Naslov knjige mora biti lako pamtljiv, upečatljiv, zanimljiv, drugačiji, mora privlačiti pažnju. Kako to postići? Istina je i to da su mnogi književnici od Brama Stokera, F. Scotta Fitzgeralda, Ernesta Hemingwaya, Josepha Hellera, Jane Austen, Johna Steinbecka, pa sve do Harper Lee, odbacili radni naslov svojih knjiga i smislili nešto puno bolje.
A, upravo to je tema kojom ćemo se ovom prilikom pozabaviti
———-
Priče o naslovima knjiga: Veliki Gatsby
F. Scott Fitzgerald je zamislio popriličan broj naslova za svoju najpoznatiju knjigu, prije nego što se odlučio za naslov: “Veliki Gatsby”. Da nije došao do tog naslova, srednjoškolci bi vjerojatno danas razmišljali o knjizi po imenu: “Trimalhija u West Egg-u”, “Na putu za West Egg”, “Pod crvenim, bijelim i plavim”, ili “Gatsby sa zlatnim šeširom”. Samo nekoliko tjedana prije objave, poslao je telegram svom izdavaču. U njemu je pisalo: “Lud sam za naslovom: «Pod crvenim, bijelim i plavim”.“Ali odgovorili su ga od toga.
Autor će kasnije o naslovu knjige reći : „U redu je, ali srce mi govori da sam ga trebao nazvati “Trimalhija u West Egg-u”… Gatsby previše nalikuje Babbitu, a “Veliki Gatsby” je slab naslov jer nema naglaska, čak ironično, ni na njegovoj veličini, ni na nedostatku iste. No, neka to bude tako. “
Tko je bio F. Scott Fitzgerald?
Francis Scott Key Fitzgerald (24. rujna 1896. – 21. prosinca 1940.) bio je američki romanopisac , esejist , scenarist i pisac kratkih priča. Bio je poznat po svojim romanima koji prikazuju raskošnost i višak doba jazza – pojam koji je popularizirao. Za života je objavio četiri romana, četiri zbirke kratkih priča i 164 novele. Zanimljivo je da kao pisac u svoje vrijeme nije bio previše poznat i popularan te da je tek nakon prerane smrti zaokupio pažnju kritike i čitatelja. Danas ga smatraju jednim od najvećih američkih pisaca 20. stoljeća.
Fitzgerald je rođen u imućnoj obitelji, studirao na Princetonu. Od 1920., kao pisac priča za novine i magazine, ostvario je velik financijski uspjeh što mu je omogućio razmetljiv životni stil u duhu “ludih dvadesetih”, godina. Ljubav i brak sa Zeldom Sayre, putovanja po Europi i boemski život na visokoj nozi, gdje upoznaje E. Hemingwaya, W. Faulknera i G. Stein, učinili su od njega legendu američkoga tzv. izgubljenog naraštaja.
U kratkim pričama i romanima bilježio je sukob između blistavoga i samozaboravnoga poratnoga karnevala i tzv. američkog sna o sreći i uspjehu te stvarnosti kao obmane koja izdaje taj san. U opisu “slatkog života”, uza svu sentimentalnost i laž, Fitzgerald zadržava trajno zrno skepse: i on i njegovi likovi nemoćni su promijeniti zacrtanu sudbinu; oni vide stvarnost, i ne odriču se “sna”.
Fitzgerald je cijelo vrijeme vjerovao da je neuspješan pisac, jer niti jedno njegovo djelo tijekom njegovog života nije postiglo komercijalni ili kritički uspjeh.
Preminuo od srčanog udara 21. prosinca 1940. u 44. godini u Hollywoodu u Kaliforniji.
—–
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
