Putešestvije spoznaje NACQ metodom (iz knjige “Kako je pitanje postalo odgovor”, Nikše Eterovića)

putešestvije spoznaje NACQ metodom

Sažetak:

Rad je napisan NACQ   metodom koju autor, Nikša Eterović koristi, propituje i nadograđuje u prevenciji i terapiji, odgojno – obrazovnom procesu, resocijalizaciji, pri prihvatu izbjeglica, kao poticaj za inovativne procese u radu sa pojedincima, kao life coaching, u nastavi na Sveučilištu i kao društvenu igru u privatnim društvima. Kako odgovori pitanjima mijenjaju društvenu svijest? Kako razgovarati sa slikom svojega straha?, Kada pitanja postaju odgovori? samo su neka od pitanja kolajne odgovora pitanjima u ovom tekstu prikaza metode s područja psiho – socijalne prevencije i terapije.

Ključne riječi:

NACQ, psiho-socijalna terapija, procesi spoznaje

Oslanjajući se na višegodišnju praksu, tekst donosi prije svega prednosti koje NACQ: necklace of answers created with questions, kreira u grupnom radu.

Ovaj poticaj spoznajnim procesima i osvještavanjem svijeta u sebi i oko sebe otvara neke inače zatvorene prostore komunikacije. Spoznaje o funkcijama mozga, njegovim dijelovima i cjelini, koje prije svega donosi neuropsihologija u njezinom brzom razvoju zadnjih dvadesetak godina, potvrđuju misao da pojedinac djeluje onako kako mu njegov mozak nalaže: svaki pojedinac = njegov mozak!.

Naravno da razvoj čovjeka možemo promatrati iz raznih perspektiva i teško je obuhvatiti cjelinu. Težeći nemogućem – cjelini, uvijek dodirujemo moguće – napukline te cjeline.

Svaka tema kojom se bavimo neki je procijep u kojem palimo svjetlo. Svjetlo osvjetljava uvijek ono što nam se želi otkriti od mraka. I tako tapkajući od jedne do druge napukline kreiramo vlastitost.

Niste li se upitali o važnosti nekih datuma u vašem životu? Sklonivši se od kiše i poplavljenih ulica, u kafić, započeo sam planirani rad na tekstu. Kada sam osvijestio da sam prvu rečenicu napisao 11. rujna, prva asocijacija me vodila u 2001. godinu. Zašto? Koliko ste se puta iznervirali djelovanjem nekog moćnika? Da li ste pokušali neke od tih poteza dovesti u pitanje? Jeste li se zapitali o međusobnoj vezi između odluke i njezina tvorca? Čovjek se rađa u svijet koji je sam stvorio!, misao je koja se pripisuje Buddhi. Zašto sam se na toj misli zaustavio? Koji se prostori osvještavanja nesvjesnog i buđenja zaspalog tu otvaraju? O kakvim se prostorima radi? Koje su dimenzije utjecaja mirisa i okusa dokučenog? Kreativne tehnike potiču kreaciju. Kreirano je mogući svijet.

Opredmećena kreacija naše je vlastito djelo. Čovjeka osnažuje i usrećuje kada osjeti snagu vlastite kreacije i vidi pred sobom rezultat. Kad se učini nekome da su „sve lađe potonule” ljekovito je potaknuti ga da se pita o tim prostorima potonuća. Primijete se onda detalji koji kao da istovremeno hrane smisao potonuća i razbuđuju instinkt za životom. Uočavanje detalja mogući je početak nove kreacije vlastitosti. Strahu reći: „bojim te se!”. Nadjenuti mu ime! Sa svojim strahovima zaplesati! Portretirati ih! Ne okrenuti im leđa! Ne potiskivati ih! Ne skrivati ih pred drugima! Znatiželjno pogledati strahu u oči. Saznati mu osobine. Vidjeti vlastiti strah koristeći njegova osjetila – promijeniti perspektivu doživljaja. Koje su dodirne točke između osobina našeg straha s našim vlastitima? Ima li razlike? Koje su to razlike? Kako nas naš strah doživljava?

Razne su perspektive na koje možemo gledati na razvoj čovjeka: kako gradi međuljudske odnose, svoju socijalnu mrežu ili kako su mu razvijeni organi, koju igru igraju hormoni, kakva mu je struktura kože, kako percipira svijet oko sebe, koji jezik govori, koje jezike razumije, kakva mu je pokretljivost, što je proživio, kakva mu je brzina reakcije u situacijama, kakav mu je miris tijela itd. U svim tim procesima mozak pojedinca znatiželjno je aktivan i kreira njegovu vlastitost. NACQ otvara mogućnost razlaganja konfliktnih situacija, pomaže pri orijentaciji u životu i donošenju odluka, budi dijaloge sa samim sobom i potiče kreativnost. Kreira! Kreirati u grupi provokacija je koja razbudi sve naše potencijale. Vrisak emocija je neizbježan. Nepredvidljivost emocija i njihova veza sa realizacijom zadataka krije u sebi mnoge tajne, koje ne treba uvijek verbalizirati.

Na postavljeno pitanje – odgovoriti postavljenim pitanjem.

Na to pitanje – odgovoriti novim pitanjem.

I tako nizom, uočavajući gdje nas odgovori tj. pitanja iznenađuju.

Možda nas upravo u tim pitanjima pokrene pitanje kako zaskočiti neželjenom stanju.

Kreacija u međusobnom odnosu ma o kojoj temi se radilo, ono je što nudi ovaj način rada.

The Forced Entertainment theater group iz Sheffield, Great Britain, u režiji Tim Etchells postavila je na scenu   Quisolu, 1996. godine. U predlošku za performans posložen je niz egzistencijalnih pitanja i gledatelji su dovedeni u situaciju da na njih odgovaraju. Pitanja su općenita tako da tek odgovorom svakog pojedinog gledatelja dobivaju neko svjetlo intimnosti i osobnosti onoga koji odgovara. Ta izvedba u off-produkciji otvorila je pitanje intimnosti koju kazališna predstava može postići. U čitavoj lepezi postmodernih kazališnih uradaka, ova nas je podsjetila na bitno pitanje kako scena komunicira sa gledalištem, tj. glumačka kreacija sa gledateljskom percepcijom.

Ja sam 2000. godine   premijerno ostvario „? – ein szeniesches Fragen für drei Schauspieler”. Taj projekt Wind Spiel Theatra Berlin iznijeli su Katrin Trostmann, Heike Splettstoser i Jens Winter, troje kreativaca posebno važnih za moj redateljsko-istraživački kazališni rad u Berlinu. Zanimalo me je do kuda je moguće ići tražeći predstavu naprosto iz pitanja, prešućenih pitanja, onih koje sebi postavlja glumac dok kreira predstavu.

Zadavši teme za improvizaciju, poticao sam dvosmjernu kreaciju. Glumci su pokretom, glasanjem, akcijom i reakcijom kreirali traženo. U kreaciji bih ih zaustavio i tražio da napišu misli koje su im tada prostrujale glavom.

Uhodavši se u jedan veoma neuobičajen proces kreiranja uloge stigli smo do trenutka kad smo misli mislili, doživljavali i bilježili kao pitanja. I tada se svima nama koji smo radili na predstavi otvorio do tada nepoznati prostor. Proces stvaranja snažno je probudio znatiželju, znamo li uopće „preživjeti” u nepoznatome. Sljedeći korak bio je izabrati ono što ćemo pokazati publici od silnog materijala nastalog na probama. Othrvali smo se spretno vlastitim nesigurnostima i posložili scensko pitanje.

U toj zadnjoj fazi proba otvorio se novi izazov, ritam predstave! Ritam mogućeg života scenskog pitanja. Ritam koji omogućava kompaktnost izvedbe. Uz to, i ritam koji omogućava što potpuniju percepciju gledatelja. Radilo se o scenskom uratku različitom od svega onoga što je gledatelj naviknuo gledati u kazalištu. Novo iskustvo je za nas bilo i nemogućnost alternacije kada netko nije mogao igrati predstavu.   Kada je ansambl napustio glumac zbog preseljenja u drugu sredinu nismo mogli uspješno u taj „vremenski korzet izvedbe mogućeg života” ugurati njegovu zamjenu pa smo odustali od daljnjeg igranja. Radilo se o jednoj posebnoj snazi intimnosti u procesu i rezultatu nas četvero. Nije moguće zamijeniti nekoga od njih troje na sceni. Nije bilo moguće napraviti ono što je inače kazališna svakodnevnica – angažirati alternaciju.

U odškrinutoj škrinji tajni ljudskog bića do danas mi pomažu nove spoznaje neuropsihologije, genetike i drugih medicinskih, umjetničkih i filozofskih spoznaja. Nakon svih novih istraživanja i otkrića nužno je na pojedinca sasvim drugačije gledati nego li u prošlom stoljeću. Nije li zbog nesigurnosti toliko razorna strategija onih koji bi htjeli zadržati ono staro? Nije li unaprijed izgubljena bitka za sve one koji bi htjeli jednonacionalnu državu, jednu religiju, propisane običaje, „moje tlo, moja krv, moji pretci”? Krvari se, posvuda je prisutna nekakva „poetika rane”; stvara se novo što izaziva u mnogima strah i ratoborne reakcije.

 Stop nasilju!

Prizivam nultu toleranciju za svaku vrstu nasilja, diskriminacije, jednoumlja, netolerancije, nacionalizma, nametanja svjetonazora (…) na osobnom i društvenom planu! Urediti odnose u mikro i makro sredini ne smije značiti nekoga isključiti iz tog nekog prostora, vremena i djelovanja! Čovjek = njegov mozak! Ljudi = mnoštvo različitih mozgova! Društva = skupina pojedinaca! Svaki pojedinac ima pravo realizirati svoju vlastitost! Kreacija vlastitosti kao osnovni princip!, nanizao sam niz mojih uskličnika u ovom tekstu o tehnici odgovora na pitanje pitanjem. Kada će prestati društvena, politička i religiozna manipulacija ljudima bazirana na plemenskim polazištima? Kada pitanja postaju odgovori?

—————————

Nikša Eterović

Nikola Nikša Eterović, doc.dr.art, rođen 1955, diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju na ADU u Zagreb te filozofiju i komprativnu književnost na FF-u u Zadru. U Berlinu je realizirao svoje ideje o multinacionalnom i višejezičnom kazalištu osnivanjem Wind Spiel Theatra 1989. Godine i teN Theatra 2002. Režirao je do danas 130 kazališnih projekata u Hrvatskoj i na području bivše Jugoslavije, u Njemačkoj, Finskoj i Irskoj.

Osnovao je 1995. godine internacionalnu instituciju za scenska zvanja tzv. Theakademie u Berlinu koju je vodio kao umjetnički voditelj i direktor sve do travnja 2012. Za theakademie osmislio je kurikulum, radio kao docent za glumu,režiju,kazališnu pedagogiju i kao mentor za studentske redateljske projekte.

Djelatnost Eterovića proteže se na područja režije i scenske kreacije, prevencije, resocijalizacije i terapije, inovacije u kreativnom poduzetništvu i na odgojno- obrazovne teme. Njegov rad je interdisciplinaran i interkulturalan. Središnja tema je kreativnost, njeno oslobađanje, poticanje i njegovanje.

Zbog svog raznolikog i inovativnog rada uvršten je u knjigu „Who is Who in BRD”

Autor je novih metoda rada za poticanje kreativnosti i razvoj ličnosti u raznim područjima djelovanja npr. H. T. – Organically Creative Method; A.P. – pharmacy poetry, NACQ: Necklace of Answers created with Questions ;

Der rote Rahmen/Crveni okvir . Njegove inovativne metode objedinjene su od 2015. pod zajedničkim nazivom YellowFishMethod.

Predmeti koje predaje studentima Sveučilišta u Zadru i raznim grupama u Berlinu su: AP: Iz raskoraka u korak ljekovitom snagom poezije, PiT: Poezija i trauma, HT: Ekspresivne scenske metode, PuS: Performans u svakodnevnici, TTT: Kazalište i terapija, FP: Filozofija poezije , FS : Filozofsko svajetovalište, OO : Obiteljski oktopus

– Redovito piše i objavljuje stručne radove i knjige . Ovo su najnovija izdanja: «Oštrica dijagonale”, 2015, „Iz raskoraka u korak ljekovitom snagom poezije”,2016.,» Koliko je stvarna stvarnost», 2016., «Wie wirklich ist die Wirklichkeit», 2017., „Poetika rane”, 2018. , «Die Poetik der Wunde» ,2018., “How did ther question become the answer,NACQ necklace of answers created with questions ,2019.., “Das Familienuniversum . Komunikation – Kreation – Pathologie der Familie”,2020, «Wie wirklich ist die Wirklichkeit», 2020.

Objavljeni članci :   „Quo Vadis? – NACQ, the Odyssey of Knowledge „ u Open Journal for Psychological Research, 2017, 1(1), 21-42. I izlaganje na 2.MIC -Vis 2018. „A PHARMACY OF POETRY – WITH POETRY BY TIN UJEVIĆ IN INNOVATION, PREVENTION AND THERAPY

Kontakt:

e-mail: ten21@gmx.de

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Kako je pitanje postalo odgovor”, Nikše Eterovića

Knjigu “Kako je pitanje postalo odgovor”, Nikše Eterovića, moći ćete preuzeti tako da

svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/eterovic2.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

 

 

—————–

Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.