Putovanja Marka Pola (iz knjige “Putovanja Marka Pola ”, Zlatana Gavrilovića Kovača)

POGLAVLJE 57

————

KRALJEVSTVO ERGINUL I PROVINCIJA SINJU I O OBICAJIMA TE ZEMLJE I O LJEPOTI ŽENA

Napuštajući Campichu (Kanchau) te idući dalje za pet dana putovanja prema istoku, u smjeru u kojem su putnici često u strahu po noći od zvukova duhova, dolaze u kraljevstvo imenom Erginul (Koko Nor), koji je subjekt Velikog Khana i uključen je u provinciju Tangut. Sa nekim ograničenjima, ovo kraljevstvo ima nekoliko kneževina sa stanovništvom, koje je općenito idolopokloničko, sa nekoliko nestorijenskih kršćana i onih, koji slave proroka Muhameda. Među mnogim gradovima i utvrđenim mjestima, glavni grad je Erginul.

Slijedeći dalje, u jugoistočnom pravcu, put vas vodi do Cathaya, a to je srednjovjekovno ime za sjevernu Kinu i na ovoj ruti prolazite grad imenom Singui u području sa istim imenom. Ima mnogo gradova i zamkova, također, koji pripadaju provinciji Tangut i pod upravom su Velikog Khana. Populacija ove zemlje sadrži uglavnom idolopoklonike, ali također ima nešto muhamedanaca i kršćana.

Ovdje je pronađeno mnoga divlje stoke kao što su divlji jakovi, koji se s obzirom na veličinu mogu usporediti sa slonovima. Njihova boja je mješavina crne i bijele i jako su lijepi. Griva njihovoga tijela leži prema dnu, osim one na vratu gdje stoji uspravno i u visini i do tri dlana. Njihova griva ili radije vuna, je bijele boje i puno je mekša i osjetljivija, nego što je svila. Marko Polo je nosio nešto od nje u Veneciju kao veliki kuriozitet i svi su bili jako iznenađeni kad su je vidjeli.

Mnogo od ove stoke je divlje i, također, domesticirana i mladunčad, koja je oteljena između mužjaka ove stoke i uobičajene krave, tako da je ta mladunčad vrlo vrijedna životinja, jer bolje izdržava umor, nego ostale vrste. Ova vrsta je navikla nositi velike terete i učini čak dva puta veći posao, nego obična vrsta stoke, a istovremeno je aktivna i vrlo snažna. U ovoj zemlji se proizvodi najfiniji i najvrijedniji mošus. Životinje, koje pridonose tome, nisu veće od ženke koze, nego su u obliku antelope, ime im je gudder na tatarskom jeziku.

Njihova koža je kao kod velike vrste srne, njihova stopala i rep su kao one kod antilopa, ali nemaju rogove, imaju četiri zuba ili kljove, svaki u dužini od tri inča, dva koja su na gornjoj čeljusti upravljena su prema dolje i dva na donjoj čeljusti, koja su upravljena prema gore, ali su međutim mali u odnosu na ukupne proporcije životinje i bijeli su kao da je riječ o slonovači i u cjelini gledajući, to su jako lijepe životinje.

Mošus se stvara na ovakav način: U vrijeme kad je pun mjesec, vreća ili kesa zgrušane krvi formira se oko pupka. Onima, kojima je zanimanje uzeti životinjsku pomoć za vrijeme mjesečine za tu svrhu, presjeku membranu i nakon toga je suše sa svim sadržajem na suncu, a to proizvodi najfiniji mošus i tako se proizvodi taj prekrasni parfem. Veliki broj se, također, hvata, a i meso je izvanredno dobro za jesti, a Marko Polo je donio u Veneciju sušenu glavu i stopala jedne od njih.

Stanovništvo ove zemlje zaposleno je u trgovini i manufakturi, ali također imaju u obilju i žitarica. Veličina provincije je dvadeseti pet dana putovanja.

Fazani, koji su pronađeni ovdje, veći su dva puta od naših, ali su manji nego pijetlovi i sa repom čije perje je osam ili deset dlanova u dužini. Postoje, također, i drugi fazani u veličini i pojavi kao što su naši, kao također i veliki varijetet ptica od kojih neke imaju prekrasno perje.

Stanovništvo su idolopoklonici, a gledajući pojedinačno, inkliniraju debljini sa malim nosevima, kosa im je crna i jedva, da imaju nekakvu bradu, nego samo nekoliko razbacanih dlaka na bradi. Žene visokih klasa su, također, slično slobodne od prekomjerne kose, njihova koža je lijepa i one su jako lijepo oblikovane. Muškarci vole žensko društvo i primjereno njihovim zakonima i običajima, oni mogu imati onoliko žena koliko žele, ukoliko su sposobni brinuti se za njih. Ako je mlada žena siromašna, ali atraktivna, a bogat čovjek je želi oženiti, on mora napraviti vrijedan poklon njenim roditeljima i rođacima, jer je ljepota sama po sebi velika kvaliteta, koja se visoko cijeni.

Mi ćemo sada napustiti ovo područje i nastaviti pričati o drugome, koje je smješteno dalje, prema istoku.

POGLAVLJE 58

————-

PROVINCIJA EGRIGAIA I GRAD KALACHAN

Odlazeći iz Erginula, idući dalje istočno, za osam dana dolazite u zemlju imenom Egrigaia (Ninghia, koja je locirana gdje se susreću Veliki zid i Žuta rijeka) i još uvijek pripada velikoj provinciji Tangut, subjekt je Velikog Khana. U ovoj zemlji ima mnogo gradova i zamkova, a glavni grad se zove Kalachan. Stanovnici su, općenito uzevši, idolopoklonici, ali postoje također i tri crkve nestorijsnksih kršćana.

U ovom gradu se proizvodi prekrasan kamlets (to je material, odnosno, tkanina), najfiniji u svijetu od devine grive na isti način kao bijela vuna, prekrasno je bijela zato što imaju bijelih deva i kupuje se od trgovaca u značajnom kvantitetu pa onda nosi u mnoge druge zemlje, posebno u Cathay. Napuštajući ovu provinciju, sada ćemo govoriti o drugoj, koja je smještena prema istoku pa ćemo ući u teritorij apostola Ivana.

POGLAVALJE 59

——————

PROVINCIJA TENDUK, KOJOM UPRAVLJA PRINC ČOVJEČANSTVA, APOSTOL IVAN

Tenduk pripada teritoriji apostola Ivana, istočna je provincija sa mnogo gradova i zamkova, subject je uprave Velikog Khana i svi prinčevi iz te obitelji imaju zavisne članove još od Geghisa, koji je bio prvi car i koji je ukrotio zemlju. Glavni grad se također naziva Tenduk (Tokoto), a najveći dio stanovništva čine kršćani. Sad vlada kralj imana George i drži svoju zemlju kao feudalno dobro Velikog Khana, dakle, ne cijelu zemlju originalnog apostola Ivana, nego jedan dobar dio nje.

Khan uvijek daje svoje kcerke i ostalu žensku čeljad kraljevskoj obitelji kako bi se oženili sa njim i ostalim prinčevima njegove kuće. U ovoj provinciji je kamen azurne boje pronađen u velikim količinama i obilju te je izuzetno fine kvalitete. Ovdje, također, proizvode tkanine od dvine grive, dok stanovništvo živi od agrikulture, trgovine i mehaničkog rada. Među stanovništvom, medutim, ima i onih, koji se klanjaju idolima kao i slijedbenika zakona Muhameda kao također i kršćana. Uprava provincije je u rukama kršćana.

Postoji, također, i klasa ljudi koja je poznata pod imenom Argon zato što su u neku ruku rezultat mješavine dviju rasa onih kojih su domorodačko stanovništvo Tenduka, koji su idolopoklonici (a to su budisti) i muhamedanaca. Muškarci su u ovoj zemlji pravednije mješavine i boljeg izgleda, nego što je slučaj sa drugim zemljama o kojima smo već govorili, a također su bolje obučeni i mnogo vještiji trgovci.

U ovoj provinciji Tenduk je, također, locirano i vladajuće mjesto uprave suverena stila apostola Ivana iz vremena kad je on vladao Tatarima u ovoj i susjednim zemljama, koji još uvijek bivaju okupirani od njegovih sljedbenika. George, sadašnji kralj, je četvrti potomak od apostola Ivana za kojega je vezana ova obitelj kao vladajuća. Dva su područja u kojima prakticiraju svoje dominione i u našem dijelu svijeta su poznati kao Gog i Magog, ali od domaćeg stanovništva kao Ung i Mongul, u svakoj je različita rasa, u Ung to su Gog, a u Mangul to su Tatari.

Putujući sedam dana kroz ovu provinciju u istočnom pravcu prema Cathayu prolazite mnoge gradove, koji su naseljeni idolopoklonicima, ali također i muhamedancima i nestorijanskim kršćanima. Oni uglavnom žive od trgovine i manufakture, tkanja, zlatne odjeće ornamentirane sa majkom svih bisera, svile različite teksture i boja, ali ne kao kod nas u Europi kao također i od varijeteta vunene odjeće. Svi su ovi ljudi subjekti Velikog Khana.

Jedan grad, Sindachu, je slavan zbog manufakture svake vrste ratne opreme i artikala, koji su potrebni za vojne trupe. U planinskim dijelovima provincije također se nalazi i mjesto imenom Ydifu (Yuchow), koje je poznato po rudnicima srebra gdje se proizvodi velika količina ovog metala, a također ima mnogo ptica i zvijeri.

Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

—————————————–

Zlatan Gavrilović Kovač

Zlatan Gavrilović Kovač porijeklom iz Hercegovine, rođenjem Dubrovčanin, a odgojem Zagrepčanin rođen je u Dubrovniku 25 siječnja 1959 godine.

Četiri razreda Preparandije pohađa u Dubrovniku a kasnije školu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku školu u Splitu u svojstvu poručnika trgovačke mornarice 1977. godine. Studij filozofije i sociologije otpočinje u Zadru 1978. godine a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986 godine.

Filozofsku disertaciju obranio na Sveučilištu u Sarajevu 1989 godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.

Glavni je i odgovorni urednik novine zagrebačkog Sveučilišta “Studentski list” 1982-83, časopisa za teoretska pitanja “Pitanja” 1984-85, klinički je sociolog psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu od 1990-94.

Koncem iste godine sa porodicom emigrira u Australiju. Suradnik je brojnih australskih radio postaja na hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku. Objavljivao je svoje radove u nekih tridesetak novina i časopisa u sedam gradova i četiri zemlje.

Također je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz područja književnosti i politike.

Živi i radi u Adelaideu u Australiji.

Kontakt:

E-mail: zlatan.g@adam.com.au

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Putovanja Marca Pola”, Zlatana Gavrilovića Kovača