Kvaka 3 (iz knjige “22 Kvake”, Borisa Golića)

I žene imaju svoju krizu. Zovemo to menopauza, a neki kažu klimakterij. Mi muški baš to ni ne razlikujemo. Lakše nam je otići na sjeverni pol ili na mjesec, ali to razumjeti je vrlo teško, nerazumljivo i daleko. Stoga, žene kažu, valjda drugim ženama, da je to ipak neugodan trenutak za njih i da ga najradije ne bi doživjele ili ga ne bi podijelile sa muškarcem.

Naime tada one doživljavaju valunge ili toplinske udare, vrtoglavice, napade panike, lošu koncentraciju, depresiju, znojenje i neredovite mjesečnice. I kad smo mi muški upamtili riječ menopauza, žene nam počnu govoriti o klimakteriju, što nas još dodatno zbuni, pa više i ne znamo o čemu je riječ.

U tom životnom periodu i muški imaju svoje probleme, a zbroj dvaju problema je nešto veliko ili preveliko, pa onda muškarci traže razna rješenja. Neki kod nas idu na pecanje, a kako nema prave ribe, onda pecaju u i mlađe ženske koje također netko zove ribe.

I kao što sam rekao zbroj problema u srednjoj dobi je veći od zbroja problema u nečijoj pubertetskoj dobi, pa je to nekome podnošljivo, a nekome i nije. Nekome su ti problemi i u pubertetskoj dobi teški pa jedva čeka da dođe u srednju dob, a onda ga dočeka kao što kažu stari Grci klimakterijum ili kritična faza u životu ili preciznije razdoblje neposredno prije i poslije menopauze. Nema više raznih hormona, estrogena i progesterona, a time nema ni plodnog ili reproduktivnog razdoblja. I tko iz toga ima najviše koristi? Naša medicina i farmacija. Liječnici propisuju, a farmaceuti pripravljaju i prodaju sve nešto prirodno i na bazi prirode, a što je priroda ženi dala, pa uz godine oduzela. Nema logike, ali kad se zbroje sve nedaće i problemi, onda farmacija nudi nove hormone ili pripravke za žene, a muškarcima je namijenila plavu tabletu, gotovo kao u filmu Matrix. Jedino što su u tom filmu takve tablete učinkovitije i ubojitije.

I kad se upitate od čega farmaceuti prave te lijekove, onda doznate da baš te trave ili biljke ne rastu kod nas, nego u dalekoj i prijateljskoj nam Kini. Dakle: ginseng, ginko biloba, Dong Quai, Black Cohosh, Crvena djetelina, Sladić, Shatavari i Ashwagandha.

Zašto takvih biljaka nema kod nas? Zato da ne bi sami nešto spravljali i pripravljali, a nekakav shatavari vjerojatno i nema kod nas. Sjećam se da je moja baka uvijek spremala nekakve biljke na tavan, a možda i za te ženske bolesti i nikad se nije ni na što žalila.

Našim ženama koje žele biti u skladu sa globalnim kretanjima, preporučuju nekakvu macu ili noćurak koji rastu na najvišim padinama Anda, pa Ranunculacea koja također raste tko zna gdje, a ja ne znam ni kako se to izgovara, a kamoli da bih je išao negdje tražiti.

I tako upoznao je jednu ženu, a oni mi u povjerenju kaže da joj se čini, ali ne mora biti tako, da je ušla u menopauzu.

„Dobro,” kažem ja:

„Ni ja više ne očekujem djecu, to nam je dar od Boga.”

„Nije dar od Boga, to je božja kazna.”

„Zašto kazna? Nisi li ti valjda htjela djecu?”

„Nisam htjela djecu, ali nisam htjela ni probleme koji taj period života nosi.”

„Reci koji su to problemi?”

„Baš ću to tebi reći.”

Mislio sam da je time sve završilo, ali nije. Moja nova gospođa mi kaže:

„Srela sam jednog tvog prijatelja, a on me pita jesam li ja sa izvidnikom – mjernikom? Kažem mu da nisam, a on kaže da si ti bio u vojsci izvidnik – mjernik i da si se penjao na najviši silos i davao koordinate onima koji su pucali po neprijatelju. Nikad mi nisi govorio o tome.”

„Ne volim govoriti o tim vremenima. Bilo pa prošlo.”

„Zašto ne, meni je to jako romantično.”

„Stvarno je romantično. Tamo gore si živa meta, a snajperist te ima na ciljniku. Samo budale su se penjale na silos, a oni kojima si davao koordinate, nisu se toga držali, nego su pucali po svome, a pogađali su samo slučajno.”

„Meni je to ipak nekako romantično.”

„I meni je to romantično, ali kad idem spavati, onda imam noćne more od toga.”

„Što već. Nego, bila sam nedavno s prijateljicama na kavi. Rekla sam im o tome kako si bio izvidnik – mjernik u vojsci, penjao se po najvišem silosu i jedna je odmah predložila da te pitamo bi li išao s nama u prirodu i nabrao nam imele sa starog hrasta.”

„Što će vam imela, pa niste vi neke junferice pa da stavljate imelu pod glavu.”

„Kažu da imela može pomoći ženama u menopauzi. Mi ćemo brati ili skupljati poljsku preslicu, koprivu, konopljiku ili divlji ili pitomi kesten.”

„Imaju li te tvoje prijateljice muževe? Mogu se oni penjati za njih.”

„Ni jedan nije bio izvidnik – mjernik.”

„Da, vojska je specijalno obučavala svoje ljude da se penju na

najviši hrast i beru imelu. Neka te tvoje prijateljice pozovu svoje muževe, nabrat ću im ja imele, a oni neka ponesu pivo i karte, pa ćemo malo i kartati.”

„Znaš, ali one nisu ni rekle muževima da su u menopauzi ili će to biti.”

„Zašto im nisu rekle? Kad tad će oni to doznati.”

„Ne žele im reći da ne donesu u kuću zlu sudbinu, kob i krv.”

„I koliko vas ima?”

„Ima nas četiri, bit ćemo malo u prirodi, popiti ćemo nešto i malo se zabaviti.”

„Hoćeš reći da ću vas ja voziti u prirodu, da ću vam brati imelu, a vi ćete piti i brati tko zna što.”

„Ponijet ćemo sliku za poljsku preslicu i konopljiku, a koprivu i kesten znamo kako izgledaju.”

„Ne znam jeli konopljika i konoplja isto, a ako jeste, onda ju je protuzakonito brati i koristiti u bilo kakve svrhe.”

„Konopljika i konoplja nisu isto, jedna od nas je biolog i zna što radi, a ti odluči: hoćeš li ići s nama ili nećeš.”

I kao što se ne može trudnici odbiti želja, tako ja ne mogu ni raznim ženama u menopauzi odbiti njihove želje. Obećao sam da ću im olakšati te muke u menopauzi i kao iskusni izviđač – mjernik sam se popeo na hrast i nabrao barem 100 kilograma imele. Kad sam sišao dolje s hrasta, žene u menopauzi su bile pijane. Uopće nisu brale i skupile konopljiku, koprivu, poljsku preslicu i divlji kesten. I to sam nabrao i pokupio i stavio u gepeck. Vidio sam da su sve četiri žene u menopauzi pijane, pa sam ih stavio u auto i vozio kući. Malo- malo sam se zaustavljao, a one bi izlazile van i znale bi povraćati. Ne znam jeli i to spada u ženska posla, jer i muškarci znaju povraćati, ali ipak sam tim ženama u menopauzi pomogao. Naime, od tada se kaže ako ne pomogneš ženi u menopauzi, onda si muški šovinista, moralno čudovište i nakaza, a ako joj pomogneš, zadireš u žensku intimu, pa si opet muški šovinista, moralno čudovište i nakaza. Sve je izgleda postavljeno kao Kierkegardovo: „Ili – ili”, a rezultat je u svakom slučaju nula.

Nama muškima preostaje da trpimo ili otrpimo ženske hirove.

Takva nam je valjda sudbina.

—————————————–

Boris Golić

Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.

Rođen je 1958. godine u Belišću. Do sada napisao:

2010. godine – 55+, „Posljednji Gutmann” i „Tamna strana mog Mjeseca”.

2011. godine – „Vražja divizija” i „Vražja divizija II”.

2012. godine – „Izvan koncepcije” i „Paintball”.

2013. godine – „Zovem se 55+” i „Više se ne zovem 55+”.

2014. godine – „Investitor” ; „22 kvake” ; „Tribunj via Čanak” i „Analiziraj me!”.

2015. Godine – „Nema lijeka za naš blues”; „Izborna lista”; „Svijet okrenut naopako”; „Unatoč i usprkos svemu”.

2016. Godine – „Gimnazijski dani”; „Slavonska molitva”; „Izbjeglica”; „Turci među nama”; „Romi među nama”; „Srbi među nama”.

2017. godine – „Hrvati među nama”; „Seksualni vodič za ruralne frajere”; „Put u Munchen”; „Argentinski tango”, „Strah od stranca”.

2018 .godina – „Biti ili ne biti hrvatski tajkun”; “Bjegunac”, Joe, i tu je Amerika”, “Posljednji Prandau – Normann”, „Put u pakao popločen je dobrim namjerama”.

2019. godine – „Posljednji Podunavski Švabo”, „Poplava”, “Kako uništiti grad Vukovar”, “Ustaše i Četnici među nama”, “60 plus”.

———————————-

Preuzmite knjigu – “22 Kvake”, Borisa Golića