Kažu da je naš prvi predsjednik, osnivač moderne hrvatske države i ratni zapovjednik, Franjo Tuđman, prepoznao znakove ondašnjeg vremena i donio nam Republiku Hrvatsku kakvu je danas imamo. I kažu da je tom prilikom rekao:
„Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba biti.“
I iako se nedugo zatim stekla sloboda za ostali dio Hrvatske u vojno – redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja, i iako se provela mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, nije sve tako bilo kako je gore navedeno. Netko je stalno radio na našem gospodarskom padu, a ne rastu, netko je stalno urušavao naše socijalističke vrijednosti i netko je nešto dobivao za bagatelu. I tako nam je, kako nam je. Netko se s tim miri, netko odavde odlazi glavom bez obzira, a netko se s tim pomiri i to prihvati. Dobro da nam je Miroslav Krleža napisao:
„Nikad nije bilo, da nekak’ nije bilo, pak ni vazda ne bu da nam nekak’ ne bu.“
A to što nekakvi nezadovoljnici, a za nekoga vandali, umjesto poruka, crtaju Tuđmanu krvave, crvene oči, pa i to nešto znači i govori o našem nepravednom i podijeljenom društvu. Ja samo mogu reći da nisam imao redovna primanja i redovan dohodak gotovo sedam godina i ne mora mi premijer govoriti da mi je dobro, samo ne znam koliko mi je dobro. Za mene su to uvrede i niski udarci, a ja znam kako mi je, a da sam i bolestan, bolestan sam. I da se batrgam u toj našoj kaljuži, batrgam se. Ali to nije problem naše politike, za Tuđmana i ostale nacionaliste je uvijek bilo previše Srba, pa je on, što javno, a što tajno, radio na tome da ih manje ima. I što još reći nego da Hrvatska nije demokratska, a ni europska, jer nema demokracije, a i po gospodarskim rezultatima smo na europskom dnu. Nema tržišnog gospodarstva, nema globalizacije, nego samo planska privreda i uvoz. Stoga, nema ni Tuđmanove, a ni ičije vizije kako dalje.
Inače, mogu reći da smo i dalje zarobljeni u nečijim opasnim deluzijama, nefunkcionalni smo, s mentalnim poremećajima, da živimo u našim i tuđim lažima, halucinacijama, statističkim pogreškama i neistinama. I sve je to nepopravljivo i neizlječivo. I valjda se tješimo time da je Srbiji gore, da je tamo uvijek previše Hrvata, da ih od tamo protjeruju i vrši nasilje nad njima. I mi stalno slušamo prazne i beživotne rečenice i tirade. Dobro da ne moramo učiti riječi iz „Bespuća povijesnih zbiljnosti“. Iako je to naša politička Biblija, to je jedno nečitko i nerazumljivo djelo, o nepreglednim Markovim konacima, i ne zna se za koga je pisano. Ali da su ga svi morali kupovati, morali su. Pa se naš prvi predsjednik namlatio love i od svega zaradio. I od svega toga je naš prvi predsjednik imao koristi, ali što to vrijedi kad novac za njega nije imovina. Novac dođe i ode. Sad ga imaš, pa ga nemaš. I još se nađu nekakvi pa na njegovom spomeniku nacrtaju srp i čekić. Pa naša policija mora provoditi svoju represiju. Sve je to meni nerazumljivo.
Ili se mi moramo boriti protiv tih 200 bogatih obitelji, simbola naše privatizacije. Ili mogu šarati po Tuđmanovim spomenicima. Mogu biti vandal i barbarin i pisati: „Bandiću lopove!“
Jer na kraju istina je: Tuđman je zaslužan za ovo što imamo ili ovo što nemamo. Što su nam resursi nejednako raspoređeni, što su nekome ti resursi dostupni, a nekome nisu. Što nam je donio svoj ortačko – državni kapitalizam. Što nam je donio nejednakosti koje se produbljuju i postaje sve veća. I može se reći da je za vrijeme njegove vladavine nestala naša srednja klasa, nestali su oni koji su relativno dobro živjeli. Njima je on donio apokalipsu i uopće ne znam zašto ga svi toliko cijene. Od te ondašnje srednje klase su postali umirovljenici s mizernim mirovinama, oni koji jedva podmire svoje mjesečne troškove, bijednici, siromasi i nezaposleni. Oni su osjetili taj drastični i dramatični pad i tu nejednakost tog našeg divljeg ekonomskog liberalizma i te nepravedne globalizacije. I još nas je sastavila recesija od 2009. godine. Nekako smo živjeli s tim bankarskim karticama i njihovim peglanjima.
Što ja zamjeram Tuđmanu i HDZ-u? To što nisam imao i dobio jednaku šansu kao neki njihov član. Što je on stvorio ove naše političare – parazite, što je stvorio 200 pripadnika bogatih obitelji u službi HDZ-a, što je stvorio tu našu politiku, taj naš nepravedni sustav, tu našu krajnju i ultra desnicu, naše kriminalce, ratne profitere, mafijaše, naše psihopate i sociopate koji svakim danom rade svoje masakre, naše monstrume, naše pedofile, naše zločince i naše tajkune. I svaki od njih je poremećena ponašanja, oštećene ličnosti i osobnosti i gotovo nitko od njih nije normalan. Ne zna se kada će njihovo zlo izroniti, kada će se ukazati njihov zločinački um i kada će sve izaći na vidjelo. I svakim danom mi se čini da nas vode ljudi koje je napustila pamet, koji su nerazboriti i koji su svakim danom sve luđi. Jer naši ljudi boluju od shizofrenije, manične depresije i paranoje ili od drugih psihičkih bolesti. A je li to posljedica tog našeg političkog stanja, ja ne znam.
Je li sve te poremećaje i obiteljske anamneze uvjetovala ta naša politika, ta naša tranzicija, ta naša nezaposlenost, ta naša umirovljenja u najboljim godinama, ta naša pretvorba, ja ne znam. I jesmo li mi postali partijski poslušnici, dio glasačke mašine stranke na vlasti i klimavci glavama? Da li mi išta propitujemo i dovodimo li mi u pitanje autoritete i naše moćnike? Netko u našem mozgu stalno kumulira agresiju, laži i neistine i onda to jednog dana izroni i izađe na vidjelo. Pa mi postanemo ili psihopati ili sociopati. I čovjek si sam presudi ili presudi nekome drugome. Kažu takve su nam predispozicije i nadogradnja. I nije to nikakav stereotip, tako je, kako je. I ne može se dani provoditi sami, kladiti u kladionicama ili piti po kafićima. Jednom te napetosti, ti psihološki problemi, disfunkcionalnost i frustracije dođu na naplatu, jer ti su ljudi hodajuće bombe. Jednom dođe na naplatu nečiji nizak prag tolerancije i nečiji sadizam. I što onda društvo čini? Traži nekakva opravdanja i nekakve olakotne okolnosti.
I naravno da se ljudi nalaze u svojoj paranoidnoj psihozi i poremećenosti, u svojim strahovima i strepnjama i da se ponašaju u skladu s parolom:
„Nakon Tuđmana – tuđmanizam.“
I što im drugo preostaje, nego veličati nečiji lik i djelo. Veličati nekoga tko im je dao nezasluženu mirovinu i sve druge privilegije. I oni će toga veličati u nebesa. A ja samo mislim da bi trebali utvrditi Tuđmanovu povijesnu ulogu, da trebamo javno govoriti o njegovim pogreškama u privatizaciji i pretvorbi, zabludama i slabostima, da javno trebamo osvijetliti njegov lik i djelo. I valjda bi se otkrila realnost toga svega i valjda bi se ogolila istina i valjda bi netko na vlasti došao k sebi i valjda bi netko nešto radio u ovoj državi.
Kada bi se nešto istražilo, otkrio bi se Tuđmanov autoritarizam, klijentelizam i nepotizam, njegova mržnja prema onima koji su iz mješovitih brakova i djeca jugooficira. Otkrila bi se njegova narcisoidnost, njegova nedemokratičnost, njegove promašene političke i gospodarske ideje i prosudbe. Umjesto tržišnog gospodarstva stvorio je gospodarstvo koje odgovara njegovim poslušnicima, umjesto uspješnog gospodarstva sve je uništio. Umjesto poštenih izbora stvarao je nepoštene izbore, stvorio je kompromitaciju naše države i njenog razvoja, a za ostale je stvorio osjećaj pesimizma i beznađa. Stvorio je devijantni sustav vrijednosti i tu je još njegova opsesija Hercegovinom i Hercegovcima. I stvorio je dvostruki moral: jedan moral za njegove poslušnike, a drugi moral za stoku sitnog zuba. I još bi se otkrilo da se njemu nije smjelo i još uvijek ne smije ništa prigovoriti, i još uvijek se moramo držati nekakvih dogmi o njemu.
Ali najgore od svega toga što je govorio i najavljivao da će Hrvatska biti najrazvijenija u ovom dijelu Europe i u ovom dijelu svijeta, da će biti mala Švicarska, i da će ljudi imati visoki standard. Hoće, ali ako se isele i odsele u neku drugu državu, a iselilo se u posljednjih nekoliko godina oko 200.000 ljudi. I iz toga su valjda proizlazile i sve to uvjetovalo je sve te financijske afere i ratno profiterstvo ili nije? Pa, onda dogovori s Miloševićem, pa razgovori s Milom Dedakovićem i tko zna što još? I netko će reći da je on od HDZ-a, njegove stranke napravio stranku opasnih namjera, kad ne bih rekao zločinačku organizaciju. I donio nam je feudalne vrijednosti: obitelj, tradicije, konzervativizam, vjeru i vječno žrtvovanje drugih za domovinu i parolu:
„Sve za Hrvatsku – Hrvatsku nizašto.“
Ma što to bilo i ma što to značilo.
—————————————–
Boris Golić
Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.
Rođen je 1958. godine u Belišću. Do sada napisao:
2010. godine – 55+, „Posljednji Gutmann” i „Tamna strana mog Mjeseca”.
2011. godine – „Vražja divizija” i „Vražja divizija II”.
2012. godine – „Izvan koncepcije” i „Paintball”.
2013. godine – „Zovem se 55+” i „Više se ne zovem 55+”.
2014. godine – „Investitor” ; „22 kvake” ; „Tribunj via Čanak” i „Analiziraj me!”.
2015. Godine – „Nema lijeka za naš blues”; „Izborna lista”; „Svijet okrenut naopako”; „Unatoč i usprkos svemu”.
2016. Godine – „Gimnazijski dani”; „Slavonska molitva”; „Izbjeglica”; „Turci među nama”; „Romi među nama”; „Srbi među nama”.
2017. godine – „Hrvati među nama”; „Seksualni vodič za ruralne frajere”; „Put u Munchen”; „Argentinski tango”, „Strah od stranca”.
2018. godina – „Biti ili ne biti hrvatski tajkun”; “Bjegunac”, Joe, i tu je Amerika”, “Posljednji Prandau – Normann”, „Put u pakao popločen je dobrim namjerama”.
2019. godine – „Posljednji Podunavski Švabo”, “Kako uništiti grad Vukovar”.
———————————-
Preuzmite knjigu – “Kako uništiti grad Vukovar”, Borisa Golića
Knjigu”Kako uništiti grad Vukovar“, Borisa Golića, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
http://www.digitalne-knjige.com/golic35.php
———-
Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.
