Jedan od glavnih ciljeva dolaska u Nikaragvu Ivana Pavla II bilo je ukidanje „Teologije oslobođenja“, čiji je pripadnik bio i Ernesto Cardenal. Papa nije skrivao da mu je glavni cilj žestoko ukoriti politički angažirane svećenike “Narodne crkve”.
Kasnije je Cardenal ovako opisao tu scenu u svojoj autobiografiji : “Kako mu nisam odgovorio on je ponovio svoju opomenu”, dodajući i kako je “Papi nedostajalo poštovanje naroda”, jer je preko pola milijuna okupljenih vjernika nakon Papinog govora u kojem je kritizirao revoluciju počelo uzvikivati: “Crkva siromašnih … Crkva siromašnih”, ne dozvoljavajući mu da nastavi svoj govor iako je Wojtyla stalno uzvikivao: “Papa želi govoriti!”,.
I nakon te neviđene blamaže Papa Ivan Pavao II. je 4. veljače 1984. godine suspendirao niz svećenika „Teologije oslobođenja“, među kojima je bio i Ernesto Cardenal. Ta suspenzija trajala je 35. godina sve do 2019. godine kad je papa Franjo ukinuo sve sankcije protiv tada već bolesnog Cardenala, vrativši mu status aktivnog svećenika.
Psalm 1
Blagoslovljen je čovjek koji ne zna parole
ne prisustvuje mitinzima
ne sjedi za stolom sa kriminalcima
ni sa Generalima u nekom stožeru
Blagoslovljen je čovjek koji
ne špijunira svog brata
ne potkazuje školskog druga
Blagoslovljen je čovjek koji
ne čita reklamne objave
ne sluša njihov radio
i ne vjeruje u njihove molitve
Biti će on kao drvo zasađeno pored izvora
Ernesto Cardenal
Prilog – Tko je bio Ernesto Cardenal
Ernesto Cardenal, (1925., – 2020.,), bio je revolucionarni nikaragvanski pjesnik i rimokatolički svećenik, koji se smatra drugim najvažnijim nikaragvanskim pjesnikom, nakon Rubéna Daría. Školovao se u jezuitskim školama u Nikaragvi, a nakon studija teologije u sjemeništu u La Ceji u Kolumbiji zaređen je za svećenika 1965. godine.
Njegove rane pjesme, sakupljene u zbirci Epigramas (1961), osuđuju besmisleno nasilje režima Somoze u Nikaragvi i najbolja su djela protestne poezije. Njegove ljubavne pjesme napisane s finim osjećajem ironije. U daljnjim radovima počeo je koristiti prazne fraze i komercijalne slogane kao simbole otuđenog svijeta.
Aktivno je sudjelovao u Sandinističkoj revoluciji, koja je zbacila diktatora Anastasija Somozu. Zatim je postao ministar kulture u novoj vladi. U svom je mandatu poticao razvoj kulture i objavio sandinističke političke ideale. 1985. papa Ivan Pavao II suspendirao je Cardenala i nekoliko drugih svećenika iz aktivne službe zbog njihovog sudjelovanja u vladi Sandinista i njihove podrške teologiji oslobođenja. Cardenal je 1994. dao ostavku u Sandinističkoj fronti.
2019. godine papa Franjo ukinuo je sankcije protiv tada već bolesnog Cardenala, vrativši mu status aktivnog svećenika.
Cardenal je preminuo 1. ožujka 2020. zbog komplikacija uzrokovanih problemima sa srcem i bubrezima. Njegovi ostaci su kremirani i na njegov zahtjev pokopani u zajednici koju je osnovao na otočju Solentiname.
———
Napisao, odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
