Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Tatjana Jedriško Pančelat
Bilješka o autorici:
Tatjana Jedriško Pančelat rođena je 13. siječnja 1961. u Rijeci.
Dosad ima devet objavljenih knjiga s naslovnicama koje prikazuju mjesto koje je za nju inspiracija: Medveja bisernoga sjaja. Knjige su izašle ovim slijedom: povijesni roman Večernja blažena zvijezda (standardni hrvatski jezik), dvije zbirke priča na čakavskom narječju, Mavrica od jubavi (99 priča) i Blagoslovjene zlatne ruki (66 priča), potom romani (standardni hrvatski jezik) Putositnice za dušu i Zrcaljenje sunčanih zraka.
Poznata je kao spisateljica, no uz pisanje bavi se nizom drugih kreativnih aktivnosti što je široj publici manje poznato. Bavi se oslikavanjem svile, tapiserijama, makrameom, izradom nakita i mnogim drugim ručnim radovima. Pored grupnih izložbi, svoje je radove izlagala i samostalno.
Šesta knjiga zbirka pjesama, Buket ljubavi, tematikom je vezana uz Tatjanin likovni umjetnički rad.
Nakon toga izdala je knjigu slikovnicu Legenda s Kvarnera, namijenjenu djeci. Potom je uslijedila slikovnica Mala barka koja je napisana na hrvatskom i slovenskom jeziku. Prevedena je u tri verzije: hrvatsko-engleska, slovensko-talijanska i njemačko-engleska, koje su tiskane kao tri zasebne knjige, a europski projekt ih je otkupio. Nakon toga je prevedena na makedonski, mađarski, nizozemski, španjolski i trenutno se prevodi na švedski jezik.
Za devetu knjigu Osviti- haiku, mudrosnice i aforizmi, u izdanju HKD-a u 2019. je dobila nagradu „Književno pero“, na 12. međunarodnom festivalu književnosti – „Dani prijatelja knjiga“.
Pisala je neko vrijeme za rubriku “Beseda”, u Novom listu, Opatijski list, Književno pero, portal Škabelin.
Neke pjesme objavljene su joj u sklopu zbirki više pjesničkih autora. To su zbirke pjesama “Od jedne obale do druge” (2014.), “Puna nedra mora”, (2015. ), “Žena, kraljica života”, Majerovci Zagreb – Udruga Vjekoslav Majer (2019.) i ove godine “Srca puna ljubavi” (2020.).
———–
E-mail adresa: tatjana.pancelat@inet.hr
———–
Bibliografija
“Večernja blažena zvijezda” , 1997.
“Mavrica od jubavi“, 1999.
“Blagoslovjene zlatne ruki“, 2002.
“Putositnice za dušu“, 2005.
“Zrcaljenje sunčanih zraka“, 2008.
“Buket ljubavi“, 2012.
“Legenda s Kvarnera“, 2015. (prvo izdanje)
“Mala barka“, hrvatsko-slovenski 2015. (Prijevodi na strane jezike talijanski, njemački i engleski 2018. a na makedonski, mađarski, nizozemski i španjolski 2019., trenutno se prevodi se na švedski jezik)
“Osviti-haiku“, mudrosnice i aforizmi 2019.
“Legenda s Kvarnera“, 2020. (drugo izdanje – wwww.digitalne-knjige.com)
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
Digitalna slikovnica: “Legenda s Kvarnera“; digitalne knjige, 2020.
http://www.digitalne-knjige.com/pancelat.php
Roman: “Putositnice za dušu“; digitalne knjige, 2020.
http://www.digitalne-knjige.com/pancelat2.php
Digitalna slikovnica: “Mala barka”; digitalne knjige, 2020.
http://www.digitalne-knjige.com/pancelat3.php
—————
Naslovnice knjige:
—————
Kritike:
Recenzija knjige “Legenda s Kvarnera”, Tatjana Jedriško Pančelat
Umjetnica i spisateljica, rođena 13. siječnja 1961. godine u Rijeci. Od rođenja živi u Medveji i to mjesto je njezina inspiracija.
Objavila je devet knjiga. Slijedom su to; povijesni roman “Večernja blažena zvijezda”, dvije zbirke Čakavskih priča, “Mavrica od jubavi” i “Blagoslovjene zlatne ruki”, te kriminalistički roman “Putositnice za dušu”.
Nakon dva romana na standardnom hrvatskom jeziku objavljena je peta knjiga – kriminalistički roman s fantastično-znanstvenim elementima pod naslovom “Zrcaljenje sunčanih zraka”. Nakon toga slijedi šesta knjiga, zbirka pjesama “Buket ljubavi” koja je tematikom vezana uz Tatjanin likovni umjetnički rad. Sedma knjiga “Legenda s Kvarnera” je legenda s elementima bajkovitosti i uobličena okvirom njenog zavičaja. Namijenjena je djeci kao zabavno štivo, ali i edukativnom namjerom.
Originalni stil i neobične ilustracije autorice Tatjane Jedriško Pančelat privući će i zainteresirati i odrasle čitatelje.
Kraljica mora
Živjeti u Medveji je privilegija. Rekli bi ljudi iz grada da je to „bogu iza nogu”. No upravo se tamo rađaju velike stvari, maštom začinjene, morem na žal izbačene. Uglavnom su umjetnici periferije i prigrada oni koji određuju umjetničko kretanje jednog naroda. Na Kvarneru ima mnogo onih koji stvaraju, najčešće za sebe, no stvaraju dobra i nezaboravljena djela. Ponekad ih uspijemo vidjeti na izložbi, ćuti na koncertu, pročitati na stranicama knjige.
Sjećam se diskusije s Nedjeljkom Fabriom koji je izjavio da su najveći umjetnici u Hrvatskoj rođeni od Senja do Brseča. U tom trokutu kipi nevjerojatna energija kreativnosti, uzrokovana morem i planinama, nama bliže Učkom pod kojom se, od Peruna do Velesa, Jarila do Mare, svjetla do tame, u grotlima kanjona, na pučini mora, od Vojaka do Sisola, od Sipara do medvejanskog žala, pišu i slikaju bajkovite priče nanesene pjenom vala, dahom hladne bure ili toplim refulom dosadnog juga koje smiruje psihu i primiče ruku kistu il’ stihu.
Umjetnica iz Medveje, možda jedina medvejanska kreatorica ljepote je Tatjana Jedriško Pančelat. Sjedi, u pauzi zimskih mjeseci kada horde turista napuste svoja sunčališta, tamo negdje blizu plaže i tik do mora čuje taj grohot nervozne bure i beščujni val depresivnog juga koje joj pruža mogućnost jesenjeg razmišljanja. U novoj knjizi namijenjenoj djeci koliko i nama, osjećamo tu prirodu oko nas, tu smjenu godišnjih doba koja se nadopunjuju, koja komuniciraju, koja se izmjenjuju kako bi životni tijek imao smisla. Sve ono što vidi s prozora pišući ovu knjigu je more, na horizontu Cres, a iza sebe dominantnu Učku koja je privlači bajkovitošću, mistikom i drevnim vremenima; sve ono što čuje nemilosrdna je bura i ciklona juga, krik galeba i motor ribarskog broda u noćima ulova.
Tatjana vidi i osjeća prirodu kako polako odmiče u prolaznost, za razliku od nas koji je ne primjećujemo u suludoj vožnji svakodnevicom. Ona voli i oslikava Medveju, svjetlucavu površinu mora, morsko dno čudnovatih metafizičkih formi, sneno nebo fantastičnih likova koji jašu oblake. Ona nije vična samo peru, već i glini, drvorezu, platna i posebice svili gdje se otkriva njena točnost, predantnost i senzibilnost.
Tatjana je umjetnica zavičaja kojega vidi i doživljava na jedan posve drugačiji način, kroz koprenu snova gdje čuva sve te tajne koje iz godine u godinu postavlja pred naša čula kako bi njenim djelima nadražili našu znatiželju, ljubav za čitanjem i otkrivanjem prastarih, stvarnih i nestvarnih, istinitih i poluizmišljenih primorskih priča. Pročitat ćete njenu novu knjigu, ove Legende oživljene tek nekoliko kilometara od Lovrana, doživjeti likovna djela koja se tematski, podnebljem i senzibilnošću vežu na sadržaj knjige, prolaziti ovih dana kroz Medveju koja više nikada neće biti obično pitoreskno primorsko mjesto, već uvala obavijena tajnom i legendama koje niču u mašti Kraljice mora nastanjene u pjeni medvejanskog vala.
Riccardo Staraj, književnik
—————
Putovanje s onu stranu duše
Tatjana Jedriško Pančelat nije nepoznata autorica. Iza nje je već nekoliko vrijednih knjiga, a svojim novim romanom “Putositnice za dušu” ova autorica otvara jedan novi svijet, svijet romaneskne fikcije koji je svojom metaforikom, stilom i sadržajem definitvno potvrdio literarne aspiracije ove književnice. O čemu se, naime, radi? Smještena u prepoznatljivom okruženju autorica započinje radnju s jednom grupom zajedničke psihoterapije ljudi koji su na ovaj ili onaj način pogođeni traumama, što zadobivenih u djetinjstvu, što kao posljedice rata na ovim prostorima, a sama je terapijska zajednica usmjerena i na voditeljicu koja također nosi “svoj križ”, sudbinu prognanice i ratne žrtve.
Tatjana Jedriško Pančelat tu se vješto igra perspektivama, odnosno, projekcijama “razlomljenog zrcala”: svaki pripovjedač ima svoju priču, a sve njih objedinjuje upravo ta zajednička terapija, pa tako stvara svojevrsni rašomon slika i događaja koji se razlikuju, ali i međusobno višestruko isprepliću. Osim toga, autorica ima širok spektar metatekstualnih elemenata, cijeli niz referenci na objektivnu i prepoznatljivu stvarnost i događaje kao i niz autoreferentnih točaka koje čine jedan vrlo lijepo integrirani sklop romaneskne strukture koja počiva na krimi radnji (ubojstvo i potraga za počiniteljem).
Pa ipak, iako upravo ovaj moment vabi čitatelja na daljnje čitanje, roman dobiva na vrijednosti upravo u brojnim autoričinim intervencijama u misaonost samih likova, odnosno njihovo psihološko profiliranje: nadaje se jedna moderna, upravo tako, suvremena kontekstualizacija samih likova i prostora, kao i radnje pa tako povremeno stječemo dojam kao da je riječ o jednoj stvarno mogućoj, ili čak stvarnoj radnji a ne fikciji. A tu se otvaraju sva ona bezbrojna pitanja: vjera u Boga, odanost zajednici (bilo kojoj, a ne samo vjerskoj ili obiteljskoj), pitanje života i smrti i potraga za, konačno, nekim višim smislom patnje koju mala grupa što zajednički što svatko ponaosob proživljava, ne bi li isto tako, došli do nekog smislenijeg odgovora na svoje živote.
U ovom se romanu stoga potraga za ubojicom pretvara u potragu za samim sobom, za istraživanjem vlastite nutrine, onog dubokog, što se povremeno referira kao lirsko, a povremeno kao duboka ekstaza vjere i straha od irealnog. Tatjana Jedriško Pančelat izvrsno rukuje sa svime time, osim toga dajući i jednu razglednicu, kartolinu s Kvarnera, koja tek naizgled čini slikovnu, odnosno prostornu kulisu, e da bi stvorila roman po mjeri čitatelja, suvremen, bogat sadržajem, ali bogat i cijelim nizom kao usput nanizanih referenci na duhovnost ovog vremena kojemu i sami svjedočimo.
U ovoj recenziji ne želim ni sugerirati, niti poticati traženje eventualnih nedostataka, kojih dakako ima što se može reći za gotovo sve ovako kompleksne tvorevine, no to bi se činilo poput traženja dlake u jajetu, ili pak, što je daleko gore po samog recenzenta, neprepoznavanje autorskog potpisa ove spisateljice koja je krimi žanru, ali i žanru romana, napose ženskog romana nanijela nešto novo, odnosno, svoj osobni sloj. U suvremenom romanu žena autorica upravo postaje “gazdarica” u svojoj kući, ona tu preuzima potpunu dominaciju igrajući se, bez rezerve, vješto i mudro, radnjom i likovima koji su plastični i lako dokučivi, gotovo kao preuzeti iz stvarnog svijeta. Oni, kao što sam već rekao, govore o stvarima koje su nam bliske, koje osjećamo u svakodnevnom životu i bez sumnje, mislimo o njima. A Tatjana Jedriško Pančelat nadaje ih vještinom koja je stavlja u red onih autorica koje “znaju što rade”, spajajući samo njima svojstvenu intuiciju i moć pisanja o takvim, pomalo “onostranim” spoznajama, što je, nadam se, i dodatni argument za čitanje ovoga romana.
Milan Zagorac
—————
SLIKOVNICA PRIČA SVOJU PRIČU
Srećom postoji i duhovno viđenje stvari koje svakoj osobi pomaže da postane bolja, iskrenija i kompletnija osoba. Dio vizije svijeta ne raspoznajemo samo očima već ju dopunjujemo i svojom maštom. Upravo to je autorica napravila u svojoj osmoj knjizi, maloj ali simboličnoj, slikovnici „Mala barka“ kada je uspješno spojila svoje slikarsko umijeće s maštovitim tekstom.
To ovoj slikovnici daje dražesnu magičnost i prepoznatljiv stil autorice Tatjane Jedriško Pančelat, koja ne voli govoriti o sebi, ali to dobrostivo prepušta riječima u svojim knjigama pa čitatelji mogu ponekad naslutiti, a ponekad doživjeti sva njezina raspoloženja, nade i vjerovanja.
Slikovnica „Mala barka“ prepoznata je prije u svijetu nego li kod nas. Ta mala knjižica tjerana povoljnim vjetrom obišla je svijet. Do sada je prevedena na osam svjetskih jezika, a u tijeku je prijevod na deveti jezik – švedski.
Ona ima i svoju edukativnu svrhu. Poučava čitatelja o mnogim zanimljivostima Kvarnerskog zaljeva, govori o pomorstvu, tradicionalnom brodograditeljstvu, jedriličarstvu i vjetrovima koji su karakteristični za sjeverni dio Jadrana. Ti blagi, nemirni, nestašni, uzburkani, obijesni vjetrovi donose i prenose modrinu duž obale, da bi ju tu i tamo ponudili našim pogledima sa sunčanim poljupcima i rasplesanim oblacima. Tako legende o moru i morskom življenju žive i dalje ispod zvjezdanog neba i sunčanih osvita.
Ovu slikovnicu vrijedi pročitati, vrijedi doživjeti onaj čarobni trenutak stapanja morske soli s mirisom ružmarina, bojom lavande, kadulje i buketom aromatičnog bilja izraslog na škrtim „nagrišpanim“ primorskim stijenama kojima u pohode redovito dolaze osvježavajući vjetrovi s mora i oni sa zaštitnički natkriljene planine Učke.
Tatjana Udović mag.cult.
——
Uredio i odabrao: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
