Intervju: Marijan Sviličić

Rođen je u Splitu 14. travnja 1958. Roditelji su mu starosjedioci otoka Visa na kojem je živio prve tri godine života. Nakon toga odselili su se u Gospić, zatim u Pulu i u Zadar gdje je polazio osnovnu školu i gimnaziju. Višu školu za socijalni rad završio je u Zagrebu… Posvetio se raznim alternativnim duhovnim tehnikama.

Astrologijom i meditacijom počeo se baviti već u gimnaziji. Čitao je sve knjige o tim temama koje su mu došle u ruku. U to vrijeme počeo je pisati duhovni dnevnik, prepisivati zanimljive i korisne citate velikih pisaca i duhovnih učitelja.

Završio je sedmodnevni tečaj Transcendentalne meditacije, višegodišnju Komaja školu yoge, Nove akropole i tečaj masaže i Radiestezije. Bio je na tri trodnevna Intenzivna prosvjetljenja gdje je doživio prvo iskustvo prosvjetljenja i na preko 100 Preporađanja. Sklonost prema tim područjima i prirodna nadarenost vodili su ga k stalnom učenju i usavršavanju, kako bi mogao što više pomagati ljudima da budu zdravi, sretni i u kontaktu sa samim sobom.

Bavi se masažom, astrologijom, radiestezijom, pisanjem knjiga. Na portalu digitalne knjige objavljene su mu četiri knjige: „Sreću treba uhvatiti“, „, „Put nestalih oblaka“ i „Akcija i Bog“. Volontira u Teozofskom društvu kao povremeni predavač. Aktivan je na nekim društvenim mrežama i ima samostalni Blog pod nazivom „Sretni putnik“. I dalje piše knjige i predavanja.

Razgovarao i objavio: Nenad Grbac

Možete li nam reći neke od podataka o vama, koliko dugo se bavite pisanjem i slično ?

Rođen sam u Splitu, 14. Travnja 1958. Roditelji su mi porijeklom s otoka Visa, gdje sam i živio prve tri godine života. Nakon toga jedno vrijeme živjeli smo u Gospiću, zatim u Puli i Zadru gdje sam polazio zadnji dio osnovne škole i jezičnu gimnaziju. U kojoj sam zahvaljujući dobrom profesoru hrvatskog jezika zavolio pisanje i čitanje knjiga.

Možete li navesti vašu, E-mail adresu, ili način na koji vas naši čitatelji mogu kontaktirati?

Kontakt: e-mail: marijan.svilicic1@gmail.com

Rođeni ste u Splitu 14. travnja 1958. Roditelji su vam porijeklom s otoka Visa na kojem ste živjeli prve tri godine života. Nakon toga selili ste se u Gospić, zatim u Pulu i u Zadar.… Kakve uspomene pamtite iz tog vremena, koji su događaji najviše obilježili vaš život i djetinjstvo u to vrijeme?

Prve moje tri godine na otoku Visu, gdje sam živio sa svojoj majkom kod moje None Antice i nonota Marijana iz razloga, jer je moj otac Petar studirao u Zagrebu, a to je utjecalo na mene u daljnjem kontaktu s ocem jer je bila izgubljena ta prva emocionalna povezanost s njim.

Moje uspomene iz osnovne škole u Zadru su igranje šaha i odbojke u klubovima, što mi je kasnije puno pomoglo u životu jer sam stekao disciplinu, radne navike i sačuvao zdravlje.

Dolaskom u Zagreb i nastavkom školovanja došli ste u dodir s raznim alternativnim duhovnim tehnikama. Možete li nam reći kako je sve to počelo i koliko je utjecalo na vaš daljnji život?

Odlaskom iz Zadra u Zagreb, studirao sam i završio Višu školu za socijalni rad. Odmah po dolasku u Zagreb potražio sam duhovne grupe – Teozofsko društvo, Antropozofsko, Nova Akropola, TM,…

Posvetio sam se raznim duhovnim tehnikama kao što su Yoga, meditacija, tehnike disanja, sidhi tehnike, tantru,…

Završili ste tečajeve Transcendentalne meditacije, Komaja škole yoge, Radijestezije, Nove akropole i masaže. Kakvo je to iskustvo bilo i koliko vas je obilježilo jer ste se koliko ja znam poslije toga počeli i profesionalno baviti masažom. Koliko vama osobno znači da ljudi kojim pomažete budu zdravi i sretni?

Pomagati ljudima čini me sretnim. Širim dobro oko sebe i to mi se vraća na razne načine.

Tu negdje u početku tog vašeg bavljenja masažom upoznali ste i svoju suprugu. Možete li nam ispričati kako je do tog susreta došlo? Naime primijetili smo da ste nedavno proslavili 30-ak godina braka?

Proslavili smo 33 godine braka. Vjenčali smo se 7.7.1990. godine u 17 sati, a prije toga jednu godinu smo hodali. To su po mojim saznanjima i iskustvu sretni brojevi. Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja koji je bio poklonik Sai Babe, a moja supruga bila je isto u tome društvu i kao i ja u traženju sebe u duhovnim saznanjima i vježbama kao što je meditacija, pjevanju duhovnih pjesama, prakticiranju asana, tehnike disanja i pomaganju potrebitima (seva). A, u stvari, prvi naš fizički susret bio je preko masaže. Najprije me odbijala, a onda jednog dana bila je toliko iscrpljena od napornog i zahtjevnog posla da je pristala na Švedsku masažu.

I vaša supruga Marija bavi se umjetnošću, odnosno slikarstvom. To nas odmah dovodi do pitanja na koji način funkcionira brak dvoje umjetnika. Koliko je u svemu tome važno razumijevanje?

Kad su dvoje kreativaca u braku, kao što smo mi, najvažnije je razumijevanje, ljubav prema knjigama (još iz mladosti), umjetnosti, duhovnom putu,… A, prije svega – nastojati ne gušiti individualnost onog drugog, ne isticati sebe, a ne smije biti ni prisutna ni ljubomora. Svatko mora imati svoj prostor, svoj kreativni svijet i pustiti drugog da u tišini stvara svoje inspiracije i djela, a nakon toga podijeliti svoje ushićenje zajedno.

Možete li nam reći nešto više o Marijinom bavljenju umjetnošću?

Marija je započela slikati već u djetinjstvu i nastavila dalje cijeli život. Voli istraživati i sama doći do nekih novih saznanja u raznim tehnikama slikarstva i fotografije… Osim slikarstva, voli književnost pa je tako započela pisati poeziju već sa 18 godina. Život i realnost života odvela ju je od poezije. Sada tu i tamo napiše neki esej na Facebooku.

Osnovali ste i vodite GO klub „Croatia“ u Zagrebu, s namjerom da ta kineska duhovna igra pusti korijenje i na našim prostorima. Možete li našim čitateljima ukratko objasniti kakva je to igra i što vas je u njoj najviše privuklo?

Osnovao sam Go klub „Croatia“ u Zagrebu, oko 1995. godine kad sam našao prostor za igranje i sponzore. A prvo moje saznanje o Go igri bilo je još dok sam pohađao gimnaziju u Zadru. Tu sam igru prepoznao intuitivno i rekao sam sebi – to moram naučiti. Naučio sam ju tek u Zagrebu od prijatelja majstora te igre. Go klub „Croatia“ je uspješno godinama funkcionirao, a nakon što sam izgubio neke sponzore i lijepi prostor za igranje zatvorio sam svoj klub. Ponovno sam se vratio prošle godine Go igri jer me ona ispunjava srećom, uči strpljivosti, kreativnosti i vizualnoj ljepoti, jer se život i zdravlje cijelog Svemira preslikava kroz ovu igru, plusova i minusa, Jin i Jang, nula i jedinica,…

Izumili ste i nekoliko kartaških igara, a među njima kako sami navodite su najzanimljivije – „Dobar Herc“ i „Herc Pasijans“…. Naveli ste i da volite humor i da objavljujete svoje viceve u novinama. Odakle sav taj interes?

Od malih nogu sam sa nonom i djecom u dvorištu, kad sam dolazio na ljetne praznike na otok Vis, igrao dječje kartaške igre i šah. I na temelju tog iskustva došao do svojih kartaških igri kao što su: „Dobar Herc“, „Herc Pasijans“, „Herc Domino“ i sada testiram novu igru „Domino Go“. Volim humor jer me on oslobađa od ega i ego igrica…

Došli smo do i knjiga. Dosad ste na našem portalu objavili četiri knjige. Dvije od njih ste nazvali: “Male priče za dušu”. Što je to što vas navodi da pišete priče i objavljujete knjige? Otkud ta želja da svoje spoznaje podijelite s čitateljima?

Kad sam napisao svoju prvu knjigu „Put nestalih oblaka“ na temelju duhovnog dnevnika koji sam započeo pisati još u gimnaziji, krenule su ostale knjige u grafičkom izdanje: „Put nestalih oblaka“, „Sreću treba uhvatiti“, „Upoznavanje sebe“, „Akcija i Bog“ i „Putovanje do vrata sreće“, koje su izdane preko Sveučilišne nacionalne knjižnice u Republici Hrvatskoj. Da izdam svoje knjige preko Digitalnog izdavaštva navela me je književnica prof. književnosti Ljubica Šego uvjerivši me da će na taj način moje knjige biti dostupne svim ljudima koji vole pisanu riječ, odnosno, knjigo ljubci. I, zaista se to ostvarilo, tako da sam putem Digitalnog izdavaštva objavio, za sada, četiri knjige i vrlo sam sretan i zadovoljan time.

Pisanje knjiga je moj životni put i moja vječita inspiracija, obogaćivanje mog života i života ostalih ljudi koji vole svjesnost – sadašnji trenutak, duhovni put i prosvjetljenje.

U svojim djelima s poštovanjem se pozivate na Avatara Sai Babu štovanog indijskog gurua, učitelja i uzora. Možete li našim čitateljima reči nešto više o njemu i utjecaju njegovog učenja na vas osobno?

Kroz svoj život upoznao sam puno duhovnih učitelja u stvarnom životu, kao i preko grupa, knjiga… a tako sam i došao do Avatara Sai Babe. Poštujem sve religije i tradicije prihvaćajući različitost ljudi jer nas ta različitost obogaćuje i oplemenjuje kao osobu.

U esejističkom tekstu Što je pojas za spašavanje? Naveli ste da je „to život u znanju, mudrosti i razumijevanju“. Možete li nam to ukratko pojasniti?

Da, život je u znanju, mudrosti i razumijevanju, ali prije svega, trebamo probuditi srce, biti svoj na svom putu života, maknuti ego i sve nepotrebne stvari koje nas opterećuju.

U razgovoru sa mnom naveli ste i da vas najviše zanima – Prosvjetljenje. U knjizi Akcija i Bog naveli ste da je ono jedina je prava revolucija u našim životima. Možete li nam to objasniti zašto baš – Prosvjetljenje.

Prvi moj put ka prosvjetljenju bio je za vrijeme trodnevne grupne vježbe kojoj je cilj bio prosvjetljenje. Zadnjeg poslijepodneva u ‘pauzi’ vježbanja kad sam već skoro bio odustao od tehnike, crtao sam crteže jedne biljke, životinje, ptice, kamena i čovjeka. Čudan glas mi je rekao: „To sam sve ja“. Za to vrijeme, po mojoj procjeni – dvije sekunde, bio sam bez tijela, osjećaja i misli.

Neki nam govore da nam trebaju godine i godine da se prosvijetlimo. Isto tako je i razmišljao moj um. Danas razmišljam drugačije. Učeći druge, otvaramo svoj um i stječemo iskustva i sve dok ne otvorimo um i srce ne možemo se prosvijetliti.

Koliko je vama kao piscu zanimljiva pojava digitalnih knjiga ?

Iako volim držati knjigu u ruci došao sam do toga, koliko je važno svoje knjige prezentirati preko portala digitalne knjige i tako približiti široj publici i ljubiteljima knjiga. Svakom piscu i književniku nepotrebno stoje izdane knjige u grafičkom tisku na policama ili negdje drugdje gdje ih često nitko ne može vidjeti niti staviti u svoje ruke. Znanje i svoja iskustva treba dijeliti sa drugima.

Jeste li zadovoljni suradnjom ostvarenom s portalom digitalne knjige?

Izuzetno sam zadovoljan sa dosadašnjom suradnjom ostvarenom s portalom digitalne knjige zbog temeljitosti, brzine, kreativnosti i digitalnom dijeljenju i prezentiranju mene i mojih knjiga.

Možete li nam otkriti vaše planove. Radite li na nekoj novoj knjizi? Pripremate li objavu nekog zasad neobjavljenog materijala?

Radim i dalje, pripremam predavanja i pišem šestu knjigu „Kroči svjesno“, kao i svoj prvi znanstveno-fantastični roman koji se odigrava u Zagrebu.

I za kraj nam recite da li ima nešto važno što ste posebno željeli naglasiti, a da vas ja to nisam pitao?

Rekao bih da mi, planet Zemlja i sva živa bića na njoj živimo u iluziji. Naša čula su ‘nesavršena’… Prostor (muški princip) i vrijeme (ženski princip) trebaju biti u ravnoteži unutar nas i oko nas. Sve je povezano, priroda, ljudi i sva živa bića. Ako to poštujemo neće biti ekstremnih oluja, poplava, potresa, ratova,…

—————

Preuzmite knjigu – “Sreću treba uhvatiti”, Marijana Sviličića