Immanuel Kant o životu u našem solarnom sistemu (iz knjige “Čovjek i kozmologija”, Zlatana Gavrilovića Kovača)

Immanuel Kant je također raspravljao u svojoj „Teoriji neba“ mogućnosti života na drugim planetima našeg solarnog sistema i to posebno u trećem dijelu ove knjige, u dodatku pod naslovom „O stanovnicima zviježđa“ i on smatra, da se može oko ovog pitanja prepustiti mašti sa većom slobodom, nego slikar u slikanju raslinja i životinja neotkrivenih zemalja. Istina, on kaže kako se takve misli ne bi mogle niti pravo dokazati niti pravo opovrgnuti, ali da on može otpočeti sa ovom problematikom od pitanja „udaljenosti nebeskih tijela od Sunca koji povlače za sobom bitni utjecaj na različite vlastitosti mislećih priroda koje se nalaze na tim tijelima.“

Nadalje, piše: „Mišljenja sam da to upravo ne bi bilo nužno tvrditi da bi svi planeti morali biti nastanjeni, iako bi bila neskladnost to poricati s obzirom na sve ili također na većinu, a svrha prirode je promatranje umnih bića.“

Već se iz ovih Kantovih početnih razmišljanja vidi da nije riječ o tako sofisticiranim spoznajama kakvima na primjer danas vlada suvremena metafizika i astronomija, ali da ta njegova razmišljanja su teoretski valjana i točna, jer su naše spoznaje kojima baratamo samo produkt jedne male životne ljudske sekvence na ogromnoj vremenskoj skali univerzuma. Prema tome, mi ne znamo sasvim točno što je bila istina solarnog sistema prije možda 100 milijuna godina niti što će točno biti istina našeg solarnog distema sljedećih 100 milijuna godina. Mi nagađamo, mi istražujemo, mi se pitamo, ali nemamo neke definitivne i točne odgovore. Odatle valja afirmirati načelo „približnosti“ u astronomskoj spoznaji, a ne poticati stajalište o apsolutnoj istini u koju možemo biti posve sigurni.

Tako on za Jupiter kaže, da se „može pretpostaviti, da će, iako je sada nenastanjen, ipak to jednom postati kada se završi period njegova oblikovanja“ ili kasnije pa nastavlja „Međutim, ipak je većina planeta sigurno nastanjena, a koje to nisu, jednom će to postati.“

Što se života na drugim planetima tiče, on smatra kako taj problem života treba promatrati s obzirom na stanje materije koja je proporcionalna odstojanju od Sunca, jer toplina Sunca „…u ugrijanijoj sferi trpi nasilna kretanja i rastrojstvo svoje naravi“ pa zaključuje: „Građa iz koje su oblikovani stanovnici različitih planeta, štoviše životinje i biljke na njima, mora biti to lakše i finije vrste, a elastičnost vlakanaca zajedno sa korisnom nadarenošću njezine građevine to savršenije vrste prema mjeri koliko su one udaljenije od Sunca.“

Tako je prema kozmogoniji na koju Kant računa kao i prema Newtonovim proračunima građa iz koje su oblikovana nebeska tijela uvijek lakše vrste kod udaljenijih tijela, nego kod bližih što nužno mora povlačiti za sobom isti odnos i sa stanovnicima tih nebeskih tijela. Tako je i “savršenstvo“ kako duhovnog tako i materijalnog svijeta na planetima od Merkura do Saturna ili još možda iznad njega „…ukoliko postoje drugie planeti“ to savršenije u točno stupnjevitom slijedu prema proporciji njihovih udaljenosti od Sunca, jer utjecaj svjetla i topline ne određuje se njihovim apsolutnim intenzitetom“, nego sposobnošću materije kojom ih ona prima i njihovoj se pokretnoj sili manje ili više protivi’’.

S obzirom na naš solarni sistem, s obzirom na kretanje planeta u orbiti oko sunca pa onda s obzirom na brzinu okretanje planeta oko njihovih osi, po građi njihova sastava koja je proporcionalna prema Sunčevu utjecaju „Božja mudrost je sve tako povoljno uredila u korist umnih bića koja ih nastanjuju.“

„Međutim, možda griješimo.“, kaže Kant, ali i to je ljudski, ali onda snosimo odgovornost za svoje radnje pred sudištem pravde.

Nadalje, Kant onda razmišlja o planeta,a Zemlji i Marsu i kaže: „U stvari, su obadva planeta, Zemlja i Mars, najsrednjiji članovi planetarnog sistema i može se o njihovim stanovnicima pretpostavljati srednji položaj kako fizičkog tako i moralnog stanja između dviju krajnjih točaka.

Kant je doista mislio, da su Zemlja i Mars dva izuzetna planeta po svom ukupnom mjestu u solarnom sistemu i u tom njegovom mišljenju ga je slijedila čitava astronomska i znanstvena zajednica do danas. Mi se, međutim, razlikujemo od Kanta po tome što mislimo kako to prvenstvo pripada Veneri i Zemlji, ali ne po njihovom moralnom stanju i fizičkom položaju, nego po mogućnostima homo sapiencea u budućim scenarijima razvoja Zemlje i mogućnosti čovjekovog preživljavanja u odnosu na njih.

—————————————–

Zlatan Gavrilović Kovač

Zlatan Gavrilović Kovač porijeklom iz Hercegovine, rođenjem Dubrovčanin, a odgojem Zagrepčanin rođen je u Dubrovniku 25 siječnja 1959 godine.

Četiri razreda Preparandije pohađa u Dubrovniku a kasnije školu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku školu u Splitu u svojstvu poručnika trgovačke mornarice 1977. godine. Studij filozofije i sociologije otpočinje u Zadru 1978. godine a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986 godine.

Filozofsku disertaciju obranio na Sveučilištu u Sarajevu 1989 godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.

Glavni je i odgovorni urednik novine zagrebačkog Sveučilišta “Studentski list” 1982-83, časopisa za teoretska pitanja “Pitanja” 1984-85, klinički je sociolog psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu od 1990-94.

Koncem iste godine sa porodicom emigrira u Australiju. Suradnik je brojnih australskih radio postaja na hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku. Objavljivao je svoje radove u nekih tridesetak novina i časopisa u sedam gradova i četiri zemlje.

Također je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz područja književnosti i politike.

Živi i radi u Adelaideu u Australiji.

Kontakt:

E-mail: zlatan.g@adam.com.au

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Čovjek i kozmologija”, Zlatana Gavrilovića Kovača