Zbirku poezije “Viktorijin plač”, Slavice Juhas, predstaviti ćemo vam uz pomoć recenzije knjige:
O STIHOVIMA (I LJUDIMA)
Stihovi su blago zatvoreno u školjke, kaže Slavica Juhas u jednoj svojoj pjesmi koju na moje veliko zadovoljstvo možete pronaći u ovoj zbirci Viktorijin plač. Pobjedničin (pobjednički?) plač, plač koji sukne u trenutku kada pojedinac pobijedi drugu osobu ili sebe, neku nedaću I nepremostivu prepreku?
Je li Slavica svojim blagom iz školjke uspjela pobijediti svoje tjeskobe, nezadovoljstva ovim svijetom ili je pobijedila stvarajući ljepotu tamo gdje se mnogi ne usude potražiti je?
Stihovi su blagost naših samoća, oni nas smještaju u osjećaje nama prepoznatljive i potrebne; stihovi su nasušna potreba u vremenima koja traže svrhovitost, nadmetanje u posjedu materijalnih dobara, u osobnim i društvenim krizama, u zdravstvenim nedaćama koje nas još više udaljavaju od drugih ljudi (ljude možemo voljeti ili ne, podnositi ili ne, približavati im se ili se udaljavati svojevoljno od njih), ali su nam ljudi potrebni kako bismo se imali s kime uspoređivati – sam čovjek ne zna koliko zna, je li plemenit ili uopće nije takav, koliko je trpeljiv ili netrpeljiv, suosjećajan ili hladan. Potrebni su nam razgovori ma koliko tada bili umorni od mnogih praznih riječi.
Potreban nam je pogled, dodir, osmijeh, pozdrav – pa makar u prolasku, usputno, preko ceste, u magli ili u slutnji.
Ali, kada stvaramo stihove (mogu oni nastajati i u Slavičinoj kuli od papira, a ne u kuli od bjelokosti kakvu su stvarali stvarali mnogi stariji pjesnici, za mnogih njezinih besanih noći čak i na postelji od krvi), naša je samotnost ispunjenija, ona je samo naša i u nju ne moramo pustiti nepoželjne. Nepoćudne.
Ćudljive, možda? Nego samo one koji su spremni osjetiti finu pređu rime, čudnovatost odabira riječi, doživjeti Slavičinu potrebu za stvaranjem novotvorenica (koje možda nećete uspjeti guglati), iskusiti glasne šapate i utišane vapaje.
Vapaje duboko nespokojne pjesnikinje. Njezin nespokoj koji je i naš, moj, vaš i svačiji, njezino opetovano nijekanje ove stvarnosti, dnevne.
Rečeno je da umjetnost izvire iz boli. Onda Slavicu Juhas boli ovaj realitet u kome smo prisiljeni bivati, a realnost je uvijek jača i zato je Slavičina kula baš od papira. Ispisani papir njezin je štit, to je njezina pobjeda nam svime što je okružuje. A nije idealno. Nikome. Samo što mnogi od nas nisu sposobni svoje nemire izraziti na tako dojmljiv, sebi svojstven, način. A “čovjek je uznemiren trajno” pa tako i nastaju pjesničke zbirke kakva je ova – Viktorijin plač.
(P.S. Ime Viktorija možda potječe od:
– latinske riječi za pobjednicu
– imena rimske božice pobjede
– saudijskog izraza za onu koja osvaja
– staroengleskog izraza wigan za borbu
– praindoeuropskog korijena weik za snagu i eneregiju.
Bilo kako bilo, Slavica Juhas s ponosom može biti sve to: snažna i borbena osvajačica te pobjednica.)
Pa zašto onda Viktorija plače? Pročitajte.
Zlata Knez
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/juhas8.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/
