Wislawa Szymborska pjesnikinja i esejistica. Dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Pamtimo je kao skromnu osobu koja je iznad svega cijenila mir. Nije podnosila nikakvo razmetanje, ni slavlje.
Usprkos povučenosti, na dodjeli nobelove nagrade sklopila je prijateljstvo sa švedskim kraljem. Poznato je da je sve fotografije ostarijelog para koji se šulja van kako bi zapalili cigaretu tada zaplijenile tajne službe, strahujući da bi ovisnici o pušenju Wislawa i njen prijatelj Švedski kralj mogli izazvati nacionalni skandal.
Mnoštvo sličnih anegdota učvršćuje reputaciju Szymborske kao jedne od najomiljenijih poljskih autorica. A, jedna od tih anegdota ispričana je i kroz pjesmu “Stari profesor”.
Stari profesor
Pitala sam ga o vremenu,
kad smo bili još tako mladi,
naivni, zavodljivi, glupi, nespremni.
Malo je od tog ostalo, s izuzetkom mladosti
– odgovorio je.
Pitala sam ga zna li još uvijek sa sigurnošću
što je za čovječanstvo dobro a što loše.
Najsmrtnosnija moguća zabluda
– odgovorio je.
Pitala sam ga za budućnost,
vidi li ju još uvijek svijetlom.
Previše sam pročitao povijesnih knjiga
– odgovorio je.
Pitala sam ga za fotografiju,
tu u ramu, na pisaćem stolu.
Bili, prošli. Brat, rođak, nevjesta,
žena, kćerkica na ženinom krilu,
mačka u naručju kćerkice,
i trešnja u cvatu, a nad tom trešnjom
neidentificirana leteća ptičica
– odgovorio je.
Pitala sam ga da li je katkad sretan.
Radim
– odgovorio je.
Pitala sam za prijatelje, ima li ih još.
Nekoliko mojih bivših asistenata,
koji također imaju svoje bivše asistente,
gospođa Ludmila, koja zapovijeda u kući,
netko vrlo blizak, ali u inozemstvu,
dvije gospođe iz knjižnice, obje nasmiješene,
mali Grześ od prekoputa i Marko Aurelije.
Pitala sam ga za zdravlje i samoosjećanje.
Zabranjuju mi kavu, votku, cigarete,
nošenje teških uspomena i predmeta.
Pravim se da to ne čujem
– odgovorio je.
Pitala sam za vrt i klupu u vrtu.
Kad je večer vedra, promatram nebo.
Ne mogu se načuditi
koliko je tamo točaka gledišta
– odgovorio je.
Wislawa Szymborska
Prilog – Tko je bila Wislawa Szymborska?
Maria Wisława Anna Szymborska (1923. – 2012.) bila je poljska pjesnikinja, esejistica, prevoditeljica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 1996. godine. Rođena u Prowentu, koji je od tada postao dio Kórnika, a kasnije je do kraja života živjela u Krakovu. U Poljskoj su Szymborskine knjige poezije dostigle prodaju istaknutih proznih autora: iako je ona sama jednom u pjesmi napomenula: “Neki vole poeziju, ali za tu umjetnost ne živi više od dvije tisuće ljudi.
Szymborska je dobila Nobelovu nagradu za književnost 1996. A, povjerenstvo za dodjelu te nagrade je naglasilo: “Za poeziju koja ironičnom preciznošću omogućuje da povijesni i biološki kontekst izađu na vidjelo u fragmentima ljudske stvarnosti”.
Na krilima tog uspjeha postala je poznata u cijelom svijetu. Djelo su joj prevedena na engleski, no i mnoge europske jezike, te na arapski, hebrejski, japanski, perzijski i kineski jezik.
Okružena prijateljima i rodbinom, Szymborska je preminula od raka pluća u snu, 1. veljače. 2012., u dobi od 88 godina.
———
Nadopisao, odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
