Kako se osjeća pisac ili pjesnik kad objavljuje novu knjigu?

Priređujući za objavu zbirku pjesama “Zagrebački versi”, Ive Mije Andrića, naišli smo na zanimljivu i nadasve iskreno napisanu pjesmu “U prilici sam objaviti knjigu”.

Iz nje lako je pročitati kakve su to noćne more koje muče svakog autora prilikom objavljivanja knjige i zašto se sve više pisaca i pjesnika odlučuje knjige objaviti u digitalnom obliku.

 


 

U PRILICI SAM

U prilici sam objaviti knjigu
Vlastitim novcem i na vlastit rizik.
Kolege po peru skrpat će recenzije
Kao kompenzaciju za prikaze
Koje sam pisao o njihovim knjigama
Tiskar će akontaciju utrošiti za boju i papir
Konce i ljepak stavit će na vlastiti trošak
Ostatak će pričekati kad razdijelim knjigu.

U prilici sam darivati knjigu
Gradskim i školskim knjižnicama
Društvima pisaca čiji nisam član
Organizatorima natječaja na kojima će
Drugi autori pobrati nagrade
Prijateljima koji ne čitaju knjige s posvetom
Prisutnim građanima na promocijama
Te haiku Špilku što na Trgu bana Jelačića
Prodaje bijeli luk i tanku knjižicu poezije
S likom i posvetom Janice Kostelić.

U prilici sam zatim poslati ponudu za otkup
Dotične knjige Ministarstvu kulture
Ispuniti tiskanice te iste predati na portu
U Runjaninovoj dva.
Onda čekati odgovor koji će reći
Da je moj zahtjev ozbiljno razmotren
Te jednoglasno odbijen
Zbog nedostatnih sredstava
Uz blagu preporuku
Neka se prijavim na natječaj i naredne godine.

U prilici sam potom baciti u bunar nekoliko
Primjeraka rečene knjige
Koju će či(s)tači uredno pospremiti
U kantu za smeće svečano smještenu
Uza zid Botaničkoga vrta.

U prilici sam također vidjeti u izlogu
Antikvarijata inkriminiranu knjigu sa uredno
Upisanom cijenom 20 te prekriženom
Cijenom 40 i 30 kuna.
Za koji mjesec ni 10 neće privući
Dokone ljubitelje poezije koji se u zadnje vrijeme
Broje na prste ruke s oborenim palcem.

U prilici sam jer;
Zrinjevac je tako blizu i zaljubljeni parovi
Govore riječi skinute s kompjutera
Dok poezija trune skupa s otpisanim
Jesenjim lišćem i divljim kestenima.

Eee… što bi stihovi bez ljudi iz krša
I što bi djevojke bez kršnih momaka
Kažem unatoč pijesku u očima.

U knjizi što je predmetom pjesme
Nema stihova iz četvrtoga milenija
Sve je iz trećeg
Zalutalo i ne da se čitati pjesmoneznalcima
Ministrovim niti dečkima
Koji su ostali bez prebijene za joint.

Ivo Mijo Andrić

 

———————————

Ivo Mijo Andrić

Rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Osnovnu školu pohađao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehničku u Tuzli.

Završio je Fakultet političkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo veći dio života.

Radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama Bosne i Hercegovine te kraće vrijeme u hrvatskom obrazovanju.

Od sredine 2004. g. živi i stvara u Zagrebu.

Kontakt:

Više podataka o gospodinu Ivi Miji Andriću moći ćete saznati i tako da ga izravno kontaktirate.

Kontakt: E-mail: ivomijoandric@yahoo.com

——————–

Preuzmite knjigu “Zagrebački versi”, Ive Mije Andrića

Digitalnu knjigu “Zagrebački versi“, Ive Mije Andrića, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/andric4.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

 

 

—————–
Odabrao, nadopisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.