„Časni sude, mom klijentu nije dobro dok promatra šumu koja ne gori“, obraća se sucu odvjetnik piromana optuženog za podmetanje požara na jednom hrvatskom otoku.
„Hm, hm, kako to mislite, nije mu dobro?“ nervozno priupita sudac.
„Steže ga u prsima kad ugleda šumu nezahvaćenu vatrom. On zapravo nema želju paliti visoko raslinje, samo ga ne može podnijeti nezapaljenog. Obuzme ga tahikardija i jako preznojavanje, katkad čak i od same pomisli na drveće koje ne guta plamen. Toliko se znoji da bi mogao gasiti manje požare.“
Optuženi piroman nato se prvi put oglasi: „E, da sam to znao, ni kap znoja ne bih prolio dok sam potpaljivao.“
„Šuti budalo, sudac će misliti da se sprdaš s njim“, diskretnim šaptom na njega zareži odvjetnik.
„Pa ti si prvi počeo s forom o znoju, kretenu odvjetnički!“ uzvrati mu piroman, ne mareći previše za volumen svog glasa.
„Ma to je drugo“, pomirljivo će odvjetnik, „poznajem dobro ovog suca. Pred mirovinom je. Puna mu je kapa ovog posla i sklon je izricanju blažih kazni kad ga se tijekom suđenja malko nasmijava.“
„Molim uvaženi sud za dopuštenje da se branim sam“, obrati se piroman mjerodavnom arbitru.
„S kojim to razlogom zahtijevate?“ rutinirano priupita sudac.
„Nisam zadovoljan svojim odvjetnikom. Uvjeren je u svoju stručnu superiornost, ali svojim istupima samo još više kompromitira moj već ionako nezavidan položaj.“
U poroti se sa svojeg mjesta demonstrativno podiže plećati Dalmatinac uz povik prema okrivljenom:
„Ajde Neron ne seri! Sidi dole i muči!“
U poroti počne komešanje. Iznenadni muževni istup kolege ostavlja snažan dojam na jednu porotnicu. Prigušenim kašljem pokušava izbaciti netom nastalu grudicu sline u grlu, rukom prolazi kroz kosu i ravna nabore na suknji.
„Vaša posljednja rečenica ide i vas, uvaženi porotniče“, mirno dometnu sudac muževnom kolegi, ne dopuštajući daljnje rasplamsavanje već započetog žamora. Mačo porotnik se uz mrštenje, prekriženih ruku zavali nazad u stolac. Bijesno se nagne prema dlakavom uhu jednog kolege i u njega šapne kako mu se pravni sustav ove države gadi.
„Što se tiče zahtjeva optuženog da se brani sam, uvažava se“, nadometne sudac.
Lice odvjetnika poprimilo je boju zida koji se nalazio iza njega. Stao se tresti i uz golemu muku svladavati potrebu da suca pošalje u tri… ma šta u tri… najmanje u četiri… Ipak, šutke je skupio svoje papire sa stola, pospremio ih u crnu aktovku, prezirnim pogledom ošinuo svog klijenta i spuštene glave napustio poprište sudske bitke.
Sudac se, skidajući naočale, obrati optuženiku: „Nemojte si umišljati da ste ovim potezom profitirali.“
Ohrabren ovim sučevim komentarom muževni porotnik opet se nije mogao suzdržati: „Sljedeće što ćeš u životu zapaliti bijedniče, bit će srce nabildanog ćelavca s kojim ćeš dijeliti zatvorsku ćeliju.“
„Gledaš previše filmova, seronjo!“ kontrira mu piroman.
„Prokletniče!“ dere se porotnik: „Ugrozija si ljudske živote, životinje pretvorio u beskućnike, sjeba tisuće hektara šume i zauvik nam iz kraja otjerao turiste! Osobno ću se pobrinut’ da te u ćeliju smjeste s nekim ‘ko će ti ga rado smjestit’!“
„Mir u sudnici! Porotniče imate opomenu pred isključenje!“ zaurla i sudac.
„Jebate ovo je ka’ u školi! Šta će mi još i stari morat na roditeljski doć’ kod vas, a?“ mangupski priupita porotnik.
Dok sudac zaštitarima daje nalog da muževnom lajavcu upriliče nemuževni ispraćaj iz sudnice, očarana porotnica svom kolegi – junaku u znojni dlan gura papirić sa svojim brojem mobitela. Koji trenutak kasnije sjetila se da je udana. To još više zapečati njeno uzbuđenje čitavom situacijom.
Prije izricanja konačne presude optuženik je u svoju obranu ponudio svoj završni iskaz:
„Poštovani sude, proglasite me nevinim i pred svima se svojom krvlju zaklinjem da ću umjesto šuma od sada spaljivati isključivo samo strane banke u Hrvatskoj. Dajte mi priliku da na koristan način vratim svoj dug društvu. Potpale ću vršiti isključivo noću kako bi se izbjegle ljudske žrtve.
Tu zausti da nastavi s izlaganjem, ali službena procedura je nalagala prekid završnog iskaza optuženog ako se u njemu kriminalne radnje spominju u pozitivnom kontekstu.
Po izlasku iz sudnice, sudac se svojim sivim Passatom uobičajeno odvezao do obližnje pivnice. Odložio je sako i sjeo za svoj najdraži stol. Pripalivši cigaretu sjetio se svojeg kredita u švicarskim francima. Bacio je pogled prvo lijevo pa desno, ne bi li se uvjerio da ga nitko ne može čuti.
Ne mareći previše za volumen svoga glasa ispalio je: „Jebote! Pa nije ovaj ni tak lud!“
—————————————–
Zlatko Majsec
Zlatko Majsec rođen je 20. prosinca 1979. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Velikoj Gorici, diplomirao je filozofiju i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u Zagrebu, živi u Velikoj Gorici.
Više od deset godina nastupa kao dio pjesničke scene Slam poezija. Pjesme i priče objavljivane su mu u književnim časopisima poput Zareza, Kvake, Riječi itd, a kao glazbenik, pisac i pjesnik bilježi i brojne klupske nastupe te gostovanja u raznim radio i tv emisijama.
Za neovisnu etiketu „Bratstvo duša” 2015. Izdaje zbirku pjesama: „Sve filozofije završe u narodnim poslovicama”. S bendom Mel Camino, u kojem je kantautor i pjevač, dosad je izdao tri studijska albuma.
Na web portalu Kronike VG već godinu i po dana redovito objavljuje razigranu kolumnu „Frik iz kvarta”, čije je kratke priče, pjesme i eseje sakupio i pretvorio u ovu knjigu.
Kontakt:
e-mail: melcaminoband@gmail.com
—————————————–
Preuzmite knjigu – “Frik iz kvarta”, Zlatka Majseca
Knjigu “Frik iz kvarta”, Zlatka Majseca, moći ćete preuzeti tako da
svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/majsec.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
—————–
Odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
