Baveći se balkanskom aforistikom, bilo je „obavezno“ naići na internetu na ime Ive Mije Andrića. Već i taj beskontaktni prvi susret s njim izazvao je u meni interes i poštovanje. Prema Srbinu Milanu R. Simiću, „Svaki aforističar na svijetu pita se: ‘Ako je Lec prvi, tko je treći?’“ Po toj formuli, saznavši sve više o njemu, bio sam spreman prepustiti drugo mjesto Ivi Miji Andriću.
Jer, ja sam imao samo jednu „prednost“ – bio sam malo stariji od njega, a on je vodio po svim ostalim pokazateljima. Ranije se posvetio književnosti, napisao je više autorskih knjiga, više recenzija, sastavio više antologija, bio je prevođen na više stranih jezika.
On nije znao da sam ga već uvrstio u Antologiju balkanske aforistike na kojoj sam radio, kada je došlo vrijeme da ga opširnije predstavim i u prestižnom bugarskom časopisu „Literarni svijet“. Već sam predstavio dosta balkanskih aforističara, ali stvaratelja iz Hrvatske takvog kalibra stalno sam odgađao za „desert“. Prije nekoliko godina to ne bi bilo moguće, ali uz pomoć informacijskih tehnologija sada sam se usudio istaknutom hrvatskom satiričaru uputiti prijedlog na hrvatskom jeziku. Na njega se nastavila naša korespondencija.
Ivo Mijo Andrić odmah se odazvao i prije roka dostavio sve materijale – fotografiju, biografiju, aforizme i nekoliko svojih knjiga. Ono što sam dobio bilo je impresivno količinom, a još više kvalitetom. U časopisu je objavljeno maksimalnih za tu rubriku njegovih 43 aforizma. U kratkom roku razmijenili smo svoje knjige i misli o onome što radimo. Napustili smo službeno „kolega“ i „Vi“ kako bismo prešli na „Ti“ i na Ivo i Valentin. Kada je Ivo saznao da radim balkansku antologiju, poslao mi je svoje „dvostrane“ antologije hrvatskih aforističara u kombinaciji s njihovim kolegama iz drugih balkanskih država. S jedne strane, to mi je puno pomoglo u odabiru autora i aforizama. S druge strane, uvjerilo me da je Ivo među najboljim antologičarima u regiji, pa i izvan nje, zajedno s Aleksandrom Čotrićem iz Srbije i Vasilom Tolevskim iz Sjeverne Makedonije.
Ivi Miji Andriću pripada ideja da u nastavku njegove serije od pet dvostranih antologija napravimo još jednu hrvatsko-bugarsku. Svaki od nas da preuzme svoj dio. On je imao ogromno iskustvo, dobro je poznavao hrvatske aforističare, i nisam sumnjao da će hrvatski dio biti savršen. Pred bugarskim je bilo prepreka. Za razliku od Hrvatske, kod nas nema nacionalnog aforističkog udruženja koje bi pružilo organizacijsku pomoć. Za razliku od Hrvatske, kod nas se godišnje ne izdaje aforistički almanah. Posljednji takav zbornik doajena Turhana Rasieva izdan je 2009. godine. Rad na takvom projektu trajao bi godinama, a mi smo ljudi u godinama i nemamo vremena za gubljenje. Tada se rodila ideja da hrvatsko-bugarska kolaboracija siđe na osobnu razinu.
Ivo je imao vodeću ulogu u formiranju koncepta, strukture i omjera u njoj, njegova briga bila je koordinacija u izdavačkom timu. Jednom riječju, to je Ivin projekt uz moje sudjelovanje. Ja sam bio u povoljnijoj poziciji. Budući da nisam poznat u Hrvatskoj, bilo mi je lakše iz cijele svoje produkcije odabrati ono što bi bilo zanimljivije u nekoliko oblika. Naravno, ima i „svježih“ stvari koje nisu objavljene ni u Bugarskoj. Budući da Andrić ima dosta knjiga objavljenih „kod kuće“, njegov je zadatak bio složeniji. Trebao je biti aktualan, ponuditi nove neobjavljene aforizme, a satirična poezija bila bi „bonus“ za ljubitelje rimovane riječi. Tako je nastala ova „šarena“ knjiga.
S nestrpljenjem sam očekivao da vidim prvi dio. U aforističkom segmentu od 333 rada nazirao sam onog Andrića kojeg sam već otkrivao, čitao i prevodio – dubokog, raznolikog i mudrog, koji je iz malo i „jednostavnih“ riječi izvlačio značajne poruke. Sviđala mi se satirična „temperatura“, majstorska književna forma, umijeće da dotakne srca općeljudskim temama, da gradi duhovite konstrukcije koje potiču na razmišljanje, da „krije“ bit u dvosmislenostima i zagonetkama, da se obraća čitatelju nepobitnim aksiomima, nenametljivo ga savjetuje, da ga uključuje u lijepo i duhovno, da se zajedno s njim zgraža nad ružnim i nedopustivim u društvu i čovjeku.
Satirična poezija bila je ugodno iznenađenje. Satirična pjesma općenito odgovara i zahtjevima aforizma bez kratkoće, ali teže nastaje jer mora biti u „stisci“ rime i ritmike, mora imati „melodiju“. Ona pruža mogućnost za više izražajnih sredstava koje Ivo vješto koristi. Njegove 22 ode, poredane u savršene strofe od 4 do 6 stihova, obrađuju važne teme – naciju, državu, vlast, demokraciju, tranziciju i mnoge druge. One govore o visokoj građanskoj svijesti, sociološkom presjeku društva, o hrabrosti i nepomirljivosti autora. Zapravo, njegove satirične pjesme su „križni put“ ljepote forme i gnjeva sadržaja.
Dvaput sam bio „gost“ Hrvatske – na odmoru u Dubrovniku i u Poreču. Čuvam lijepe uspomene na zemlju i njezine ljude. Na poziv Ive Mije Andrića sada „gostujem“ hrvatskim ljubiteljima satire. Moje sudjelovanje u ovoj knjizi moj je skromni dar od srca!
Valentin Dimitrov
Aforizmi i epigrami Ive Mije Andrića
&
Aforizam je književna izložba mudrih misli i riječi.
&
Epigram je poetika duha
izatkana od leksičkog ruha.
&
Što duže živim, sve kraće pišem.
&
Dobri političari žive od djela, a loši od riječi.
&
Ne idemo daleko. Idemo dođavola.
&
Isključiv sam. Iz svega su me isključili.
&
Ne radi mi se kad vidim šta nam sve rade.
&
Gotovi smo! A posao nismo završili.
&
Svi žele biti neko i nešto, a samo neko postane nešto.
&
I matematičari su ponekad neuračunljivi.
&
Nisam se prepoznao. Ni na što više ne sličim,
otkad sam upoznao onu, kojom se dičim.
&
U redu su samo oni koji dođu u prve redove.
&
U top formi su oni koji pucaju na visoko.
&
Puna nam je glava poglavnika i poglavara.
&
Lako je bogatašima, za njima se uvijek diže prašina.
&
Zahvaljujući ocu domovine, mnogi su ostali bez očeva.
&
Šupalj, a napuhan!
&
Da sam sve znao, prošao bih se svega.
&
Veliki ljubavnici zaljubljeni su samo u sebe.
&
Situacija na terenu bit će bolja, kad dobijemo terenski dodatak.
&
Slaveni nisu na vrijeme stigli na Balkan.
Isus je došao nekoliko stoljeća prije njih.
&
Radili smo kako Bog zapovijeda. Đavolski!
&
On sve poslove obavlja ležerno. Danonoćno se izležava.
&
Uveli smo izvanredno stanje. Redovno smo ukinuli.
&
Pravi se da ne vidiš ono što ti bode oči.
Tako ćeš ga bolje vidjeti.
&
Tko ne zna šta je realna ekonomija, zna šta je nerealno.
&
———-
Bilješka o piscu:
Ivo Mijo Andrić rođen je 17. 11. 1948. godine u selu Čanići kod Tuzle. Osnovnu školu pohađao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehničku u Tuzli. Završio je Fakultet političkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Radio je u privredi, obrazovanju, sindikatima i državnim institucijama Bosne i Hercegovine te kraće vrijeme u hrvatskom školstvu. Umirovljen je kao samostalni umjetnik u Zagrebu, gdje živi i stvara od 2004. godine.
Piše poeziju, prozu, drame, eseje, književne prikaze, osvrte, aforizme i epigrame te stručne radove s područja zaštite radnih i ljudskih prava.
Do sada je objavio više od sedamdeset knjiga, od čega je dvadesetak zbirki humora, aforizama, epigrama i satiričnih pjesama. Zastupljen u brojnim antologijama, zbornicima i zajedničkim knjigama. Radove objavljuje u elektronskim medijima te u listovima i časopisima u zemlji i inozemstvu. Poezija, proza, književni prikazi, aforizmi i epigrami prevođeni su mu na engleski, njemački, kineski, poljski, ruski, arapski, armenski, bugarski, češki, danski, makedonski, rumunjski, slovački, slovenski i španjolski jezik.
Priredio je i uredio više od šestdeset zbornika te zajedničkih i pojedinačnih knjiga drugih autora. Dobitnik je više nagrada i priznanja za književno stvaralaštvo.
Satirična paralaksa Valentina Dimitrova
&
Giljotina i sociologija su slični. Njihovi rezultati su po glavi stanovnika.
&
Lažna nada prva umire.
&
Budale traže mjesto pod suncem, pametni – u sjeni vođe.
&
Prostak drži ruke u džepovima. Političar – u tuđim.
&
Iznimke dokazuju samo ona pravila koja im odgovaraju.
&
Paradoks: Novac je zlo, a zao si kad ga nemaš!
&
Jezik ne držimo za zubima tek kad nam ih razbiju.
&
Um govori kamo da idemo, za marširanje um nije potreban.
&
U striptiz baru skidaju odjeću, u politici – povjerenje.
&
Glavna briga političara je raditi za budućnost… svoje djece i unuka.
&
Jednom ćemo i mi dobro govoriti o državi! Kad umre.
&
Princip promocije: Svaki drugi sir u mišolovci je besplatan.
&
Teško se živi s mnogo nedostataka, lako – s nedostatkom dokaza.
&
Na karti Europe Bugarska je emblematično mjesto! Mjesto zločina!
&
Najkraća trgovačka tajna: Krademo.
&
Bogat muškarac ljubavnicu oblači s mnogo novca,
siromašni zaljubljenik je skida samo pogledom.
&
Svugdje u svijetu su manjine obespravljene, samo kod nas – većina.
&
Na našoj državnoj zgradi nosivi je peta kolona.
&
Na rezervnoj klupi literarnog tima sjede izbačeni huligani satiričari.
&
Kod nas sve ide uz protekciju veleposlanstava. Zato smo protektorat.
&
Sport je koristan za mišiće, aforizmi – za mozak.
&
Popravljajući Ustav, ostavili su na njemu otiske prstiju.
&
Svatko daje ono što nema – pamet, nitko ne daje ono što ima – novac.
———-
Bilješka o piscu:
Valentin Dimitrov je bugarski pisac, novinar i prevoditelj, rođen u Varni 27.10. 1946. godine. Diplomirao je na Višoj mornaričkoj školi u rodnom gradu. Služio je 33 godine u mornarici. Od 2002. do 2024. bio je odgovorni urednik nacionalnog pomorskog časopisa „Klub OKEAN”, koji izlazi u Sofiji.
Njegova stvaralačka produkcija od 1969. godine obuhvaća oko 1500 materijala u svim publicističkim žanrovima. Njegovi radovi uvršteni su u preko 30 zbornika, almanaha, antologija i medija u Bugarskoj i 7 drugih država. U preko 20 knjiga sudjelovao je kao sastavljač, koautor ili urednik.
Objavio je 22 autorske knjige (po jednu u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji). Od toga je 11 pomorskih (roman i priče) i 11 satiričnih (priče, minijature, epigrami i aforizmi). Značajnije knjige su: „Najbolje od najboljih. Antologija suvremenog ruskojezičnog aforizma” (preko 5000 fraza od 419 autora iz 27 država), „Aforistički tandem” – aforizmi u koautorstvu sa srpskim piscem Aleksandrom Čotrićem, „Satirične misterije” – sastavljač i prevoditelj aforizama makedonskog pisca Mileta Gjorgjoskog i „Balkanizmi. Aforistička antologija” (u tisku).
Nositelj je 27 književnih nagrada, među kojima su „Počasna medalja” Saveza nezavisnih bugarskih pisaca za cjelokupno stvaralaštvo (2012.), „Zlatni krug” Beogradskog aforističkog kruga (2019.), „Ekselencija satire – Radoje Domanović” Saveza srpskih pisaca (2020.), Nagrada „Varna” u kategoriji „Književnost” (2020.), Priznanje za satiričnu knjigu Zaklade „Profesor Barzakov” u SAD-u (2021.), Prva nagrada za satiričnu priču na Međunarodnom natječaju „Kubrat 2022.”, Zlatna plaketa na Međunarodnom festivalu aforizma i karikature u Strumici, Sjeverna Makedonija (2023.), prva nagrada za tekst karikature u Zagrebu, Hrvatska (2024.), nagrada Saveza srpskih pisaca za najbolju knjigu „De facto”, prevedenu na srpski jezik (2024.).
Član je Saveza nezavisnih bugarskih pisaca, počasni član Moskovskog kluba aforistike i član Beogradskog aforističkog kruga.
——————–
Preuzmite knjigu “Mislim, pjevam i pišem”, Ive Mije Andrića i Valentina Dimitrova
Ovaj aforizmi preuzeti su iz knjige “Mislim, pjevam i pišem”, Ive Mije Andrića i Valentina Dimitrova, koju možete preuzeti na sljedećoj adresi:
https://www.digitalne-knjige.com/andric35.php
—————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
—————–
Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
