Nordijsko hodanje (iz knjige “Blagodati nordijskog hodanja”, Save Ilića)

Nordijsko hodanje je jedno od rekreacijskih hodanja. Ni jednu vrstu rekreacijskog, posebice nordijskog hodanja, ne može se, niti treba izjednačavati s običnim ili bolje rečeno normalnim hodanjem i šetnjom, kao što ih ne treba izjednačavati sa sportskom takmičarskom disciplinom koja se zove brzo hodanje. Rekreacijsko i posebice nordijsko hodanje je polazište i temelj svim vidovima tjelesnih aktivnosti i sportske rekreacije. Sve vrste rekreacijskog hodanja su osmišljene i programirane tjelesne aktivnosti koje obavljamo redovito i kontinuirano u cilju zaštite i očuvanja zdravlja i osiguranja bolje kvalitete života. Za nordijsko hodanje treba reći da je nešto zahtjevnije od drugih vrsta rekreacijskog hodanja, ali i znatno učinkovitije i za zdravlje korisnije, o čemu će biti riječi u ovom poglavlju.

Nordijsko hodanje kao iznimno korisna tjelesna aktivnost pogodna je svima bez obzira trebaju’ li smanjiti tjelesnu težinu ili žele ljepše izgledati odnosno žele bolje zdravlje i kvalitetniji život. Prednost nordijskog u odnosu na druga rekreacijska hodanja jest da uz pomoć štapova ove ciljeve mogu ostvariti i oni kojima je posebna veća stabilnost i sigurnost pri hodanju.

Nordijsko hodanje je relativno novi „oblik tjelesne aktivnosti, iznimno koristan i privlačan za osobe svih starosnih dobi, nastao i razvio se u Finskoj u prvoj polovini dvadesetog stoljeća. Osmišljeno, uvedeno i uneseno u programe kao način treniranja po travi u ljetnom razdoblju za sportaše koji se bave skijanjem i skijaškim trčanjem, sve u cilju stjecanja i održavanja kondicije, kako bi bili što bolje pripremljeni za skijanje u zimskom razdoblju i skijaška natjecanja u sezoni. Ovaj oblik rekreacijskog hodanja je neočekivanom brzinom stekao svoje mnogobrojne pristaše i postaje omiljena tjelesna aktivnost, ne samo na sjeveru odakle je potekao, nego i u velikom broju drugih europskih zemalja i širom planeta Zemlje.

Prema procjeni Svjetske asocijacije nordijskog hodanja sadržanoj u studiji iz 2007. godine, u svijetu ima više od 7 milijuna poklonika hodanja sa štapovima, a prema gruboj procjeni sada je taj broj narastao na preko 100 milijuna.

Iz godine u godinu povećava se broj gradova i mjesta u našoj zemlji u kojima se mogu vidjeti duže ili kraće kolone hodača sa štapovima po parkovima, šumama i livadama, a broj korisnika ovog nadasve za zdravlje iznimno korisnog oblika sportske rekreacije u naglom je porastu. Postupno se širi mreža klubova u našoj zemlji, koji se udružuju u Hrvatski savez nordijskog hodanja.

Ono što ovu vrstu rekreacijskog hodanja čini različitom i interesantnijom od drugih je uporaba posebnih štapova koji ne samo da zahtijevaju veliku aktivnost ruku, uključivanje i gibanje gornjeg dijela tijela, nego su i značajan oslonac na brdovitim i neravnim terenima. Značajna je i mogućnost korištenja štapova tijekom cijele godine budući da su od velike koristi hodačima pri hodanju po snijegu i drugim vremenskim uvjetima. Nordijsko hodanje se, kako smo naglasili, može obavljati svuda i na svim prostorima na kojima čovjek boravi ali je najučinkovitije ako se obavlja u prirodi daleko od urbanih sredina na čistom zraku koji je od neprocjenjive koristi za naše zdravlje.

Hodanje sa štapovima ili nordijsko hodanje je iznimno učinkovito i korisno za čovjekovo zdravlje i zbog činjenice da aktivira do 600 mišića, što je znatno više u odnosu na druge vrste rekreacijskog hodanja i drugih oblika tjelesnih aktivnosti. Pravilnim korištenjem kvalitetnih i stabilnih štapova pri hodanju rasterećujemo pasivni dio tijela pri kretanju za oko 30% što je od velikog značenja za sve hodače, a posebno za osobe koje imaju problema sa zglobovima donjeg dijela tijela

i leđima. U odnosu na druge vrste rekreacijskog hodanja, kod nordijskog hodanja se troši više za 400 do 500 kalorija po jednom satu, što je više za oko 30 do 40% u odnosu na hodanje istom brzinom bez štapova.

Težina tijela nordij skim hodanjem se raspoređuje na četiri točke (noge i štapove) pa omogućava dugotrajno hodanje bez velikog naprezanja, što znači da možemo duže hodati bez osjećaja zamora i što je isto tako važno uz veliko zadovoljstvo hodača i želju da ovaj oblik tjelesne aktivnosti stalno ponavljaju i da im to postane dragom navikom.

Pravilnom primjenom tehnike nordijskog hodanja i odgovarajućim tempom zasigurno se u aktivnosti i napore uključuje gotovo sve mišiće, srce i krvne žile snažnije rade, što se očituje za oko 15% povećanja pulsa i to je veliki doprinos prevenciji mnogih bolesti. Kao svaka druga vrsta rekreacijskog hodanja i nordisjko hodanje, sigurno u još većoj mjeri, predstavlja snažnu prevenciju nastanka kardiovaskularnih bolesti zaštitu krvožilnog sustava, nastanka i napredovanja procesa osteoporoze i dijabetesa, a posebice staračkog. Pored toga, medicinska istraživanja potvrđuju da i ova vrsta hodanja predstavlja ozbiljnu prevenciju nastanka i razvoja nekih karcinogenih bolesti, posebice na određenim organima i dijelovima tijela.

Dobro je naglasiti još neke dobrobiti nordijskog hodanja po kojima se ova vrsta hodanja u znatnoj mjeri razlikuje od ostalih rekreacijskih hodanja. Nordijsko hodanje aktivno uključuje preko 80% mišića, smanjuje mišićnu napetost i umanjuje probleme s bolovima u leđima, vratu i ramenima, povećava opću izdržljivost i funkcionalnu sposobnost dišnog i srčano-žilnog sustava, povećava mišićnu masu i čvrstoću kostiju te umanjuje stres i poboljšava raspoloženje.

Prema do sada stečenim i objavljenim iskustvima velikog broja sudionika nordijskog hodanja ovaj oblik tjelesne aktivnosti doživljava se kao vrlo korisna i ugodna tjelovježba. Ona svim skupinama stanovništva, pa i onim najstarijim omogućava kontinuirano i redovito vježbanje u trajanju od 45 do 60 minuta tri puta tjedno uz pravilnu primjenu tehnike hodanja i odgovarajuću brzinu primjerenu starosnoj dobi, stečenoj kondiciji i zdravstvenom stanju svake osobe.

Dobro je ukazati da nordijsko hodanje, kao i svako drugo rekreacijsko hodanje, ne predstavlja značajno ili je minimalno financijsko opterećenje za sve građane i da to ne treba biti zapreka da se svi bavimo ovom vrstom tjelesne aktivnosti.

Kretati se i istovremeno družiti se s drugima na otvorenom prostoru u prirodi posebnost je nordijskog hodanja, a to je istodobno motivacija za pronalaženje partnera za ovu aktivnost u rođacima, prijateljima i poznanicima.

BRZO HODATI, A NE TRČATI

Primjetna je raširena pojava napuštanja već desetljećima, a u nekim dijelovima svijeta i stoljećima, omiljenog joginga. Umjesto trčanja sve je veći broj pristalica rekreacijskog, pa time i nordijskog hodanja u prirodi. Broj pristalica rekreacijskog hodanja u Europi i u našoj zemlji se iz godine u godinu povećava, a broj pristalica i pobornika nordijskog hodanja je u stalnom porastu.

Rekreacijskim posebice nordijskim hodanjem, ako to činimo redovito, najmanje tri puta tjedno, u trajanju od 30 do 60 minuta najbolje jačamo sve mišiće koji su se opustili zbog dugih boravaka u uredu i drugom zatvorenom prostoru, automobilu ili naslonjaču ispred televizijskih ekrana.

Rekreacijsko hodanje je najkorisnije za srce, a naročito ako se obavlja u prirodi na čistom zraku. Naime, svakodnevno hodanje malo bržim tempom dobra je prevencija srčanih smetnji i smetnji krvožilnog sustava, a veliku korist imat će oni koji su preboljeli srčani udar. U velikom broju lječilišta i centara za rehabilitaciju osoba liječenih od srčanog udara među prve terapije tjelesne naravi uvrštava se hodanje brzinom primjerenom stanju pacijenta, odnosno rekonvalescenta. Ubrzano ili svako drugo hodanje u ovisnosti o kondiciji potiče uspješnije funkcioniranje krvotoka i to na uravnotežen način.

Hodanjem mišići dobivaju više krvi i tkivo je bolje prokrvljeno, posebno tkivo nogu, pa se hodanje preporuča osobama s proširenim venama. Ako se obavlja nordijsko hodanje uz uporabu specijalnih štapova bolje je prokrvljeno tkivo gornjeg dijela tijela, odnosno cijelo tijelo.

Rekreacijskim hodanjem ne izlažemo srce posebnom naporu, čak manjem nego kada dugo stojimo ili sjedimo. Trčanje zahtijeva od srca mnogo veće naprezanje jer mu je tada potrebno znatno više kisika i trčeći se jako zadišemo.

Jedna od važnih prednosti rekreacijskog hodanja u odnosu na trčanje jest u tome što hodajući, pa i na dugim stazama nema straha od izazivanja smetnji u mišićima, tetivama ili zglobovima. Hodanje ne predstavlja veliki napor za mišiće, koljena i gležnjeve, dok trčanje jako i trajno napreže noge. Kako smo rekli, zglobovi, tetive, vezivno tkivo i kralježnica su daleko manje opterećeni, nego u mnogim drugim sportovima i fizičkim poslovima bilo kakve vrste.

Prakticiranjem hodanja umjesto trčanja sve neprilike su svedene na najmanju mogućnost i mogu se javiti uglavnom zbog neprimjerene obuće ili nepažnje, a kod trčanja smo izloženi stalnim opasnostima raznih povreda i drugih neugodnosti. Dok hodamo, napori kojima su izložene noge vrlo u mali. Dokaz za ovu teoriju je podatak daje hodanjem Ahilova tetiva izložena opterećenju od oko 500 kilograma prema nekoliko tisuća kilograma opterećenja kod trčanja.

Osim tjelesnog napora, trčanje zahtijeva koncentraciju. Katkad se čak pretvara u sporo nadmetanje sa samim sobom. Nasuprot tome, hodanje ne predstavlja nikakvo nadmetanje pa je idealno za svakodnevno opuštanje i oslobađanje od stresa, a uz to dopušta da ostanete sa svojim mislima.

Hodati u prirodi znači posvetiti malo vremena samom sebi. Zato je brzo hodanje idealna tjelesna i psihička vježba za sve one koji provode mnogo sati u uredu i drugim zatvorenim prostorima, imaju višak kilograma ili osjećaju psihički zamor ili napetost. Hodanje, pa i ubrzano, omogućuje nam promatranje prirode kroz koju prolazimo i uživanje u njezinim ljepotama, što predstavlja poseban vid relaksacije i odmora za razliku od trčanja kod kojeg zbog brzine nismo u mogućnosti bilo što opaziti pored staze kojom trčimo.

Značajna prednost rekreacijskog, pa i nordijskog hodanja u odnosu na trčanje jest u činjenici da se hodanjem mogu baviti osobe svih uzrasta i starosne dobi pa i bolesni u granicama njihovih mogućnosti.

Ne treba zanemariti ni razliku između rekreacijskog hodanja i trčanja sociološke naravi. Za razliku od trčanja koje često prakticiraju pojedinci, u rekreacijskom, pa time i nordijskom hodanju najčešće sudjeluju obitelji, manje ili veće skupine organizirane u klubove ili udruge. Kod hodanja čovjek nije niti se može osjećati usamljen. Hodanje dopušta sudionicima da međusobno razgovaraju iako ne dugo, ubrzano i previše glasno. U svakom slučaju, rekreacijsko hodanje je svojevrsno druženje, a ono je mnogim ljudima neophodno ili bar dobro došlo.

———————————

Savo Ilić

Rođen je 21.11.1932. u selu Potpeć, kod Tuzle, u Bosni i Hercegovini.

Do 1994. živio je i radio u Tuzli, kada se s obitelji preselio u Pulu.

Studije prava završio je u Zagrebu.

Do umirovljenja radio je razne odgovorne poslove u privredi i državnim institucijama. Autor je većeg broja radova s područja pravnih znanosti i zaštite ljudskih prava.

Objavio je više knjiga na temu sportske rekreacije – pješačenje u prirodi i nordijskog hodanja. Utemeljitelj je i jedan od osnivača Kluba rekreativaca „Istra” u Puli /KRUPP/.

Bavi se aforistikom, humorom i publicističkim radom. Priredio je dvije knjige poezije pod naslovima: PJESMOM KROZ VRIJEME – Izbor poezije južnoslavenskih pjesnika i EUROPSKI PJESNICI O PRIRODI.

Dobitnik je većeg broja nagrada i priznanja za doprinos u razvitku sporta i drugih društvenih djelatnosti.

Kontakt:

Tel: 052 216281

——————–

Preuzmite knjigu “Blagodati nordijskog hodanja”, Save Ilića

Knjigu “Blagodati nordijskog hodanja”, Save Ilića moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/ilic.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

 

 

—————–
Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.