Sve, sve je u pjesmi. Uz rizik da zvučim kao Allen Ginsberg, pišem vam jer sam upravo čuo da je jedan moj prijatelj rekao da ne može razumjeti pjesmu koju sam napisao u samo jednom retku i vrlo sam zabrinut zbog toga. Dakle, da vam kažem nešto o tome, naime ja nemam običaj obožavati umjetne bogove, zato ne pišem tako da bi svi ljudi to razumjeli. Ne sviđa mi se Vachel Lindsay. Uvijek sam bio takav. Mrzim sve pospane i polupospane ljude. Radije radim što god mi padne na pamet.
Ovo govorim zbog pisanja pjesama. Na primjer, kada ste zaljubljeni, ako vas netko prekine: “Oh, nemoj me tako povrijediti, bit ću uzrujan!” Ne govorite otvoreno. Sve će biti prirodno, čak i ako osjećate bol, izdržat ćete. Koliko god vremena bila teška, izdržati ćete. Ovo je zakon ljubavi. Morate se naviknuti na to. Beskorisno je tražiti logiku, jasnoću, smisao u svemu.
Ne zanimaju me životi ljudi koji mogu sve razumjeti i naučiti. Takvi ljudi za mene su stranci. Jer znam da tek kada život postane nejasan, vatra strasti počinje opet gorjeti u mom životu…
Frank O’Hara
Tko je bio Frank O’Hara?
Francis Russell ” Frank ” O’Hara (1926. – 1966.) bio je američki pisac, pjesnik i likovni kritičar. Kao kustos u Muzeju moderne umjetnosti , O’Hara je postao istaknut u svijetu umjetnosti New Yorka. Smatra se vodećom figurom Njujorške škole, neformalne skupine umjetnika, pisaca i glazbenika koji su crpili inspiraciju iz jazza, nadrealizma, apstraktnog ekspresionizma, akcijskog slikarstva i suvremenih avangardnih umjetničkih pokreta.
O’Harina poezija je osobna i po tonu i po sadržaju, a opisana je kao da zvuči “kao zapisi u dnevniku”. Pjesnik i kritičar Mark Doty rekao je da je O’Harina poezija “urbana, ironična, ponekad istinski slavljenička i često divlje smiješna” te sadrži “materijal i asocijacije koje su strane akademskim stihovima” kao što su “kamp ikone filmskih zvijezda dvadesetih godina i tridesetih, dnevni krajolik društvenih aktivnosti na Manhattanu, jazz glazba, telefonski pozivi prijatelja”. O’Hara je u svom pisanju pokušavao uhvatiti neposrednost života, osjećajući da bi poezija trebala biti “između dvije osobe umjesto dvije stranice.”
U ranim jutarnjim satima 24. srpnja 1966. O’Hara je udario vozač džipa na plaži Fire Island, nakon što se u mraku pokvario taksi za plažu u kojem se vozio s grupom prijatelja. Umro je sljedeći dan u dobi od 40 godina od puknuća jetre u bolnici Bayview u Mastic Beachu na Long Islandu. Pokušaji podizanja optužnice za ubojstvo iz nehaja protiv 23-godišnjeg vozača Kennetha L. Ruzicke bili su neuspješni; mnogi O’Harini prijatelji smatrali su da je lokalna policija provela mlitavu istragu kako bi zaštitila jednog od njihovih mještana. Pokopan je na groblju Green River na Long Islandu.
Odabrane pjesme Franka O’Hare koje je uredio Donald Allen (Knopf, 1971.), prva od nekoliko posthumnih zbirki, osvojile su Nacionalnu književnu nagradu za poeziju 1972. godine. “City Poet”, Brada Goocha prva je značajna biografija o O’Hari.
———
Preveo, odabrao, nadopisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
