Václav Havel (Prag, 5. listopada 1936. – Hrádeček, Vlčice, 18. prosinca 2011.), bio je češki pisac i političar, jedan od ključnih ljudi tijekom Češkog pokreta zvanog Baršunasta revolucija.
Rođenje, školovanje i početak bavljenja književnošću i politikom!
Rođen se u obitelji intelektualaca koja je bila povezana sa događajima u Češkoj 1920-ih i 1940-ih godina. Zbog toga, tadašnji komunistički režim mu je onemogućio studiranje nakon završenog srednjoškolskog školovanja. Iz tog razloga započeo je naukovanje u kemijskom laboratorij. Uz taj rad polagao je ispite u dopisnim školama. Već kao srednjoškolac, objavljivao je drame koje su mu donijele i međunarodni prestiž. Bio je aktivan sudionik pokreta Praško proljeće 1968. godine. I naravno da je to smetalo proruskoj vlasti u Čehoslovačkoj, pa je iz tog je razloga nekoliko puta završio u zatvoru. Najdulje je u zatvoru proveo četiri godine.
Bavljenje književnošću donijelo mu je svjetsku popularnost
Havel je u književnosti prvi autorski uspjeh postigao scenskom groteskom Vrtna svečanost (Zahradní slavnost) iz 1963. godine. U svojim dramama bavi se odnosom čovjeka, političkog sustava i ljudskog identiteta. Drame Službena obavijest (Vyrozumnění, 1965.), Otežana mogućnost koncentracije (Ztížená možnost soustředění, 1968.), Urotnici (Spiklenci, 1974.), Prosjačka opera (Žebrácká opera, 1975.), Audijencija (Audience, 1976.), Otvaranje izložbe (Vernisáž, 1976.), Protest (1979.), Gorski hotel (Horský hotel, 1981.), Pogreška (Chyba, 1983.), Largo desolato (1989.), Asanacija (Asanace, 1989.) i Kušnja (Pokoušení, 1990.) donijele su mu svjetsku popularnost.
Uz drame napisao je i više knjiga eseja, studija, feljtona i radova iz političke publicistike.
Prijevodi njegovih djela na hrvatski jezik
Na hrvatski jezik prevedene su njegove drame Izvještaj, Drugarsko veče, Iskušavanje, Audijencija, Izložba,Očajno smiješno, Odlaženje i Leptir na anteni (Motýl na anténě, 1975.).
Demokratske promjene navele su ga da postane predsjednik Čehoslovačke i kasnije u dva mandata – Češke!
1989. godine demokratske promjene su zahvatile Europu i Havel se ponovno uključio u politiku. Kao predsjednik organizacije Civilni forum, bio je jedan od onih s kojima su komunisti morali pregovarati o smjeni vlasti i uspostavi demokracije. Od 1989. – 1992. bio je deseti predsjednik Čehoslovačke, a od 1993. do 2003. bio je predsjednik Češke u dva mandata. Usprkos ogromnim zaslugama, koje mu danas svi priznaju bio je i meta kritika i kontroverzi, posebice jer je ukinuo smrtnu kaznu, iz zatvora pustio mnoge osuđene za manje zločine, kao i zbog toga što se protivio lustraciji.
Omogućio je miran razlaz Češke i Slovačke!
Nevjerojatno je, no mnogi su mu zamjerili čak i to što je omogućio mirni razlaz tadašnje Čehoslovaćke na dvije države – Češku i Slovačku. Postoji i anegdota o tome da je kad je saznao za odluku Slovačkog naroda da napusti tadašnju državu rekao samo: Pustite nas da zajedno odigramo svjetsko prvenstvo u nogometu (na koje su se zajedno plasirali kao reprezentacija Čehoslovaćke) i onda ćemo se mirno razići. I tako je i bilo.
Velika je tragedija što Jugoslavija umjesto Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana nije imala – Václava Havela!
Usporedimo li to s situacijom u tadašnjoj Jugoslaviji i građanskim i nacionalističkim ratovima koji su kasnije uslijedili jasno je i zašto mnogi danas tvrde da je velika nesreća što Jugoslavija umjesto političara tipa Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana nije imala i političara formata Václava Havela. Možda bi se u tom slučaju i mi uspjeli razići bez ratova, ratnih zločinaca, ubijanja, klanja i koncentracionih logora.
Ženio se dva puta…
Ženio se dva puta, prva supruga Olga nije se sviđala njegovoj majci. Ipak, bila je slavljena kao svetica u očima češkog naroda. Umrla je od raka 27. siječnja 1996. Njena smrt duboko je pogodila čitavu naciju. Ljudi su stajali u dugom redu kako bi je odali počast, položili cvijeće u kapelu na južnom krilu Praškog dvorca i potpisali knjigu sućuti. Pokopana je u grobnici obitelji Havel na praškom groblju Vinohrady. Nakon Olgine smrti, drugi put se oženio glumicom, danas poznatom kao Dagmar Havlova.
Među Češkim narodom je bio omiljen i zbog svoje skromnosti!
Među Češkim narodom je bio omiljen i zbog svoje skromnosti i nepredvidljivosti. U vrijeme dok su se ratne vođe tadašnje Jugoslavije vozile u Mercedesima, državnim avionima ili borbenim vozilima Havel se po češkom parlamentu vozio – Romobilom. Kad su ga strani novinari pitali koji je razlog da se predsjednik jedne zemlje po parlamentu vozi na romobilu on je odgovorio: Parlamet je velik i bez romobila ne bih mogao stići na sve sjednice na koje sam pozvan.
Pa, smanjio sam, malo!
Havel je bio strasni pušač. 1996. godine dijagnosticiran mu je rak pluća, no, uspio ga je pobijediti. I onda je na zgražanje liječničkog osoblja nastavio pušiti. Kad su ga upitali zašto to radi rekao je samo: Pa smanjio sam, malo.
Nakon odlaska s predsjedničke dužnosti…
Nakon odlaska s predsjedničke dužnosti Havel aktivno piše. Zbog njegove ustrajne borbe za ljudska prava dobio je i nagradu Amnesty Internationala Veleposlanik savjesti. U Pragu je 2004. godine osnovana Knjižnica i memorijalno-dokumentacijski centar zaklade Vaclava Havela.
Umro 18. prosinca 2011. u svojoj kući u selu Hrádeček u općini Vlčice.
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
Poseban prilog – Nagradno pitanje
Za razliku od Franje Tuđmana koji je mrzio i Srbe i pse (bez obzira što su mu i unuci Srpske nacionalnosti) Václav Havel nikad nije mrzio nekog prema nacionalnoj pripadnosti i nikad nije mrzio, ni Srbe, ni Tuđmanove unuke. A, pse, pse je posebno volio. A, od svih pasa i psećih pasmina najviše je volio jednu pasminu.
I stoga je naše pitanje vrlo jednostavno i glasi:
Koja je to pasmina koju je Václav Havel najviše volio?
P.S. I molim vas ne šaljite mi glupave odgovore jer je i moja Schnautzi vidjevši sliku od prve točno odgovorila na postavljeno pitanje.
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
———————————-
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac i Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
