. Na kraju poneka poruka.
Zlata Knez
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/juhas6.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/
