Da je čovjek vazda na ili u zijanu, to ima na ovom dunjaluku. Zijani kad ustane, zijani kad legne i zijani dok spava. Također ode u zijan čim ustane, ode u zijan kad će leć’, ode u zijan dok spava. I sve je dobro dok obraz i pamet ne zijani.
Da je čovjek vazda na dobitku, i to ima na ovom dunjaluku. Dobije kad ustane, dobije kad će leć’, dobije kad spava. I sve je dobro dok ne dobije i obraz i pamet.
Na ovom dunjaluku postojao je čovjek od izvinjenja. Čim bi ustao izvinio bi se, kad bi legao izvinio bi se i dok spava izvinio bi se. A život mu je tekao ovako:
Kada ustane izvinio bi se krevetu što ga je pogužvao, a zatim bi ga zategnuo. Dok bi spremao doručak izvinio bi se posuđu što ga je uprljao a doručku što ga mora pojesti. Ponekad bi otišao i gladan jer pored izvinjenja nije imao snage da pojede doručak.
Kada je izlazio u čaršiju i susreo susjeda izvinuo bi mu se što ga je susreo jer može biti da susjed nije bio raspoložen da ga sretne.. Također bi se izvinio što je u susjedovoj blizini uzeo određenu količinu kiseonika. To bi susjedu dalo snage te bi se protegao, rukama mu zatvorio usta i uzeo i njegovu količinu kiseonika.
Čovjek od izvinjenja bi se izvinio što se toga ranije nije sjetio, te bi prestao disati dok je susjed u blizini. Susjed bi se samo nasmiješio a čovjek od izvinjenja bi nastavio svoj put.
Idući tako dalje naišao bi na čovjeka koji bi mu iz čista mira odalamio šamar. Čovjek od izvinjenja bi mu se izvinio što je došao u situaciju da mu ovaj odalami šamar.
Ovoga bi to nairitiralo te bi mu ponovo odalamio šamar. Čovjek od izvinjenja bi vidio da je nešto pogriješio pa bio zdimio. Dimio (bježao) bi tako dimio pa bi zdimio kući.
U njegovoj blizini živio je čovjek s kamom. On mu je zaklao roditelje. Čovjek od izvinjenja, kada bi ga sreo, izvinio bi mu se što njegovi roditelji nisu znali da se izmaknu dok je ovaj mahao kamom te ih skratio za glavu. Čovjek s kamom bi na to rekao:
„Šta ćeš kad su nepažljivi”.
Živio je tako svoj život, čovjek od izvinjenja sve dok jednog dana mu ne dođe susjed i reče:
Izvini, ali mi se tvoja kuća sviđa pa izađi.
Dobro – reče čovjek od izvinjenja – samo da uzmem neke stvari i ja odlazim.
Kako te nije sramota uzimati mi stvari iz kuće! – Reče susjed i udari ga tako jako šakom da ovaj pade na zemlju.
Ležeći tako na zemlji kroz glavu mu prođoše riječi susjeda:
Izvini, ali mi se tvoja kuća sviđa pa izađi. – Ponovi u sebi »izvini« i shvati da i drugi znaju tu riječ i da to isto mogu činiti. Dok je o tome razmišljao zemlja se otvori i progovori:
„Vidiš da se i tebi mogu izvinjavati! Ako se ti nastaviš izvinjavati ići ćeš u mene ili pod mene ali nikada po meni nećeš hodati.”
Čovjeku od izvinjenja to razbistri mozak i on se pribra, te dok je ležao na zemlji skupi snage u desnu ruku i dižući se udari susjeda tako jako da ovaj odletje preko sedam gora i sedam mora, nekoliko stotina godina unazad.
Kad u čaršiji čuše za njegovu dogodovštinu svi mu se počeše izvinjavati, a on bi prolazeći pred njih samo ih pogledao.
Neznanci bi po nekad upitali:
Ko je onaj?
Domaći bi odgovorili:
– To je čovjek od izvinjenja!
(objavljeno u ratu)
—————————————–
Ali Faruk Biser
Rođen je 15. 11. 1956. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Doboju. Opštu i komparativnu književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Studirao je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu godinu dana u klasi Kaće Dorić.
Na interdisciplinarnom postdiplomskom studiju Političkih nauka u Sarajevu položio ispite i uradio magistarski rad, ali do odbrane nikada nije došlo.
Radio je u Amaterskom pozorištu u Doboju i Amaterskom pozorištu „Ivo Lola Ribar” Sarajevo. U Književnoj omladini je bio predsjednik KO Doboj i član Predsjedništva KO BiH.
Objavljivao književne radove u časopisima i novinama i radove o kulturnoj istoriji regije Doboj. Rat provodi u Bosni i Hercegovini gdje u listu „Gradina” objavljuje ratne satrire.
Objavio knjige: „Slike Bosne” 1994., „Grlice nad minskim poljem” 1995. (prijevod na norveški), „Fredsdraper” (Kapi mira) na norveškom 1997., „Oni ne pucaju na nas” 1999., „Mistična riječ domovina”, 2009., „Pletenica od 200 čestitki” 2011. „Oteta prošlost 2014.
U Norveškoj piše i režija dvije dvojezične predstave (bosanski-norveški): „Mir nemira – Ufredens fred” i „Ko si ti? – Hvem er du?”
Zastupljen u „Druga svjetlost” 1983. (Zbirka radova članova Književnog kluba „Ivo Andrić” Doboj) i „Pjeva krvava Bosna” 1994. „Čekaonica za snove” …. „Preživjele riječi” 2018.
Kontakt:
e-mail: rolig.havet@hotmail.com
—————————————–
Preuzmite knjigu – “Čovjek koji je ujeo psa”, Ali Faruk Bisera
Knjigu “Čovjek koji je ujeo psa”, Ali Faruk Bisera, moći ćete preuzeti tako da
svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/biser2.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
—————–
Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
